USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 9/07.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1431/05, rješavajući apelaciju Mileta Čajevića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvajaju se apelacije Mileta Čajevića, Koviljke Radović, Milana Jojića, Dane Muminović, Mileta Savića, Bose Savić i Mileta Savića kao osnovane.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažnih odluka Osnovnog suda u Foči broj P-248/01 od 14. augusta 2002. godine, broj P-296/01 od 7. septembra 2004. godine, broj P-259/01 od 13. aprila 2005. godine, broj P-74/03 od 2. decembra 2004. godine, broj P-82/02 od 24. januara 2005. godine, broj P-22/05 od 11. marta 2005. godine, broj P-197/01 od 8. februara 2005. godine i broj I-103/04 od 26. oktobra 2004. godine.
Ova Odluka dostavlja se Vladi Republike Srpske, koja je dužna u roku od 90 dana od dana prijema ove Odluke osigurati zaštitu ustavnih prava apelanata u smislu ove Odluke, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove Odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Mile Čajević, Koviljka Radović, Milan Jojić, Dana Muminović, Mile Savić, Bosa Savić i Mile Savić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 5. jula 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije zbog neizvršenja odluka Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-248/01 od 14. augusta 2002. godine, broj P-296/01 od 7. septembra 2004. godine, broj I-103/04 od 26. oktobra 2004. godine, broj P-259/01 od 13. aprila 2005. godine, broj P-74/03 od 2. decembra 2004. godine, broj P-82/02 od 24. januara 2005. godine, broj P-22/05 od 11. marta 2005. godine i broj P-197/01 od 8. februara 2005. godine. Apelanti su 9. juna 2006. godine dostavili dopune apelacija.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je na osnovu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da se radi o više apelacija o istom pitanju iz nadležnosti Ustavnog suda, odlučio da se apelacije spoje, vodi jedan postupak i donese jedna odluka broj AP 1431/05. Spojene su sljedeće apelacije: AP 1431/05, AP 1432/05, AP 1433/05, AP 1434/05, AP 1435/05, AP 1436/05, AP 1437/05 i AP 1438/05.
- 3.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Općine Foča (u daljnjem tekstu: Općina) 15. augusta 2005. godine je zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Osnovni sud i Općina su 31. augusta i 1. septembra 2005. godine dostavili odgovore na apelaciju.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Osnovnog suda i Općine su 17. juna 2006. godine dostavljeni apelantima.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
AP 1431/05 Mile Čajević
- 7.Osnovni sud je Presudom broj P-248/01 od 14. augusta 2002. godine obavezao Zajednicu stanovanja Foča (u daljnjem tekstu: Zajednica stanovanja) da apelantu, na ime neisplaćenih zateznih kamata, isplati novčani iznos od 914,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 9. augusta 2001. godine, kao dana podnošenja tužbe, do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 8.Apelant je 16. juna 2003. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv Zajednice stanovanja, na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-248/01 od 14. augusta 2002. godine. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-193/03 od 8. jula 2003. godine dopustio predloženo izvršenje.
- 9.Apelant je 6. februara 2004. godine podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju pljenidbom pokretnih stvari izvršenika. Osnovni sud je Rješenjem broj I-193/03 od 13. februara 2004. godine dopustio predloženo dopunsko izvršenje.
- 10.Osnovni sud je dopisom broj I-193/03 od 7. juna 2005. godine obavijestio apelanta da je sudski izvršilac u više navrata pokušao provesti izvršenje pljenidbom pokretnih stvari izvršenika, jer izvršenje po ranijem rješenju o izvršenju nije provedeno, budući da na žiroračunu izvršenika nije bilo novčanih sredstava. Sud je naveo da, prema posljednjem zapisniku o popisu i pljenidbi pokretnih stvari izvršenika, izvršenje nije provedeno, jer su na naznačenoj adresi zatečene zaključane prostorije kao i u više navrata ranije, te da, stoga, sudski izvršilac nije u mogućnosti izvršiti popis i pljenidbu pokretnih stvari. Dalje je navedeno da u spisu nema podataka da li su Općina i Fond stanovanja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond stanovanja) zaključili ugovor o načinu preuzimanja sredstava, prava i obaveza Zajednice stanovanja u skladu sa članom 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova, te da je sud u više navrata urgirao kod načelnika Općine da se riješi status Zajednice stanovanja, ali da taj status nije riješen. Također je navedeno da sud nema podataka da li Zajednica stanovanja radi, jer se svi pozivi vraćaju, a Zajednica se ne odaziva na pozive. Sud je naveo da će naložiti sudskom izvršiocu da ponovo pokuša provesti izvršenje ukoliko izvršenik posjeduje pokretne stvari za pljenidbu, a da će od Općine Foča tražiti podatke kakav je daljni status Zajednice stanovanja i da li se provode zakonske aktivnosti za preuzimanje prava i obaveza Zajednice stanovanja.
AP 1432/05 Koviljka Radović
- 11.Osnovni sud je Presudom broj P-296/01 od 7. septembra 2004. godine obavezao tuženu Zajednicu stanovanja da apelantici na ime naknade materijalne štete pretrpljene u stanu isplati iznos od 6.565,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 31. decembra 2003. godine pa do isplate u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužena je, također, obavezana da izvede saniranje krovnog pokrivanja na stambenoj zgradi koja se nalazi u Foči, u Svetosavskoj ulici bb, i to na dijelu zgrade iznad apelanticinog stana u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Dalje je tužena Zajednica stanovanja obavezana da apelantici na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 3.016,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U odnosu na drugotuženog "Maglić-Inžinjering" d.o.o. Foča konstatirano je da su nastupile posljedice prekida postupka iz člana 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, jer se drugotuženi nalazi pod stečajem.
- 12.Apelantica je 24. maja 2005. godine protiv Zajednice stanovanja podnijela prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda u Foči broj P-296/01 od 7. septembra 2004. godine. Osnovni sud je Rješenjem broj I-244/05 od 26. maja 2005. godine dopustio predloženo izvršenje.
- 13.Osnovni sud je dopisom broj I-244/05 od 14. juna 2005. godine obavijestio apelanticu da je sud pokušao dostaviti izvršeniku rješenje o izvršenju, ali da se sudsko pismeno vratilo sa naznakom "dostava pokušana 2. juna 2005. godine firma zatvorena". Sud je, dalje, naveo da nema saznanja da li su Općina Foča i Fond stanovanja zaključili sporazum o načinu preuzimanja sredstava, prava i obaveza Zajednice stanovanja u skladu sa članom 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova. Također je navedeno da se sudija usmeno obraćao načelniku Općine Foča i republičkom javnom pravobraniocu sa sjedištem u Foči radi reguliranja navedenog problema. Sud je, na kraju, naveo da je uvidom u više spisa predmetnog suda utvrdio da Zajednica stanovanja uopće ne radi, odnosno da u njoj nema zaposlenih koji dolaze na posao.
- 14.Osnovni sud je Rješenjem broj I-244/05 od 23. maja 2006. godine prekinuo izvršni postupak zbog prestanka postojanja izvršenika. Određeno je da će se postupak nastaviti kada novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljednici pravnog lica preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog tražioca izvršenja pozove da to učine. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je stupanjem na pravnu snagu Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik RS" broj 11 od 25. aprila 2000. godine) izvršenik prestao postojati, te da je članom 65. navedenog zakona predviđeno da će grad, odnosno Općina i Fond stanovanja u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona međusobno urediti način preuzimanja sredstava, prava i obaveza, kao i zaposlenih radnika dosadašnjih samoupravnih zajednica u stambenoj oblasti. Sud je naveo da je članom 378. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku predviđeno da će se postupak prekinuti kada stranka koja je pravno lice prestane postojati, a članom 381. stav 1. istog zakonskog propisa je predviđeno da će se postupak koji je prekinut zbog razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. nastaviti kada novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljednici preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
AP 1433/05 Milan Jojić
- 15.Osnovni sud je Rješenjem o protivizvršenju broj I-103/04 od 26. oktobra 2004. godine prihvatio apelantov prijedlog za protivizvršenje. Sud je obavezao Zajednicu stanovanja da apelantu vrati novčani iznos od 250,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na taj iznos počevši od 1. februara 2004. godine pa do konačne isplate, te da mu nadoknadi troškove protivizvršnog postupka u iznosu od 137,00 KM sve u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 16.Dopisom Osnovnog suda broj I-103/04 od 8. juna 2005. godine apelant je obaviješten da je po pravosnažnosti Rješenja o protivizvršenju broj I-103/04 od 26. oktobra 2004. godine navedeno rješenje sud dostavio na izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika Zajednice stanovanja Novoj banci, Filijala Foča, kod koje se vodi žiroračun izvršenika. Sud je naveo da je navedena banka obavijestila sud 29. decembra 2004. godine da nije u mogućnosti izvršiti sudsko rješenje, jer je žiroračun Zajednice stanovanja blokirala Porezna uprava Republike Srpske, te Osnovni sud, jer je dostavljeno više rješenja na osnovu neplaćenih taksi. Banka je obavijestila sud da komitent nije imao priliva na račun, niti ima sredstava na računu, tako da navedeno rješenje nije izvršeno. Sud je, dalje, naveo da je sudski izvršilac pokušao izvršiti navedeno rješenje popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, te da je u zapisniku od 15. aprila 2005. godine konstatirano da je na adresi izvršenika Zajednice stanovanja našao zatvorene prostorije i od komšija doznao da izvršenik ne radi već duže vremena i da radnici ne dolaze na posao. Sud je, također, naveo da nema saznanja da li su Općina Foča i Fond stanovanja zaključili sporazum o načinu preuzimanja sredstava, prava i obaveza Zajednice stanovanja u skladu sa članom 67. Zakona o privatizaciji državnih stanova. Sud je naveo da se sudija usmeno obraćao načelniku Općine i republičkom javnom pravobraniocu sa sjedištem u Foči radi reguliranja ovog problema. Sud je, također, naveo da je uvidom u više spisa predmetnog suda utvrđeno da Zajednica stanovanja uopće ne radi, odnosno da u njoj nema zaposlenih koji dolaze na posao.
- 17.Osnovni sud je Rješenjem broj I-103/04 od 23. maja 2006. godine prekinuo izvršni postupak zbog prestanka postojanja izvršenika, te je određeno da će se postupak nastaviti kada novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljednici pravnog lica preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog tražioca izvršenja pozove da to učine.
AP 1434/05 Mile Čajević
- 18.Presudom Osnovnog suda broj P-259/01 od 13. aprila 2005. godine Zajednica stanovanja je obavezana da apelantu na ime nagrade za izvršene usluge isplati novčani iznos od 294,00 KM sa zateznom kamatom na taj iznos računajući od 17. augusta 2001. godine pa sve do isplate i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 921,50 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.
- 19.Apelant navodi da nije podnosio prijedlog za izvršenje navedene presude, jer je izvršenje praktično nemoguće provesti, a što je vidljivo iz dopisa Osnovnog suda broj I-103/04 od 8. juna 2005. godine, broj I-244/05 od 14. juna 2005. godine i broj I-193/03 od 7. juna 2005. godine, koje je apelant dostavio u prilogu svoje apelacije.
- 20.Apelant je, također, u dopuni apelacije dostavio rješenja Osnovnog suda broj I-244/05 od 23. maja 2006. godine i broj I-103/04 od 23. maja 2006. godine kojim su izvršni postupci pokrenuti protiv Zajednice stanovanja prekinuti zbog prestanka postojanja izvršenika.
AP 1435/05 Dana Muminović
- 21.Rješenjem Osnovnog suda broj P-74/03 od 2. decembra 2004. godine određeno je da se u ovom predmetu smatra da je tužba povučena s obzirom na to da na pripremno ročište za uredno obaviještenog tužioca Zajednicu stanovanja niko nije pristupio, a apelanticin opunomoćenik nije zahtijevao da se održi ročište, pa se smatra da je tužba povučena. Dalje je određeno da je Zajednica stanovanja dužna apelantici na ime troškova parničnog postupka isplatiti iznos od 1.622,50 KM, a sve roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 22.Apelantica navodi da nije podnosila prijedlog za izvršenje navedene presude, jer je navedeno izvršenje praktično nemoguće provesti, što je vidljivo iz dopisa Osnovnog suda broj I-103/04 od 8. juna 2005. godine, broj I-244/05 od 14. juna 2005. godine i broj I-193/03 od 7. juna 2005. godine, koje je apelantica dostavila u prilogu svoje apelacije.
- 23.Apelantica je, također, u dopuni apelacije dostavila rješenja Osnovnog suda broj I-244/05 od 23. maja 2006. godine i broj I-103/04 od 23. maja 2006. godine kojim su izvršni postupci pokrenuti protiv Zajednice stanovanja prekinuti zbog prestanka postojanja izvršenika.
AP 1436/05 Mile Savić
- 24.Rješenjem Osnovnog suda broj P-82/02 od 24. januara 2005. godine određeno je da je Zajednica stanovanja kao tužilac dužna apelantu platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 237,10 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da na pripremno ročište zakazano za 30. novembar 2004. godine u ime uredno obaviještenog tužioca niko nije pristupio, pa je sud donio rješenje kojim smatra da je tužba povučena, jer apelant nije zahtijevao da se ročište održi, ali je tražio da mu se plate troškovi parničnog postupka koje mu je prouzrokovao tužilac. Apelant je 6. decembra 2004. godine zatražio da se tužilac obaveže da mu plati troškove postupka u iznosu od 237,10 KM.
- 25.Apelant navodi da nije podnosio prijedlog za izvršenje navedene presude, jer je navedeno izvršenje praktično nemoguće provesti, što je vidljivo iz dopisa Osnovnog suda broj I-103/04 od 8. juna 2005. godine, broj I-244/05 od 14. juna 2005. godine i broj I-193/03 od 7. juna 2005. godine, koje je apelant dostavio u prilogu svoje apelacije.
- 26.Apelant je, također, u dopuni apelacije dostavio rješenja Osnovnog suda broj I-244/05 od 23. maja 2006. godine i broj I-103/04 od 23. maja 2006. godine kojim su izvršni postupci pokrenuti protiv Zajednice stanovanja prekinuti zbog prestanka postojanja izvršenika.
AP 1437/05 Bosa Savić
- 27.Rješenjem Osnovnog suda broj P-22/05 od 11. marta 2005. godine određeno je da se tužba tužioca Zajednice stanovanja, podnesena radi otkaza ugovora o korištenju poslovnih prostorija, smatra povučenom, te da se postupak obustavlja. Određeno je da je tužilac dužan isplatiti apelantici troškove postupka u iznosu od 238,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 28.Apelantica navodi da nije podnosila prijedlog za izvršenje navedene presude, jer je izvršenje praktično nemoguće provesti, što je vidljivo iz dopisa Osnovnog suda broj I-103/04 od 8. juna 2005. godine, broj I-244/05 od 14. juna 2005. godine i broj I-193/03 od 7. juna 2005. godine, koje je apelantica dostavila u prilogu svoje apelacije.
- 29.Apelantica je, također, u dopuni apelacije dostavila rješenja Osnovnog suda broj I-244/05 od 23. maja 2006. godine i broj I-103/04 od 23. maja 2006. godine kojim su izvršni postupci pokrenuti protiv Zajednice stanovanja prekinuti zbog prestanka postojanja izvršenika.
AP 1438/05 Bosa i Mile Savić.
- 30.Rješenjem Osnovnog suda broj P-197/01 od 8. februara 2005. godine određeno je da je Zajednica stanovanja kao tužilac dužna apelantima isplatiti na ime troškova postupka iznos od 701,25 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem suda broj P-197/01 od 18. novembra 2002. godine utvrđeno da je tužilac povukao tužbu, te je postupak obustavljen, a da navedenim rješenjem nije bilo odlučeno o troškovima postupka.
- 31.Apelanti navode da nisu podnosili prijedlog za izvršenje navedenog rješenja, jer je izvršenje praktično nemoguće provesti, što je vidljivo iz dopisa Osnovnog suda broj I-103/04 od 8. juna 2005. godine, broj I-244/05 od 14. juna 2005. godine i broj I-193/03 od 7. juna 2005. godine, koje su apelanti dostavili u prilogu svoje apelacije.
- 32.Apelanti su, također, u dopuni apelacije dostavili rješenja Osnovnog suda broj I-244/05 od 23. maja 2006. godine i broj I-103/04 od 23. maja 2006. godine kojim su izvršni postupci pokrenuti protiv Zajednice stanovanja prekinuti zbog prestanka postojanja izvršenika.
IV. Apelacije
a) Navodi iz apelacija
- 33.Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti se žale da ne mogu naplatiti svoja potraživanja od Zajednice stanovanja, jer navedena Zajednica faktički ne radi, niti obavlja djelatnost, a Općina Foča i Fond stanovanja nisu zaključili sporazum kojim bi uredili način preuzimanja sredstava, prava i obaveza, kao i zaposlenih radnika bivših samoupravnih interesnih zajednica u stambenoj oblasti, što je bila njihova zakonska obaveza, jer bi na taj način bio određen pravni sljednik Zajednice stanovanja i bile bi stvorene zakonske pretpostavke da apelanti naplate svoja potraživanja. Apelanti smatraju da se u konkretnom slučaju radi o očiglednim nedostacima u organizaciji pravosudnog sistema Republike Srpske. Apelanti predlažu da Ustavni sud utvrdi kršenje navedenih prava i da odgovornoj strani naloži da u što kraćem roku preduzme mjere s ciljem osiguranja izvršenja pravosnažnih presuda, odnosno rješenja.
- 34.U dopuni apelacije apelanti su Ustavnom sudu dostavili rješenja o prekidu izvršnih postupaka pred Osnovnim sudom u predmetima apelanata Koviljke Radović i Milana Jojića, te navode da se na osnovu tih rješenja može zaključiti da su izvršni postupci pokrenuti protiv Zajednice stanovanja Foča nedjelotvorni pravni lijekovi. Također, navode da svoja potraživanja neće moći realizirati ni ubuduće sve dok Općina Foča i Fond stanovanja ne zaključe sporazum o preuzimanju obaveze kako je to propisano članom 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova, što oni do danas izbjegavaju.
b) Odgovori na apelacije
- 35.Osnovni sud u svom odgovoru na predmetne apelacije naveo je da nisu povrijeđena navedena prava apelanata. U predmetima u kojima su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje sud je preduzeo sve mjere koje je prema zakonu dužan preduzeti. Niti jednim zakonskim propisom nije predviđena obaveza suda da regulira status Zajednice stanovanja u skladu sa članom 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova iako je sud usmenim i pismenim putem ukazivao načelniku Općine i republičkom javnom pravobraniocu da je potrebno urediti te odnose radi izvršenja sudskih odluka.
- 36.U svom odgovoru na apelaciju načelnik Općine Foča navodi da je sa Fondom stanovanja pokušao sporazumom riješiti pitanje prava, obaveza i statusa zaposlenih radnika ukinute Samoupravne interesne zajednice stanovanja Foča u skladu sa članom 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova, ali da nije došlo do potpisivanja sporazuma zbog isključivosti Fonda stanovanja i neprihvatanja bilo koje obaveze koja se odnosi na ukinutu Samoupravnu interesnu zajednicu. Navodi da će nastaviti aktivnosti na rješavanju ovog pitanja, a kada se navedeno pitanje riješi, o tome će obavijestiti Ustavni sud.
V. Relevantni propisi
- 37.U Zakonu o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik RS" br. 11/00, 18/01, 35/01, 16/02, 47/02, 65/03, 70/04, 2/05, 67/05 i 118/05), čiji je osnovni tekst objavljen u "Službenom glasniku RS" broj 11/00 25. aprila 2000. godine, koji je stupio na snagu 3. maja 2000. godine, sa početkom primjene istekom roka od 90 dana od dana objavljivanja, relevantne odredbe glase:
"Član 65.
Grad, odnosno općina i Fond stanovanja Republike Srpske će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona međusobno urediti način preuzimanja sredstava, prava i obaveza, kao i zaposlenih radnika dosadašnjih samoupravnih interesnih zajednica u stambenoj oblasti.
Član 73.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske", a primjenjuje se istekom roka od 90 dana od dana objavljivanja."
VI. Dopustivost
- 38.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 39.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 40.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 41.Stoga, Ustavni sud predmetne apelacije tumači tako da se apelanti pozivaju na svoje pravo na izvršenje pravosnažnih sudskih odluka u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 42.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određeni stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
- 43.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih odluka. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 44.U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke zbog propuštanja zakonom propisanog činjenja organa vlasti, te da apelanti nemaju na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi postigli traženo izvršenje.
- 45.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da su predmetne apelacije dopustive.
VII. Meritum
- 46.Apelanti smatraju da im je neizvršavanjem pravosnažnih sudskih odluka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć".
- 47.Apelanti, u konkretnom slučaju, povredu prava na pravično suđenje vide u činjenici što se ne izvršavaju pravosnažne sudske odluke, kojima je utvrđena obaveza Zajednice stanovanja da apelantima isplati utvrđene novčane iznose i izvrši određene radnje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal; to obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke; tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24 i str. 1410 i 1411, st. 16-20).
- 48.Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti i na predmetne apelacije s obzirom na to da se one, također, odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka. Ustavni sud dodaje i da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Hornsby, također, naglasio da "efektivna zaštita učesnika u takvom postupku i povrat legaliteta pretpostavlja obavezu upravnih organa da ispoštuju presudu suda" (vidi stav 41. navedene odluke). U navedenom predmetu Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštivale izvršenje sudske presude.
- 49.Dalje, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Blentić protiv Republike Srpske (vidi predmet broj CH/96/17, odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) našao je povredu prava na pravično suđenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke". Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu B. D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet broj (B) 746/97, Izvještaji od 24. marta 1999. godine) našao je povredu člana 6. Evropske konvencije u činjenici da "vlasti nisu, više od dvije godine, izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave". Također, ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je u predmetu A. O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvještaji od 13. aprila 1999. godine) našao povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banje Luke da izvrši konačnu i obavezujuću odluku, koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7. u korist podnosioca žalbe".
- 50.Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
- 51.U konkretnom slučaju apelanti posjeduju pravosnažne sudske odluke kojima je utvrđena obaveza Zajednice stanovanja da apelantima isplati određene iznose i izvrši određene radnje. Iako je Osnovni sud u predmetima navedenim u apelacijama AP 1431/05, AP 1432 i AP 1433/05 preduzeo aktivnosti s ciljem izvršenja pravosnažnih odluka, ipak je izvršenje izostalo zbog činjenice da Općina Foča i Fond stanovanja nisu, u smislu odredaba člana 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova, međusobno uredili način preuzimanja prava i obaveza, kao i zaposlenih radnika dosadašnjih samoupravnih interesnih zajednica u stambenoj oblasti. U apelacijama AP 1432/05 i AP 1433/05 Osnovni sud je postupio u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, te prekinuo izvršni postupak zbog prestanka postojanja izvršenika. Ostali apelanti, obeshrabreni navedenim, nisu ni podnosili prijedloge za izvršenje svojih pravosnažnih sudskih odluka, jer su zaključili da je, zbog spomenutog, izvršenje praktično nemoguće provesti. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da se na pojedinca ne može staviti pretjerani teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi došao do ostvarivanja svojih prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine, tačka 40, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 30/02). Djelotvornost pravnog lijeka ne ogleda se samo u činjenici da je on pravno i formalno predviđen već i da je u praksi efikasan. Osnovna ljudska prava, koja štite Evropska konvencija i Ustav Bosne i Hercegovine, moraju biti stvarna i djelotvorna kako u zakonu, tako i u praksi, a ne iluzorna i teoretska. Pravni lijekovi koji su predviđeni za zaštitu prava moraju biti fizički dostupni, ne smiju biti ometani aktima, propustima, odgađanjima ili nemarom vlasti, te moraju biti u stanju štititi predmetna prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 36/02 od 30. januara 2004. godine, tačka 25, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/04).
- 52.U konkretnim slučajevima se postavlja pitanje da li je Republika Srpska, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, preduzela aktivnosti radi osiguranja zaštite ustavnih prava apelanata u smislu izvršenja pravosnažnih sudskih odluka.
- 53.S tim u vezi, Ustavni sud konstatira da je članom 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova određeno da će grad, odnosno Općina i Fond stanovanja u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu navedenog zakona međusobno urediti način preuzimanja sredstava, prava i obaveza, kao i zaposlenih radnika dosadašnjih samoupravnih interesnih zajednica u stambenoj oblasti. Međutim, iako je navedeni zakon stupio na snagu 3. maja 2000. godine, prava i obaveze između zakonom određenih organa još uvijek nisu uređeni iako je prošlo više od šest godina. Također, nije izvjesno da li će i kada Općina i Fond stanovanja urediti način preuzimanja prava i obaveza bivše Zajednice stanovanja, što proizlazi i iz odgovora načelnika Općine Foča. Stoga, faktičko stanje je da se ne zna ko je obavezan izvršiti pravosnažne sudske odluke apelanata kojima su utvrđene određene obaveze za Zajednicu stanovanja.
- 54.Ustavni sud konstatira da su Općina Foča i Fond stanovanja organi Republike Srpske, te da je njima nametnuta zakonska obaveza da urede prava i obaveze bivše Zajednice stanovanja. Stoga, proizlazi da je Republika Srpska radi efikasnosti pravnog sistema bila obavezna da osigura da se ispune zakonske obaveze njenih organa, te time omogući apelantima izvršenje njihovih pravosnažnih odluka. Evidentno je da Republika Srpska nije postupila u skladu sa zakonom, jer do uređenja načina preuzimanja prava i obaveza bivše Zajednice stanovanja između Općine i Fonda stanovanja, prema članu 65. Zakona o privatizaciji državnih stanova, nije došlo.
- 55.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da je Republika Srpska propustila da izvrši svoju pozitivnu obavezu i omogući apelantima da izvrše svoje pravosnažne odluke.
- 56.Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 57.U okviru zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 58.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u situaciji kada Republika Srpska, kao javna vlast države Bosne i Hercegovine, nije preduzela radnje u okviru svoje pozitivne zakonske obaveze i apelantima omogućila izvršenje njihovih pravosnažnih odluka.
- 59.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 60.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.