Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/11
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1553/08, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Zorana Opačića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 050250 02 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 050250 02 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 28. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj 71 0 P 050250 02 P (ranije: P-1021/02) pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 2. juna 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Osnovnog suda je 25. augusta 2010. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-1021/02.
  • 3.
    Osnovni sud je 18. juna 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju a kopiju predmetnog spisa 31. augusta 2010. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 1. jula 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i činjenica koje su utvrđene uvidom u spis Osnovnog suda mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 7. maja 2002. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Sime Tošića iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Janka Ninića iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: drugotuženi), Jasne Jovišević iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: trećetužena) i Nikole Strunića iz Gradiške (u daljnjem tekstu: četvrtotuženi). U podnesenoj tužbi apelant je istakao da su svi tuženi kao članovi Upravnog odbora Advokatske komore Republike Srpske nezakonito donijeli rješenje o njegovom brisanju iz imenika advokata, zbog čega su odgovorni za štetu koju je pretrpio. Apelant je podnio tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud obaveže tužene da mu solidarno naknade štetu u iznosu od 700.000 KM sa zakonskim kamatama i troškovima postupka. Predmet je u Osnovnom sudu evidentiran pod brojem P-1021/02.
  • 7.
    Apelant je 22. maja 2003. godine i 16. septembra 2004. godine Osnovnom sudu dostavio urgencije u kojima je tražio zakazivanje rasprave. Apelant je potom podnescima od 7. oktobra i 19. novembra 2004. godine obavijestio Osnovni sud da u predmetnom postupku povećava tužbeni zahtjev na iznos od 3.300.000 KM.
  • 8.
    Apelant je, također, 15. oktobra 2004. godine dostavio Osnovnom sudu prijedlog za donošenje mjere osiguranja kojom bi sud zabranio tuženim da otuđe, opterete, sakriju ili raspolažu sa svojom imovinom. U vezi s tim, Osnovni sud je donio Rješenje broj P-1021/02 od 28. oktobra 2004. godine, kojim se apelantu vraća na ispravku i dopunu dostavljeni prijedlog, u smislu da je potrebno da se uredi i tačno i precizno navede imovina za koju se traži mjera osiguranja zabrane otuđenja i raspolaganja tom imovinom, dostavi vrijednost imovine za svakog tuženog, te dokaz o postojanju opasnosti da bi bez mjere osiguranja bilo spriječeno ili znatno otežano ostvarivanje njegovog potraživanja. Osnovni sud je apelantu za dopunu i ispravku ostavio osam dana uz pouku da će se u slučaju nepostupanja po nalogu prijedlog smatrati povučenim, odnosno da će u slučaju da bude vraćen bez ispravke, tj. dopune biti odbačen. Apelant je 2. novembra 2004. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak u kojem je obavijestio Osnovni sud da smatra da nije dužan da postupi po nalogu suda.
  • 9.
    Nakon toga, apelant je 28. septembra 2006. godine i 23. januara 2008. godine Osnovnom sudu dostavio urgenciju za zakazivanje ročišta. Također je 31. januara 2008. godine podnio prijedlog za određivanje mjere osiguranja, kojom bi se tuženim zabranilo da raspolažu svojim novčanim sredstvima do iznosa od po 175.000 KM, te im se naložilo da na depozit suda polože po 175.000 KM radi osiguranja apelantovog potraživanja. Apelant je 21. februara 2008. godine urgirao zakazivanje ročišta povodom podnesenog prijedloga za određivanje mjere osiguranja.
  • 10.
    U međuvremenu, predmet je evidentiran pod novim brojem 71 0 P 050250 02 P.
  • 11.
    Apelant je podnescima od 19. oktobra i 9. novembra 2009. godine urgirao da se u spisu broj 50250 tužba dostavi tuženima na odgovor.
  • 12.
    Osnovni sud je 17. februara 2010. godine, uz propratni akt, dostavio tužbu tuženim na odgovor.
  • 13.
    Predsjednik Osnovnog suda je donio Rješenje broj 071-0-SU-10-000515 od 12. marta 2010. godine, kojim je usvojio zahtjev za izuzeće sutkinje koja je bila zadužena sa predmetnim spisom od 5. marta 2010. godine jer je u toku drugi postupak povodom apelantove tužbe protiv sutkinje, radi naknade štete prouzrokovane "obavljanjem funkcije sudije".
  • 14.
    Osnovni sud je odložio zakazana pripremna ročišta od 7. jula 2010. godine (na prijedlog četvrtotuženog) i 2. septembra 2010. godine (zbog odsutnosti sudije).
  • 15.
    Nakon toga, Osnovni sud je održao pripremno ročište 26. oktobra 2010. godine na kojem je odredio da će se ročište za glavnu raspravu održati 23. decembra 2010. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 16.
    Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je 2002. godine podnio tužbu protiv prvotuženog i dr. radi naknade štete i da, u vrijeme podnošenja apelacije, u predmetnoj parnici nije zakazano ni jedno ročište.

b) Odgovor na apelaciju

  • 17.
    Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je općepoznato da su sudije Osnovnog suda zadužene sa velikim brojem predmeta, zbog čega u svim predmetima nije bilo moguće "ažurno postupati". Osnovni sud je istakao da je iz historijata predmeta vidljivo da je tužba podnesena: "10. maja 2002. godine, da je predmet zadužio sudija 23. maja 2002. godine, da je 8. maja 2006. godine promijenjen sudija te da je predmet presigniran drugom sudiji 11. aprila 2008. godine". Osnovni sud je istakao da smatra da u konkretnom predmetu nije povrijedio apelantovo pravo na "praktično i efektivno pravo pristupa" sudu.

V. Relevantni propisi

  • 18.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 19.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 20.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 22.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 23.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 24.
    Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 25.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 26.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

  • 27.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 28.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 29.
    Ustavni sud zapaža da je apelant 7. maja 2002. godine podnošenjem tužbe Osnovnom sudu pokrenuo predmetni postupak, a da Osnovni sud u vrijeme donošenja ove odluke još nije donio prvostepenu odluku. Dakle, relevantan period koji treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period nešto duži od osam godina i šest mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

  • 30.
    Ustavni sud, prilikom razmatranja kriterija koji su navedeni u ovoj odluci, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku naknade štete koji se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja bi trebalo raspraviti, ne može smatrati naročito složenim postupkom.
  • 31.
    U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, uvidom u predmetni spis Ustavni sud uočava da je Osnovni sud tek 2010. godine počeo da preduzima procesne radnje (dostava tužbe na odgovor, zakazivanje pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu). Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo osam godina i oko pet mjeseci da održi pripremno ročište, te da taj period sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. Već same ove činjenice dovoljne su za Ustavni sud da zaključi da se radi o pretjerano dugom periodu odlučivanja, za šta se ne može pronaći bilo kakvo opravdanje. Dalje, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka, a zapaža da je apelant u više navrata urgirao zakazivanje ročišta. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti je Osnovni sud na to ukazao.
  • 32.
    Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući stav Ustavnog suda da se ne radi o naročito složenom predmetu, Ustavni sud smatra da nema nikakvog opravdanja što postupak pred prvostepenim sudom još nije okončan.
  • 33.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada Osnovni sud u Banjoj Luci u postupku za naknadu štete u periodu od osam godina i oko šest mjeseci ne donese odluku, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.