Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 77/07
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP 66/06 rješavajući apelaciju Ilije Denića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 77/07<B></B>
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Ilije Denića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-60/02 od 9. novembra 2005. godine, Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-417/01 od 6. novembra 2002. godine i Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 05-050-01-180/01 od 22. februara 2001. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
- 1.Ilija Denić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke kojeg zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-60/02 od 9. novembra 2005. godine, Presude Vrhovnog suda broj U-417/01 od 6. novembra 2002. godine i Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za izbjeglice RS) broj 05-050-01-180/01 od 22. februara 2001. godine.
- 2.Ministarstvo za izbjeglice RS je Rješenjem broj 05-050-01-180/01 od 22. februara kao drugostepeni organ poništilo u cijelosti Rješenje Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Banja Luka, broj 05-050-02-02-292/99 od 21. novembra 2000. godine zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a kojim je apelantu bilo potvrđeno da je nosilac stanarskog prava na stanu u Banjoj Luci, u ulici Jovana Dučića bb, stambeni objekat S-33, lamela 1, ulaz 2, stan broj 7, vlasništvo Medicinske elektronike d.d. Banja Luka. Istim Rješenjem Ministarstva za izbjeglice RS odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za povrat stanarskog prava na predmetnom stanu.
- 3.Apelant je protiv drugostepenog Rješenja Ministarstva za izbjeglice RS broj 05-050-01-180/01 od 22. februara 2001. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu.
- 4.Vrhovni sud je Presudom broj U-417/01 od 6. novembra 2002. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
- 5.Vrhovni sud je Presudom broj Uvl-60/02 od 9. novembra 2005. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude tog suda broj U-417/01 od 6. novembra 2002. godine.
- 6.U apelaciji apelant se poziva na kršenje prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1, te člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 7.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;"
- 8.Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. je li apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
- 9.U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicata (vidi mutatis mutandis Odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166-174). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke ne može smatrati djelotvornim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1128/04 od 12. aprila 2005. godine).
- 10.Budući da zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, proizlazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Vrhovnog suda broj U-417/01 od 6. novembra 2002. godine. Ovu presudu apelant je primio prije 13. decembra 2002. godine kada je Vrhovni sud primio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje konkretne presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. januara 2006. godine. Iz ovoga proizlazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Vrhovnog suda od 6. novembra 2002. godine.
- 11.Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 12.U skladu s članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.