USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu načelnika Općine Stari Grad Sarajevo, u vezi sa Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti, na osnovu člana IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene rasprave, na sjednici održanoj dana 03.07.2014. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je Kanton Sarajevo Odlukom broj 02-012-61/98 od 25.6.1998. godine, dajući prethodnu saglasnost na usaglašeni tekst zaključenog Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/00, 50/00 i 97/13), koji su 11.04.2000. godine zaključili Samostalni sindikat državnih službenika i namještenika u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao predstavnik službenika organa uprave i sudske vlasti i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Stari Grad Sarajevo, radi čega Općina Stari Grad Sarajevo nije u obavezi primjenjivati odredbe predmetnog Kolektivnog ugovora.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Načelnik Općine Stari Grad u Sarajevu (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 26.11.2013. godine zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, tvrdeći da su Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, s jedne strane i Vlada Kantona Sarajevo, kao"poslodavac" s druge strane, dana 11. aprila 2000. godine zaključili Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni Kolektivni ugovor). Članovima 24., 29., 30., 31. i 32. osporenog Kolektivnog ugovora povrijeđeno je pravo na lokalnu samoupravu, jer su uskraćena prava općina utvrđena čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), kao i prava utvrđena Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, posebno naglašeno u članu 4. stav 6. ove povelje.
2. Bitni navodi zahtjeva
U zahtjevu se ističe, da je Vlada Kantona Sarajevo, pored još nekih vlada kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, u 2000. godini potpisala osporeni Kolektivni ugovor, odnosno donijela Odluku, broj: 02-012-61/98 od 25.06.2008. godine, kojom se daje saglasnost Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za zaključenje osporenog Kolektivnog ugovora, iako za to nije imala ovlaštenje jedinica lokalne samouprave.
Shodno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, Ustavu Kantona Sarajevo, Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, Statutu Općine Stari Grad Sarajevo, općina je morala biti konsultovana od strane Vlade Kantona Sarajevo, prije potpisivanja osporenog Kolektivnog ugovora i to zbog veoma bitnih razloga. Navodi da je članom 29. osporenog Kolektivnog ugovora propisano: "Pored naknada na platu utvrđenih zakonom, službeniku pripada naknada i za prijevoz na posao i s posla, ishranu u toku rada (topli obrok) i regres za godišnji odmor. Visinu naknade iz stava 1. ovoga člana utvrđuje rukovodilac organa uprave i Sindikat".
Podnosilac zahtjeva se pita da li je Vlada Kantona Sarajevo rukovodilac organa uprave Općine Stari Grad Sarajevo ili općina i kako Vlada Kantona Sarajevo, bez saglasnosti općine, može učestvovati u utvrđivanju "visine naknada iz stava 1. ovoga člana". Zbog toga, imajući u vidu ustavno-pravni položaj općina i principe na kojima je zasnovana, a posebno princip samostalnosti u odlučivanju u okviru vlastitih karakteristika, koje obuhvataju autonomiju ili decentralizaciju, koja mora biti puna i isključiva i koja ne smije uskraćivati niti ograničavati druga vlast, podnosilac zahtjeva smatra zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu osnovanim. Predlaže, da Ustavni sud Federacije donese presudu, kojom će utvrditi da je Vlada Kantona Sarajevo, potpisivanjem osporenog Kolektivnog ugovora, bez saglasnosti Općine Stari Grad Sarajevo povrijedila pravo općine na lokalnu samoupravu, te da joj se naloži da uskladi odredbe osporenog Kolektivnog ugovora sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave, a da danom objavljivanja presude Ustavnog suda Federacije prestaje da važi predmetni Kolektivni ugovor za Općinu Stari Grad Sarajevo, kao jedinicu lokalne samouprave.
3. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: načelnik Općine Stari Grad u Sarajevu, kao podnosilac zahtjeva i Vlada Kantona Sarajevo, kao donosilac Odluke o davanju saglasnosti za potpisivanje osporenog Kolektivnog ugovora.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, je dana 05.12.2013. godine zatražio od Vlade Kantona Sarajevo, da kao stranka u postupku odgovori na navode zahtjeva podnosioca, u roku od 20 dana.
Vlada Kantona Sarajevo je dana 19.12.2013. godine dostavila odgovor na zahtjev podnosioca, u kome se, između ostaloga navodi, da osporava navode Općine Stari Grad Sarajevo da je odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. osporenog Kolektivnog ugovora povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, iz razloga što su uskraćena prava općina utvrđena čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i prava utvrđena Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, s posebnim naglaskom na član 4. stav 6. ove povelje. Također, osporavaju i navode da je Vlada Kantona Sarajevo 2000. godine potpisala osporeni Kolektivni ugovor u ime jedinica lokalne samouprave za koju radnju nije imala ovlaštenje, shodno njenim nadležnostima utvrđenim Ustavom Kantona Sarajevo, niti Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Navedenim članovima osporenog Kolektivnog ugovora nisu mogle biti povrijeđene odredbe čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer taj Zakon tada još nije bio ni donesen (donesen i objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 49/06, a osporeni Kolektivni ugovor je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 23/00).
Osim toga, prava i obaveze državnih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave nisu predmet lokalne samouprave, odnosno njihovo regulisanje po osnovu radnog odnosa nije djelatnost lokalne samouprave i ne predstavlja prava i obaveze obuhvaćene Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o osnovama lokalne samouprave iz 1995. godine kao ni kantonalnim Zakonom o lokalnoj samoupravi iz 1997. godine. Prava i obaveze državnih službenika i namještenika regulišu se posebnim federalnim i kantonalnim zakonima, a nikako zakonom o lokalnoj samoupravi. Također je istaknuto da Vlada Kantona Sarajevo nije tražila niti dobila punomoć od Općine Stari Grad Sarajevo kao ni od drugih općina u Kantonu Sarajevo, iz razloga što prava i obaveze držanih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave nisu predmet lokalne samouprave.
U vrijeme potpisivanja osporenog Kolektivnog ugovora na snazi su bili federalni i kantonalni zakoni i to: Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Kantonu Sarajevo, te Zakon o radu, kao opći propis o radu. Federalni i kantonalni zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave nisu regulisali način zaključivanja kolektivnog ugovora. U Zakonu o radu ne spominju se organi općine, kao organi nadležni za zaključivanje kolektivnih ugovora, već Vijeće poslodavaca, a do njegovog formiranja - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i vlade kantona. Pošto u vrijeme zaključivanja osporenog Kolektivnog ugovora nije bilo formirano Vijeće poslodavaca, to su osporeni Kolektivni ugovor, u skladu sa članom 112. stav 3. Zakona o radu, zaključili Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i vlade kantona, među kojim i Vlada Kantona Sarajevo. Predlažu da se zahtjev Općine Stari Grad Sarajevo odbije jer nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu.
5. Relevantni propisi za donošenje presude
5.1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.2.e)
"Ovlasti su federalne vlasti i kantona sljedeće:
- e)socijalna politika; "
5.2. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
Član 4. stav 6.
"Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču".
5.3. Zakon o radu
("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)
XV - KOLEKTIVNI UGOVORI
Član 112.
"Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca.
Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata, odnosno više poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati, odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata, odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutom.
Do formiranja udruženja poslodavaca na strani poslodavca kod zaključivanja kolektivnog ugovora iz člana 111. ovoga zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno vlada kantona".
Član 115.
"Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga sklopile, kao i za strane koje su mu naknadno pristupile".
5.4. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 2.
"Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinice lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva".
Član 3.
"Lokalna samouprava se organizira i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa Ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave".
Član 8. st. 1. i 2.
"Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona. Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima utvrđenim ustavom i zakonom".
Član 53.
"Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije".
Član 56.
"Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovoga člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem Saveza općina i gradova".
Član 58. st. 1. i 2.
"Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).
Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni su dužni uskladiti svoje zakone sa ovim Zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim Zakonom, u roku od 6 mjeseci od dana njegovog stupanja".
6. Činjenično stanje
Podnosilac zahtjeva je problematizovao primjenu osporenog Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine na zaposlenike Općine Stari Grad Sarajevo, s obzirom da prilikom njegovog zaključivanja, u kojem je učestvovala Vlada Kantona Sarajevo, Općina Stari Grad Sarajevo nije Vladi Kantona Sarajevo dala punomoć za zaključenje toga ugovora, a niti je Općina Stari Grad Sarajevo, kasnije pristupila osporenom Kolektivnom ugovoru. Poslodavac zaposlenika Općine Stari Grad Sarajevo nije kanton, nego općina, a prema odredbi člana 112. Zakona o radu o zaključenju Kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati, odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata, odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutima.
Vlada Kantona Sarajevo u odgovoru na zahtjev je istakla da punomoć nije ni tražila od Općine Stari Grad Sarajevo iz razloga što prava i obaveze državnih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave nisu predmet lokalne samouprave. Regulisanje prava i obaveza državnih službenika i namještenika, po osnovu radnog odnosa u jedinicama lokalne samouprave, nije djelatnost lokalne samouprave i ta prava nisu obuhvaćena Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, niti Zakonom o osnovama lokalne samouprave iz 1995. godine, Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine iz 2006. godine, a ni kantonalnim Zakonom o lokalnoj samoupravi iz 1997. godine. Ta prava i obaveze su regulisane posebnim federalnim i kantonalnim zakonima kojim se reguliše oblast socijalne politike, pod koju se podvodi i utvrđivanje prava iz oblasti radnih odnosa, a ta problematika je u zajedničkoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine i kantona, a ne jedinica lokalne samouprave.
7. Stav Ustavnog suda Federacije
Ustavni sud Federacije prilikom rješavanja podnosiočeva zahtjeva pošao je od definicije lokalne samouprave, propisan u članu 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, u kojem je utvrđeno da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva. Isto tako u članu 3. spomenutog Zakona je propisano da se lokalna samouprava organizira i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave. Da bi jedinica lokalne samouprave mogla da reguliše i upravlja određenim javnim poslovima u interesu lokalnog stanovništva mora imati zaposlene državne službenike i namještenike i osigurana odgovarajuća finansijska sredstva. Da bi se isto moglo ostvariti članom VI.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da: "Općinsko vijeće, između ostaloga, "odobrava općinski budžet i donosi druge propise i uredbe o ubiranju poreza, te općenito osigurava ona potrebna finansijska sredstva što ih ne pribavlja kanton ili federalna vlast, te donosi druge propise i uredbe potrebne u izvršavanju obaveza općine". Dakle, nije sporno da jedinice lokalne samouprave imaju vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, kao što imaju i pravo baviti se svim pitanjima lokalnog značaja, koja nisu izuzeta iz njezine nadležnosti. Iz tog razloga federalne i kantonalne vlasti su dužne u najvećoj mogućoj mjeri konultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji se izravno tiču jedinica lokalne samouprave.
Iz dokaza u predmetu je utvrđeno da Vlada Kantona Sarajevo nije tražila ovlaštenje Općine Stari Grad Sarajevo za zaključenje osporenog Kolektivnog ugovora koji bi se odnosio na jedinicu lokalne samouprave, držeći da prava iz radnog odnosa državnih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave spadaju u sferu socijalne politike, što je zajednička nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. Pri tome, zanemarila je činjenicu da su ti državni službenici i namještenici zaposlenici jedinica lokalne samouprave, koje plaćaju te iste jedinice lokalne samouprave iz svojih budžeta. Također, iz dokaza u predmetu je utvrđeno da je Vlada Kantona Sarajevo potpisala osporeni Kolektivni ugovor i samim tim preuzela i finansijske obaveze koje su utvrđene u tom ugovoru. Isto tako, utvrđeno je da u skladu sa članom 73. osporenog Kolektivnog ugovora Općina Stari Grad Sarajevo nije ni naknadno pristupila osporenom Kolektivnom ugovoru, pa prema tome nije ni prihvatila obaveze koje iz njega proizlaze. U prilogu ovoj tvrdnji govori i činjenica koja proizlazi iz člana 75. osporenog Kolektivnog ugovora da se isti odnosi samo na stranke koje su ga potpisale, kao i na stranke koje su mu naknadno pristupile.
Obaveza konsultacije jedinice lokalne samouprave o svim stvarima koje ih se direktno tiču proizlazi iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Ovo iz razloga što je članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine.
Zbog toga, Vlada Kantona Sarajevo, bez punomoći nije mogla u ime podnosioca zahtjeva zaključiti osporeni Kolektivni ugovor, gdje je u članu 1. propisano, da se njime uređuju prava i obaveze službenika iz rada i na osnovu rada, a na koje se primjenjuju propisi o radnim odnosima, platama i drugim naknadama. Na ovaj način stvorene su odgovarajuće finansijske obaveze koje u znatnoj mjeri opterećuju budžet, a da prije pristupanja zaključenju osporenog Kolektivnog ugovora, Vlada Kantona Sarajevo nije konsultovala niti je za to dobila ovlaštenje, odnosno punomoć za naknadno pristupanje od strane podnosioca zahtjeva.
Iz navedenih razloga, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova, u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj U-56/13
03. jula 2014. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.