USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 57/06.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Raje Perića, podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta broj Už-67/04 od 30. decembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta broj U-61/04 od 10. novembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Rajo Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trnjaka kojeg zastupa Murat Mujadžević, advokat iz Brčkog, podnio je 23. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju, koju je dopunio 13. decembra 2005. godine, protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta broj Už-67/04 od 30. decembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta broj U-61/04 od 10. novembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Apelacione komisije Vlade Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) zatraženo je 5. maja 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Ustavnom sudu Apelacioni sud Brčko Distrikta je dostavio 16. maja 2005. godine, Apelaciona komisija Vlade Brčko Distrikta 26. maja 2005. godine i Osnovni sud Brčko Distrikta 26. maja 2005. godine.
- 4.Navedeni odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 3. marta 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Odjeljenja za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj Vlade Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 06-475-002099/04-1 od 20. jula 2003. godine, apelantu je naloženo da oslobodi dio državnog zemljišta označenog kao k.č. 846, seoski put, upisanog u KKU broj 146, k.o. Slijepčevići, upisanog u korist SIZ za lokalne puteve Brčko, a na osnovu Zakona o uzurpacijama ("Službeni list SRBiH" broj 6/78), u skladu sa kojim je utvrđeno da je apelant uzurpirao označeni dio državnog zemljišta.
- 7.Rješavajući apelantovu žalbu, Apelaciona komisija je Rješenjem pod brojem 06-475-002099/04-1-AP-455/04 od 7. septembra 2004. godine žalbu odbila kao neosnovanu. Apelaciona komisija utvrdila je da je postupak utvrđivanja uzurpacije predmetnog zemljišta proveden u skladu sa Zakonom o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 3/00) te da je Zakon o uzurpacijama u postupku primijenjen na zakonit i pravilan način. Naime, apelant je u žalbi kao osnovni razlog zbog kojeg osporava Rješenje kojim mu se nalaže da oslobodi dio zemljišta naveo stupanje na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 11/01), u okviru kojeg član 15. stav 1. određuje da su Brčko Distrikt BiH (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) i druga pravna lica izjednačeni sa fizičkim licima u odnosu na društvenu imovinu. Prema apelantovom mišljenju, stupanjem na snagu navedenog zakona prestaju važiti sve odredbe o vlasništvu koje su do tada primjenjivane na teritoriji Brčko Distrikta, te se samim tim i Zakon o uzurpacijama, kao propis legis specialis, koji je do tada regulirao državno vlasništvo na poseban način. Apelant je, dakle, osporavao zakonitost vođenja upravnog postupka uz primjenu Zakona o uzurpacijama kao materijalnog propisa, smatrajući da je država prema novim propisima izjednačena sa fizičkim licima, te da i sama treba pokrenuti sudski postupak radi utvrđivanja povrede svog vlasništva jednako kao i fizička lica, a ne sporna pitanja rješavati u upravnom postupku pozivanjem na zakonske propise koji su prestali važiti. Apelant je dalje istako da je predmetno zemljište bilo u njegovom vlasništvu, a da ga je stekao u postupku komasacije provedenom 1984. godine, te da mu nije jasno kako je prema zadnjem stanju upisa u KKU za predmetni dio upisana kao vlasnik država. Apelaciona komisija u svom obrazloženju navodi da je postupak proveden u skladu sa procesnim i materijalnim propisima, da je Odjeljenje u postupku provelo radnje uviđaja, vještačenje vještaka geodetske struke, usmene rasprave u kojoj su ispitani svi posjednici koji su graničili sa apelantom, pribavljene potrebne isprave, te da je samom apelantu bilo omogućeno aktivno sudjelovanje u samom postupku, opisujući detaljno sve kao provedene pobrojane radnje.
- 8.Protiv navedenog rješenja Apelacione komisije apelant je podnio tužbu, koja je Presudom Osnovnog suda broj U-61/04 od 10. novembra 2004. godine odbijena kao neosnovana. Svoju odluku Osnovni sud je obrazložio time da apelantov navod, prema kojem organ uprave nije nadležan odlučivati u upravnom postupku o pravu vlasništva već je sudski postupak trebao biti pokrenut, nije tačan, jer se u konkretnom slučaju radi o "seoskom putu" koji je kao takav upisan u KKU, a na putevima, koji su dobro u općoj upotrebi, se ne može stjecati prava vlasništva, već se radi o uzurpaciji državnog vlasništva, što se treba rješavati po odredbama Zakona o uzurpacijama, koji nije derogiran stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
- 9.Na Presudu Osnovnog suda apelant je izjavio žalbu Apelacionom sudu, koji ju je Presudom broj Už-67/04 od 30. decembra 2004. godine odbio kao neosnovanu, potvrđujući Presudu Osnovnog suda u cijelosti. U obrazloženju svoje odbijajuće presude Apelacioni sud je akcent stavio na činjenicu koju apelant od početka ovog slučaja iznosi u svoju odbranu, a koja se odnosi na stupanje na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je stupanjem na snagu ovog zakona položaj države izjednačen sa privatnim licima, ali da u istom zakonu u članu 15. stoji i ograničenje "ako zakonom nije što drugo određeno", što znači da se ove odredbe primjenjuju u slučajevima kada za njih ne postoji legis specialis. Upravo je Zakonom o uzurpacijama, kako slijedi iz objašnjenja Apelacionog suda, određena zaštita državnog vlasništva od uzurpacija, dakle zakonom je određeno nešto drugo, a sam Zakon o uzurpacijama nije Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stavljen van snage, već je on, na osnovu Statuta Brčko Distrikta ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 1/00) koji se kao zatečeni propis, koji nije ukinut novim propisima, i dalje primjenjuje u odnosnim slučajevima. Ovo tim prije jer se u predmetnom slučaju radi o "seoskom putu", dakle općem dobru koje je, kao takvo, nakon provedene komasacije upisano u javne knjige u KKU.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da je opisanim radnjama organa uprave i redovnih sudova došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i to pogrešnom primjenom Zakona o uzurpacijama, koji je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prestao važiti, a po kojem su dalje sporno pitanje vlasništva organi uprave trebali riješiti u sudskom a ne u upravnom postupku, čime je učinjena i sljedeća povreda zbog postupanja nenadležnog organa, a što je sve zajedno za posljedicu imalo i povredu njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovorima na apelaciju koje su dali Ustavnom sudu Apelacioni sud pod brojem SU-262/05 od 12. maja 2005. godine, Apelaciona komisija pod brojem AP-232/05 od 12. maja 2005. godine i Osnovni sud pod brojem Su-981/05 od 20. maja 2005. godine, navedeni organi su ostali kod donesenih rješenja odnosno presuda iz razloga datih u samim obrazloženjima rješenja odnosno presuda, negirajući navode apelacije o povredi zagarantiranih ljudskih prava i sa prijedlogom da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 3/00)
"1. Važenje zakona
Član 1. stav 1.
(2) Po ovom zakonu dužni su postupati Odjeli Vlade Brčko Distrikta i drugi organi, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih lica ili drugih stranaka.
- 2.Poseban postupak
Član 2.
Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drugačije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to nužno za drugačije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna načelima ovog zakona."
- 13.Zakon o uzurpacijama ("Službeni list SR BiH" broj 6/78)
"Član 1.
Po odredbama ovog zakona raspraviti će se imovinski odnosi nastali uzurpacijom zemljišta u društvenom vlasništvu.
Član 2. stav 1.
Uzurpacijom u smislu ovog zakona smatra se svako samovlasno zauzimanje odnosno bespravno držanje zemljišta u društvenom vlasništvu.
Član 16.
Postupak za raspravljanje imovinskih odnosa nastalih uzurpacijom zemljišta u smislu ovog zakona provodi i rješenje donosi nadležni općinski organ uprave.
Član 34. stav 1.
Ako se tokom postupka utvrdi da je uzurpacija izvršena poslije 6. aprila 1941. godine, a do 8. jula 1955. godine, organ uprave će donijeti rješenje kojim će se odrediti da je uzurpant dužan napustiti uzurpirano zemljište i ukloniti objekte ako su podignuti na tom zemljištu.
Član 35. stav 2.
U slučajevima uzurpacija izvršenih poslije 8. jula 1995. godine, nezavisno od pokretanja i ishoda krivičnog postupka, provest će se upravni postupak i donijeti rješenje primjenom odredaba člana 34. ovog zakona."
- 14.Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 13/00)
"Član 1. stav 4.
Osnovni princip
Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija Bosne i Hercegovine, direktno su primjenljivi na cijeloj teritoriji Distrikta."
- 15.Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 11/01)
"Član 15.
(1) Distrikt kao i druga pravna lica javnog prava koje su nositelji prava vlasništva imaju jednak pravni položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Javnim dobrom upravlja gradonačelnik Brčko Distrikta BiH, ili od njega ovlašteni organ ili ustanova, ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Javna dobra mogu služiti zadovoljavanju općih potreba, kao i za rad i izvršavanje prava i dužnosti Distrikta, njegovih organa i ustanova. Namjena javnih dobara određuje se zakonom ili odlukom Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine donesenom na osnovu zakona."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta broj Už-67/04 od 30. decembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 8. februara 2005. godine a apelacija je podnesena 23. marta 2005, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 20.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. �"
- 22.Apelant u konkretnom slučaju nije zadovoljan upravnim i sudskim postupkom čijim okončavanjem su donesene odluke na osnovu kojih mu je oduzet dio zemljišta, a samu povredu svog prava na pravično suđenje apelant vidi u primjeni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u okviru kojeg član 15. stav 1. određuje da su Brčko Distrikt i druga pravna lica izjednačena sa fizičkim licima u odnosu na društvenu imovinu. Prema apelantovom mišljenju, stupanjem na snagu navedenog zakona prestale su važiti sve odredbe o vlasništvu koje su se do tada primjenjivale na teritoriji Brčko Distrikta, te se samim tim i Zakon o uzurpacijama, kao propis legis specialis, koji je do tada regulirao državno vlasništvo na poseban način. Apelant dakle osporava zakonitost vođenja upravnog postupka uz primjenu Zakona o uzurpacijama kao materijalnog propisa, smatrajući da je država prema novim propisima izjednačena sa fizičkim licima, te da je i sama trebala pokrenuti sudski postupak radi utvrđivanja povrede svog vlasništva jednako kao i fizička lica, a ne sporna pitanja rješavati u upravnom postupku pozivanjem na zakonske propise koji su prestali važiti. Apelant je dalje istakao da je predmetno zemljište bilo u njegovom vlasništvu, a da ga je stekao u postupku komasacije provedenom 1984. godine, te da mu nije jasno kako je prema zadnjem stanju upisa u KKU za predmetni dio upisana kao vlasnik država.
- 23.Ustavni sud napominje da nije mjerodavan provjeravati utvrđene činjenice i način na koji su organi uprave i redovni sudovi protumačili materijalno pravo, osim u slučaju kad njihove odluke krše ustavna prava. To će biti u slučaju kad odluke ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kada je primjena materijalnog prava očito proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravedan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efikasan pravni lijek i drugi slučajevi (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. jula 2003. godine).
- 24.U konkretnom slučaju apelant kao osnovnu činjenicu povrede svog prava na pravično suđenje navodi upravo proizvoljnu odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava kao i odlučivanje nenadležnih organa. S tim u svezi, Ustavni sud, analizirajući odluke organa uprave i redovnih sudova donesenih u ovom slučaju, zaključuje da su oni, primjenjujući Zakon o uzurpacijama, koji je kao zatečeni propis preuzet Statutom Brčko Distrikta i koji kao propis legis specialis nije prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, primijenili važeće materijalno pravo, zbog čega apelantova tvrdnja da je njegovo pravo povrijeđeno pogrešnom primjenom nevažećeg materijalnog prava nije opravdana.
- 25.Apelantov prigovor koji se odnosi na to da su postupak vodili nenadležni organi, u neodgovarajućem postupku koji je bio upravni a ne sudski, koji je prema apelantovom mišljenju trebao biti vođen u ovom slučaju, s obzirom na već iznijeti zaključak o važenju Zakona o uzurpacijama kojim je određeno da u slučajevima uzurpacija upravni postupak vodi organi uprave, a u vezi sa činjenicom da je predmetno zemljište prije pokretanja postupka bilo upisano kao državno u KKU koje jesu javne knjige, nije potrebno posebno razmatrati.
- 26.Što se tiče apelantovog navoda da je postupak nepravičan jer su organi uprave koji djeluju u ime države postupak počeli i okončali u korist interesa države, u kojem on kao privatno lice nije imao izgleda na uspjeh jer se nisu cijenili njegovi navodi koji se odnose na činjenicu da je dio zemljišta koji mu je oduzet stekao u postupku komasacije iz 1984. godine, Ustavni sud podsjeća da se pravednost postupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline. Da bi se respektiralo pravo na pravično suđenje, potrebno je da se procesne radnje odvijaju u skladu sa zahtjevima koji su sadržani u garancijama koje osiguravaju pravo na pravično suđenje. Ti zahtjevi, u utvrđivanju građanskih prava i obaveza, odnose se na standarde "jednakosti u postupanju koji podrazumijeva da svakoj strani u postupku mora dati razumna prilika za prezentiranje svog slučaja, uključujući i svoje dokaze, pod uvjetima koji je u značajnoj mjeri ne stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na suprotne strane, što u načelu znači mogućnost za strane da se upoznaju sa svim predočenim dokazima te da daju komentar za te dokaze". S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je apelant punopravno uključen u postupak od samog početka, kako u dijelu upravnog postupka, tako i u dijelu koji su vodili sudovi u dvije instance, na način koji mu je omogućio potpun uvid u sve radnje koje su provodili organi uprave na terenu i općenito u postupku kao i dokumentaciju koju su koristili, te dalje, omogućeno mu je korištenje efektivnih pravnih lijekova za sudsku zaštitu, koje je apelant u cijelosti i iskoristio. Svi organi koji su sudjelovali u ovom postupku posvetili su punu pažnju svim apelantovim prigovorima, obrazlažući činjenice koje su utvrdili u postupku a koje se odnose na predmetni dio apelantovog zemljišta, koji mu je naloženo da oslobodi u korist javnog interesa, jer je utvrđeno da se radi o "seoskom putu" koji je kao takav bio upisan u KKU kao vlasništvo države nakon provedene komasacije, te dalje obrazlažući i primjenu zakonskih odredbi koje apelant tokom cijelog postupka, te i u samoj apelaciji, osporava.
- 27.U skladu sa iznesenim, Ustavni sud nije našao elemente koji bi davali bilo kakve naznake da je u ovom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 28.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 29.Apelant smatra da mu je postupkom koji su proveli nadležni organi po Zakonu o uzurpacijama povrijeđeno pravo na imovinu, koja predstavlja dio zemljišta koje je 20 godina koristio za zasade voćnjaka, odlukama kojima mu je naloženo da ga oslobodi jer se radi o javnom dobru u državnom vlasništvu.
- 30.Pri razmatranju da li je došlo do povrede navedenog apelantovog prava, Ustavni sud mora prije svega utvrditi da li je apelant titular prava koja potpadaju pod obim zaštite člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Riječ imovina uključuje širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku korist (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine). Dalje, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, "posjed" koji se štiti može da bude samo "postojeći posjed" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A, broj 70, tačka 48). Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da pravo za koje apelant tvrdi da mu je oduzeto predstavlja "posjed" koji uživa zaštitu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 31.Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadržava tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava je opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da lišavanje imovine može da se desi pod određenim uvjetima. Treće pravilo sadržano u stavu 2. istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Sva tri pravila su međusobno povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, stav 51).
- 32.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da oduzimanje apelantu dijela zemljišta koje on posjeduje oko 20 godina i koje koristi za zasade voćnjaka predstavlja miješanje u imovinu i lišavanje apelanta prava na mirno uživanje i korištenje imovine. S obzirom na to, Ustavni sud je dužan ispitati da li je miješanje bilo opravdano, odnosno da li je: a) predviđeno zakonom, b) u javnom interesu i c) u saglasnosti sa principom proporcionalnosti.
- 33.U skladu sa prvim stavom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niko ne može biti lišen imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava. Čak i ukoliko su ispunjeni ovi uvjeti, lišavanje imovine je saglasno sa ovom odredbom samo ako postoji pravedna ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinca koji je lišen imovine, koja se odnosi prije svega na pravično obeštećenje pojedinca kojeg država lišava imovine.
- 34.U konkretnom slučaju, organi uprave su utvrdili, na osnovu zahtjeva za pokretanje postupka o utvrđivanju uzurpacije javne imovine i to puta, koje je podnijela MZ Trnjaci, a kasnije sudovi u dvije instance i potvrdili da se radi o dijelu zemljišta koje je državno vlasništvo i koje je apelant uzurpirao, zbog čega mu je ono u provedenom postupku i oduzeto. Sam postupak proveden je na osnovu važećeg Zakona o uzurpacijama, tačnije čl. 34. i 35. ovog zakona, kojima je propisano da će se uzurpantu nakon provedenog upravnog postupka u kojem je utvrđena uzurpacija naložiti napuštanje uzurpiranog zemljišta, što potvrđuje da je postupak utvrđivanja uzurpirane imovine i nalog za njen povrat, dakle samo miješenje, izvršeno na osnovu zakona.
- 35.U odnosu na pitanje da li se u ovom slučaju radi o javnom interesu, predmetno zemljište predstavlja "seoski put", upisan u KKU u korist SIZ za lokalne puteve Brčko, koji predstavlja javno dobro čije je korištenje u općem interesu, koje je u prednosti nad pojedinačnim dobrom i na kojem se ne može steći pravo vlasništva. Neosporno je dakle da je oduzimanje dijela zemljišta apelantu, koje je javno dobro za koje je utvrđeno da ga je uzurpirao apelant, izvršeno u javnom interesu.
- 36.Na kraju, ostaje pitanje da li je ovakvo postupanje proporcionalno cilju koji se želi postići. Apelant ističe da je predmetno zemljište u njegovom posjedu preko 20 godina te da je na njemu uzgojeni zasad voćnjaka, što zasigurno predstavlja određenu vrijednost i ekonomsku korisnost za samog apelanta. Međutim, apelant je, prema stanju utvrđenom u postupku koji su zakonito proveli nadležni organi, predmetno zemljište neovlašteno uzurpirao od države i u njega izvršio određena ulaganja, pri tome misleći da je zemljište stekao u postupku komasacije iz 1984. godine, a propuštajući da prethodno utvrdi na odgovarajući način, odnosno pravomoćnom odlukom da dokaže izmijenjeno stanje posjeda i vlasništva i na osnovu toga izvrši valjan upis u KKU. S druge strane, Distrikt Brčko je dokazao da ima jači pravni osnov da posjeduje, odnosno ima u vlasništvu zemljište određeno i upisano u javne knjige kao "seoski put", koje je upravo u javnom interesu stekao u provedenoj komasaciji. S obzirom na izneseno, princip proporcionalnosti u ovom slučaju može biti zadovoljen, jer je apelant svojim ponašanjem prouzročio radnju oduzimanja uzurpiranog zemljišta od države, zbog čega se ne može izvesti zaključak da je država stavila neprimjeren teret gubitka imovine bez naknade na samog apelanta.
- 37.Slijedom iznijetog, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 38.S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je postupak oduzimanja imovine apelantu koji su proveli nadležni organi u skladu sa važećim propisima, da je sam apelant imao puno pravo pristupa organima i sudovima u postupku u kojem je odlučivano o njegovim pravima, te da je samo oduzimanje imovine izvršeno u skladu sa principima člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud apelantove navode o navodnom kršenju navedenih ustavnih prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije smatra neosnovanim.
- 39.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 40.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.