USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na osnovu člana IV. C. 10. (2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 30. septembra 2002. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/98) nije u neskladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
Delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH (više od jedne trećine članova Doma naroda), na osnovu člana IV. C. 10. (2) a) Ustava Federacije BiH obratili su se zahtjevom Ustavnom sudu Federacije BiH dana 24. novembra 1999. godine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Zahtjevom se traži da Ustavni sud Federacije BiH utvrdi da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju nije donesen u skladu s Ustavom Federacije BiH.
U zahtjevu je navedeno da je Parlament Federacije BiH donio Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, na prijedlog Vlade Federacije BiH, u kojem je samo u obrazloženju Prijedloga zakona navedeno "da su pribavljena mišljenja kantona i na odgovarajući način ugrađena u zakon", a da nije pružen dokaz o tome.
Budući da regulisanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, po Ustavu Federacije BiH spada u zajedničku nadležnost federalnih vlasti i kantona (član III. 2. e) Ustava Federacije BiH), predlagači tvrde da Vlada i Parlament Federacije BiH nisu postupili u skladu s članom III. 3. (3) Ustava Federacije BiH.
Protivna strana u ovom postupku, Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije, počev od 20. decembra 1999. godine, pozivani su više puta da daju odgovore na postavljeni zahtjev.
Dom naroda Parlamenta Federacije nije odgovorio na zahtjev, ali je 18. jula 2002. godine dostavio Sudu Prijedlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, zapisnik i stenogram s 15. sjednice Doma naroda na kojoj je usvojen predmetni zakon, te izvještaj Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica podnesen Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije dostavio je dana 6. septembra 2002. godine traženi odgovor sa stenogramom i zapisnicima sa sjednica oba doma na kojima je donesen navedeni zakon. U odgovoru je naveo da prilikom usvajanja Zakona od strane Parlamenta Federacije (Predstavnički dom i Dom naroda), članovi Parlamenta nisu dovodili u pitanje tvrdnju predlagača Zakona navedenu u obrazloženju Prijedloga zakona da su od kantona zatražena, odnosno pribavljena mišljenja i na odgovarajući način ugrađena u tekst Zakona. Predložio je da se prijedlog predlagača odbije kao neosnovan.
Javnoj raspravi održanoj dana 30. septembra 2002. godine pristupio je punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije. U ime Doma naroda Parlamenta Federacije nije pristupio niko. Također, u ime podnosioca zahtjeva nije pristupio niko. Sud je u skladu s članom 20. stav 3. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), održao raspravu u njihovom odsustvu.
Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije je na raspravi istakao da je Parlament Federacije donio Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju na sjednici Doma naroda 26. maja 1998, godine i na sjednici Predstavničkog doma 8. jula 1998. godine, koji je naknadno više puta dopunjavan. Zakon je usvojen na sjednici Doma naroda i na sjednici Predstavničkog doma većinom glasova prisutnih članova. Također je naveo da je Zakon u skladu s Ustavom Federacije, te da za isti postoji ustavni osnov u odredbi člana III. 2. e) Ustava Federacije u vezi s članom III. 3. (3) Ustava Federacije, prema kojima su federalna vlast i kantoni nadležni za socijalnu politiku. Donošenju Zakona prethodilo je pribavljanje mišljenja od kantona koja su na odgovarajući način ugrađena u tekst Zakona. U toku postupka donošenja Zakona nije bilo primjedbi, kako od kantona, tako ni od poslanika, odnosno delegata u domovima Parlamenta na proceduru donošenja Zakona. Primjedbe su se odnosile na pojedina zakonska rješenja, a ne na postupak donošenja Zakona. Punomoćnik je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.
U sagledavanju zahtjeva delegata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Sud je razmotrio pitanje nadležnosti Federacije i kantona u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju se zasniva na odredbi člana III. 2. e) Ustava Federacije kojom je propisano da federalne vlasti i kantoni imaju zajedničke nadležnosti, između ostalog, i za socijalnu politiku.
U vezi s ovom odredbom, članom III. 3. (3) Ustava Federacije propisano je da u ispunjavanju svojih nadležnosti, kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast djeluje poštujući nadležnosti kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo stvarati politiku i donositi zakone u pogledu svake od ovih nadležnosti.
Suprotno navodima podnosioca zahtjeva da Vlada i Parlament Federacije nisu postupili u skladu s članom III. 3. (3) Ustava Federacije, Sud je, na osnovu izvještaja Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica podnesenog Vladi Federacije, utvrdio da je Vlada na svojoj 40. sjednici od 19. septembra 1996. godine donijela zaključak da se Prednacrt zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju dostavi na razmatranje svim kantonima u Federaciji radi davanja mišljenja, primjedbi, prijedloga i sugestija, i da je navedeno ministarstvo postupilo po tom zaključku dostavljajući dana 14. oktobra 1996. godine Prednacrt spomenutog zakona svim kantonima. Primjedbe, prijedloge i sugestije na Prednacrt zakona dostavili su Vladi Federacije samo četiri kantona i Vlada ih je na odgovarajući način inkorporirala u tekst Prijedloga zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Iz priloženih zapisnika i stenograma domova Parlamenta Federacije proizilazi da je Prijedlog zakona usvojen na sjednici Doma naroda održanoj dana 26. i 27. maja 1998. godine sa 40 glasova ZA.
Na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta, održanoj 8. jula 1998. godine, usvojen je usaglašeni Prijedlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa 78 glasova ZA, 4 PROTIV i jedan UZDRŽAN.
Iz priloženog stenograma, kao i zapisnika oba doma Parlamenta Federacije, Sud je utvrdio da se niti jedna primjedba, odnosno rasprava članova Parlamenta nije odnosila na nedostatke u postupku donošenja Zakona. Na to naročito ukazuje činjenica da ni sami podnosioci zahtjeva, koji su pokrenuli postupak pred ovim sudom, nisu na to ukazivali na sjednici Doma naroda, nego su glasali za usvajanje Prijedloga zakona.
Primjedbe, prijedlozi i sugestije koje su uputili pojedini kantoni, odnose se na konkretna zakonska rješenja a ne na postupak donošenja samog zakona.
Na osnovu izloženog, Sud je ocijenio da je prilikom donošenja Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH proveden postupak na način koji je objektivno dao mogućnost svim zainteresiranim kantonima da izlože svoje stavove, specifičnu situaciju u pojednim kantonima i druge elemente od značaja za zaštitu interesa kantona, čime su ispoštovani osnovni principi iz člana III. 3. (3) Ustava Federacije.
Iz navedenih razloga, Sud je odlučio kao u dispozitivu ove presude.
Ovu presudu Sud je donio u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.
Broj U-22/99
30. septembra 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Federacije BiH
mr. Mirko Bošković, s. r.