USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1544/08, rješavajući apelacije Adnana Velagića-Softića i Nedžada Tunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja na sjednici održanoj 27. maja 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Adnan Velagić-Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Blagaja kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 27. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj I-2423/05 od 12. oktobra 2005. godine. Navedenu apelaciju Ustavni sud je evidentirao pod brojem AP 1544/08.
- 2.Nedžad Tunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrapčića kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 27. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj I-4677/05 od 4. oktobra 2005. godine. Navedenu apelaciju Ustavni sud je evidentirao pod brojem AP 1546/08.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu i od Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 4. juna 2008. godine, 30. septembra te 1. i 18. oktobra 2010. godine da dostave odgovor na apelacije.
- 4.Općinski sud u Sarajevu je dostavio odgovor na apelaciju 18. juna i 17. augusta 2008. godine te 26. oktobra 2010. godine, a Federalno pravobranilaštvo 22. oktobra 2010. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda u Sarajevu i Federalnog pravobranilaštva dostavljen je apelantima 18. i 26. novembra 2008. godine.
- 6.S obzirom da je Ustavnom sudu podneseno više zahtjeva iz njegove nadležnosti, Ustavni sud je odlučio da izvrši spajanje predmeta tako što će predmet evidentiran pod brojem AP 1546/08 spojiti s predmetom evidentiranim pod brojem AP 1544/08, te će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1544/08.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a) Činjenice u predmetu AP 1544/08
- 8.Apelant je 11. decembra 2003. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane (tuženi), koje zastupa Federalno pravobranilaštvo, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
- 9.Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj P.870/03 od 18. februara 2004. godine apelantu je naloženo da ispravi predmetnu tužbu, tako da ona bude u skladu s odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH. Apelant je podneskom od 25. februara 2004. godine otklonio nedostatke na koje je ukazano u navedenom aktu Općinskog suda. Tuženi je Općinskom sudu dostavio odgovor na apelantovu tužbu 9. jula 2004. godine. Apelant se u podnesku od 23. septembra 2004. godine izjasnio na navode iz odgovora na tužbu. Općinski sud je, u prisustvu parničnih stranaka, održao pripremno ročište 6. oktobra 2004. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održao 16. novembra 2004. godine, kada je glavna rasprava zaključena.
- 10.Presudom Općinskog suda u Mostaru broj P.870/03-II od 14. decembra 2004. godine, koja je postala pravosnažna 4. januara 2005. godine, tuženi je obavezan da tužitelju (apelant) isplati novčane iznose kako slijedi: na ime plaće za februar i mart 2001. godine iznose od 395,00 KM i 378,00 KM; na ime regresa za godišnji odmor za maj 2000. godine iznos od 398,59 KM; za juli 2001. godine iznos od 437,18 KM, te za juli 2002. godine iznos od 476,00 KM; zatezne kamate na iznose plaća i regresa za godišnji odmor od 18% obračunato počevši od 1. juna 2000. godine i dospijeća svakog mjesečnog iznosa plaće i regresa za godišnji odmor pa do 6. decembra 2001. godine, a od 7. decembra 2001. godine pa do isplate zateznu kamatu od 12%; troškove postupka u iznosu od 924,00 KM sa zateznom kamatom od 12% počevši od dana donošenja prvostepene presude pa do isplate. Sve navedeno tuženi je dužan isplatiti tužitelju (apelantu) u roku od 15 dana računajući od dana pravosnažnosti presude.
- 11.Apelant je 28. februara 2005. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda u Mostaru broj P.870/03-II od 14. decembra 2004. godine protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane (izvršenik) koje zastupa Federalno pravobranilaštvo.
- 12.Općinski sud u Mostaru proglasio se nenadležnim za rješavanje o apelantovom prijedlogu za izvršenje s obzirom na sjedište izvršenika, tj. mjesnu nadležnost suda koji treba odlučiti o prijedlogu za izvršenje.
- 13.Nakon toga, apelant je 6. juna 2005. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda u Mostaru broj P.870/03-II od 14. decembra 2004. godine protiv izvršenika.
- 14.Općinski sud u Sarajevu je dopisima broj I-2423/2005-A od 5. i 25. maja 2005. godine naložio apelantu da predmetni prijedlog za izvršenje uredi, te da dostavi potreban broj primjeraka prijedloga za izvršenje, punomoći za zastupanje, te da se uskladi datum u odnosu na koji će se izvršiti obračun zakonske zatezne kamate i sl.
- 15.Apelant je podnescima od 11. maja i 2. juna 2005. godine postupio prema nalozima Općinskog suda od 5. i 25. maja 2005. godine.
- 16.Općinski sud u Sarajevu je odredio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj I-2423/05 od 12. oktobra 2005. godine, koje je postalo pravosnažno 31. oktobra 2005. godine. Rješenje kojim se određuje predloženo izvršenje Općinski sud u Sarajevu je dostavio na provođenje UPI banci d.d. Sarajevo (kod nje izvršenik ima transakcijski račun) uz Dopis broj I-2423/05 od 12. januara 2006. godine. O navedenom (da je rješenje kojim se određuje predloženo izvršenje dostavljeno na provođenje banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun) Općinski sud je obavijestio apelantovog punomoćnika Dopisom broj I-2423/05 od 12. januara 2006. godine.
- 17.Apelant je u podnescima od 11. januara i 11. aprila 2008. godine zahtijevao od Općinskog suda u Sarajevu da iznova naloži UPI banci d.d. Sarajevo da postupi prema predmetnom rješenju kojim se određuje predloženo izvršenje.
- 18.Općinski sud u Sarajevu je Dopisom broj I-2423/05 od 18. aprila 2008. godine obavijestio apelantovog punomoćnika da je svojim aktom od 6. februara 2008. godine (koji je dostavljen UPI banci d.d. Sarajevo 8. februara 2008. godine) naložio da se nastavi provođenje rješenja o izvršenju od 12. oktobra 2005. godine.
- 19.UniCredit Bank d.d. je Dopisom broj 10-3-5124/08-5 od 5. juna 2008. godine (proizlazi da je u međuvremenu došlo do promjene banke kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun) obavijestio Općinski sud u Sarajevu da su postupili prema rješenju kojim se određuje predloženo Izvršenje broj I-2423/05 od 12. oktobra 2005. godine, tako što je navedeno rješenje zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika. Osim toga, navedeno je da je fotokopija predmetnog rješenja o izvršenju dostavljena Ministarstvu finansija Federacije BiH s obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije BiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji Budžeta, a u skladu sa Zakonom o izvršenju Budžeta Federacije BiH, kao i u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 33/06 i 39/06).
b) Činjenice u predmetu AP 1546/08
- 20.Apelant je 14. augusta 2003. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane (tuženi), koje zastupa Federalno pravobranilaštvo, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
- 21.Tuženi je Općinskom sudu u Mostaru dostavio 31. decembra 2004. godine odgovor na apelantovu tužbu. Apelant je Općinskom sudu u Mostaru 1. februara 2005. godine dostavio podnesak kojim se izjašnjava na navode iz odgovora na tužbu. Općinski sud u Mostaru je, u prisustvu parničnih stranaka, 24. marta 2005. godine održao pripremno ročište, dok je ročište za glavnu raspravu održao 2. juna 2005. godine kada je glavna rasprava zaključena.
- 22.Presudom Općinskog suda u Mostaru broj P.485/03-II od 1. jula 2005. godine, koja je postala pravosnažna 27. jula 2005. godine, Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane, koje zastupa Federalno pravobranilaštvo (tuženi), dužno je isplatiti tužitelju (apelant) novčane iznose kako slijedi: na ime plaće za februar i mart 2001. godine iznose od 395,00 KM i 375,00 KM; na ime regresa za godišnji odmor za 2000. godinu iznos od 406,06 KM, za 2001. godinu iznos od 440,00 KM te za 2002. godinu iznos od 470,00 KM; zakonske zatezne kamate za plaću iz februara 2001. godine počevši od 1. marta 2001. godine, a za plaću iz marta 2001. godine počevši od 1. aprila 2001. godine pa do isplate te zakonske zatezne kamate za regres iz 2000. godine počevši od 1. januara 2001. godine za regres iz 2001. godine počevši od 1. januara. 2002. godine, a za regres iz 2002. godine počevši od 1. januara 2003. godine; troškove postupka u iznosu od 726,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostepene presude pa do isplate. Sve navedeno tuženi je dužan isplatiti tužitelju (apelantu) u roku od 15 dana računajući od dana pravosnažnosti presude.
- 23.S obzirom da tuženi nije dobrovoljno izvršio navedenu presudu, apelant je 19. augusta 2005. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda u Mostaru broj P.485/03-II od 1. jula 2005. godine protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane, koje zastupa Federalno pravobranilaštvo (izvršenik).
- 24.Općinski sud u Sarajevu je odredio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj I-4677/05 od 4. oktobra 2005. godine, koje je postalo pravosnažno 18. oktobra 2005. godine. Zaključkom broj I-4677/05 od 8. decembra 2005. godine Općinski sud u Sarajevu je naložio UPI banci d.d. Sarajevo da postupi prema navedenom rješenju o određivanju izvršenja od 4. oktobra 2005. godine, koje je i dostavljeno u prilogu zaključka. Osim toga, u zaključku je navedeno da se predmetno rješenje o određivanju izvršenja uvrsti u evidenciju redoslijeda shodno odredbi člana 167. Zakona o izvršnom postupku, te da se ono provede, a da se o eventualnim smetnjama obavijesti Općinski sud u Sarajevu. Ukoliko izvršenik nema sredstava na računu UPI banka d.d. Sarajevo dužna je da postupi u skladu s članom 171. u vezi sa članom 172. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.
- 25.O navedenom (da je rješenje kojim se određuje predloženo izvršenje dostavljeno na provođenje banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun) Općinski sud je obavijestio apelantovog punomoćnika Dopisom broj I-4677/05 od 8. decembra 2005. godine.
- 26.Apelant je podneskom od 11. aprila 2008. godine zahtijevao od Općinskog suda u Sarajevu da iznova naloži UPI banci d.d. Sarajevo da postupi prema predmetnom rješenju kojim se određuje predloženo izvršenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 27.Navodi iz apelacije suštinski su isti u oba predmeta (AP 1544/08 i AP 1546/08). Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu, te u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kao i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelanti traže i kompenzaciju u iznosu od po 2.000,00 KM. Iz istih razloga apelanti smatraju i da je došlo do povrede njihovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Apelanti naglašavaju da im je zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ističu kako je nesporno da im nisu isplaćena sredstva koja im izvršenik (Federacija BiH) duguje temeljem navedenih pravosnažnih i izvršnih naslova. Apelanti navode da se pravosnažna rješenja, kojima je Općinski sud u Sarajevu odredio predložena izvršenja, ne provode zbog primjene Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH kao i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH. Apelanti naglašavaju da je Ustavni sud donio više odluka (AP 969/04 i AP 464/04) gdje je zauzeo stav da je navedenim zakonima stavljen pretjeran teret na pojedince, te da nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca, kao i da je, u cilju podržavanja Ustava Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije obavezna omogućiti izvršenje pravosnažne sudske odluke. Osim toga, apelanti se pozivaju na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje (Philis protiv Grčke, Goleder protiv UK, Di Pede protiv Italije, Zappia protiv Italije). Apelanti ističu da su obaveze izvršenika nastale nakon stupanja na snagu Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH, te da se stoga taj zakon na njih ne može primijeniti. Osim toga, apelanti naglašavaju da troškovi postupka i zatezna kamata svakako nisu obuhvaćeni navedenim zakonom, te da u tom dijelu njihovog potraživanja ne postoje nikakva ograničenja. Apelanti naglašavaju da je izvršenik (kao zakonodavac) donio odluku o utvrđivanju prioriteta izmirenja obaveza iz temelja neisplaćenih neto plata i naknada i neisplaćenih obaveza prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u 2005. godini, kojom je sam sebi ostavio mogućnost da odlučuje kada i na koji način će izmiriti dug, preuzimajući pri tome (izvršenik) i odlučivanje o redoslijedu isplata na način koji nije transparentan i koji ne podliježe bilo kakvoj kontroli, stavljajući se, na taj način, u ulogu redovnih sudova.
Apelanti smatraju da je neprovođenjem pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naglašavaju da pravosnažno utvrđeni iznosi plaća i regresa spadaju u imovinu zaštićenu navedenim članovima Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, te se u vezi s tim pozivaju na praksu Ustavnog suda (AP 384/03 i U 83/03) i Evropskog suda za ljudska prava (Smokovitis i dr. protiv Grčke).
Osim navedenog, apelanti smatraju da je došlo i do povrede njihovog prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti predmetne postupke (parnične i izvršne) vide kao jedan postupak te, s obzirom da je riječ o radnom sporu, koji je zakonom propisan kao hitan, apelanti smatraju da redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku, a da oni (apelanti) ničim nisu doprinijeli dužini predmetnih postupaka pred Općinskim sudom u Mostaru i Općinskim sudom u Sarajevu.
b) Odgovor na apelaciju
- 28.U odgovoru na apelaciju evidentiranu pod brojem AP 1544/08 Općinski sud u Sarajevu je sublimirao tok izvršnog postupka naglašavajući da je pravosnažno rješenje kojim se određuje predloženo izvršenje dostavio banci na provođenje, da je o tome obavijestio apelanta, a da ga banka nije obavijestila o eventualnim smetnjama u provođenju rješenja o izvršenju. Općinski sud u Sarajevu smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari efikasno okončao postupak izvršenja, te da su neosnovani navodi iz apelacije. Naglašava da se, prema članu 64. Zakona o izvršnom postupku kao i prema odluci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća o primjeni načina iskazivanja norme sudija na izvršnom referatu, smatra da su predmeti završeni dostavom rješenja o izvršenju nadležnoj banci na provođenje.
U odgovoru na apelaciju evidentiranu pod brojem AP 1546/08 Općinski sud u Sarajevu je također, sublimirao tok izvršnog postupka naglašavajući da je pravosnažno rješenje kojim se određuje predloženo izvršenje dostavio banci na provođenje, da je o tome obavijestio apelanta, a da ga banka nije obavijestila o eventualnim smetnjama u provođenju rješenja o izvršenju. Općinski sud u Sarajevu smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari efikasno okončao postupak izvršenja, te da su neosnovani navodi iz apelacije.
- 29.Federalno pravobranilaštvo dostavilo je odgovor na apelaciju samo u predmetu broj AP 1546/08, gdje je navelo da nisu u mogućnosti očitovati se na apelantove navode, jer Federalno pravobranilaštvo u svojim evidencijama nema evidentiran spis na apelantovo ime.
V. Relevantni propisi
- 30.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3. i 5.
Ograničenje izvršenja
- 3)Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta s tim da zastarjevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
Član 167.Redoslijed naplate
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držaće rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.
(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu
Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
- 31.U Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 19/06, 76/08, 5/09, 32/09, 51/09, 36/10 i 45/10) relevantne odredbe glase:
Član 39. st. 1. i 2.
Finansijske obaveze preuzete u ime i za račun Federacije u skladu sa Zakonom i drugim propisima čine dug Federacije.
Federacija, kanton, grad i općina mogu se zadužiti u svrhe, pod uvjetima i u obimu propisanim zakonom.
Član 40. stav 1.
O visini zaduživanja Federacije i jamstava Federacije odlučuje Parlament, na prijedlog vlade.
Član 41. stav 1. tač. 3. i 4.
Zaduživanje Federacije može nastati u sljedećim slučajevima:
za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije;
za finansiranje i izmirenje obaveza Vlade Federacije na osnovu unutrašnjeg duga u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 66/04).
Član 47. stav 1. tačka 3.
Dug kantona, grada i općine, u skladu sa zakonom, može nastati u svrhe:
za refinansiranje ukupnog ili dijela neizmirenog duga Federacije.
Član 52.
Za upravljanje dugom nadležno je Ministarstvo finansija.
Ministarstvo finansija vodi evidenciju o dugu, izdatim jamstvima i zajmovima, u skladu sa zakonom i provedbenim propisima.
Član 53. stav 2.
Sa JRT Federacije mogu se podmirivati sve kamate i otplaćivati glavnica po dugu i jamstvima federacije, u skladu sa uslovima i rokovima, koje je ugovorila Federacija.
Član 54. st. 1. i 3.
Ministarstvo finansija vodi Evidenciju ukupnog neizmirenog duga i jamstava Federacije, kantona, gradova i općina.
Ministarstvo finansija dužno je dostaviti Ministarstvu finansija i trezora Bosne i Hercegovine Izvještaj o konsolidiranom dugu Federacije sa stanjem duga na dan 31. decembra prethodne fiskalne godine najkasnije do 31. marta tekuće fiskalne godine.
- 32.U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 66/04, 49/05, 5/06, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim Zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim osobama nastale temeljem neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih mirovina, neisplaćenih naknada prema dobavljačima za robe, materijale i usluge, obaveze nastale temeljem neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačnog verificiranja utvrđenih tražbina, kao i način njihova izmirenja.
Član 2.
Ovim Zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1465,1 milijuna KM.
Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice) i otpisivanjem, sukladno odredbama ovog Zakona.
Izmirenje svih kategorija unutarnjeg duga neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu, i to u neto sadašnjoj vrijednosti za sve planirane isplate svih kategorija unutarnjeg duga.
Član 3.
Unutrašnji dug Federacije iznosi 1465,1 milijuna KM a čine ga:
- 1)opće obaveze u iznosu od 954,1 milijuna KM;
- 2)obaveze temeljem kredita komercijalnih banaka u iznosu od 11 milijuna KM;
- 3)brisano
- 4)obaveze za tražbine nastale u ratu ili za vrijeme neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratne tražbine), kao i materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 500 milijuna KM
Unutrašnji dug koji bude isplaćen u gotovini određen je ovim Zakonom, a način, visina i rokovi za isplatu bit će određeni primjenom ovog Zakona.
Sve obaveze koje čine unutrašnji dug, definisane odredbama ovog zakona, koje su zasnovane na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku, izvršit će se na način propisan odredbama ovog Zakona.
Obaveze temeljem kredita komercijalnih banaka neće se otpisati. Unutarnji dug koji ne bude plaćen niti izmiren putem izdavanja obveznica, kako je to propisano odredbama ovog Zakona, otpisuje se i nije više obaveza Federacije.
Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenoj odgodi od izvršenja tražbina temeljem izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/04) primjenjuju se odredbe ovog Zakona.
Član 4.
Opće obaveze iz člana 3. ovog Zakona su dugovi Federacije nastali u razdoblju od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine i sastoje se od sljedećih obaveza:
- 1)obaveze temeljem neisplaćenih invalidnina u iznosu od 126,8 milijuna KM, od čega su 98,8 milijuna KM obaveze nastale suprotno Zakonu o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 20/98);
- 2)obaveze temeljem neisplaćenih mirovina u iznosu od 191,2 milijuna KM, od čega su 62,2 milijuna KM obaveze nastale temeljem umanjenja stope doprinosa temeljem odluke Vlade Federacije;
- 3)obaveze temeljem neisplaćenih naknada dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 50,7 milijuna KM;
- 4)obaveze temeljem neisplaćenih plaća i dodataka Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM;
- 5)ostale obaveze u iznosu od 547,9 milijuna KM, koje se odnose na:
- a)uzajamne obaveze fondova mirovinskog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja. Nakon izvršenih poravnanja po svim temeljima dugovi fondova mirovinskog osiguranja prema fondovima zdravstvenog osiguranja iznose 399,5 milijuna KM;
- b)tražbina Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, temeljem umanjenja stope doprinosa za rudarska preduzeća i temeljem odluka Vlade Federacije, u iznosu od 62 milijuna KM;
- c)obaveze budžetskih korisnika koje nije prihvatio Ured za reviziju Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured za reviziju Budžeta) u iznosu od 86,4 milijuna KM
- a)
Član 5.
Federacija će izmiriti opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona u gotovini i otpisivanjem.
Isplata u gotovini u maksimalnom iznosu od 219,5 milijuna KM bit će izvršena, i to:
- 1)neisplaćene invalidnine za mjesec mart 2001. godine u iznosu od 28 milijuna KM;
- 2)neisplaćene mirovine za mjesece oktobar, novembar i decembar u 2000. godini u iznosu od 129. milijuna KM;
- 3)neisplaćene obaveze prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u iznosu od 25 milijuna KM;
- 4)neisplaćene neto plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 milijuna KM.
Preostale opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona, osim onih iz stava 2. ovog člana u iznosu od 734,6 milijuna KM ovim se Zakonom otpisuju.
Nakon međusobnih poravnanja svih uzajamnih obaveza i tražbina fondova mirovinskog osiguranja i fondova zdravstvenog osiguranja eventualne preostale obaveze se otpisuju.
Član 7.
Federacija će izmiriti obaveze iz člana 5. ovog Zakona u razdoblju od pet godina.
Obračun kamata na izvršne sudske odluke po osnovu obaveza iz člana 5. ovog Zakona vršiće se na način propisan članom 6. ovog Zakona i nakon razdoblja iz stava 1.
Godišnjim budžetom Federacije i Zakonom o izvršenju budžeta će se utvrditi kategorije i iznos gotovinskog plaćanja u tekućoj fiskalnoj godini.
Član 17.
Obaveze za ratne tražbine izmirivat će se izdavanjem obveznica.
Prije izdavanja obveznica povjerioci će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, svoje izvršene odluke donesene u sudskom i upravnom postupku registrovati u Federalnom ministarstvu finansija.
Registrovanje izvršnih odluka iz stava 2. ovog člana podrazumijeva podnošenje relevantne dokumentacije od strane povjerioca neophodne za provjeru autentičnosti i registrovanje iznosa koji će se izvršiti.
Kamata za ratna potraživanja, sadržana u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku, u periodu od dana donošenja osnovnog zakona do dana izdavanja obveznica, otpisuje se.
Član 20.
Po završetku procesa registrovanja izvršnih odluka iz stava 2. člana 17. ovog Zakona, te završetku procesa verifikovanja ratnih potraživanja iz stava 2. člana 18. ovog Zakona, Vlada Federacije će početi izdavati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja, a najkasnije od 01.11.2008. godine.
Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 500 miliona KM uz sljedeće uslove:
- 1)fiksna godišnja kamatna stopa u visini od 2,5%;
- 2)imaju grace period od 9 godina od datuma izdavanja;
- 3)imaju datum dospijeća najkasnije do 31.12.2027 godine.
Vlada Federacije će donijeti podzakonski akt kojim će urediti emitovanje obveznica, način rasporeda emitovanja obveznica po godinama dospijeća, te druge bitne elemente neophodne za emitovanje obveznica.
- 33.U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- -stare devizne štednje;
- -razne materijalne i nematerijalne štete;
- -potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- -zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.a najkasnije do 31.5.2004. godine".>
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
- 34.U Uputstvu o prikupljanju podataka za uspostavljanje evidencije o zaostalim neizmirenim obavezama u periodu od aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine ("Službene novine Federacije BiH" broj 8/03) relevantne odredbe glase:
I
Ovim uputstvom utvrđuje se obaveza svih korisnika budžeta Federacije Bosne i Hercegovine da na propisanim obrascima, koji se daju u prilogu i čine sastavni dio ovog uputstva iskažu sve obaveze nastale u periodu od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a koje nisu izmirene zaključno sa 31.12.2002. godine.
Obaveza iz stava 1. ove tačke odnosi se i na korisnike budžeta: Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona i Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: kanton) kao i na vanbudžetske korisnike i to:
II
Pod neizmirenim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale po:
- -obaveze prema zaposlenim bruto plate
- -obaveze po osnovu isporučene robe i izvršenih usluga;
- -obaveze prema Bosni i Hercegovini;
- -obaveze proistekle iz odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine;
- -zaostale penzije, invalidnine i druga lična primanja i neizmireni doprinosi i porezi.
Pod neizmirenim obavezama ne podrazumijevaju se:
- -obaveze utvrđene Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja ("Službene novine Federacije BiH" broj 43/01) i Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije BiH nastalog za vrijeme rata ("Službene novine Federacije BiH" broj 17/02);
- -obaveze uključene u početni bilans preduzeća u skladu sa Zakonom o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ("Službene novine Federacije BiH" br. 12/98 i 40/99).
- 35.U Odluci o utvrđivanju prioriteta izmirenja obaveza iz temelja neisplaćenih neto plata i naknada i neisplaćenih obaveza prema dobavljačima za robe, materijale i usluge u 2005. godini ("Službene novine Federacije BiH" broj 13/05) relevantne odredbe glase:
- 35.
II
U 2005. godini iz sredstava planiranih u Proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2005. godinu izvršit će se isplata obaveza iz tačke I ove u visini od 8.000.000,00 KM za sljedeće namjene i to:
Vrsta isplate
- 1.neto plate i naknade 7.000.000,00 KM
- 2.obaveze prema dobavljačima 1.000.000,00 KM
IV
Mjesečni redoslijed isplata utvrđuje Federalno ministarstvo finansija-Federalno ministarstvo financija i dostavlja banci na izvršenje najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec.
Redoslijed iz stava 1. ove tačke utvrđuje se prema hronološkom redu prijema izvršnih sudskih odluka i rješenja u skladu sa članom 167. Zakona o izvršnom postupku.
V
Banke, izvršioci isplate dužne su da postupaju u skladu sa odredbama ove odluke.
- 36.Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu ("Službene novine Federacije BiH" broj 81/09)
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 6.262.001 KM
614800 Odluke Doma za ljudska prava 382.499 KM
- 37.Zakon o Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2010. godinu ("Službene novine Federacije BiH" broj 58/10)
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 12.300.000 KM
614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 3.000.000 KM
614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM
614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
VI. Dopustivost
- 38.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 39.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 40.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 41.Stoga, s obzirom da navodi iz apelacija ukazuju da se apelanti prvenstveno žale zbog toga što se ne izvršavaju pravosnažna rješenja kojima je određeno izvršenje na temelju prethodno donesenih pravosnažnih sudskih odluka, Ustavni sud apelacije tumači tako da se apelanti pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
- 42.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 43.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 44.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21).
- 45.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku a na temelju pravomoćne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
- 46.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Usvajaju se apelacije Adnana Velagića-Softića i Nedžada Tunovića.
VII. Meritum
- 47.Apelanti smatraju da je, zbog neprovođenja pravosnažnih rješenja kojima se određuju predložena izvršenja a koja su donesena na temelju pravosnažnih sudskih odluka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pristup sudu, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka Općinskog suda u Mostaru broj P.870/03-II od 14. decembra 2004. godine i broj P.485/03-II od 1. jula 2005. godine.
Pravo na pravično suđenje
- 48.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Pravo na imovinu
- 49.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- k)pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa.
- 50.Ustavni sud zapaža da su, u konkretnom slučaju, izvršni postupci pred Općinskim sudom u Sarajevu okončani a rješenja o izvršenju dostavljena su banci na provođenje. Međutim, očigledno je da sa transakcijskog računa izvršenika nije izvršen prenos novčanih sredstava na transakcijske račune apelanata prema predmetnim pravosnažnim sudskim odlukama. Tačnije rečeno do izvršenja nije došlo, jer na transakcijskom računu izvršenika nije bilo novčanih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti u korist apelanata.
- 51.U prvom slučaju banka je obavijestila Općinski sud u Sarajevu da je predmetno izvršenje evidentirala u svoju listu zaprimljenih rješenja o izvršenju, koja će se provesti na teret novčanih sredstava izvršenika u obimu koliko bude predviđeno za tu namjenu na relevantnoj poziciji Budžeta Federacije, te u skladu s hronološkim redom zaprimljenih rješenja o izvršenju. O navedenom Općinski sud je obavijestio apelanta. U drugom slučaju banka nije obavijestila sud kao u prvom slučaju, ali je nesporno da je predmetno rješenje dostavljeno na provođenje nadležnoj banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun.
- 52.Ustavni sud primjećuje da u oba slučaja Općinski sud u Sarajevu nije konstatovao da su predmetni izvršni postupci dovršeni u smislu odredbi člana 64. Zakona o izvršnom postupku, niti je o tome obavijestio apelante. Međutim, imajući u vidu nespornu situaciju u konkretnom slučaju, tj. da do provođenja predmetnih rješenja o dozvoli izvršenja nije došlo jer na transakcijskom računu izvršenika nije bilo sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti, Ustavni sud je mišljenja da navedeni postupak Općinskog suda (neobavještavanje apelanata da se predmetni postupci smatraju dovršenim u skladu s odredbama člana 64. Zakona o izvršnom postupku) nije ugrozio pravo apelanata na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
- 53.Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u prvom redu, radi o nemogućnosti apelanata da realizuju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije" (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da apelanti, u ovom slučaju, uživaju sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom da novčani iznos koji je u korist apelanta dosuđen pravosnažnom sudskom odlukom predstavlja imovinu apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluku AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, stav 33. dostupno na web stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), Ustavni sud napominje da apelanti u ovom slučaju uživaju i sve garancije člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i "...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi..." (vidi Ustavni sud, Odluka AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Stoga je Ustavni sud mišljenja da je potrebno ispitati da li je navedeno pravo dovedeno u pitanje u konkretnom slučaju.
- 54.Ustavni sud naglašava da u ovom slučaju neće slijediti svoju praksu iz gore citiranog predmeta broj AP 552/04 u odnosu na njen odbijajući dio, jer smatra da se na takav način ne bi mogao riješiti problem neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka u konkretnom slučaju. Uostalom, takva praksa je postala neodrživa donošenjem presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Adnanu Velagiću-Softiću i Nedžadu Tunoviću, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po 2.000 KM na ime nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka Općinskog suda u Mostaru broj P.870/03-II od 14. decembra 2004. godine i broj P.485/03-II od 1. jula 2005. godine.
Specifičnost ovog slučaja u odnosu na raniju relevantnu praksu Ustavnog suda prilikom razmatranja apelacija koje su pokretale pitanja neizvršavanja pravosnažnih sudskih odluka
- 55.Ustavni sud je u Odluci U 1/09 od 29. maja 2009. godine (odluka dostupna na web stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) razmatrao ustavnost podzakonskih akata Federacije u vezi s verifikacijom potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje. U navedenoj odluci je naglašeno "...Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o postupku izdavanja i načinu postupanja sa obveznicama BiH koje se izdaju radi izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" broj 28/08), te je na osnovu nje donijelo Odluku o rasporedu prema godinama dospijeća obveznica BiH koje se izdaju radi izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje za Federaciju BiH i Distrikta Brčko BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 29/08). Tom odlukom je zakonski rok dospijeća obveznica sa devet (kako je predviđeno Zakonom o izmirenju obaveza) skraćen na sedam godina, za što je bilo potrebno da Vlada FBiH d saglasnost s obzirom na to da sredstva za izmirenje obaveza osiguravaju entiteti..." Osim toga, u navedenoj odluci naglašeno je da "...Ustavni sud ne vidi ni jedan razlog zbog kojeg bi osporeni akti pokretali pitanje kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda..."
- 56.Pitanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, koje se odnose na utvrđena ratna potraživanja kao i na razne vidove materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud je razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu istakao: "Po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci, koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda a koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja koja su, po shvatanju Ustavnog suda, imajući u vidu način i vrijeme njihovog nastanka, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, po mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku".
- 57.Ovaj predmet razlikuje se od citiranih slučajeva s obzirom da pravosnažnim sudskim odlukama nisu dosuđena potraživanja iz ratnog perioda, niti se pravosnažne sudske odluke odnose na pitanje tzv. "stare devizne štednje". Zapravo, temeljna specifičnost ovog slučaja je što se ne može podvesti pod zakonsku regulativu citiranu u "relevantnim propisima". U konkretnom slučaju se radi o pravosnažno dosuđenim potraživanjima iz radnog odnosa u periodu od 2000. godine do 2003. godine. Ova vrsta pravosnažno dosuđenih potraživanja se, ni prema svom predmetu (zbog toga što se ne odnosi na tražbine nastale u ratu ili za vrijeme neposredne ratne opasnosti i sl.), kao ni prema datumu svoga nastanka (ne ulazi u period od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine koji je utvrđen relevantnim zakonskim i podzakonskim aktima) ne bi mogla podvesti pod primjenu odredaba Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Isto tako, imajući u vidu prvenstveno predmet potraživanja, ovaj slučaj pravosnažno dosuđenih potraživanja ne bi se mogao podvesti ni pod primjenu odredaba Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine.
- 58.Ustavni sud naglašava da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom da su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem "...Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, 41, od 30. juna 2005).
- 59.Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda da "...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...", mada je Ustavni sud svjestan da globalna ekonomska kriza neminovno mora uticati na Bosnu i Hercegovinu. Posebno se naglašava ne tako davna ratna prošlost te, s tim u vezi, ogromna šteta koja je nanijeta ljudskim i ekonomskim potencijalima, a što je imalo za posljedicu i nastanak velikog broja različitih potraživanja koja egzistiraju, temeljem pravosnažnih sudskih odluka, prema svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini postoje "posebne okolnosti" na temelju kojih bi se mogla opravdati određena odgoda u izvršenju pravosnažnih sudskih odluka. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Federacija, preduzela korake s ciljem izvršenja pravomoćnih sudskih odluka tako što je usvojila dopune Zakona o izvršnom postupku. U relevantnom dijelu navedenog zakona (član 138. st. 3. i 5) propisano je da se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije provodi "...u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta..." te da će se "...više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiriti onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke...". Iz budžeta Federacije usvojenih za 2009. i 2010. godinu vidi se da je Federacija za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju izdvojila 6.262.001 KM (2009) i 12.300.000 KM (2010).
- 60.Ustavni sud ističe kako u ovom slučaju kao napor Federacije ne može navesti donošenje ostalih zakonskih i podzakonskih akata navedenih u "relevantnim propisima", s obzirom da se tzv. osnovni zakon (Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine) odnosi isključivo na potraživanja nastala u periodu od 1. aprila 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a on ne obuhvata i potraživanja koja po svom predmetu odgovaraju ovom slučaju (radni spor). Što se tiče, još uvijek egzistirajućeg, Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine koji bez ikakvih rokova de facto i de iure odlaže izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na "neodređeno vrijeme", te iako to nije predmet konkretnog slučaja, Ustavni sud samo može podsjetiti na svoju konstantnu praksu: "Kada se Zakonom o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Republike Srpske odlaže izvršenje pravosnažnih presuda, postoji kršenje prava na imovinu iako odlaganje izvršenja ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno nije uspostavljena "pravična ravnoteža" između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu. (vidi Odluka o meritumu broj AP 487/05 od 20. decembra 2005. godine, stav 412, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 39/06; Odluka o meritumu broj AP 557/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 192. i dalje, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 77/06; Odluka o meritumu broj AP 704/05 od 9. maja 2006. godine, stav 743, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 47/06)."
- 61.U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo) te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.
- 62.Osim toga, imajući u vidu da "...novčani iznos koji je u korist apelanta dosuđen pravosnažnom sudskom odlukom predstavlja imovinu apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju...", Ustavni sud naglašava da je, u konkretnom slučaju, neizvršenjem predmetnih sudskih odluka, dovedeno u pitanje i pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Po mišljenu Ustavnog suda, a imajući u vidu navode poslovnih banaka kod kojih se vodi transakcijski račun izvršenika, izvršenje predmetnih presuda odvijaće se u skladu s odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a koje u relevantnom dijelu glase: "...Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta...". Dalje, opet imajući u vidu navode poslovnih banaka izvršenika, može se konstatovati da na računu izvršenika nema raspoloživih sredstava za izvršenje prema predmetnim sudskim presudama, te da, stoga, treba čekati dok se za tu namjenu ne odobre i planiraju sredstva u budžetu Federacije prema citiranoj odredbi člana 138. stav 3. ZIP-a.