Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 8/05
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 643/03, rješavajući apelaciju "Bomi Frist" d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija "Bomi Frist" d.o.o. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-385/02 od 29. oktobra 2003. godine, Rješenja Poreske uprave Republike Srpske broj 01/0104/413-9/02 od 22. februara 2002. godine i Rješenja Poreske uprave Republike Srpske broj UP/I-02-456-777-0561-1161/01 od 27. decembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    "Bomi Frist" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, općina Laktaši, podnio je 16. decembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-385/02 od 29. oktobra 2003. godine, Rješenja Poreske uprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 01/0104/413-9/02 od 22. februara 2002. godine i Rješenja Poreske uprave broj UP/I-02-456-777-0561-1161/01 od 27. decembra 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Poreske uprave zatraženo je, 25. maja 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. juna 2004. godine, dok je Poreska uprava odgovor dostavila 8. juna 2004. godine.
  • 3.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovor Poreske uprave je, 21. juna 2004. godine, dostavljen apelantu, a odgovor Vrhovnog suda dostavljen je 29. juna 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 5.
    Poreska uprava izvršila je kontrolu obračuna i uplate javnih prihoda kod apelanta za period od 1. maja 2001. godine do 23. oktobra 2001. godine. Nakon obavljene kontrole Poreska uprava donijela je Rješenje broj UP/I-02-456-777-0561-1161/01 od 27. decembra 2001. godine, kojim je naložila apelantu da u roku od 10 dana uplati na ime poreza, kamata, sredstava solidarnosti i posebne takse ukupan iznos od 2.810.721,52 KM.
  • 6.
    Protiv navedenog prvostepenog rješenja apelant je uložio žalbu drugostepenom organu. Poreska uprava je u žalbenom postupku odbila žalbu Rješenjem broj 01/0104/413-9/02 od 22. februara 2002. godine. U svom rješenju Poreska uprava je zaključila da je prvostepeni organ uprave prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, kao i donošenja osporenog rješenja, pravilno primijenio materijalne propise, zatim, da se pravilno pozvao na odgovarajući propis i da je osporenim rješenjem apelantu ispravno naloženo da izvrši uplatu obaveza.
  • 7.
    Vrhovni sud je presudom broj U-385/02 od 29. oktobra 2003. godine, odlučujući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv drugostepenog rješenja Poreske uprave, odbio tužbu kao neosnovanu. Vrhovni sud u obrazloženju presude navodi da su organi uprave, utvrđujući nepravilnost kod obračuna i plaćanja javnih prihoda, pravilno odlučili kada su izvršili obračun poreznih obaveza i kad su apelanta obavezali na plaćanje navedenih obaveza u visini navedenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    Zakon o poreskoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 51/01)

Član 61. stav 2., u relevantnom dijelu, glasi:

"Rješenje za plaćanje donosi poreska uprava kada utvrdi da obveznik nije pravilno obračunao, prijavio ili platio obavezu. Poreska uprava utvrđuje obavezu na osnovu knjiga i evidencije obveznika i drugih činjenica Š...Ć. Pri utvrđivanju iznosa obaveze, poreska uprava uzima u obzir i sve poreske odbitke koje je obveznik ranije uplatio."

  • 9.
    Zakon o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/98, 40/98, 18/99, 29/00 i 18/01)

Član 19. glasi:

"Porezom na promet proizvoda oporezuje se promet proizvoda koji podliježu plaćanju akcize, uvoz proizvoda radi dalje prodaje i promet proizvoda namijenjenih krajnjoj potrošnji, kao i:

  • 1)
    uzimanje vlastitih proizvoda koje je proizvelo ili nabavilo pravno lice za vlastitu krajnju potrošnju;
  • 2)
    davanje proizvoda bez naknade (poklon, ustupanje i sl.) i zamjene proizvoda;
  • 3)
    manjak proizvoda, osim manjka proizvoda koji je nastao djelovanjem više sile ili je posljedica krivičnog djela;
  • 4)
    rashod (rastur, kalo, kvar i lom).

Član 26. stav 1., u relevantnom dijelu, glasi:

"Osnovica poreza na promet proizvoda je:

  • 1)
    prodajna cijena prodatog proizvoda za krajnju potrošnju koja ne sadrži porez na promet proizvoda;
  • 2)
    vrijednost uvezenog proizvoda utvrđena po carinskim propisima, uvećana za iznos carine i drugih uvoznih dažbina koje se plaćaju pri uvozu;
  • 3)
    cijena koja bi se postigla prodajom proizvoda za potrošnju vlastitog proizvoda i za proizvode koji se daju bez naknade;
  • 4)
    vrijednost utvrđenog manjka;
  • 5)
    vrijednost rashoda;
  • 6)
    prometna vrijednost proizvoda koji podliježe obavezi godišnje registracije, a koji lice izgradi za svoje potrebe ili ga da drugome bez naknade, odnosno upotrebljavanog proizvoda koji podliježe godišnjoj registraciji."

Član 41. st. 1. i 2. glasi:

"Obveznik poreza dužan je da obračuna porez na promet.

Obaveza obračunavanja poreza na promet nastaje u momentu kada je izvršen promet proizvoda, odnosno usluga."

Član 44. stav 1. glasi:

"Obračunati porez na promet domaćih proizvoda poreski obveznik plaća periodično kao akontacije i konačno na kraju godine."

Član 46., u relevantnom dijelu, glasi:

"Poreski obveznik koji vrši promet domaćih proizvoda na malo utvrđuje i plaća porez na promet proizvoda na osnovu podataka u knjigovodstvu, i vanknjigovodstvenoj evidenciji koja se vodi po stopama poreza na promet za svaku prodavnicu i drugu poslovnu jedinicu Š...Ć, u roku od pet dana po isteku svakih 15 dana u mjesecu Š...Ć."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 10.
      Apelant u podnesenoj apelaciji, između ostalog, navodi da je prvostepeno rješenje Poreske uprave donijelo lice koje za to nije bilo ovlašteno, odnosno inspektor Finansijske policije, a ne inspektor Poreske uprave. Nadalje, apelant tvrdi da su osporene odluke donesene mimo odredaba Zakona o akcizama i porezu na promet i Pravilnika o načinu i obračunu vođenja evidencija što je rezultiralo povredom apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Na kraju, apelant je predložio da se osporena presuda Vrhovnog suda ukine kao nezakonita.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 11.
      U odgovoru na apelaciju Poreska uprava navodi da, po njezinom mišljenju, nema povrede apelantovog prava na imovinu iz razloga obrazloženih u presudi Vrhovnog suda i njezinom drugostepenom rješenju. U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda navodi se da osporenom odlukom nije narušeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kako to proizlazi iz obrazloženja odluke.

VI - Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporena presuda donesena je 29. oktobra 2003. godine, a apelant je podnio apelaciju 16. decembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 16.
    Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 17.
    Ove ustavne odredbe odgovaraju članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 18.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu".
    • 19.
      Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 20.
    Ustavni sud u ovom predmetu ima zadatak da ispita da li se presudom Vrhovnog suda broj U-385/02 od 29. oktobra 2003. godine, donesenom u upravnom sporu u pravnoj stvari naplate javnih prihoda, krši apelantovo ustavno pravo zajamčeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju.
  • 21.
    Ustavni sud podsjeća na svoje ranije odluke i jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava kojim je utvrđeno da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51).
  • 22.
    Dakle, obaveza apelanta proističe iz propisa koji jasno potpadaju u domen javnog prava pa, u skladu sa tom činjenicom, Ustavni sud zaključuje da se predmetni spor ne tiče prava na imovinu ovog pravnog lica. U konkretnom slučaju se postavlja pitanje primjenjivosti člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 23.
    Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je, s jedne strane, apelant imao jasnu zakonsku osnovu za definiranje svoje pravne pozicije i modaliteta ostvarivanja svojih prava, a s druge strane, da su odluke, koje apelant pobija, ukazale na jasnu pravnu osnovu za svoju opravdanost s formalne tačke gledišta. Javni interes postoji u činjenici da je država zainteresirana za efikasno funkcioniranje poreskog sistema na osnovu kojeg ostvaruje značajan iznos javnih prihoda. Konačno, ova obaveza ne može predstavljati pretjeran teret za apelanta, tim prije što se ona utvrđuje u postupku pred organom uprave, odnosno sudom, pa objema stranama na raspolaganju stoje adekvatna pravna sredstva i proceduralne garancije.
  • 24.
    Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju zbog pogrešnog tumačenja i primjene Zakona o akcizama i porezu na promet. U tom pogledu Ustavni sud navodi da nije njegov zadatak da ispituje ispravnost tumačenja i primjene zakona koji nisu ustavne prirode već da je ovo zadatak sudova i vlasti entiteta. Za ispunjenje zahtjeva člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju dovoljna je činjenica da je nametanje poreza imalo osnovu u zakonu, da je u skladu sa javnim interesom i da njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 27/01 od 28. septembra 2001. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 8/02). Nema naznaka ovakve primjene zakona u ovom slučaju.
  • 25.
    Ustavni sud zaključuje da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u ovom slučaju nisu primjenjivi.

VIII - Zaključak

  • 26.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.