Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici održanoj 8. jula 1998. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da su čl. 64. a (3) stav 3, 64.b. (1) i 64. b. (3) stav 2. Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona broj: 01-IX-022-01/97 od 13. septembra 1997. godine u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenom glasilu Hercegovačko-neretvanskog kantona".

O b r a z l o - e n j e

Jedna trećina zastupnika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona (20 zastupnika) svojim zahtjevom od 17. februara 1998. godine, na osnovu člana IV C. 10. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pokrenula je postupak pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, da se utvrdi da poglavlje I član 1. stav 1, poglavlje II A član 2 (2) b, poglavlje VI član 2. stav 1. i poglavlje IX član 10. Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 01-IX-022-01/97 od 13. 9. 1997. godine, kojeg je donijela skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na raspravi održanoj 26. maja 1998. godine, Ustavni sud je odgodio raspravu na neodređeno vrijeme i naložio podnosiocima Zahtjeva sa preciziraju zahtjev i dostave ga, u pismenoj formi Ustavnom sudu i Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, u roku od 15 dana.

Postupajući po nalogu Ustavnog suda podnosioci Zahtjeva u ostavljenom roku precizirali su zahtjev, navodeći da član 64. a. (3) stav 3. Amandman I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona nije u skladu s članom VI.2. Ustava Federacije i Amandmanom XVI na Ustav Federacije, jer ne postoje nikakve specifičnosti u gradu Mostaru prestankom Evropske uprave nad gradom Mostarom 31. 12. 1996. godine. Zatim ističu da je član 64.b. (1) Amandmana I u suprotnosti s čl. VI 2. i VI 1. (a) Ustava Federacije i Amandmanom XVI na Ustav Federacije, jer utemeljuje Centralnu zonu koja nije općina, suprotno Amandmanu XVI, te da građani koji žive u Centralnoj zoni ne mogu ostvariti Ustavom zagarantovana politička prava da biraju i budu birani za općinske vijećnike, kao i da nemaju mogućnosti da putem općine osiguraju zaštitu prava i sloboda utvrđenih članom II A.1. do 7. Ustava Federacije, kao i da je član 64.b.(3) stav 2. Amandmana I suprotan Amandmanu XVI na Ustav Federacije jer grad ima Gradsko vijeće koje sačinjava jednak broj vijećnika iz svake općine što se utvrđuje Statutom grada, a ne Ustavom, kao i da je utvrđivanje jednakog broja mjesta u Gradskom vijeću za predstavnike iz reda hrvatskog naroda, bošnjačkog naroda i ostalih protuustavno, jer uvodi konstitutivnost ostalih.

U odgovoru na precizirani zahtjev punomoćnik predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona svojim dopisom broj: K-01-11/98 od 24. 6. 1998. godine, naveo je da se podnositelj zahtjeva poziva na Amandman XVI na Ustav Federacije zanemarujući Amandman XXV kojim je dopunjen Amandman XVI u pogledu organizacije grada Mostara i specifičnosti grada Mostara u odnosu na ostale gradove, a koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine 6. maja 1997. godine, te da je grad Mostar formiran transformacijom matične općine i da su navodi podnositelja zahtjeva da se u Centralnoj zoni ne može ostvarivati lokalna samouprava ili da Centralna zona nema svoje organe netačni, s obzirom da je Ustavom Federacije i Ustavom Hercegovačko-neretvanskog kantona utvrđeno da je grad jedinica lokalne samouprave. Prema tome na području cijelog grada se ostvaruje lokalna samouprava, pa tako i u Centralnoj zoni, koja je dio grada i pod direktnom upravom grada. Što se tiče organa Centralne zone to je definisano u članu 64. stav 1. Prelaznog Statuta, a nadležnosti za ostale poslove samouprave su definisani u članu 65. Prelaznog Statuta grada Mostara. Navodi podnosioca Zahtjeva da je ostvarivanje prava građana Centralne zone kroz organe grada neustavno, a pri tome se pozivajući na Amandman XVI, a ne na Amandman XXV koji reguliše ovu materiju, su neosnovani. Isto se odnosi i na navode o uvođenju "konstitutivnosti ostalih" pri čemu se ignoriše postojanje Amandmana XXV.

Amandman XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kojim su uređena opća načela formiranja grada i izbora vijećnika u gradsko vijeće, ne može se tumačiti odvojeno od Amandmana XXV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine koji tačkom 4. dopunjava Amandmana XVI tako da će se "ostale specifičnosti grada Mostara uzeti u obzir prilikom određivanja broja vijećnika i postupka za njihov izbor". Bitna karakteristika grada Mostara je podjela na šest općina i Centralnu zonu kao jedan vid distrikta koju je ustanovila Evropska unija, a u kojoj se nalaze smješteni prvenstveno federalni i kantonalni organi, kao i druge institucije nadlokalnog značaja, a što je bitna specifičnost grada Mostara iako nije posebno spomenuta u Amandmanu XXV Ustava Federacije. Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona mogao je utvrditi tu specifičnost grada Mostara, što je i učinjeno članom 64 a. (3) stav 4. Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Organizacija i sastav gradskog vijeća član 64 b. (1) i član 64 b. (3) Amandmana I u kojem se navodi da "Centralna zona nije općina" i da "gradsko vijeće čine vijećnici iz svake općine" ne znači da su građanima Centralne zone uskraćena zagarantovana politička prava da učestvuju u javnim poslovima, da imaju jednak pristup javnim službama; da biraju i budu birani propisanim članom II 2 (2) b) Ustava Federacije jer su to politička prava data svakom građaninu Federacije i nije namjera Amandmana I da liši stanovnike Centralne zone njihovih građanskih prava, jer građani mogu ostvarivati svoja glasačka i druga prava putem jedne od šest općina s kojima su povezani, a što se propisuje Statutom grada i izbornim propisima.

Članom V 5 (1) Ustava Federacije uređeno je da se "zakonadavno tijelo kantona sastoji od jednog doma, čiji je broj poslanika utvrđen u odnosu na nacionalnu strukturu stanovništva, ali koji ne može biti manji od 30 niti veći od 50 poslanika", pa se shodno tome ne mogu smatrati neustavne odredbe člana 64. b. (3) stav 2. Amandmana I u kojem je uređeno da gradsko vijeće grada Mostara ima jednak broj mjesta za predstavnike iz reda hrvatskog naroda, bošnjačkog naroda i ostalih, što približno odgovara nacionalnoj strukturi stanovništva po popisu iz 1991. godine. Ova odredba u skladu je i s Amandmanom XXV kojim je dopunjen Amandman XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz navedenih razloga ovaj sud utvrdio je da su čl. 64. a (3) stav 3; 64 b (1) i 64 b (3) stav 2. Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona u skladu s čl. VI 1. a); VI 2 i VI 3 (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmanima XVI i XXV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

14. jula 1998. godine
Sarajevo

Sudije
mr Mirko Bošković, s. r.
Draško Vuleta, s. r.

ODVOJENO MIŠLJENJE
sudija mr. Mirka Boškovića i Draška Vulete

U predmetu U-11/98 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 8. jula 1998. godine donio presudu kojom je, pored ostalog, utvrdio da je član 64 a. (3) stav 3. i član 64. b.) (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja o navedenoj odluci, nismo se složili sa donesenom odlukom Suda, jer smatramo da je Zahtjev jedne trećine poslanika Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije u tom dijelu osnovan, te da citirane odredbe Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz sljedećih razloga:

Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine pod VI A. (1) propisano je da se za područje dvije ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana, formira grad kao jedinica lokalne uprave i samouprave, u skladu sa federalnim zakonom.

Članom 64. a (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije propisano je, također, da se za područje dvije ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana, uspostavlja grad kao jedinica lokalne samouprave, sukladno federalnom Ustavu i zakonu i Ustavu Hercegovačko-neretvanske županije.

Međutim, članom 64. b (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije regulisano je da grad Mostar čine šest općina i Centralna zona koja nije općina, ali je pod upravom Gradskog vijeća sukladno odredbama Rimskog sporazuma. Dakle, član 64. b (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije određuje da grad Mostar, pored šest općina, čini i Centralna zona koja nije općina, dakle teritorij sa stanovništvom koji nije u sastavu nijedne općine, što nije u skladu sa odredbama Amandmana XVI na Ustav Federacije pod VI A. (1) koje određuje da se za područje dvije ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana oblikuje grad kao jedinica lokalne uprave i samouprave, u skladu sa federalnim zakonom.

Član 64. b (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije kontradiktoran je i članu 64. a (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije koja, također, određuje da se za područje dvije ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana, uspostavlja grad kao jedinica lokalne samouprave, sukladno federalnom Ustavu i zakonu i Ustavu Hercegovačko-neretvanske županije.

Prema tome, članom 64. b (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije konstituiše se teritorij sa stanovništvom (Centralna zona) kao posebna teritorijalna jedinica koju ne poznaje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne poznaje teritorijalnu jedinicu koja nije općina, grad ili kanton.

Organizovanje grada Mostara sa Centralnom zonom, dakle teritorijom koja ne pripada ni jednoj općini, mogla je egzistirati samo dok je grad Mostar bio pod upravom Evropske unije. Naime, na osnovu člana IX 10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XXII na Ustav Federacije organizovanje grada Mostara moglo se urediti i drugačije u odnosu kako je to uređeno Ustavom Federacije, ali samo dok je grad Mostar bio pod upravom Evropske unije, dakle do 31. 12. 1996. godine kada je prestala uprava Evropske unije nad gradom Mostarom. Prema tome, organiziranje grada Mostara Amandmanom I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije moglo se urediti samo na način kako je to propisano Amandmanom XVI pod VI A. (1) na Ustav Federacije, jer je Amandman I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije donesen poslije 31. 12. 1996. godine, kada je prestala uprava Evropske unije nad gradom Mostarom. Zbog toga nije u skladu sa Ustavom Federacije ni član 64. a (3) stav 3. Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije koji, također, pominje Centralnu zonu Grada Mostara.

Pozivanje predstavnika Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije na stav 5. Amandmana XXV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kao osnov da se grad Mostar može organizirati i drugačije nego što je propisano Amandmanom XVI pod VI A. (1) na Ustav Federacije, mišljenja smo da se ne može prihvatiti. Naime, stavom 5. Amandmana XXV na Ustav Federacije regulisano je da će se ostale specifičnosti grada Mostara uzeti u obzir prilikom određivanja broja vijećnika i postupak za njihov izbor. Prema tome, te ostale specifičnosti, koje su normirane stavom 5. Amandmana XXV na Ustav Federacije, odnose se samo na određivanje broja vijećnika i postupak za njihov izbor, a ne nikako na organizovanje grada Mostara na način kako je to normirano članom 64. b (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije da grad Mostar čine šest općina i Centralna zona koja nije općina.

Organizovanjem grada Mostara na način kako je to propisano članom 64. b (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije građanima koji žive na području Centralne zone onemogućava se ostvarivanje nekih osnovnih prava zagarantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Hercegovačko-neretvanske županije, a koja ostvaruju građani koji žive na području neke od općina. Tako, pored ostalog, građani koji žive na području Centralne zone grada Mostara ne mogu koristiti pravo da općina u njihovo ime poduzme potrebne mjere u cilju osiguranja zaštite prava i sloboda utvrđenih u članovima II A. 1. do 7. i u instrumentima nevedenim u Aneksu, kako je to poredviđeno u članu VI 1. a) Ustava Federacije. Građani Centralne zone grada Mostara ne mogu ostvarivati lokalnu samoupravu u općini, kako je to predviđeno članom VI 2. (1) Ustava Federacije. Također, građani Centralne zone grada Mostara ne mogu obrazovati svoje općinsko vijeće, niti mogu birati i biti birani u općinsko vijeće, jer nisu u sastavu općine, kako je to propisano članom VI 3. Ustava Federacije. Pored toga, građani Centralne zone grada Mostara ne mogu ostvarivati ni druga prava koja proizilaze iz članova VI 1. do 7. Ustava Federacije, a koja ostvaruju ostali građani koji žive na području općine.

Iz izloženih razloga, nismo se složili sa donesenom presudom Ustavnog suda u dijelu kojim se utvrđuje ustavnost člana 64. a. (3) stav 3. i člana 64. b) (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije, jer ista u tom dijelu nije pravno i pravilno osnovana, obzirom da Sud proglašava da je član 64. a. (3) stav 3. i član 64. b) (1) Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanske županije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.