Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 8/05
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 639/03, rješavajući apelaciju B. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija B. D., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-88/03 od 9. septembra 2003. godine i presude Okružnog suda u Trebinju broj K 9/02 od 26. februara 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    B. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka podnio je, 3. decembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-88/03 od 9. septembra 2003. godine i presude Okružnog suda u Trebinju broj K-9/02 od 26. februara 2003. godine. Ustavni sud je u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, 23. februara 2004. godine, zatražio od apelanta dopunu apelacije, jer nije sadržavala osporene presude iz člana 18. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant je podnio dopunu apelacije 4. marta 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je, 23. augusta 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je, 14. septembra 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog javnog tužilaštva Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je, 23. augusta 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Okružno tužilaštvo je, 13. septembra 2004. godine, dostavilo odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Okružnog tužilaštva su, 5. oktobra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
  • 7.
    Na zahtjev Ustavnog suda, 29. septembra 2004. godine, Okružni sud je dostavio na uvid predmetni spis.

III - Činjenično stanje

  • 8.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 9.
    Okružni sud je presudom broj K-9/02 od 26. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj Kž-88/03 od 9. septembra 2003. godine, apelanta proglasio krivim za krivična djela nasilja u porodici i porodičnoj zajednici iz člana 198. stav 1., obljube ili protupravnog bluda sa maloljetnim licem iz člana 91. stav 2. u vezi sa stavom 1., spolnog nasilja nad djetetom iz člana 185. stav 4. u vezi sa stavom 2., u pokušaju u vezi sa članom 20. stav 1. i nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja i eksplozivnih materija iz člana 387. stav 1., sve djela iz Krivičnog zakonika Republike Srpske, i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina. Tom presudom je odbijena optužba protiv apelanta da je izvršio krivično djelo pokušaja silovanja iz člana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. u vezi sa članom 20. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
  • 10.
    Okružni sud je Rješenjem broj K 9/02 od 28. oktobra 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Kž-133/03 od 25. novembra 2003. godine, odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravosnažne presude Vrhovnog suda od 9. septembra 2003. godine.

IV - Relevantni propisi

  • 11.
    Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) koji je primjenjivan u apelantovom slučaju:

"Član 11.

Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca kojeg sam izabere iz reda advokata.

Ako okrivljeni sam ne uzme branioca, sud će radi osiguranja odbrane postaviti okrivljenom branioca kad je za to određeno ovim zakonom.

Okrivljenom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.

Član 70. st. 2. i 4.

Nakon podignute optužnice zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, okrivljeni mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice.

Ako okrivljeni, u slučajevima obavezne odbrane iz prethodnih stavova ne uzme sam branioca, predsjednik suda će mu postaviti branioca po službenoj dužnosti za dalji tok krivičnog postupka do pravosnažnosti presude Š...Ć Ako optuženi u slučaju obavezne odbrane ostane bez branioca u toku postupka, a sam ne uzme drugog branioca, predsjednik suda pred kojim se vodi postupak postavit će branioca po službenoj dužnosti.

Član 371. st. 1. i 2.

O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilacŠ...Ć, koji je u roku predviđenom za žalbu ili odgovor za žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom.

Ako je optuženi u pritvoru ili na izdržavanju kazne, a ima branioca, obezbijedit će se prisustvo optuženog samo ako predsjednik vijeća ili vijeće nađe da je to svrsishodno."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 12.
      Apelant je u apelaciji naveo povrede prava iz člana II/3.b), c), d), e), f), g), h), k) i m), i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je naveo da su u krivičnom postupku protiv njega pogrešno primijenjeni krivični materijalni i procesni zakoni, te da nije utvrđena objektivna istina i postojanje krivičnih djela za koje je osuđen. On je, također, naveo da ga je Vrhovni sud trebao pozvati na sjednicu vijeća na kojoj je odlučeno o njegovoj žalbi, iako on to nije izričito tražio u žalbi. Apelant je još naveo i da mu je onemogućeno pripremanje odbrane u izuzetno složenom predmetu, s obzirom da mu je Okružni sud imenovao novog branioca po službenoj dužnosti neposredno prije glavnog pretresa na kojem je izrečena osporena presuda, a da mu je rješenje o njegovom imenovanju dostavljeno dan poslije pretresa. Nadalje, naveo je da je sud donio presudu bez suočenja vještaka na glavnom pretresu, iako su nalazi vještaka bili suprotni. U ostalom dijelu apelacije apelant pobija činjenično stanje iz osporenih presuda.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 13.
      Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo postupak protiv apelanta proveden u skladu sa važećim procesnim i materijalnim propisima, te da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i predložio da se apelacija odbije.
    • 14.
      Okružno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da u postupku donošenja osporenih presuda nisu povrijeđena apelantova prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije i predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine).
  • 18.
    Ustavni sud je utvrdio da je apelant, protiv presude Vrhovnog suda od 9. septembra 2003. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude koji je odbačen kao nedozvoljen, tako da je posljednji efektivan pravni lijek u apelantovom slučaju bila žalba na presudu Okružnog suda od 26. februara 2003. godine. Dakle, u konkretnom slučaju, konačna odluka je presuda Vrhovnog suda broj Kž-88/03 od 9. septembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 7. oktobra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sud podnesena 3. decembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 20.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.b), c), d), e), f), g), h), k) i m) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
    • a)
      Pravo na pravično suđenje
  • 21.
    Ustavni sud će razmotriti apelantove navode u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
  • 22.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 23.
      Ove ustavne odredbe odgovaraju članu 6. Evropske konvencije, koji u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

Š...Ć

b. da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane".

  • 24.
    Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
  • 25.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 26.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 27.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 28.
    Prema praksi Evropske komisije za ljudska prava o pitanju da li je optuženom dato adekvatno vrijeme za pripremu svoje odbrane odlučuje se na temelju činjenica konkretnog slučaja (vidi Odluku Evropske komisije za ljudska prava, X i Y protiv Austrije, predstavka broj 7909/77, Odluke i izvještaji (OI)) 15, str. 162, (1979).
  • 29.
    Apelant je naveo da nije bio pozvan na sjednicu vijeća drugostepenog suda. Apelant smatra da mu je sud trebao omogućiti prisustvo na sjednici na kojoj je odlučeno o njegovoj žalbi. Međutim, činjenice predmeta, koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, ukazuju na to da je drugostepeni sud odluku donio na sjednici vijeća bez održanog pretresa i izvođenja novih dokaza i da toj sjednici nije prisustvovao tužilac. Pored toga, apelant nije tražio od Okružnog suda da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća, kako je to predviđeno članom 371. stav 1. Zakona o krivičnom postupku. Ustavni sud zaključuje da se radi o fazi postupka u kojoj nijedna strana nije bila prisutna, pa je ispoštovan princip jednakosti pred sudom te je apelacija u ovom dijelu neosnovana.
  • 30.
    Apelantov navod da mu je onemogućeno da pripremi svoju odbranu s obzirom da mu je novi branilac po službenoj dužnosti određen rješenjem neposredno pred glavni pretres na kojem je donesena osporena presuda, pokreće pitanje da li je apelant imao "adekvatne uvjete" za pripremanje svoje odbrane u smislu člana 6. stav 3.b. Evropske konvencije. U vezi sa tim navodom, Ustavni sud je izvršio uvid u krivični spis Okružnog suda broj K/9/02 i utvrdio da je Okružno tužilaštvo protiv apelanta podiglo optužnicu 31. oktobra 2002. godine. Okružni sud je, s obzirom da se u apelantovom slučaju radilo o obaveznoj odbrani, u smislu člana 70. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, 1. novembra 2002. godine postavio apelantu branioca po službenoj dužnosti. Apelant je sa braniocem ostvarivao kontakte i branilac ga je posjećivao u zatvoru. Okružni sud je, 12. decembra 2002. godine, održao glavni pretres na kojem je apelant iznio iscrpnu odbranu, tom su prilikom izvedeni svi dokazi, ali je taj pretres odložen kako bi se izvršilo neuropsihijatrijsko vještačenje apelanta. S obzirom da je apelantov branilac 18. februara 2003. godine odustao od odbrane, Okružni sud je 20. februara 2003. godine apelantu, na njegov zahtjev, postavio novog branioca po službenoj dužnosti koji je proučio spis nakon što mu je dostavljeno rješenje o postavljanju. Nema dokaza u spisu da je apelant ostvario kontakt sa novim braniocem do 26. februara 2003. godine, kada je pred Okružnim sudom održan novi glavni pretres. Glavni pretres je vođen iznova, u smislu člana 305. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, i apelantu i njegovom novom braniocu je tom prilikom dostavljena izmijenjena optužnica Okružnog tužilaštva. Apelant i njegov branilac su se izjasnili da im nije potrebno dodatno vrijeme da se izjasne na navode iz izmijenjene optužnice s obzirom da je ona povoljnija za apelanta i da u tom smislu nije potrebno odlaganje pretresa radi pripremanja odbrane. Apelant je zatim, na glavnom pretresu, izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje odbrane date u istražnom postupku i na pretresu od 12. decembra 2002. godine. U smislu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je neosnovan apelantov navod da mu je onemogućeno pripremanje odbrane, s obzirom da su se i apelant i njegov branilac izjasnili da im nije potrebno dodatno vrijeme za pripremanje odbrane. Nadalje, apelant je u cijelosti ostao kod svoje odbrane koju je dao na glavnom pretresu od 12. decembra 2004. godine, a koju je pripremao sa svojim ranijim braniocem. Ni apelantov navod da mu je rješenje o postavljanju novog branioca dostavljeno nakon pretresa od 26. februara 2004. godine nije od značaja za ocjenu da li je to povrijedilo njegovo pravo na "adekvatne uvjete" odbrane, s obzirom da apelant na glavnom pretresu nije istakao tu primjedbu i saglasio se da ga brani novi branilac po službenoj dužnosti.
  • 31.
    U pogledu ostalih apelantovih navoda, Ustavni sud je utvrdio da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršen uvid u objektivne dokaze, a apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, te primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
  • 32.
    Ustavni sud je zaključio da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije.
    • b)
      Ostali navodi
  • 33.
    Ustavni sud zaključuje da nije potrebno ispitivati ostale apelantove navode, s obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 34.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.