USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 22. septembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 5/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 24/03, rješavajući zahtjev devet delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i zahtjev predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Utvrđuje se da su član 6. stav 2., član 7. stav 2. i član 8. Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 37/03), te član 6. stav 3., član 7. stav 2. i član 8. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 19/03), u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Devet delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i to: Velimir Jukić, Anto Spajić, Branko Zrno, Tomislav Limov, Ilija Filipović, Hilmo Neimarlija, Halid Genjac, Nade Radović, Boško Šiljagović (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijeli su, 19. juna 2003. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi člana 6. stav 2., člana 7. stav 2. i člana 8. Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 32/02), te člana 6. stav 3., člana 7. stav 2. i člana 8. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 19/03).
- 2.Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Adnan Terzić (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je, 17. decembra 2003. godine, Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 52/02 i 19/03). Podnosilac zahtjeva je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu osporenog člana zakona do donošenja odluke o zahtjevu.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.S obzirom da se zahtjevi odnose na ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine zakona koje je svojim odlukama proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik), a kasnije ih je, u istovjetnom tekstu, usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, odnosno Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je, 23. jula 2003. godine, na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda od Visokog predstavnika zatražio odgovor na zahtjev.
- 4.Od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine - Doma naroda i Predstavničkog doma i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine - Doma naroda i Predstavničkog doma zatraženo je, 13. februara 2004. godine, da dostave odgovor na zahtjeve.
- 5.Visoki predstavnik je, 21. augusta 2003. godine, dostavio odgovor na zahtjev.
- 6.Predstavnički dom - Ustavno-pravna komisija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je, 26. februara 2004. godine, dostavio odgovor na zahtjeve.
- 7.Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjeve.
- 8.U smislu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, podnosiocima zahtjeva odgovor Visokog predstavnika je dostavljen 24. septembra 2003. godine, a odgovor Predstavničkog doma - Ustavno-pravne komisije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 17. jula 2004. godine.
- 9.Ustavni sud je, u smislu člana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se zahtjevi odnose na isto pitanje iz nadležnosti Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj U 24/03. Spojeni su zahtjevi U 24/03 (podnosioci zahtjeva: devet delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine) i U 150/03 (podnosilac zahtjeva: predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Adnan Terzić).
- 10.S obzirom da se zahtjevi odnose na ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine zakona koje je svojim odlukama proglasio Visoki predstavnik, a kasnije ih je, u istovjetnom tekstu, usvojila Parlamentarna skupštine Bosne i Hercegovine, odnosno Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će ocijeniti saglasnost sa Ustavom Bosne i Hercegovine osporenih zakona koje su usvojila domaća tijela zakonodavne vlasti.
III - Činjenice
- 11.Visoki predstavnik donio je Odluku broj 38/02 od 6. oktobra 2002. godine, kojom se proglašava Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine. Sastavni dio ove odluke je Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine, koji stupa na snagu na privremenoj osnovi, u skladu sa članom 9. ovog zakona (stupanje na snagu i objavljivanje), dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovnoj proceduri bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Odluka i priloženi Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine objavljeni su u "Službenom glasniku BiH" broj 32/02 i u službenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma i Doma naroda, usvojila je Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u "Službenom glasniku BiH" broj 37/03 od 22. novembra 2003. godine.
- 12.Visoki predstavnik je, također 6. oktobra 2002. godine, donio Odluku broj 39/02, kojom se proglašava Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, koja stupa na snagu, u skladu sa članom 9. ovog zakona (stupanje na snagu i objavljivanje), na privremenoj osnovi dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Odluka i Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH" broj 52/02. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma i Doma naroda, usvojio je Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH" broj 19/03 od 13. maja 2003. godine.
IV - Zahtjevi
- a)Navodi iz zahtjeva
- 13.Podnosioci zahtjeva smatraju da su odredbe člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o imunitetu BiH), kao i odredbe člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o imunitetu FBiH), u nesaglasnosti sa odredbom člana II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Pozivanje na član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u suštini je pozivanje na prava koja štiti Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), posebno njen član 13. Pored toga, smatraju da su navedene odredbe Zakona o imunitetu BiH, u dijelu koji se odnosi na ulaganje žalbe Ustavnom sudu, u nesaglasnosti sa odredbama člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 14.Podnosioci zahtjeva dalje tvrde da je u odredbama člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH izostavljena mogućnost iscrpljivanja redovnih, pa i vanrednih pravnih lijekova u krivičnom i parničnom postupku, pa su stoga ove odredbe u suprotnosti sa članom 13. Evropske konvencije, a samim tim i sa čl. II/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 15.Također, podnosioci zahtjeva smatraju da su odredbe člana 8. Zakona o imunitetu BiH i člana 8. Zakona o imunitetu FBiH, u dijelu koji se odnosi na stavljanje van snage prethodnih proceduralnih zabrana krivičnog gonjenja protiv onih lica koja su imala pravo na imunitet, u suprotnosti sa članom 7. Evropske konvencije i općim pravnim principima međunarodnog prava o neretroaktivnosti i stečenim pravima, koji su, u smislu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Smatraju da je u pogledu Zakona o imunitetu BiH zabrana retroaktivnosti određena u članu IV/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 16.Podnosilac zahtjeva (predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine) u svom zahtjevu navodi da se propisivanjem u Zakonu o imunitetu FBiH da se na dan stupanja na snagu tog zakona stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih lica koja su inače imala pravo na imunitet, de iure, eliminiraju odredbe člana IV.B.4.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je propisano da lica u izvršnoj vlasti Federacije Bosne i Hercegovine imaju apsolutni funkcionalni imunitet od krivičnog gonjenja za bilo koju radnju izvršenu u vršenju svoje funkcije. Odredbom člana 8. Zakona o imunitetu FBiH, i pored izričite ustavne zabrane, uvedena je retroaktivna primjena prava, uz to u krivično-pravnoj oblasti. Dalje, navodi da je odredbom člana IV.A.20.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da "zakoni stupaju na snagu kako je njima utvrđeno, ali ne prije nego što budu objavljeni u službenom glasilu Federacije". Smatra da prema ovoj odredbi niti jedan federalni zakon ili njegove pojedine odredbe ne mogu imati povratno djelovanje u svojoj primjeni, nego je njegovo djelovanje usmjereno samo na vrijeme od dana određenog njegovim prelaznim odredbama, ali ne prije dana njegove objave. Iz navedenih razloga, smatra podnosilac zahtjeva, osporeni član 8. Zakona o imunitetu FBiH je u suprotnosti sa odredbama čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 17.Podnosilac zahtjeva, smatrajući da primjena osporene odredbe člana 8. Zakona o imunitetu FBiH može izazvati veoma teške i nepopravljive posljedice koje se tiču osnovnih ljudskih prava, je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu osporene odredbe do donošenja odluke o zahtjevu.
- 13.
- b)Odgovori na zahtjeve
- 18.U odgovoru Visokog predstavnika istaknut je cilj za razvoj strategije za reformu zakonodavstva iz oblasti imuniteta u Bosni i Hercegovini. Naime, ranijim propisima imunitet je dodjeljivan članovima parlamenta i mnogim nosiocima izvršne vlasti, bio je pretjerano širok i njime su se štitili nosioci funkcija od odgovornosti za krivična djela i delikte koji se nisu mogli dovesti u odnos sa njihovim službenim dužnostima.
- 19.Visoki predstavnik navodi da je iz tih razloga, 6. oktobra 2002. godine, donio paket zakona iz oblasti imuniteta na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kojima se utvrđuje procedura prema kojoj se članovi parlamenta mogu pozvati na imunitet od krivične i građanske odgovornosti, a određeni nosioci izvršne vlasti na imunitet od građanske odgovornosti.
- 20.Mišljenje Visokog predstavnika je da se, na način propisan osporenim zakonima, osigurava javna odgovornost dužnosnika i lica koja obavljaju izabranu dužnost, dok se istovremeno osigurava da takva lica uživaju takve vidove imuniteta kakvi su primjereni za ispravno vršenje njihovih funkcija i dužnosti. Konkretno, uvođenje sudske kontrole u pogledu pitanja da li određeno djelo spada u okvir dužnosti nosioca javne funkcije ili ne, predstavlja korak naprijed u smanjenju ispolitiziranosti instituta imuniteta.
- 21.U pogledu usklađenosti odredaba člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH, te člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu FBiH, sa čl. II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 13. Evropske konvencije, mišljenje je Visokog predstavnika da su osporene odredbe usklađene sa članom 13. Evropske konvencije i, prema tome, sa čl. II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Zakon o imunitetu FBiH nije u nesaglasnosti sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 22.U pogledu usklađenosti člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Visoki predstavnik ističe da, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud može razmatrati žalbe na konačne i obavezujuće presude koje donese bilo koji nadležni sud u Bosni i Hercegovini u predmetima koji se odnose na pitanje da li je postupanje članova Parlamenta Bosne i Hercegovine ili nosilaca izvršne vlasti, tj. članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine ili Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, učinjeno u okviru njihovih dužnosti, kako se predviđa u Zakonu o imunitetu BiH.
- 23.Budući da su samim Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljene navedene funkcije i utvrđene osnovne dužnosti vezane za te funkcije, Visoki predstavnik smatra da se pitanje da li je neko djelo izvršeno u okviru tih dužnosti može posmatrati kao pitanje koje proizlazi "iz Ustava".
- 24.Visoki predstavnik smatra da je neosnovana tvrdnja podnosioca zahtjeva da je, da bi Ustavni sud razmatrao predmet, potrebno da su iscrpljeni svi drugi pravni lijekovi, jer se osporenim odredbama jasno kaže da Ustavni sud može samo razmatrati žalbe "na konačne i obavezujuće" presude nadležnih sudova.
- 25.U pogledu usklađenosti člana 8. Zakona o imunitetu BiH i člana 8. Zakona o imunitetu FBiH, Visoki predstavnik ističe da se ovim odredbama uklanjaju sve procesne prepreke za pokretanje postupka protiv članova parlamenta i nosilaca izvršne vlasti koje su postojale u ranijim propisima. Drugim riječima, od dana stupanja na snagu osporenih zakona, članovi parlamenta i izvršne vlasti neće više moći da se pozovu na proceduralnu zaštitu kako bi se zaštitili od svih sudskih postupaka zato što su nosioci javnih funkcija.
- 26.Visoki predstavnik zaključuje da osporeni zakoni nisu u suprotnosti sa općim principom nemogućnosti retroaktivne primjene ili člana 7. Evropske konvencije, jer se ovim zakonom ne uklanja mogućnost materijalne odbrane od krivične odgovornosti za radnje izvršene prema ranije važećim zakonima, kojima se predviđala takva odbrana.
- 27.Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine - Ustavno-pravna komisija je u odgovoru ocijenio opravdanom inicijativu i podržava pravnu argumentaciju podnosilaca zahtjeva.
- 18.
V - Relevantni propisi
- 28.Ustav Bosne i Hercegovine
"Član I/2.
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član II/1. u relevantnom dijelu glasi:
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Š...Ć
Član II/2. u relevantnom dijelu glasi:
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Š...Ć
Član II/3 e) u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član III/3.b)
Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
Član IV/3.h) i j)
- h)Odluke Parlamentarne skupštine neće stupiti na snagu prije nego što budu objavljene.
- j)Delegati i članovi ne mogu biti pozivani na krivičnu ili građansku odgovornost u pogledu bilo kojeg čina izvršenog u okviru dužnosti u Parlamentarnoj skupštini."
- 29.Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
- 29.
"Amandmanom LXV ("Službene novine Federacije BiH", broj 52 od 28. oktobra 2002. godine) brisan je član IV/B.4.10, koji je glasio:
Predsjednik Federacije, Dopredsjednik Federacije, Premijer, zamjenik Premijera te ostali članovi Vlade ne mogu biti krivično gonjeni niti odgovorni u građanskom postupku za bilo kakva djela učinjena u vršenju svoje dužnosti.
Amandmanom LXVI u članu IV/C.10, dodat je novi tekst koji glasi:
Ustavni sud odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojim se uređuje imunitet u Federaciji.
Član IV/A.20.d)
(1) Uz ostale ovlasti predviđene ovim Ustavom, Parlament Federacije je nadležan za:
Š...Ć
- d)donošenje zakona u vršenju dužnosti u federalnoj vlasti. Zakoni stupaju na snagu kako je u njima utvrđeno, ali ne prije nego što budu objavljeni u službenom glasilu Federacije."
- 30.Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02)
- 30.
"Član 3.
(Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti))
Delegati Doma naroda i članovi Predstavničkog doma neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine i članovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Predsjedništvu BiH odnosno Vijeću ministara BiH.
Član 6.
Procedura u krivičnom postupku
Ukoliko u toku krivičnog postupka lice iz stava 1. člana 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji predstavlja osnovu za pokretanje tog krivičnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to će se pitanje raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje takvih pitanja uključujući i utvrđivanje nadležnog suda za rješavanje istih, propisuje nadležno ministarstvo.
Ta je odluka konačna i obavezujuća, a protiv nje se može uložiti žalba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Član 7.
Procedura u parničnom postupku
Ukoliko u toku parničnog postupka, lice iz stava 1. člana 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji predstavlja osnovu za pokretanje tog parničnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to će se pitanje raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje takvih pitanja uključujući i utvrđivanje nadležnog suda za rješavanje istih, propisuje nadležno ministarstvo.
Ta je odluka konačna i obavezujuća, a protiv nje se može uložiti žalba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Član 8.
Na dan stupanja na snagu ovog zakona, prestaje da važi zakon o imunitetu ("Službeni glasnik BiH", br. 1/97 i 3/99), te se stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih lica koja su inače imala pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulisano zakonom.
- 31.Zakon o imunitetu ("Službeni glasnik BiH", br. 1/97 i 3/99) koji je prestao da važi danom stupanja na snagu Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02)
"Član 3.
Pravo na imunitet imaju:
- 1.članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
- 2.delegati Doma naroda i članovi Predstavničkog doma,
- 3.kopredsjedavajući i dopredsjedavajući Vijeća ministara BiH, ministri i zamjenici ministara,
- 4.sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
- 5.guverner i članovi Upravnog odbora Centralne banke.
Član 4.
Protiv lica iz člana 3. ovog zakona ne može se pokrenuti krivični ili građanski postupak, ako je postupak pokrenut obustavit će se dalji postupak niti se mogu hapsiti, pritvoriti ili zadržavati, ako se pozovu na imunitet, sve dok nadležni organ u svakom konkretnom slučaju ne odluči o oduzimanju imuniteta.
Član 6.
Lica iz člana 3. ovog zakona imaju pravo na imunitet sve dok obavljaju funkciju u organima i institucijama iz ovog člana."
- 32.Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/03)
"Član 3.
(Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti))
Članovi Predstavničkog doma i delegati Doma naroda, kao i članovi kantonalnih zakonodavnih tijela, neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ili kantonalnih zakonodavnih tijela.
Predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, kao i članovi kantonalnih vlada, neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u izvršnim organima Federacije, ili izvršnim organima kantona.
Član 6.(Procedura u krivičnom postupku)
Ukoliko, u toku krivičnog postupka, osoba iz stava 1. člana 3 ovog zakona izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje krivičnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji člana 4. ovog zakona , to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda.
Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje.
Ta odredba je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije.
Član 7.(Procedura u parničnom postupku)
Ukoliko, u toku parničnog postupka koji se vodi protiv osoba iz člana 3. ovog zakona, osoba izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje parničnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona , to pitanje će raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna pravila kojima se utvrđuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje.
Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije.
Član 8.(Stavljanje van snage)
Na dan stupanja na snagu ovog zakona, stavljaju se van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet.
Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulisano zakonom."
VI - Dopustivost
- 33.Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje, između ostalog, da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Ove sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
- 34.Zahtjev devet delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine spada pod član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema članu IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, Dom naroda sastoji se od 15 delegata. Zahtjev je podnijelo devet delegata, što čini više od jedne četvrtine članova Doma naroda.
- 35.Zahtjev predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine također spada pod član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predsjedavajući Vijeća ministara je, prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ovlašten za pokretanje spora pred Ustavnim sudom.
- 36.Polazeći od navedene odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, proizlazi da su predmetni zahtjevi dopustivi.
VII - Meritum
- 37.Ustavni sud prije svega podsjeća da je imunitet privilegija javnopravnog karaktera data nosiocu javne funkcije u njegovom svojstvu nosioca javnopravne funkcije, a ne kao privatnog lica radi zaštite njegovih ličnih interesa, nego radi interesa funkcije. Imunitet ima dva oblika - imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti. Imunitet neodgovornosti štiti lice od pravne odgovornosti za djela koja su obuhvaćena imunitetom. Imunitet nepovredivosti štiti lica od hapšenja ili pritvaranja u pogledu djela koja su obuhvaćena imunitetom. Imunitet neodgovornosti djeluje automatski, a imunitet nepovredivosti djeluje samo ako se na njega pozove nosilac imuniteta. Imunitet neodgovornosti pokriva akte nosioca imuniteta u vršenju funkcije. Imunitet neodgovornosti je u suštini materijalni imunitet koji sprječava svako sudsko gonjenje za akte učinjene u okviru funkcije - znači akte preko kojih se odvija radnja institucije. U onoj mjeri u kojoj se primjenjuje na lice koje obavlja određenu funkciju, ovaj imunitet se može smatrati statusnim imunitetom ili imunitetom ratione personae. Nakon prestanka obavljanja funkcije, imunitet djeluje ratione materiae u pogledu akata koji su učinjeni ranije u okviru vršenja službene funkcije da bi se spriječilo da institucija ili funkcija koju je osoba obavljala bude indirektno napadnuta pravnim djelovanjem protiv prethodnog nosioca funkcije kada nosilac tekuće funkcije uživa imunitet. Imunitet nepovredivosti je proceduralni imunitet, koji sprječava primjenu općeg prava na nosioca javne funkcije i bez odobrenja nadležnog organa on ne može biti lišen slobode. Svrha ovog imuniteta je da garantira slobodu od hapšenja (širi od imuniteta neodgovornosti). Imunitet neodgovornosti se odnosi samo na krivična djela u okviru funkcije koja se vrši, ali ne i od krivičnih djela koja su počinjena drugim djelima.
- 38.Osporenim zakonima se ne predviđa samo statusni imunitet ili imunitet ratione personae u toku trajanja javnog mandata. Oni također predviđaju imunitet ratione materiae od građanske i krivične odgovornosti u pogledu djela učinjenih u okviru funkcije delegata i članova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, delegata i članova Parlamenta Federacije i članova skupština kantona čak i onda kada prestanu obavljati funkcije. Ovim zakonima se također predviđa i sličan imunitet od građanske, a u nekim slučajevima i krivične odgovornosti, za izvjesne nosioce izvršne vlasti.
- 39.Ustavni sud zaključuje da je ratio donošenja osporenih zakona bio da se uspostavi ravnoteža između potrebe za zaštitom integriteta zakonodavnih i izvršnih institucija i potrebe da se preduprijedi da pojedinci u takvim institucijama zloupotrijebe ovlaštenja, te da se osigura javna odgovornost lica koja obavljaju izabrane dužnosti, dok se istovremeno osigurava da takva lica uživaju takve vidove imuniteta kakvi su primjereni za ispravno vršenje njihovih funkcija.
- 40.Podnosioci zahtjeva navode da su odredbe člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH, kao i odredbe člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu FBiH u nesaglasnosti sa odredbama člana II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosioci zahtjeva, dalje, tvrde da su odredbe člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH u suprotnosti sa članom 13. Evropske konvencije, a samim tim i sa čl. II/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Pored toga, smatraju da su navedene odredbe Zakona o imunitetu BiH, u dijelu koji se odnosi na ulaganje žalbe Ustavnom sudu, u nesaglasnosti sa odredbama člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, podnosioci zahtjeva smatraju da su odredbe člana 8. Zakona o imunitetu BiH i člana 8. Zakona o imunitetu FBiH u suprotnosti sa članom 7. Evropske konvencije i općim pravnim principima međunarodnog prava o neretroaktivnosti i stečenim pravima i odredbama čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Saglasnost Zakona o imunitetu BiH i Zakona o imunitetu FBiH sa čl. II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 13. Evropske konvencije
- 41.Podnosioci zahtjeva navode da su odredbe člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH, kao i odredbe člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu FBiH u nesaglasnosti sa odredbom člana II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem se predviđa "Bosna i Hercegovine i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda Š...Ć", kao i sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem se predviđa da se Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Podnosioci zahtjeva tvrde da su ove odredbe isto tako u suprotnosti sa članom 13. Evropske konvencije, u kojem se predviđa da "svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinila lica u vršenju svoje službene dužnosti", odnosno u suprotnosti sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem će se entiteti "u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasneŠ...Ć Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta".
- 42.Očigledno je da se argumenti podnosilaca zahtjeva odnose na nesaglasnost navedenih odredbi osporenih zakona sa članom 13. Evropske konvencije.
- 43.Ustavni sud naglašava da je cilj člana 13. Evropske konvencije da države osiguraju djelotvorne pravne lijekove u svojim pravnim sistemima protiv kršenja prava koje garantira Evropska konvencija. Član 13. Evropske konvencije ne zahtijeva da pravni lijek ima bilo kakvu određenu formu, već osigurava postojanje djelotvornih pravnih lijekova u domaćem sistemu, dok je priroda tih pravnih lijekova stvar određenog sistema. Prema tome, svrha člana 13. Evropske konvencije je da osigura djelotvorno ostvarivanje prava zagarantiranih Evropskom konvencijom u domaćem zakonodavstvu. Cilj ovog člana je, dakle, da se zahtijeva postojanje domaćeg pravnog lijeka koji omogućava nadležnom domaćem organu da se bavi suštinom relevantne žalbe na kršenje prava iz Evropske konvencije, kao i da osigura djelotvornu pomoć oštećenoj strani (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Lithgow i ostali od 8. jula 1986. godine, serija A br. 102, str. 74, stav 205. i Pine Valley Developments Ltd. protiv Irske, presuda Evropskog suda za ljudska prava od 29. novembra 1991. godine, serija A br. 202).
- 44.Prema Zakonu o imunitetu BiH i Zakonu o imunitetu FBiH, krivične optužbe ili tužbe u parničnom postupku pokrenute protiv nosilaca imuniteta rješavaju se redovnim sudskim postupkom, koji obuhvata mogućnost žalbe u skladu sa relevantnim zakonima o krivičnom i parničnom postupku. Pored toga, u oba zakona se predviđa da pojedinci koji to žele mogu da se pozovu na imunitet pred nadležnim sudom. Protiv odluka suda o imunitetu može se podnijeti apelacija Ustavnom sudu, odnosno žalba Ustavnom sudu Federacije BiH. Ustavni sud smatra da odredbe navedenih zakona omogućuju da se Ustavni sud, odnosno Ustavni sud Federacije BiH, bave suštinom relevantne žalbe protiv odluka o imunitetu.
- 45.Iz navedenih razloga, Ustavni sud je ocijenio da su osporene odredbe člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH, te člana 6. stav 3. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu FBiH saglasne Ustavu Bosne i Hercegovine.
Saglasnost Zakona o imunitetu BiH sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine
- 46.Podnosioci zahtjeva navode da su odredbe člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH u nesaglasnosti sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem Ustavni sud ima "apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 47.Kod razmatranja ovog pitanja treba uzeti u obzir i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine koji glasi: "Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora". Iz ove ustavne odredbe slijedi princip efektivne zaštite Ustava Bosne i Hercegovine.
- 48.Ustavni sud može razmatrati apelacije podnesene protiv konačnih i obavezujućih presuda koje donese bilo koji nadležni sud u Bosni i Hercegovini, pa tako i u predmetima koji se odnose na to da li je postupanje nosilaca imuniteta učinjeno u okviru njihove dužnosti. Budući da su samim Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljene funkcije na koje se odnosi imunitet i utvrđene osnovne dužnosti vezane za te funkcije, pitanje da li je neko djelo izvršeno u okviru tih dužnosti se može posmatrati kao pitanje koje proizlazi "iz Ustava".
- 49.Ustavni sud primjećuje da su osporene odredbe, u suštini preuzete iz Ustava Bosne i Hercegovine, sadržane u već citiranoj odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Takav način propisivanja nadležnosti Ustavnog suda zakonom ne bi bio dopustiv i Ustavni sud izražava svoj stav da se mimo Ustava Bosne i Hercegovine ne može propisivati nadležnost Ustavnog suda. Svako drukčije postupanje značilo bi nepoštivanje Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno funkcionisanja Bosne i Hercegovine kao demokratske države u skladu sa zakonom.
- 50.Međutim, Ustavni sud smatra da osporene odredbe treba interpretirati u sasvim drugom svjetlu, tj. da je cilj ovih odredaba da se (proceduralno) osigura mogućnost zaštite prava, po prigovoru imuniteta, kod nadležnog suda, a nakon toga da se može podnijeti apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, ako apelant pokrene pitanje u okviru Ustava Bosne i Hercegovine koje je unutar jurisdikcije Ustavnog suda prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 51.Podnosioci zahtjeva, također, tvrde da se osporenim odredbama Zakona o imunitetu BiH krši Ustav Bosne i Hercegovine, s obzirom da je jedan od preduvjeta da predmet razmatra Ustavni sud da su iscrpljeni svi drugi pravni lijekovi. Podnosioci zahtjeva tvrde da u datom slučaju nije moguće iscrpiti sve pravne lijekove.
- 52.Ustavni sud smatra ovu tvrdnju neosnovanom, jer se u osporenim odredbama jasno navodi da se postupak pred Ustavnim sudom može pokrenuti samo protiv "konačne i obavezujuće" presude nadležnih sudova.
- 53.Iz navedenih razloga Ustavni sud je ocijenio da su osporene odredbe člana 6. stav 2. i člana 7. stav 2. Zakona o imunitetu BiH saglasne Ustavu Bosne i Hercegovine.
Saglasnost Zakona o imunitetu BiH i Zakona o imunitetu FBiH sa čl. I/2., II/2., II/3.e), III/3.b) i IV/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 7. Evropske konvencije i općim pravnim principom neretroaktivnosti
- 54.Podnosioci zahtjeva tvrde da je član 8. Zakona o imunitetu BiH i član 8. Zakona o imunitetu FBiH u nesaglasnosti sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem "opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta". Dalje, tvrde da su odredbe člana 8. Zakona o imunitetu BiH nesaglasne sa članom IV/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem "odluke Parlamentarne skupštine neće stupiti na snagu prije nego što budu objavljene". Podnosioci zahtjeva tvrde da su navedene odredbe nesaglasne i sa članom 7. Evropske konvencije, prema kojem "niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja prema domaćem ili međunarodnom pravu. Isto tako izrečena kazna ne može biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela".
- 55.Podnosilac zahtjeva (predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine) tvrdi da odredbe člana 8. Zakona o imunitetu FBiH nisu saglasne sa odredbama člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem "prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini" i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem "sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 56.Ustavni sud će prvo razmotriti da li pravo na imunitet nameće nesrazmjerno ograničenje prava na pristup sudu garantirano u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Stav Evropskog suda za ljudska prava koji odražava općeprihvaćene principe država članica Vijeća Evrope i Evropske unije je da, u principu, pravo na imunitet ne nameće nužno nesrazmjerno ograničenje pristupa sudu utjelovljenog u članu 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi npr. Evropski sud za ljudska prava, A. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija br. 35373/97, presuda od 17. decembra 2002. godine, Izvještaji presuda 2002-X). Jasno je da pravo na imunitet građanske neodgovornosti ne spada pod opseg građanskih prava, pa je kao pravo javnopravnog značaja izuzeto iz opsega zaštite prava iz člana 6. Evropske konvencije. Ako se neki tuženi poziva na imunitet, a relevantni zakoni ne predviđaju da se o tom pozivanju pravično odluči, ovo može uticati na pravičnost krivičnog postupka. Međutim, osporeni zakoni ne sprječavaju da o pozivanju na imunitet bude pravično odlučeno. Oni umjesto toga propisuju da redovni sudovi u potpunosti pravično odluče o pozivanju na imunitet u skladu sa principima predviđenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 57.Kada je u pitanju odnos imuniteta i člana 7. Evropske konvencije, ovaj član nije primjenjiv iz slijedećih razloga: Evropski sud, kao polazište, u smislu formulacije člana 7. Evropske konvencije uzima da "mjera mora biti nametnuta nakon presude za krivično djelo". Član 7. Evropske konvencije polazi od dva principa:
(1) krivična presuda može biti zasnovana samo na normi koja je postojala u vrijeme kada se desio inkriminirani čin ili nečinjenje (nullum crimen sine lege);
(2) što se tiče kršenja te norme, ne može se nametnuti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno (nulla poena sine lege).
- 58.Cilj člana 7. Evropske konvencije je da ponudi suštinske garancije protiv samovoljnog gonjenja, presuđivanja i kažnjavanja i nije primjenjiv na imunitet. Osporeni zakoni ne stvaraju nova krivična djela. Jasno je da imunitet od krivičnog gonjenja za neko krivično djelo ne znači da to djelo nema krivični karakter. Da određeno djelo nema karakter krivičnog djela, nadležne vlasti ne bi mogle započeti gonjenje odgovornog lica oduzimanjem imuniteta. Pored toga, osporeni zakoni ne predviđaju strožiju kaznu za neko djelo od kazne koja bi bila izrečena prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela. Slijedi da nije pokrenuto pitanje iz člana 7. Evropske konvencije.
Saglasnost osporenih zakona sa općim ustavnim principima Ustava Bosne i Hercegovine
- 59.Tvrdi se da se u Ustavu Bosne i Hercegovine može naći opći princip prema kojem zakonodavne vlasti nisu nadležne da donesu zakone sa retroaktivnim djelovanjem i da osporeni zakoni predstavljaju retroaktivne zakone, koji utiču na postojanje imuniteta koji su potencijalni tuženi smatrali da imaju u vrijeme obavljanja funkcije. Ustavni sud ne treba odlučiti da li Ustav Bosne i Hercegovine sadrži takav princip neretroaktivnosti ili da odredi njegov stepen ako postoji, jer ne smatra da su osporeni zakoni retroaktivni na način da pokreću pitanje takvog principa.
- 60.Prema članu IV/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine predviđeno je da delegati i članovi ne mogu biti pozvani na kaznenu ili građansku odgovornost u pogledu bilo kojeg čina izvršenog u okviru dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
- 61.Zakonom o imunitetu ("Službeni glasnik BiH", br. 1/97 i 3/99) dodatno je bio reguliran institut imuniteta, kako za članove Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tako i za druge dužnosnike uključujući i nosioce izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini. Zakonom je također bila određena definicija imuniteta, trajanje imuniteta, organi nadležni za oduzimanje imuniteta i druga pitanja od značaja za imunitet.
- 62.U Federaciji BiH, do donošenja Zakona o imunitetu FBiH, pravo na imunitet od krivičnog gonjenja i građanske odgovornosti nosioca zakonodavne i izvršne vlasti bilo je regulirano samo Ustavom Federacije BiH i ustavima kantona. Članom IV.A.3.13) Ustava Federacije BiH bilo je predviđeno da "članovi ni jednog ni drugog doma neće biti krivično gonjeni niti odgovarati u građanskom postupku za djela učinjena u vršenju svoje dužnosti. Ni jedan član jednog ili drugog doma neće biti pritvoren ili uhapšen od bilo kojeg tijela federalne vlasti, bez odobrenja doma čiji je član".
- 63.Prema članu IV/B.4.10 Ustava Federacije BiH bilo je predviđeno da predsjednik Federacije, dopredsjednik Federacije, premijer, zamjenik premijera, te ostali članovi Vlade ne mogu biti krivično gonjeni niti odgovorni u građanskom postupku za bilo kakva djela učinjena u vršenju svoje dužnosti.
- 64.Za zastupnike zakonodavnih tijela kantona, prema članu V.2.7.4) Ustava Federacije BiH, bilo je predviđeno da se ne mogu pozvati na krivičnu ili građansku odgovornost, pritvoriti niti na drugi način kažnjavati za izrečeno mišljenje ili glas koji je dao kao zastupnik u tom zakonodavnom tijelu.
- 65.Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu je, 6. oktobra 2002. godine, donio odluke kojima je proglasio Zakon o imunitetu BiH i Zakon o imunitetu FBiH, koji su stupili na snagu isti dan kada su i proglašeni. Zakone su u istovjetnim tekstovima, kakvim ih je proglasio Visoki predstavnik, usvojili Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine i Parlament Federacije.
- 66.Slijedeće pitanje je da li osporene odredbe člana 8. Zakona o imunitetu BiH i člana 8. Zakona o imunitetu FBiH imaju retroaktivno djelovanje.
- 67.Nikakva izričita klauzula retroaktivnosti nije unijeta u tekst ni jednog zakona. Ustavni sud podsjeća da zakon i drugi propisi, u pravilu, važe od dana njihovog stupanja na snagu i primjenjuju se na odnose koji nastanu poslije toga. Jedan od osnovnih pravnih principa u pogledu važenja pravnih normi polazi od toga da norma ne može važiti prije nego što je stupila na snagu, jer ako bi se drukčije stvar postavila, postojala bi potpuna neizvjesnost u pogledu punovažnosti stečenih prava, ispunjenja obaveza, dozvoljenosti određenih ponašanja i utvrđivanja određenih odnosa. To bi dovelo do pravne nesigurnosti i različitih poremećaja u društvu. Zbog toga je neosporan princip u međunarodnom pravu zabrana povratnog djelovanja, odnosno zabrana retroaktivnosti pravnih normi. Osnovna je svrha zabrane povratnog djelovanja da se isključi ukidanje ili ograničenje onih prava koja su bila zakonito stečena prije donošenja nove norme (zakona) i da se izbjegnu moguće posljedice koje bi mogle nastati, premda je moguće da se nekoj normi da povratno djelovanje, ako se ustanovljava neko novo pravo ili proširuje već postojeće, ukoliko se time ne remete već uspostavljeni odnosi. Nesporno je da se princip zabrane povratnog djelovanja odnosi na poštivanje pravosnažnih i konačnih sudskih odluka i drugih pojedinačnih odluka, tj. retroaktivnost ne može obuhvatiti odnose koji su pravosnažno riješeni, odnosno o kojima su konačno riješili nadležni organi. Drugim riječima načelo pravne i društvene sigurnosti nalaže da se poštuju ona prava koja su bila utvrđena pravosnažnim pojedinačnim aktima za vrijeme važenja ranijeg zakona.
- 68.Međutim, zbog razloga koji su ranije objašnjeni, osporeni zakoni ne lišavaju lica retroaktivno bilo kojeg prava. U kontekstu krivičnog postupka, oni jednostavno propisuju proceduru u kojoj sud odlučuje da li je lice koje traži imunitet djelovalo u okviru tog imuniteta kada je počinilo djela za koja je optuženo, a nadležno lice ili tijelo imunitet nije oduzelo ili skinulo. Ako se nekom licu stavlja na teret neko krivično djelo, normalno je da se primjenjuju materijalni i krivični zakoni koji su na snazi u vrijeme kada je počinjeno krivično djelo, a što se tiče proceduralnih pravila, primjenjuju su ona koja su na snazi u vrijeme samog procesa. Prema stanovištu Ustavnog suda, osporeni zakoni jednostavno propisuju novu proceduru vezanu za odlučivanje da li je neko lice djelovalo u okviru svog pravnog imuniteta u vrijeme navedenog krivičnog djela. Sve dok je procedura pravična (a Ustavni sud je upravo naznačio da je procedura u principu pravična), osporeni zakoni ne pokreću pitanje ničega što bi moglo biti okarakterizirano kao zakoni sa retroaktivnim djelovanjem ili što bi bilo nesaglasno sa principima Ustava Bosne i Hercegovine.
- 69.Iz navedenih razloga Ustavni sud je ocijenio da su osporene odredbe člana 8. Zakona o imunitetu BiH i člana 8. Zakona o imunitetu FBiH saglasne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
VIII - Zaključak
- 70.U skladu sa navedenim, na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 71.S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog podnosioca zahtjeva za donošenje privremene mjere.
- 72.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.