Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti člana 4. stav 2. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine, primjenom člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), na sjednici Suda bez rasprave, održanoj 6. januara 2001. godine, donio je

RJEŠENJE

Odbacuje se zahtjev premijera Federacije Bosne i Hercego- vine za utvrđivanje ustavnosti člana 4. stav 2. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/00), jer Sud nije nadležan da u ovom slučaju odlučuje o zahtjevu.

Ovo rješenje će se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je zahtjev Ustavnom sudu Federacije BiH 13. 11. 2000. godine, za utvrđivanje ustavnosti člana 4. stav 2. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U zahtjevu premijera je navedeno da je članom 4. stav 2. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji BiH propisan minimalan uslov u pogledu stručne spreme federalnih, kantonalnih i općinskih sudija i tužilaca i to završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit, čime je povrijeđen Ustav Federacije BiH, član IV C. 5. (1) kojim je utvrđeno da sudije sudova Federacije mogu biti istaknuti pravnici najviših moralnih osobina. Premijer također smatra da Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji narušava jednakost sudija Federacije, jer nije predvidio izuzetke za sudije Ustavnog suda Federacije BiH, kao što su predviđeni članom 38. stav 2. Zakona o Vrhovnom sudu Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/95), kojim je propisano da izuzetno, za sudiju Vrhovnog suda može biti imenovan docent ili profesor pravnog fakulteta iz predmeta krivično pravo ili krivično procesno pravo, odnosno upravno pravo, privredno pravo ili porodično pravo, što je također po premijeru, u suprotnosti s članom IV C. 7. stav 1. Ustava Federacije kojim je utvrđeno da Parlament Federacije zakonom utvrđuje plaće i druge uslove za sudije sudova Federacije, koji su jednaki, osim što se predsje- dnicima sudova mogu utvrditi dodatne naknade.

Zamjenik Visokog predstavnika Ian Campbell u svom odgovoru na zahtjev premijera od 22. 12. 2000. godine, istakao je da se daje mišljenje na okolnosti zahtjeva premijera bez ikakvog direktnog ili indirektnog priznavanja nadležnosti Suda u pogledu odluka visokog predstavnika, i bez vršenja utjecaja na bilo koje pitanje koje se može pojaviti u vezi s ovim ili nekim drugim predmetom pred ovim ili bilo kojim drugim sudom vezano za nadležnost ovog ili bilo kojeg drugog suda u pogledu odluka Visokog predstavnika.

Ured Visokog predstavnika smatra da se Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji zapravo utvrđuju zahtjevi koje je potrebno ispuniti da se postane sudija suda u Federaciji i da je član 4. stav 2. Zakona u skladu s Ustavom Federacije. Zahtjev da kandidat treba da ima položen pravosudni ispit svakako je dodatni uslov, ali je potpuno u skladu s članom IV C. 5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema članu IV C. 10. (2) Ustava Federacije i Amandmana XIV na Ustav Federacije, Ustavni sud Federacije BiH na zahtjev predsjednika Federacije, potpredsjednika Federacije, premijera, zamjenika premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kojeg doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu s ovim ustavom.

Zakon protiv kojeg je pokrenut postupak donio je Visoki predstavnik i nije usvojen niti od jednog doma Parlamenta Federacije. Kako Visoki predstavnik nije niti jedan od donosilaca propisa koji podliježu ocjeni ustavnosti, stoga je Sud odlučio da nije nadležan da odlučuje o ustavnosti odluka Visokog predstavnika.

Polazeći od izloženog Sud je, primjenom člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH, odbacio zahtjev premijera, jer se radi o pravnoj stvari čije odlučivanje ne spada u nadležnost ovog suda.

Ovo rješenje je donio Ustavni sud Federacije u sastavu: dr. Omer Ibrahimagić, predsjednik Suda, Katarina Mandić, Bola Adesumbo Ajibola, Milan Bajić, mr. Mirko Bošković, Muamer Herceglija, Abdallah Fikri El-Khani i dr. Francois Ernest Robert Rigaux, sudije Suda.

Broj U-20/00
6. januara 2001. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
dr. Omer Ibrahimagić, s.r.