USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/05.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 278/04, rješavajući apelaciju P. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija P. V., podnesena protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo broj Kž-138/02 od 22. decembra 2003. godine i presude Osnovnog suda Sokolac broj K-172/01 od 28. marta 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.P. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca podnio je 4. marta 2004 godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-138/02 od 22. decembra 2003. godine i presude Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-172/01 od 28. marta 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je, 23. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 9. decembra 2004. godine, Osnovni sud 1. decembra 2004. godine, a Okružno tužilaštvo 29. novembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 27. decembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Osnovni sud je presudom broj K-172/01 od 28. marta 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Kž-138/02 od 22. decembra 2003. godine, proglasio apelanta krivim zbog krivičnog djela falsificiranje ili uništavanje službene isprave iz člana 366. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01), izvršenog tako što je, 23. juna 1995. godine, u Sokocu, u svojstvu pomoćnika direktora za komercijalne poslove u ODP "Romanija" Sokolac, ovjerio fiktivnu fakturu broj 165/95 od 15. jula 1995. godine na iznos od 177.710,26 dinara, zaduživši preduzeće "Hemiremont" Loznica za navedeni iznos na ime izvođenja remontnih radova i izrade dijelova po ponudama br. 72/95 i 272-I/95 od 23. juna 1995 godine, koju je i lično ovjerio, iako "Hemiremont" nije izvršio navedene radove, niti je ODP "Romanija" imala poslovne odnose sa navedenim preduzećem, te mu izrekao uvjetnu osudu kojom mu se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo, a na ime troškova krivičnog postupka obavezan je platiti iznos od 550 KM.
IV - Relevantni propisi
- 7.Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/00, 33/00 i 37/01)
"Član 366. stav 1.
Službeno ili odgovorno lice koje u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitom sadržinom, ili koje svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje takve isprave, knjige ili spisa sa neistinitom sadržinom, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
Član 47.
- 1)Uvjetnom osudom sud učiniocu krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo krivično djelo.
- 2)Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, ne naknadi štetu koju je prouzrokovao krivičnim djelom, ili ne ispuni druge obaveze predviđene u krivično-pravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.
- 3)Mjere bezbjednosti, izrečene uz uvjetnu osudu, izvršit će se.
Član 48.
- 1)Učiniocu se uvjetnom osudom može utvrditi samo kazna zatvora do dvije godine ili novčana kazna.
- 2)Pri odluci da li će izreći uvjetnu osudu, sud će ocijeniti da li se od učinioca sa osnovom može očekivati da ubuduće neće vršiti krivična djela iako kazna, kojom mu se prijeti, ne bude izvršena, a na osnovu svih okolnosti važnih za takvu ocjenu.
- 3)Ako je učiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uvjetna osuda može se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je protiv njega pokrenut krivični postupak jer je imao drukčije mišljenje u odnosu na vladajuću strukturu, te mu je tako povrijeđeno pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja s drugim iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je navedenim sudskim postupcima povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut torturi, ili nehumanom, ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Okružni sud navode apelacije smatra paušalnim, bez ikakvih dokaza, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Osnovni sud smatra navode apelacije neosnovanim. U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo ističe da apelant nije naveo dokaze i činjenice kojima potkrepljuje navodne povrede prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI - Dopustivost
- 10.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 11.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 12.U konkretnom slučaju konačna odluka, koja je predmet osporavanja apelacijom, je presuda Okružnog suda broj Kž-138/02 od 22. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 30. januara 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. marta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 13.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 14.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja s drugim iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te pravo da ne bude podvrgnut torturi, ili nehumanom, ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) i člana 3. Evropske konvencije.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
- 15.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 16.Predmetni postupak tiče se krivične optužbe protiv apelanta, te Ustavni sud zaključuje da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
- 17.Apelant u apelaciji nije precizirao u čemu se ogleda povreda člana 6. Evropske konvencije, te će Ustavni sud ovo pitanje razmotriti na osnovu ukupnog sadržaja apelacije i predočenih dokumenata.
- 18.Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavno pravo, a to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnog prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 43/02).
- 19.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 20.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 21.Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju u postupku pred redovnim sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe i to na dvije sudske instance. Apelantu je u toku postupka bilo omogućeno da iznese sve dokaze u cilju utvrđenja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje presude, imao je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, angažiran je odgovarajući sudski vještak i izvršeno potrebno stručno vještačenje. Apelant je prisustvovao suđenju te imao priliku davati komentare i mišljenja na izvještaj sudskog vještaka i izjave svjedoka, te se ne može zaključiti da je došlo do povrede procesnih prava ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke kako prvostepenog tako i drugostepenog suda sadrže sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoljno su obrazložene.
- 22.U vezi sa apelantovim navodima da su mu povrijeđena prava na pravičan postupak jer su njegovi zahtjevi za izuzeće Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva odbijeni, Ustavni sud primjećuje da su rješenja kojim se odbacuje, odnosno odbija apelantov zahtjev za izuzeće Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva donesena na osnovu odredbe člana 42. tačka 5. i člana 44. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), uz obrazloženje da je apelant mogao tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije i to sudije koji u predmetu postupa, a ne izuzeće cijelog suda, dok je zahtjev za izuzeće javnog tužioca odbijen kao neosnovan. Apelant nije naveo, niti je priložio bilo kakve dokaze, da je u konkretnom slučaju primjena procesnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska, a odredbe zakona na osnovu kojih su odbačeni, odnosno odbijeni zahtjevi za izuzeće Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva, nisu u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasnivaju odluke, a način na koji su tumačili pozitivno-pravne propise ne može se smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava.
- 23.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 24.Apelant je u apelaciji naveo i povrede prava na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja s drugim iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije i pravo da ne bude podvrgnut torturi, ili nehumanom, ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Međutim, apelant nije naveo nikakve činjenice kojim bi dokazao svoje navode, a iz apelacije kao i priložene dokumentacije Ustavni sud ne vidi ni jedan razlog da bi se moglo smatrati da je, u konkretnom slučaju, došlo do povrede navedenih prava, te se ovi apelantovi navodi smatraju paušalnim, pa je apelacija i u ovom pogledu neosnovana.
VIII - Zaključak
- 25.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 26.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.