Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/11
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1552/08, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Zorana Opačića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 Mal 046615 99 Mal.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 71 0 Mal 046615 99 Mal, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 28. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u predmetu koji se vodi pod brojem Mal-2703/07 pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 5. juna 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 12. novembra 2010. godine da dostavi spis.
  • 3.
    Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. juna 2008. godine, a spis je dostavljen 24. novembra 2010. godine uz dodatne informacije o predmetu.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 25. juna 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelant je pokrenuo postupak radi naknade štete pred Osnovnim sudom 5. januara 1999. godine protiv Radovana Stamenića (u daljnjem tekstu: tuženi) koji je zaveden pod brojem P-74/99. Osnovni sud je zakazao i održao dva ročišta u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Na ročište od 16. aprila 1999. godine nisu pristupili ni apelant, ni tuženi, pa je Osnovni sud donio rješenje da postupak miruje od 7. aprila 1999. godine.
  • 7.
    Osnovni sud je opet zakazao i održao ročište 27. jula 1999. godine u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog i zakazao novo ročište za 2. septembar 1999. godine.
  • 8.
    Pošto apelant nije pristupio ročištu 2. septembra, na prijedlog tuženog Osnovni sud je donio Rješenje broj P-74/99 od 2. septembra 1999. godine kojim je utvrdio da se tužba smatra povučenom. Apelant je protiv tog rješenja izjavio žalbu 4. septembra 1999. godine.
  • 9.
    Rješavajući o apelantovoj žalbi, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje broj Gž-1437/99 od 3. oktobra 2000. godine, kojim je prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak. Predmet je zaveden pod brojem P-2226/00.
  • 10.
    Apelant je u nekoliko navrata urgirao da se zakaže ročište. Osnovni sud je zakazao i održao ročište 30. maja 2001. godine. Rješenjem suda ročište je odgođeno na neodređeno vrijeme, do pribavljanja potrebnih dokaza od "Elektroprivrede" Banja Luka. Novo ročište je zakazano i održano 29. novembra 2001. godine, a sljedeće 7. februara 2002. godine. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-2226/00 kojim je odredio da se u predmetu provede finansijsko vještačenje.
  • 11.
    Tuženi je 7. maja 2002. godine zatražio da se izuzme sudija. Osnovni sud je donio Rješenje broj SU-464/02 od 15. maja 2002. godine kojim je odbio ovaj zahtjev tuženog.
  • 12.
    Apelant je 5. septembra 2007. godine zahtijevao od suda da predmet broj P-2226/00 zavede u upisnik "Mal" i dodijeli u rad stručnom saradniku, kao i da se za sudskog vještaka odredi Trivo Tanasić.
  • 13.
    Predmet je pred Osnovnim sudom zaveden pod brojem Mal-2703/07.
  • 14.
    Apelant je urgirao da se promptno zakažu ročišta 23. januara i 29. aprila 2008. godine, te 21. augusta, 19. oktobra i 9. novembra 2009. godine.
  • 15.
    Na zahtjev sudije, Osnovni sud je donio Rješenje broj 071-0-SU-09-002858 od 30. decembra 2009. godine, kojim je usvojen prijedlog za izuzeće sudije Blagoja Dragosavljevića u apelantovom predmetu koji je u međuvremenu dobio novi broj 71 0 Mal 046615 99 Mal.
  • 16.
    Osnovni sud je poslao Administrativnoj službi Grada Banja Luka dopis 18. novembra 2010. godine da provjeri činjenicu o navodnoj smrti tuženog.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 17.
    Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je 31. decembra 1999. godine podnio tužbu, a u momentu podnošenja apelacije još nije bila donijeta odluka.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je općepoznato da su sudije Osnovnog suda zadužene velikim brojem predmeta, da sudije zaduže veliki broj neriješenih predmeta za čije rješavanje je potrebno određeno vrijeme. Osnovni sud je istakao da je tužba podnesena 31. decembra 1999. godine, ali je doneseno rješenje o povlačenju tužbe, pa je predmet dobio novi broj i "oznaku predmeta iz 2007. godine", tako da sudija zadužena za predmet nije "odmah imala u vidu činjenicu da se radi o predmetu sa tolikom dužinom postupka". Posebno treba imati u vidu činjenicu da se provodi akcija rješavanja predmeta iz 2003, 2004, 2005. i 2006. godine.
  • 19.
    Sud je u odgovoru od 24. novembra 2010. godine naveo da ima saznanje da je tuženi u međuvremenu umro (18. novembra 2010. godine) zbog čega je sud zatražio od Administrativne službe da to saznanje provjeri.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 21.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 22.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 24.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 25.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 26.
    Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 27.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 28.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć.

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

  • 29.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 30.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 31.
    Ustavni sud zapaža da je apelant podnošenjem tužbe Osnovnom sudu 5. januara 1999. godine pokrenuo predmetni postupak, a da Osnovni sud u vrijeme donošenja ove odluke još nije donio prvostepenu odluku. Dakle, relevantan period koji treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je skoro dvanaest godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 32.
    Ustavni sud, prilikom razmatranja kriterija koji su navedeni u ovoj odluci, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku naknade štete koji se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja o kojima bi trebalo raspraviti, ne može smatrati naročito složenim postupkom.
  • 33.
    U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, uvidom u predmetni spis Ustavni sud uočava da je u periodu od podnošenja tužbe 5. januara 1999. godine do 15. maja 2002. godine Osnovni sud preduzimao određene radnje, zakazivao ročišta i donosio procesna rješenja. Međutim, Ustavni sud zapaža da u periodu od maja 2002. godine do donošenja ove odluke, dakle, u periodu od osam godina i šest mjeseci, Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju (osim što je predmet zaveo u upisnik "Mal" i donio odluku o izuzeću sudije), te da taj period sud nije ničim opravdao, osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudom i činjenicom da je predmet dobio oznaku "iz 2007. godine" zbog čega nije uzet u rad iako je tužba iz 1999. godine. Već ove činjenice su dovoljne da Ustavni sud zaključi da se radi o pretjerano dugom periodu odlučivanja za šta se ne može pronaći bilo kakvo opravdanje. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu sud trebalo da donese bez odugovlačenja (član 10. Zakona o parničnom postupku). Dalje, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud zapaža da je i apelant odgovoran za određena odgađanja u postupku zbog nedolaska na ročišta zbog čega je predmet jednom mirovao, a drugi put je tužba smatrana povučenom. Međutim, s obzirom na sve navedeno, Ustavni sud ne može zaključiti da su ovi apelantovi propusti u značajnoj mjeri utjecali na potpunu procesnu neaktivnost suda u periodu od osam godina koja, kako je rečeno, nije opravdana bilo kakvim objektivnim i prihvatljivim razlozima. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti je Osnovni sud na to ukazao.
  • 34.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 35.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada Osnovni sud u postupku za naknadu štete u periodu od skoro 12 godina ne donese odluku, a Osnovni sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
  • 36.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.