Aktio

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti i meritumu odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 28/09>

na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 28/09<B></B>>
OBRAZLOŽENJE

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Akifa Lutvice.

Utvrđuje se povreda čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se:

  • -
    Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-707/01 od 28. novembra 2002. godine;
  • -
    Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj I-8064/91 od 4. januara 2001. godine;
  • -
    Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-164/97 od 7. augusta 1997. godine i
  • -
    Rješenje Osnovnog suda I u Sarajevu broj I-8064/91 od 2. jula 1996. godine.

Ova odluka dostavlja se Općinskom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku okonča postupak izvršenja pravosnažne Presude broj P-2882/89 od 10. septembra 1990. godine, u skladu sa čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Akif Lutvica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Hašim Smajić, podnio je 11. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti da se izvrši pravosnažna sudska presuda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 12. oktobra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda zatraženo je 12. oktobra 2008. godine da dostavi sudski spis.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor 9. novembra, a Općinski sud 17. novembra 2006. godine. Sudski spis je dostavljen Ustavnom sudu 21. novembra 2008. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 1. decembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Pravosnažnom presudom Osnovnog suda I u Sarajevu broj P-2882/89 od 10. septembra 1990. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg suda u Sarajevu broj Gž.1524/91 od 26. juna 1991. godine, PBS Sarajevo je obavezana da apelantu isplati na ime kamate iznos od 8.845,31 DM, te da mu plati troškove postupka u iznosu od 2.180 dinara.
  • 7.
    Apelant je 18. augusta 1995. godine podnio prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu I Sarajevo protiv "Central-banke" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: dužnik), kao pravnog sljednika PBS Sarajevo.
  • 8.
    Osnovni sud I Sarajevo donio je Rješenje broj I-8064/1991 od 28. augusta 1995. godine, kojim se dopušta izvršenje radi naplate-isplate deviznog iznosa od 8.845 DM i dosuđenih troškova parničnog postupka u iznosu od 2.180 dinara uvećanih za troškove izvršenja. Ukoliko dužnik iznos ne isplati dobrovoljno, izvršenje će se provesti prinudnim putem isplatom sa deviznog računa dužnika koji se vodi kod Zavoda za platni promet.
  • 9.
    Dužnik je 15. septembra 1995. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je naveo da postoje razlozi koji sprečavaju da se rješenje izvrši. Naime, dužnik se pozvao na Uredbu sa zakonskom snagom o unutrašnjem platnom prometu (u daljnjem tekstu: Uredba; "Službeni list Republike BiH" broj 5/95), kao i na Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike u 1995. godini ("Službeni list Republike BiH" broj 19/95). Istoga dana dužnik je podnio prijedlog da se odgodi izvršenje određeno Rješenjem broj I-8064/91 od 18. augusta 1995. godine.
  • 10.
    Osnovni sud I Sarajevo donio je Rješenje I-8064/91 od 2. jula 1996. godine kojim je dužnikov prigovor djelomično usvojio, pa je rješenje o izvršenju u dijelu u kojem je dopušteno izvršenje sa deviznog računa dužnika stavio van snage i u tom dijelu ukinuo provedene radnje. Sud je naveo da u ostalom dijelu, u pogledu naplate dinarskih sredstava, dopušteno izvršenje ostaje neizmijenjeno. U obrazloženju rješenja Sud je naveo da je dužnikov račun otvoren u skladu sa Uredbom, kojom je u članu 3. utvrđeno ko su učesnici u prometu, kao i navedeno u koje svrhe se mogu koristiti devizna sredstva. Sud je ustanovio da sa dužnikovog računa ne može izvršiti isplatu, jer devizni račun nije namijenjen za izvršenje pravosnažnih presuda. Zbog navedenog, Sud je utvrdio da je dužnikov prigovor osnovan u odnosu na isplatu sa deviznog računa.
  • 11.
    Apelant je protiv prvostepenog rješenja izjavio žalbu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-164/97 od 7. augusta 1997. godine kojim se žalba odbija i prvostepeno rješenje potvrđuje. U obrazloženju Sud je naveo da se radi o naplati kamate po osnovu stare devizne štednje, da se izvršenje zahtijeva sa deviznog računa koji je predviđen za posebne namjene, te je prvostepeni sud pravilno primijenio član 50. tačka 7. Zakona o izvršnom postupku, jer je mogućnost izvršenja isplatom sa deviznog računa dužnika ograničena.
  • 12.
    Apelant je 27. novembra 2000. godine poslao dopis Općinskom sudu u kojem je naveo da ostaje pri navodima iz prijedloga za dozvolu izvršenja, te zatražio da se Rješenje broj I-8064/91 od 2. jula 1996. godine poništi i stavi van snage.
  • 13.
    Općinski sud je donio Rješenje broj I-8064/91 od 4. januara 2001. godine kojim je apelantov prijedlog da se rješenje od 2. jula 1996. godine ukine i stavi van snage odbio kao neosnovan. Istim rješenjem Općinski sud je postupak u ovoj pravnoj stvari obustavio. U obrazloženju ovog rješenja Sud je naveo da se postupak obustavlja zbog toga što je rješenje Osnovnog suda od 2. jula 1996. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-164/97 od 7. augusta 1997. godine sa klauzulom pravosnažnosti, dostavljeno na izvršenje Zavodu za platni promet, te je povjerilac u nekoliko navrata pozvan da preuzme dosuđeni iznos, ali je on odbio da to učini.
  • 14.
    Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-707/01 od 28. novembra 2002. godine kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno kao pravilno i zakonito. Protiv rješenja Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju. Općinski sud je donio Rješenje broj I-8064/91 od 18. novembra 2003. godine kojim se revizija odbacuje kao nedopuštena, u skladu sa članom 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 32/03). Protiv rješenja od 18. novembra 2003. godine apelant je izjavio žalbu, koju je Kantonalni sud odbio Rješenjem broj Gž-822/04 od 22. maja 2006. godine i prvostepeno rješenje potvrdio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 15.
    Apelant se žali da je, zbog neizvršenja pravosnažne odluke i zbog donošenja odluka kojim se stavlja van snage dio koji se odnosi na devizna sredstva, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da su sudovi u izvršnom postupku utvrđivali presuđene stvari, te da se "favoriziraju banke". Dalje, apelant se žali da je diskriminiran, kao i da mu je povrijeđeno pravo na slobodu vjeroispovijesti.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je izvršenje obustavljeno po dužnikovom prigovoru i da je postupak u ovoj pravnoj stvari pravosnažno okončan.
  • 17.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da ostaje pri obrazloženju datom u svom Rješenju broj Gž-822/04 od 27. oktobra 2006. godine.

V. Relevantni propisi

  • 18.
    Uredba za zakonskom snagom o unutrašnjem platnom prometu ("Službeni list Republike BiH" broj 5/95)

Član 3.

Učesnici u platnom prometu, u smislu ove uredbe, su pravna lica, dijelovi pravnih lica, radnje i fizička lica koja vrše plaćanje preko računa (u daljnjem tekstu: učesnici u platnom prometu).

Učesnici u platnom prometu mogu biti i strana pravna i fizička lica u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 66.

Devizna sredstva sa deviznih računa kod Zavoda mogu se koristiti i za plaćanje uvoza robe i usluga u inozemstvu pod uvjetima predviđenim Zakonom o deviznom poslovanju ("Službeni list RBiH" br. 10/94 i 13/94) i propisom kojim se uređuje vanjskotrgovinsko poslovanje.

Pravno lice može odobravati, uzimati i davati devizne kredite i pozajmice u zemlji isključivo putem banaka.

Š...Ć.

Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91 i "Službeni list RBiH" br. 16/92 i 13/94)

Razlozi za prigovor

Član 50.

Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:

Š...Ć

  • 7)
    ako je izvršenje određeno na stvarima, novčanom potraživanju ili drugim pravima koja su izuzeta od izvršenja, odnosno na kojima je mogućnost izvršenja ograničena;

Š...Ć

Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" br. 26/06, 76/06 i 72/08)

Član 27.

Izvršne sudske presude po osnovu računa stare devizne štednje sudovi su dužni da dostave entitetskom ministarstvu finansija, odnosno Direkciji za finansije Distrikta.

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 21.
    U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz presuda se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo izvršni postupak kako bi mu se pravo utvrđeno u parničnom postupku realiziralo, ali da, zbog primjene propisa koji se odnose na isplatu duga po osnovu stare devizne štednje, nije isposlovao izvršenje pravosnažne presude.
  • 24.
    Ustavni sud naglašava da je Evropski sud za ljudska prava (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ruža Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti od 15. novembra 2005. godine broj 41183/02) zaključio da u predmetima izvršenja pravosnažnih presuda iz osnova stare devizne štednje u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni lijek koji bi omogućio apelantu da ostvari svoje pravo na izvršenje pravosnažne presude, pa čak ni odluke Doma za ljudska prava, koje su, inače, efektivan lijek za zaštitu ljudskih prava, u ovim slučajevima to nisu. Evropski sud je, također, naveo da, kada se pojedinac žali da konačna i pravosnažna presuda donesena u njegovu korist nije izvršena, može nastaviti sa žalbenim navodom da je žrtva kršenja Evropske konvencije sve do momenta dok nacionalne vlasti ne priznaju kršenje i dopuste zadovoljenje.
  • 25.
    Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o propuštanju da se provede pravosnažna presuda još od 1995. godine, kao i da apelant nema na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi isposlovao da se provede rješenje o izvršenju.
  • 26.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelant osporava navedene odluke redovnih sudova, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konevenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije i pravo na slobodu vjeroispovijesti.

VII.1. Pravo na pravično suđenje

  • 28.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 29.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
    • 30.
      Ustavni sud konstatira da povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što se ne izvršava pravosnažna sudska odluke kojom je dužnik obavezan da apelantu isplati utvrđeni iznos sa deviznog računa, odnosno što je dopušteno rješenje o izvršenju stavljeno van snage. U pogledu ovih navoda u apelaciji, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da iznese pred sud ili tribunal zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačenje člana 6. Evropske konvencije tako kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije koje su inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije.
    • 31.
      Podržavajući navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud je izgradio i vlastitu praksu prema kojoj se izvršavanje pravosnažne sudske presude smatra sastavnim dijelom suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluke broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine i broj AP 981/04 od 20. decembra 2005. godine). Navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda može se primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na to da se on, također, odnosi na neizvršavanje sudske odluke. Na kraju, Ustavni sud podsjeća da je u navedenim predmetima Ustavni sud zaključio da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštivale obavezu da se sudska presuda izvrši.
    • 32.
      Ustavni sud, također, podsjeća na općepoznatu činjenicu "obustavljanja izvršenja sudskih presuda po osnovu stare devizne štednje" i primjećuje da je od momenta kada je izvršenje sudskom odlukom u apelantovom slučaju stavljeno van snage u nekoliko navrata izmijenjena zakonska regulativa u vezi sa izvršenjem, odnosno neizvršenjem, pravosnažnih presuda u vezi sa isplatom po osnovu devizne štednje.
    • 33.
      Ustavni sud ukazuje da se u predmetu Jeličić koji je razmatrao Evropski sud aplikantica žalila na neizvršenje pravosnažne sudske presude zbog zakonskih prepreka. Naime, u Bosni i Hercegovini je donesena zbirka zakona koji reguliraju isplatu potraživanja prema osnovu stare devizne štednje koji su onemogućili da se izvrši pravosnažna sudska presuda kojom joj je dosuđena isplata stare devizne štednje. U navedenoj odluci Evropski sud je obrazložio da "ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgađanje da se izvrši presuda može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgađanje ne može biti takvo da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1" (op. cit., Jeličić, stav 39). Stoga je Evropski sud zaključio "da je zakonsko uplitanje Bosne i Hercegovine u izvršenje pravosnažne sudske odluke na način propisan članom 27. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje neopravdano" (op.cit., Jeličić, stav 39). Na osnovu ovoga Evropski sud je utvrdio da je povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao element prava na pravično suđenje i prava na imovinu, naglasivši pri tome da nemogućnost da se osigura izvršenje konačne presude predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje imovine (idem., stav 48).
    • 34.
      Dalje, Ustavni sud zapaža da je Evropski sud istu situaciju razmatrao i u slučaju Pejaković i dr. (vidi, Evropski sud, Čedomir Pejaković i dr. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. novembra 2007. godine br. 337/04, 36022/04 i 45219/04). U tom predmetu Evropski sud je uzeo u obzir da je član 27. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje promijenjen i "da bi to moglo dovesti do potpunog izvršavanja presuda o kojima je riječ", ali da "izgleda da se to još nije dogodilo". Evropski sud nije prihvatio navode Bosne i Hercegovine o tome da bi izvršenje pravosnažnih presuda po osnovu računa stare devizne štednje dovelo u pitanje makroekonomsku stabilnost i finansijsku održivost, navodeći da u vezi s tim nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi. Zbog toga, Evropski sud je naveo da "ne vidi razlog da odstupa od svoje dobro utvrđene sudske prakse prema kojoj se nekoj državi ne dopušta da nedostatak finansijskih sredstava koristi kao izgovor da ne isplati dug po presudi", pa je utvrdio da je prekršen član 6. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
    • 35.
      Ustavni sud zapaža da je konkretni predmet gotovo identičan slučajevima Jeličić i Pejaković i dr., jer se apelant žali na nemogućnost da se izvrši pravosnažna presuda kojom mu je dosuđena kamata po osnovu devizne štednje trebalo da bude isplaćena sa dužnikovog deviznog računa. Također, Ustavni sud zapaža da je, prema članu 46. Evropske konvencije, država obavezna poštivati i provesti konačnu odluku Evropskog suda, koja je donesena u predmetu u kojem je ta država bila strana u postupku. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, zbog nemogućnosti da se izvrši pravosnažna sudska odluka, u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
    • 36.
      Kad je riječ o mjerama koje treba preduzeti radi otklanjanja utvrđenih kršenja, Ustavni sud ukazuje na zaključak u predmetu Jeličić i Pejaković i dr. u dijelu koji se odnosu na naknadu štete (op.cit., Jeličić, tačka 33. i tač. 35-36, i Pejaković i dr., tač. 31-34). Naime, Evropski sud je zaključio da je u navedenim slučajevima najbolja satisfakcija za aplikante osigurati da budu dovedeni, što je više moguće, u poziciju u kojoj bi bili da nije bilo kršenja, pa je obavezao državu da aplikantima isplati iznose koji su dosuđeni pravosnažnim presudama sa kamatama i troškovima postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju najdjelotvornije sredstvo za otklanjanje kršenja apelantovog prava da se odluke sudova kojima je onemogućeno da se izvrše pravosnažne presude ukinu i da se postupak vrati Općinskom sudu radi provođenja izvršnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.

Ostali navodi

  • 37.
    Ustavni sud smatra da apelant nije dostavio bilo kakve dokaze koji bi ukazivali na to da su njegove tvrdnje da je prekršeno njegovo pravo na nediskriminaciju i slobodu vjeroispovijesti opravdane, pa ove navode neće razmatrati.

VIII. Zaključak

  • 38.
    Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je apelant onemogućen da u izvršnom postupku naplati svoje potraživanje po osnovu stare devizne štednje, koje je dosuđeno pravosnažnom sudskom presudom. To je posljedica zakona kojima se neopravdano miješa u ovo apelantovo pravo, ili toga što se nadležna vlast pravda nedostatkom finansijskih sredstava.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 40.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.