Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1080/08, rješavajući apelaciju Humanitarne organizacije "Merhamet", Muslimanskog dobrotvornog društva Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja na sjednici održanoj 27. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Humanitarna organizacija "Merhamet", Muslimansko dobrotvorno društvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koju zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Pž-07-000017 od 6. decembra 2007. godine. Apelant je 7. februara i 17. juna 2009. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i "Merhameta", Humanitarnog udruženja građana Bošnjaka Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, zatraženo je 14. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Apelacioni sud i "Merhamet", Humanitarno udruženje građana Bošnjaka Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, dostavili su 18. i 24. aprila 2008. godine odgovore na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. juna 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-Ps-06-000033 od 15. decembra 2006. godine utvrđeno je da je tuženi "Merhamet", Humanitarno udruženje građana Bošnjaka Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), povrijedio apelantovo pravo na žig i izvršio djelo nelojalne konkurencije na taj način što je u nazivu udruženja neovlašteno koristio naziv "Merhamet", te što u pravnom prometu neovlašteno koristi i figurativni dio apelantovog žiga. Istom presudom Osnovni sud je zabranio tuženom daljnje korištenje naziva "Merhamet", kao i daljnje korištenje apelantovog žiga, koji je u Institutu za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH (u daljnjem tekstu: Institut) zaštićen pod brojem Z008, te obavezao tuženog da u registru udruženja građana, koji se vodi u Osnovnom sudu, izvrši promjenu naziva svog udruženja tako što će izbrisati naziv "Merhamet". Istom presudom Osnovni sud je obavezao tuženog da apelantu naknadi troškove postupka.
  • 7.
    U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je odredbom člana 2. Zakona o industrijskom vlasništvu u BiH ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/02 i 29/02; u daljnjem tekstu: Zakon o industrijskom vlasništvu) propisano da se pod žigom podrazumijeva znak koji je registriran u nadležnom institutu, a da registracijom nosioci prava na žig stječu materijalna i moralna prava iz člana 3. Zakona o industrijskom vlasništvu. Dalje je navedeno da je odredbama člana 86. Zakona o industrijskom vlasništvu propisano pravo na obilježavanje žiga, te da je zabranjeno trećim licima da bez odobrenja koriste isti ili sličan znak sa znakom za obilježavanje, za koji je žig priznat, te da sva navedena prava pripadaju nosiocu žiga, koji, u smislu čl. od 136. do 146. navedenog zakona, ima pravo na sudsku zaštitu. Postupak za priznavanje žiga, u smislu člana 73. Zakona o industrijskom vlasništvu, pokreće se podnošenjem prijave, a u smislu člana 89. navedenog zakona, žig se stječe na osnovu rješenja o priznavanju žiga i upisom žiga u upisnik žigova. Priznato pravo na žig traje deset godina, s tim da se može obnavljati neograničeno.
  • 8.
    Osnovni sud je naveo da iz Isprave o žigu-znaku od 5. oktobra 1994. godine slijedi da je Zavod za standardizaciju, mjeriteljstvo i patente BiH (u daljnjem tekstu: Zavod) apelantu priznao pravo na žig u trajanju od deset godina, da je žig upisan u Zavodu pod brojem Z008, da je produženo važenje žiga rješenjem Instituta od 22. februara 2005. godine, te da je Institut 21. jula 2005. godine donio rješenje o upisu promjena naziva nosioca prava tako da je umjesto Muslimansko dobrotvorno društvo "Merhamet" Sarajevo upisan apelant. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je apelant, odnosno njegov pravni prednik, upravo u smislu Zakona o industrijskom vlasništvu proveo postupak prijave stjecanja prava i promjene nosioca prava na žig, koje činjenice tuženi niti jednim validnim dokazom nije osporio. Obrazlažući sličnost apelantovog žiga i žiga-znaka tuženog, zbog čega je zaključio da je tuženi povrijedio apelantovo pravo na žig, Osnovni sud je naveo da apelant koristi žig na kojem je iznad stiliziranog znaka i polumjeseca unesen natpis na arapskom jeziku, dok kod tuženog nema tog natpisa niti poprečnih linija već se polumjesec sa stiliziranim slovom M nalazi u okviru nezavršenog kruga. Međutim, prema mišljenju Osnovnog suda, obični građanin navedene razlike ne može zapaziti. S tim u vezi, Osnovni sud je istakao da je tuženi koristeći sličan znak povrijedio apelantovo pravo na žig, te je zabranio tuženom daljnje korištenje naziva "Merhamet" kao i daljnje korištenje apelantovog žiga, te naložio brisanje naziva "Merhamet" iz imena tuženog. Naime, i apelant i tuženi u svom nazivu imaju termin humanitarno udruženje i bave se humanitarnim radom, tako da bi se mogle stvoriti smetnje kod trećih lica u pogledu razlikovanja apelanta i tuženog.
  • 9.
    Osnovni sud je naveo da je članom 48. Zakona o trgovini FBiH propisano da djelo nelojalne konkurencije predstavlja neovlaštena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake, ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu.
  • 10.
    Osnovni sud je istakao da je donio predmetnu odluku u smislu čl. 2, 3, 5, 86. i 138. Zakona o industrijskom vlasništvu i člana 48. Zakona o trgovini FBiH.
  • 11.
    Odlučujući o žalbi tuženog, Apelacioni sud je donio Presudu broj 097-0-Pž-07-000017 od 6. decembra 2007. godine kojom je žalbu uvažio i u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da je članom 86. stav 1. "Zakona o žigovima" ("Službeni list BiH" broj 3/02) propisano da nosilac žiga ima isključivo pravo na obilježavanje žigom robe, odnosno usluga, te da član 88. istog zakona predviđa da znak zaštićen žigom, koji sadrži "natpis riječi" ili kombinaciju slova, ne isključuje pravo drugih da pod istim "natpisom riječi" ili kombinacijama slova stavljaju u promet svoju robu, ako ti "natpisi riječi" predstavljaju njegovo ime, firmu ili naziv koji nisu stečeni na nesavjestan način. Apelacioni sud je istakao da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, kako je u postupku nesumnjivo utvrđeno da je tuženi u Osnovnom sudu registriran kao udruženje rješenjem od 11. aprila 2003. godine, koji u svom nazivu koristi riječ "Merhamet", koju je apelant (u okviru žiga) zaštitio u Zavodu, apelant stječe pravo na sudsku zaštitu samo u slučaju povrede žiga koji mu je priznat. Natpis (tj. riječ "Merhamet") koji je kao jedan od elemenata sadržan u apelantovom žigu ne isključuje pravo tuženog da isti naziv koristi kao naziv udruženja koje je pod istim nazivom na zakonit način upisano u registar udruženja. Dalje, istaknuto je da je tuženi navedenim rješenjem izvršio upis i preregistraciju, odnosno usklađivanje već osnovanog udruženja koje je u svom nazivu već koristilo riječ "Merhamet", u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na zakonit način, a savjesnost se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno. Apelacioni sud je, dalje, naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da postoji sličnost u nazivu i izgledu znakova-žigova koji tuženi koristi na svom memorandumu, ali da ipak nije identičan sa apelantovim zaštićenim žigom, da su stranke upisane kod različitih registarskih organa, te da tuženi u nazivu koristi i druge sastavne dodatke kao "Humanitarno udruženje Bošnjaka Brčko Distrikta BiH". S tim u vezi, Apelacioni sud je zaključio da "identitet naziva (znaka) u potpunosti ne postoji" da bi stvarao zabunu, jer je tuženi na zakonit način upisan u registar udruženja i kako se pečat i štambilj ne smatraju žigom, tuženi nije povrijedio apelantov zaštićeni individualni znak, te da, s tim u vezi, apelant ne uživa sudsku zaštitu u smislu čl. 137. i 138. Zakona o industrijskom vlasništvu.
  • 12.
    Obrazlažući zašto nije pravilan stav prvostepenog suda da apelant uživa zaštitu u smislu "Zakona o trgovini FBiH", Apelacioni sud je naveo da su apelant i tuženi organizirani kao udruženja, a da nelojalna konkurencija predstavlja radnju trgovaca koja je protivna poslovnim običajima i zakonima kojima se može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu, te da trgovina predstavlja kupovinu ili prodaju robe ili pružanje trgovinskih usluga.

Odbija se kao neosnovana apelacija Humanitarne organizacije "Merhamet", Muslimanskog dobrotvornog društva Sarajevo, podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Pž-07-000017 od 6. decembra 2007. godine.

IV. Apelacija

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelant navodi da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant nalazi u postupanju Apelacionog suda koji pogrešno tumači da "identitet naziva (znaka) u potpunosti ne postoji da bi stvaralo zabunu u djelovanju stranaka pri pružanju usluga, te objektivno isključuje mogućnost zamjene", jer odredbe člana 86. Zakona propisuju zabranu korištenja ne samo istog znaka nego i sličnog.
  • 14.
    U dopuni apelacije od 7. februara 2009. godine apelant navodi da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio presudu sa identičnim činjeničnim i pravnim osnovom od 9. decembra 2008. godine u kojoj je potvrdio da je u postupcima tuženog "Saveza dobrotvornih društava Merhamet" povrijeđeno apelantovo pravo, odnosno da je tuženi povrijedio apelantovo pravo na žig i počinio nelojalnu konkurenciju, te je tuženom zabranjeno daljnje korištenje naziva "Merhamet". Dopunom apelacije od 17. juna 2009. godine apelant je dostavio presudu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 15. decembra 2008. godine i rješenje Vijeća ministara BiH Komisije za žalbe, te istakao da je navedenim odlukama utvrđena ispravnost apelantove registracije i istovremeno su zaštićena njegova prava u vezi sa pravom industrijskog vlasništva.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Apelacioni sud je istakao da je u presudi greškom naznačen Zakon o žigovima jer se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o industrijskom vlasništvu čije su odredbe u cijelosti interpretirane u presudi, odnosno radi se o očiglednoj grešci koja ne utječe na pravilnost presude. Dalje, istaknuto je da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je preinačio prvostepenu presudu, te da njegovom presudom nisu povrijeđena apelantova prava koja navodi u apelaciji.
  • 16.
    Tuženi je istakao da je on članica apelanta u kojem ima i dio svoje imovine, da nikada nije došlo do zakonitog razdruživanja sa apelantom, da je on, za razliku od apelanta, u kontinuitetu vršio registraciju, odnosno preregistraciju. Također je navedeno da postoje "drastične" razlike u izgledu memoranduma, znakova i pečata, jer je njegov znak i bez arapskog pisma, da apelant želi nametnuti lažnu tezu o dva Merhameta u BiH, da apelant nije "niti legalan niti legitiman" i da, s tim u vezi, nema pravo na ime, znak i pečat. Tuženi navodi da apelant nastoji ignorirati presude Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Apelacionog suda kojim je poništena registracija i prisvojen zajednički naziv "Merhamet". Dalje, navedeno je da je presuda Apelacionog suda korektna i da je u njoj utvrđena stvarna suština spora, jer je jednostavno nemoguće da se na humanitarna udruženja primjenjuje Zakon o industrijskom vlasništvu i Zakon o trgovini, sa čime humanitarna udruženja nemaju nikakve veze, posebno što se potpuno ignorira Zakon o udruženjima i fondacijama koji izričito regulira humanitarnu djelatnost. Apelant traži da Ustavni sud odbaci apelaciju kao potpuno nekorektnu i neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    U Zakonu o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 3/02 i 29/02) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se sticanje, sadržaj i zaštita slijedećih prava industrijskog vlasništva: patenata, robnih i uslužnih žigova, industrijskog dizajna i geografske oznake.

Član 2.

(2) Znak, koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga štiti se žigom.

Član 3.

(2) Materijalna prava imaoca prava industrijskog vlasništva obuhvataju isključiva prava privrednog iskorištavanja i raspolaganja u skladu sa ovim zakonom.

Član 69.

  • 1.
    Žigom se štiti znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba, odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu.
  • 2.
    Žigom se mogu štititi znakovi, posebno: riječi, slova, brojevi, slogani, kratice, grafički prikazi, kombinacije boja i njihovih nijansi, trodimenzionalni oblici, ambalaža za proizvode, pod uvjetom da su distinktivni, kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova.
  • 3.
    Žigom se, prema ovom zakonu, ne smatraju pečat, štambilj i punca (službeni znak za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i sl.).
  • 4.
    Pri ocjeni da li je neki znak podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga u privrednom prometu uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u Bosni i Hercegovini.
  • 5.
    Priroda roba, odnosno usluga na koji se žig stavlja ni u kom slučaju ne može biti smetnja priznanju žiga.

Član 86.

  • 1.
    Nosilac žiga ima isključivo pravo na obilježavanje žigom roba odnosno usluga za koje je priznat i isključivo pravo upotrebe žiga u privrednom prometu za te robe odnosno usluge.
  • 2.
    Pravo iz stava 1. obuhvata i upotrebu žiga na sredstvima za pakovanje, katalozima, prospektima, oglasima i drugim oblicima ponude, na uputstvima, fakturama, u korespondenciji i u drugim oblicima poslovne dokumentacije.
  • 3.
    Pravo iz stava 1. ima i podnosilac prijave od datuma podnošenja prijave.

4. Nosilac žiga može zabraniti trećim licima da bez njegovog odobrenja upotrebljavaju znak koji je isti sa znakom ili sličan znaku za robe, odnosno usluge iste ili slične vrste kao što su one za koje je žig priznat ili ga upotrebljavati za obilježavanje tih roba, odnosno usluga, posebno da ga stavlja na robe ili njihovu ambalažu, nude usluge ili stavljaju na tržište robe sa tim znakom ili skladište proizvode sa namjerom stavljanja na tržište, uvoze ili izvoze robe s tim znakom ili upotrebljavaju taj znak u trgovačkom imenu, korespondenciji ili oglašavanju.

Član 88.

  • 1.
    Žig koji sadrži natpise, riječi ili kombinacije slova ne isključuje pravo drugog lica da pod istim natpisom, riječima ili kombinacijama slova stavlja u promet svoju robu, odnosno usluge, ako ti natpisi, riječi ili kombinacije slova predstavljaju njegovo ime, firmu ili naziv koji nisu stečeni na nesavjestan način.

Član 137.

  • 1.
    Kršenjem prava industrijskog vlasništva smatra se svako neovlašteno korištenje zaštićenog pronalaska, oblika proizvoda ili njegovog dijela u proizvodnji ili privrednom prometu, odnosno zaštićenog znaka ili geografske oznake u privrednom prometu ili neopravdano raspolaganje sa patentom, industrijskim dizajnom, žigom ili geografskom oznakom.
  • 3.
    Povredom industrijskog dizajna, žiga ili geografske oznake smatra se i njihovo podražavanje.
  • 4.
    Podražavanje u smislu stava 3., postoji, ako prosječan kupac robe odnosno prosječan korisnik usluge, bez obzira na vrstu robe, odnosno usluge, može uočiti razliku samo ako obrati naročitu pažnju, odnosno ako žig ili znak predstavlja prijevod ili transkripciju znaka.

Član 138.

  • 1.
    Tužbu zbog povrede prava iz čl. 54., 86., 110. i člana 124. stav 2. može podnijeti podnosilac prijave, nosilac prava, korisnik geografske oznake i lice koje je steklo isključivo pravo.
  • 18.
    U Zakonu o trgovini ("Službene novine Federacije BiH" br. 64/04 i 12/05) relevantne odredbe glase:

Član 46.

  • 2.
    Nelojalna konkurencija

Član 47.

Nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i zakonima kojima se nanosi ili može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu i potrošaču.

Član 48.

Pod nelojalnom konkurencijom iz člana 46. ovog Zakona podrazumijeva se naročito:

  • 3.
    prodaja robe sa oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla, načina proizvodnje, količine, kvaliteta ili drugih svojstava robe;
  • 8.
    neovlašćena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake ili drugog spoljnog obilježja ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu;

Š...Ć

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj 097-0-Pž-07-000017 od 6. decembra 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov punomoćnik primio je 4. marta 2008. godine, a apelacija je podnesena 7. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant osporava presudu Apelacionog suda tvrdeći da su mu tom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 24.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
    • 26.
      U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na utvrđivanje toga da li je povrijeđeno apelantovo pravo na žig kao jedno od prava industrijskog vlasništva, dakle, na predmet građanskopravne prirode, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • 27.
      Apelant smatra da mu je pravo na pravičan postupak povrijeđeno time što Apelacioni sud pogrešno tumači da "identitet naziva (znaka) u potpunosti ne postoji da bi stvaralo zabunu u djelovanju stranaka pri pružanju usluga, te objektivno isključuje mogućnost zabune", budući da odredba člana 86. Zakona o industrijskom vlasništvu propisuje zabranu korištenja ne samo istog znaka nego i sličnog.
    • 28.
      S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Također, pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03; i Evropski sud za ljudska prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava iz koje proizlazi da su domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude, pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak suštinski važan za ishod predmeta, sud se u tom slučaju u svojoj presudi mora njime posebno pozabaviti. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je zasnovana i mora imati obrazloženje, pogotovo na podnesak koji je suštinski važan za ishod spora. U suprotnom, postoji povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61).
    • 29.
      Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant upisan u registar udruženja u Federalnom ministarstvu pravde, da je apelant zaštitio svoj žig (koji se sastoji od figurativnog znaka i natpisa "Merhamet") u nadležnom Zavodu odnosno Institutu, da se na memorandumu tuženog nalazi figurativni znak, samo bez natpisa na arapskom jeziku i natpis "Merhamet" ispod kojeg se nalazi natpis "Humanitarno udruženje građana Bošnjaka Brčko Distrikta BiH", da je tuženi upisan, odnosno preregistriran u Osnovnom sudu kao "Merhamet", Humanitarno udruženje građana Bošnjaka Brčko Distrikta BiH, skraćeni naziv "Merhamet" Brčko.
    • 30.
      Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud zaključio da je tuženi povrijedio apelantovo pravo na žig i izvršio djelo nelojalne konkurencije na taj način što je u nazivu udruženja neovlašteno koristio naziv "Merhamet", te što u pravnom prometu neovlašteno koristi i figurativni dio apelantovog žiga. Ispitujući odluku Osnovnog suda, Apelacioni sud je donio suprotnu odluku, kako u pogledu povrede prava na žig, u smislu Zakona o industrijskom vlasništvu, tako i u pogledu nelojalne konkurencije, u smislu Zakona o trgovini.
    • 31.
      Ustavni sud će analizirati da li je Apelacioni sud donoseći osporenu odluku dao jasne i razumljive razloge na kojim je zasnivao svoju odluku, odnosno da li je jasno i argumentirano obrazložio zašto smatra da tuženi nije povrijedio apelantovo pravo na žig, odnosno zašto nije počinio djelo nelojalne konkurencije.
    • 32.
      Naime, Apelacioni sud je prihvatio da je u prvostepenom postupku pravilno utvrđeno da je apelantu priznato pravo na žig i da je taj žig, koji je predmet parnice pred redovnim sudom, odnosno na koji se poziva apelant, kao žig koji oponaša tuženi zaštićen u skladu sa zakonom. Zatim, da apelant koristi žig na kojem je iznad stiliziranog znaka i polumjeseca unesen natpis na arapskom jeziku, dok kod tuženog tog natpisa na arapskom jeziku nema i nema poprečnih linija, već se polumjesec sa stiliziranim slovom M nalazi u okviru nezavršenog kruga, kojeg tvore krajevi tog stiliziranog slova M, dok kod apelantovog žiga krajevi stiliziranog slova M ne prave nedovršen krug, već se postepeno produžavaju u dvije paralelne linije. Dalje, da je tuženi registriran u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama u Brčko Distriktu BiH Rješenjem broj D:562/03 od 11. aprila 2003. godine od kada je i počeo koristiti sporni žig na svojim memorandumima.
    • 33.
      Međutim, drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, jer je tuženi povrijedio apelantovo pravo na žig neovlašteno koristeći žig koji oponaša apelantov zaštićeni žig i apelantov naziv, da je sličnost znakova očigledna i da se na prvi pogled ne uočavaju razlike, čime tuženi stvara zabunu na tržištu i kod prosječnih korisnika usluga i apelantovih poslovnih partnera, čime je povrijedio apelantovo pravo, a takvim postupanjem je počinio i djelo nelojalne konkurencije (iz člana 48. Zakona o trgovini), što, prema ocjeni prvostepenog suda, uživa sudsku zaštitu.
    • 34.
      Svoju odluku drugostepeni sud je obrazložio, između ostalog, podsjećajući na to da se prema relevantnim odredbama Zakona o industrijskom vlasništvu (u presudi je na pojedinim mjestima greškom naveden naziv Zakon o žigovima) žigom mogu štititi znakovi, posebno: riječi, slova i brojevi, slogani, grafički prikazi, kombinacija boja, njihovih nijansi, trodimenzionalni oblici, ambalaže za proizvode, pod uvjetom da su distinktivni, kao i kombinacije svih navedenih znakova, te da se žigom ne smatraju pečat, štambilj i punca (službeni znak za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i sl.). Zatim je istaknuto da, prema članu 86. stav 1. istog zakona, nosilac žiga ima isključivo pravo na obilježavanje žigom robe, odnosno usluga za koje je priznat i isključivo pravo upotrebe žiga u privrednom prometu za te robe, odnosno usluge, a prema članu 88. navedenog zakona, da znak zaštićen žigom koji sadrži natpis, riječi ili kombinaciju slova ne isključuje pravo drugog lica da pod istim natpisom, riječima ili kombinacijama slova stavlja u promet svoju robu, odnosno usluge, ako ti natpisi, riječi ili kombinacije slova predstavljaju njegovo ime, firmu ili naziv koji nisu stečeni na nesavjestan način.
    • 35.
      Kako je nesumnjivo utvrđeno da je tuženi u skladu sa zakonom 11. aprila 2003. godine registriran (upisan) kao udruženje i da u svom nazivu koristi riječ "Merhamet", koju je apelant zaštitio u skladu sa zakonom, drugostepeni sud je zaključio da apelant stječe pravo na sudsku zaštitu samo u slučaju povrede žiga koji mu je priznat. Natpis koji je kao jedan od elemenata sadržan u apelantovom žigu ne isključuje pravo tuženog da isti naziv koristi kao naziv svog udruženja, koji je pod istim nazivom na zakonit način upisan u registar udruženja (kod drugog registarskog organa). Naime, tuženi je rješenjem nadležnog registarskog suda izvršio upis i preregistraciju, tj. usklađivanje već osnovanog udruženja, koje je u svom nazivu već koristilo riječ "Merhamet", u skladu sa odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama Brčko Distrikta BiH, na zakonit način, a savjesnost se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže, tako da i on uživa sudsku zaštitu za upotrebu naziva u skladu sa članom 86. Zakona o industrijskom vlasništvu, u smislu kojeg se žigom ne smatraju pečat i štambilj.
    • 36.
      Drugostepeni sud je obrazložio da je pri odlučivanju ocijenio da su stranke u sporu pred njim organizirane kao udruženja koja se po zakonskoj definiciji osnivaju zajedničkim sporazumom u kojem se grupa od tri ili više fizičkih lica, u svim kombinacijama, dobrovoljno udružuju radi ostvarivanja nekog zajedničkog ili javnog interesa, a pri tome nemaju namjeru sticati dobit. S druge strane, nelojalna konkurencija predstavlja radnju trgovca koja je protivna poslovnim običajima i zakonima kojima se nanosi ili može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu ili potrošaču, dok se pod trgovinom smatra kupovina ili prodaja robe ili pružanje trgovinskih usluga, pa apelant ne uživa sudsku zaštitu u skladu sa odredbama Zakona o trgovini.
    • 37.
      Obrazlažući zašto smatra da tuženi nije povrijedio apelantov zaštićeni individualni znak, pa da slijedom toga ne uživa sudsku zaštitu u smislu članova 38, 137. i 138. Zakona o industrijskom vlasništvu, drugostepeni sud je istakao da je pravilno prvostepeni sud zaključio da postoji sličnost u nazivu i izgledu znakova-žigova koji tuženi, prema apelantovim navodima, koristi na svome memorandumu, ali da ipak žig tuženog nije isti kao apelantov zaštićeni žig; da su stranke upisane kod različitih registarskih organa, te da udruženje uz ime u nazivu koristi i sjedište i druge sastavne dodatke u nazivu "Humanitarno udruženje Bošnjaka Brčko Distrikta BiH". Stoga, prema ocjeni drugostepenog suda, identitet naziva (znaka) u potpunosti ne postoji da bi stvarao zabunu u djelovanju stranaka pri pružanju usluga, te objektivno isključuje mogućnost zamjene uz već rečeno, da je tuženi na zakonit način upisan u registar udruženja, te kako se pečat i štambilj ne smatraju žigom, drugostepeni sud je zaključio da tuženi nije povrijedio apelantov zaštićeni individualni znak.
    • 38.
      Ustavni sud ne smatra da je obrazloženje Apelacionog suda proizvoljno. Naime, iz obrazloženja proizlazi da se zaštićeni žig sastoji i od naziva "Merhamet" pod kojim je tuženi upisan kod nadležnog organa, da je drugi dio žiga, figurativni znak, koji tuženi koristi sličan ali nije isti, da su apelant i tuženi upisani kod različitih registarskih organa, te da tuženi u nazivu koristi i druge sastavne dodatke - "Humanitarno udruženje Bošnjaka Brčko Distrikta BiH", što ne ukazuje na mogućnost stvaranja zabune na tržištu. Uostalom, ako se ima u vidu da su apelant i tuženi registrirani kao udruženja koja se bave humanitarnim radom, a da je glavna funkcija žiga omogućiti kupcima da identificiraju proizvod (bilo da se radi o robi ili usluzi), postavlja se pitanje da li je uopće moguće da tuženi korištenjem figurativnog znaka koji je sličan, ali ipak nije isti i naziva "Merhamet" može pričiniti apelantu štetu, odnosno da mu time tuženi može povrijediti pravo na povoljniji položaj na tržištu. U prilog navedenom, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 3. stav 2. Zakona o industrijskom vlasništvu koja propisuje da materijalna prava imaoca prava industrijskog vlasništva obuhvaćaju isključiva prava privrednog iskorištavanja. Vezano za stav Osnovnog suda da je tuženi počinio djelo nelojalne konkurencije, Ustavni sud, također, nalazi da je obrazloženje Apelacionog suda jasno i argumentirano. Naime, odredbe Zakona o trgovini, tačnije odredbe čl. 47. i 48, propisuju da nelojalna konkurencija predstavlja radnju trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu ili potrošaču, odnosno da je nelojalna konkurencija i neovlaštena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake ili drugog vanjskog obilježja, ako se time stvara ili može stvoriti zabuna na tržištu, a kako su i tuženi i apelant organizirani kao udruženja koja se bave humanitarnom djelatnošću, a ne privredna društva koja se bave trgovinom, ne mogu uživati zaštitu u smislu Zakona o trgovini.
    • 39.
      Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenog principa, Ustavni sud ne može konstatirati da odluka Apelacionog suda krši apelantova ustavna prava, nego upravo suprotno, tj. da sadrži odgovore na suštinsko pitanje zašto tuženi nije povrijedio apelantovo pravo na žig i počinio djelo nelojalne konkurencije. Ustavni sud ukazuje na to da bi poređenjem registriranog žiga i znaka koji tuženi koristi na svom memorandumu izašao iz okvira svoje nadležnosti, pogotovo zato što apelant ne ukazuje na bilo kakvu nepravičnost postupka u njegovom proceduralnom dijelu, nego povredu prava na pravično suđenje nalazi u pogrešnom tumačenju odredaba Zakona o industrijskom vlasništvu. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
    • 40.
      Vezano za dostavljenu presudu Vrhovnog suda od 9. decembra 2008. godine, Ustavni sud nalazi da je predmetnom odlukom odbijena revizija tuženog "Saveza dobrotvornih društava Merhamet" u BiH, Sarajevo, u predmetu u kojem je presudom Općinskog suda u Sarajevu utvrđeno da je tuženi povrijedio apelantovo pravo na žig i počinio nelojalnu konkurenciju, te zabranio daljnje korištenje žiga, a koja je preinačena presudom Kantonalnog suda tako da se zabranjuje tuženom daljnje korištenje naziva "Merhamet" dok je u preostalom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Sarajevu. Ustavni sud ne nalazi da je navedena presuda Vrhovnog suda relevantna da bi u konkretnom slučaju potkrijepila apelantove navode. U odnosu na dostavljeno rješenje Vijeća ministara Komisije za žalbe, i presudu Kantonalnog suda od 15. decembra 2008. godine, Ustavni sud nalazi da je predmetnim odlukama rješavano o zakonitosti rješenja Ministarstva pravde BiH vezano za registraciju udruženja "Savez dobrotvornih društava Merhamet" u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, Ustavni sud ne nalazi vezu između odluka u navedenom i predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dostavljena dokumentacija u dopunama apelacije ne ukazuje na osnovanost apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje.
    • 41.
      U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da osporenom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

  • 42.
    Apelant se, također, žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovog prava, već svoje navode zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru navoda o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije već zaključio da su ti navodi neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ničega što u konkretnom slučaju ukazuje na to da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno zaključuje da su i ovi apelantovi navodi neosnovani.

VIII. Zaključak

  • 43.
    Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je Apelacioni sud jasno obrazložio svoju odluku, odnosno dao jasne i konzistentne argumente zbog čega tuženi nije povrijedio apelantovo pravo na žig, u smislu Zakona o industrijskom vlasništvu, niti je počinio djelo nelojalne konkurencije, u smislu Zakona o trgovini.
  • 44.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 45.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.