Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Načelnika Općine Velika Kladuša za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša u vezi sa Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 09.03.2016. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/00, 50/00 i 97/13) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Općine Velika Kladuša (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 28.12.2015. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljem tekstu: zahtjev). U zahtjevu je navedeno da su odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni Kolektivni ugovor) Općini Velika Kladuša povrijeđena prava na lokalnu samoupravu iz čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

2. Stranke u postupku

Na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u postupku u ovom predmetu su podnosilac zahtjeva i Vlada Unsko-sanskog kantona, u svojstvu suprotne strane.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je osporeni Kolektivni ugovor zaključen između Samostalnog sindikata organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, sa jedne strane i Vlade Unsko-sanskog kantona, "kao poslodavca" s druge strane. Ističe da su Općini Velika Kladuša odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. osporenog Kolektivnog ugovora povrijeđena prava na lokalnu samoupravu iz čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Dalje, podnosilac zahtjeva obrazlaže ustavno-pravni položaj općine, kao jedinice lokalne samouprave, koji je definisan Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, Ustavom i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva smatra da Vlada Unsko-sanskog kantona nije imala ustavna ovlaštenja za potpisivanje osporenog Kolektivnog ugovora u ime jedinica lokalne samouprave. Ističe da je osporeni Kolektivni ugovor u suštini opći pravni akt dispozitivne prirode, i da nije kao zakon ili podzakonski akt obavezujući, jer se zaključuje saglasnošću volja ugovornih strana. Naglašava da je, u konkretnom slučaju, Vlada Unsko-sanskog kantona morala imati saglasnost Općine Velika Kladuša i Sindikata za zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora.

Dalje, podnosilac zahtjeva navodi da je osporeni Kolektivni ugovor iz 2000. godine bio u suprotnosti, u smislu nadležnosti, i sa Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95). Napominje da je članom 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, naloženo usklađivanje svih zakona sa navedenim Zakonom, te stoga smatra da je prošlo dovoljno vremena za postupanje po navedenim odredbama zakona. Poziva se na član 29. osporenog Kolektivnog ugovora kojim je propisano da visinu naknade za prijevoz, ishranu u toku rada i regres za godišnji odmor, utvrđuje rukovodilac organa uprave i Sindikat. Smatra da Vlada Unsko-sanskog kantona, u smislu citiranog člana osporenog Kolektivnog ugovora, nije rukovodilac organa uprave, a nije joj ni dato ovlaštenje za potpisivanje osporenog Kolektivnog ugovora.

Predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da je Vlada Unsko-sanskog kantona potpisivanjem osporenog Kolektivnog ugovora bez saglasnosti Općine Velika Kladuša, povrijedila pravo ovoj općini na lokalnu samoupravu. Također, predlaže da Ustavni sud Federacije naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da odredbe osporenog Kolektivnog ugovora uskladi sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i da nakon objavljivanja presude prestaje da važi osporeni Kolektivni ugovor.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je dana 05.01.2016. godine pozvao Vladu Unsko-sanskog kantona da se kao druga stranka u postupku izjasni o zahtjevu podnosioca u roku od 20 dana. Traženi odgovor nije dostavljen.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10. (3)

(...)

(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada ili udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.

Član III.2e)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

(…)

  • e)
    socijalnu politiku;

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 3.1.

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, a na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 4. stav 6.
(…)

  • 6.
    Lokalne vlasti bit će konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: jedinice lokalne samouprave), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

Član 8. st. 1. i 2.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo da se bavi svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su da razmotre inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijeste jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza općina i gradova.

Član 58. st. 1. i 2.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).

Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni su dužni uskladiti svoje zakone sa ovim zakonom, te da izvrše prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom, u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

D. Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)

Član 112.

Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca.

Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata, odnosno više poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati, odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata, odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutom.

Do formiranja udruženja poslodavaca na strani poslodavca kod zaključivanja kolektivnog ugovora iz člana 111. ovog zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno vlada kantona.

Član 115.

Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga sklopile, kao i za stranke koje su mu naknadno pristupile.

E. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/00, 50/00 i 97/13)

Član 75.

Ovaj ugovor je obavezan za strane koje su ga potpisale, kao i za strane koje mu naknadno pristupe.

Sporove u vezi primjene ovog ugovora, koji nisu riješeni arbitražom, rješavat će nadležni sud u Federaciji.

Troškove izrade ovog ugovora snose ugovorne strane solidarno.

F. Ustavnosudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-56/13 od 03.07.2014. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 61/14), U-67/14 od 24.02.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/15), U-62/14 od 10.06.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/15) i U-20/15 od 27.01.2016. godine.

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda

Nakon analize podnesenog zahtjeva i činjenica na koje ukazuje cjelokupna dokumentacija u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je osporeni Kolektivni ugovor zaključen dana 11.04.2000. godine između Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao predstavnika službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, s jedne strane, i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, s druge strane. Osporeni Kolektivni ugovor je zaključen uz prethodno pribavljenu saglasnost, na usaglašeni tekst prijedloga Kolektivnog ugovora Vlade Unsko-sanskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona, Bosansko-podrinjskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vlade Kantona Sarajevo. U konkretnom slučaju Vlada Unsko-sanskog kantona prethodnu saglasnost na usaglašeni tekst osporenog Kolektivnog ugovora dala je Odlukom broj: 03-017-572/98 od 10.10.1998. godine.

Također, iz priložene dokumentacije u predmetu je utvrđeno da je Vlada Unsko-sanskog kantona dala prethodnu saglasnost Odlukom broj: 03-017-2523/2013 od 21.03.2013. godine, na usaglašeni tekst Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je po istom postupku zaključen dana 03.12.2013. godine i objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 97/13.

Odlučujući o zahtjevu podnosioca, Ustavni sud Federacije je pošao od odredbi člana VI.2. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da se u općini ostvaruje lokalna samouprava i člana VI.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da općinsko vijeće usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurale kantonalna ili federalna vlast. Članom 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva. Isto tako u članu 3. navedenog Zakona propisano je da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinica lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom i zakonom i statutom jedinica lokalne samouprave. U tom smislu da bi jedinica lokalne samouprave mogla regulisati i upravljati određenim javnim poslovima koji su im povjereni ustavom i zakonom moraju imati zaposlene državne službenike i namještenike i osigurati potrebna finansijska sredstva za te namjene.

Članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, sastavni je dio zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine. Obaveza konsultacija jedinica lokalne samouprave o svim stvarima koje ih se direktno tiču propisana je članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

Analizirajući činjenice u predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da Općina Velika Kladuša, kao jedinica lokalne samouprave, nije dala saglasnost za zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora, niti je istom naknadno pristupila, kako to predviđa član 75. stav 1. predmetnog ugovora. Iz dokaza u predmetu je utvrđeno da je Vlada Unsko-sanskog kantona dala prethodnu saglasnost Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora i da u tom postupku nije tražila saglasnost Općine Velika Kladuša. Stoga, obzirom da Općina Velika Kladuša nije potpisnica osporenog Kolektivnog ugovora, a nesporna je činjenice da se službenici općinskih i gradskih organa uprave i sudske vlasti finansiraju iz budžeta jedinica lokalne samouprave, to u skladu sa relevantnim principima iz Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, Općina Velika Kladuša morala je biti konsultovana u procesu donošenja i zaključivanja osporenog Kolektivnog ugovora, direktno ili davanjem ovlaštenja, odnosno prethodne saglasnosti za zaključenje, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Ustavni sud Federacije ističe da je u međuvremenu, a po zahtjevu 17 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za rješavanje spora sa Domom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u vezi procedure načina usvajanja Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 62/15) dana 17.02.2016. godine donio presudu kojom je utvrdio da je Zakon o radu donijet u suprotnosti sa Poslovnikom Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03 i 21/09), a time i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te je vraćen u fazu predlaganja tog zakona. Stoga se činjenica donošenja novih zakonskih rješenja u ovoj oblasti ne može smatrati relevantnom za odlučivanje u ovom postupku.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-34/15
09. marta 2016. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.