Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 81/11
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2158/08, rješavajući apelaciju Bore Rajčevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Bore Rajčevića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci 5. maja 1997. godine a koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 118 0 P 000418 09 Rev.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj 118 0 P 000418 09 Rev u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Bori Rajčeviću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Boro Rajčević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 16. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog "dugog vođenja postupka pred Osnovnim, Okružnim i Vrhovnim sudom RS - zbog povrede prava na korektno i fer-suđenje u razumnom roku" u sudskom postupku koji je pokrenuo tužbom 5. maja 1997. godine pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Apelant je dopunio apelaciju 14. januara 2009. godine a 21. februara 2011. godine urgirao donošenje odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda i "Glasa srpskog" - grafika a.d. Banja Luka (kao učesnika u postupku) zatraženo je 23. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Vrhovnog suda zatraženo je 18. novembra 2010. godine da dostavi spis.
  • 3.
    Vrhovni sud dostavio je odgovor na apelaciju 7. augusta 2008. godine, Okružni sud 11. septembra 2008. godine, Osnovni sud 5. septembra 2008. godine, a učesnik u postupku 13. augusta 2008. godine. Vrhovni sud je dostavio fotokopiju spisa 8. decembra 2010. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 3. oktobra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelant je pokrenuo sudski postupak tužbom protiv "Glasa srpskog" (u daljnjem tekstu: tuženi) pred Osnovnim sudom 5. maja 1997. godine radi naknade inflatorne štete.
  • 7.
    Osnovni sud je zakazao i održao četiri ročišta (30. oktobra i 2. decembra 1997. godine, te 5. februara i 12. marta 1998. godine) i proveo vještačenje vještaka finansijske struke.
  • 8.
    Osnovni sud je donio Presudu broj P-1110/97 od 12. marta 1998. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
  • 9.
    Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 3. septembra 1998. godine, koju je dopunio 10. septembra 1998. godine.
  • 10.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj P-1110/97 od 23. septembra 1998. godine kojim je dopunu žalbe odbacio kao nepravovremenu.
  • 11.
    Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-939/98 od 3. juna 1999. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
  • 12.
    U ponovnom postupku predmet je zaveden pod brojem P-4913/99 i zakazano je ročište za 19. septembar 2000. godine, ali je ono odgođeno za 9. novembar 2000. godine. Osnovni sud je u toku postupka zakazao još pet ročišta (21. decembra 2000. godine, 15. marta i 10. maja 2001. godine, te 4. januara i 5. marta 2002. godine). Ročište zakazano za 15. mart 2001. godine nije održano zbog bolesti sudije, a na ročištu zakazanom za 10. maj 2001. godine rasprava je odgođena na neodređeno vrijeme, do donošenja odluke o žalbi u izvršnom postupku broj I-5842/89 .
  • 13.
    Osnovni sud je donio Presudu broj P-4913/99 od 5. marta 2002. godine kojom je naložio tuženom da apelantu na ime naknade inflatorne štete isplati iznos preciziran u presudi sa kamatom i troškove postupka.
  • 14.
    Tuženi je izjavio žalbu protiv prvostepene presude 22. maja 2002. godine.
  • 15.
    Okružni sud je zakazao raspravu za odlučivanje o žalbi za 30. maj 2005. godine. Tuženi je podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta zakazanog za 30. maj 2005. godine, koji je odbijen kao neosnovan Rješenjem Okružnog suda broj Ž-94/05 od 1. juna 2005. godine. Presudom Okružnog suda broj Ž-94/05 od 1. juna 2005. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog, te je potvrđena prvostepena presuda.
  • 16.
    Protiv presude Okružnog suda tuženi je izjavio reviziju 18. augusta 2005. godine. Spis je otpremljen Vrhovnom sudu na odlučivanje o reviziji 30. septembra 2005. godine.
  • 17.
    Vrhovni sud je donio Rješenje broj Rev-614/05 od 23. oktobra 2007. godine kojim je žalbu tuženog protiv rješenja od 1. juna 2005. godine (o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje) odbacio kao nepravovremenu, a reviziju tuženog uvažio, ukinuo Presudu Okružnog suda broj Ž-94/05 i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.
  • 18.
    Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-07-000605 od 8. aprila 2008. godine kojom je žalbu tuženog usvojio i prvostepenu presudu preinačio na način da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.
  • 19.
    Protiv navedene presude Okružnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu 24. juna 2008. godine.
  • 20.
    Apelant je, nakon izjavljivanja revizije, podnio zahtjev Osnovnom sudu za oslobađanje od sudske takse, koji je Osnovni sud odbio Rješenjem broj P-4913/99 od 28. augusta 2007. godine.
  • 21.
    Spis je dostavljen Vrhovnom sudu 25. maja 2009. godine radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji. Prema stanju spisa, odluka o apelantovoj reviziji još uvijek nije donesena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 22.
    Apelant je podnio apelaciju zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ističući da postupak neopravdano dugo traje. U momentu podnošenja apelacije apelant je izjavio reviziju protiv Odluke Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000605 i predmet se nalazio pred Vrhovnim sudom. Apelant je tražio da Ustavni sud naloži Vrhovnom sudu da što prije donese odluku o reviziji, jer se postupak u tom trenutku vodio već 11 godina. U dopuni apelacije od 14. januara 2009. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da, iako je prošlo više od pet i po mjeseci od izjavljivanja revizije, predmet još uvijek nije bio dostavljen Vrhovnom sudu. Apelant je tražio kompenzaciju u iznosu od 2.500,00 KM, jer postupak neopravdano dugo traje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 23.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da je apelacija neosnovana, jer postupak nije "stajao u sudovima", već je o apelantovoj tužbi nekoliko puta presuđeno.
  • 24.
    U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da ima veliki broj predmeta u radu i da rješava predmete prema starosti inicijalnog akta, odnosno prioritetu. Okružni sud je naveo da se ne radi o prioritetnom predmetu, već je on uzet u rad po inicijalnom aktu, odnosno po "starosti".
  • 25.
    Osnovni sud je u odgovoru naveo hronološki razvoj događaja u predmetu i istakao da se o apelaciji ne može izjasniti.
  • 26.
    Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je preuranjena i predložio da se apelacija odbaci, jer je postupak povodom revizije u toku.

V. Relevantni propisi

  • 27.
    U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 28.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 29.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 30.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju jer nije donijeta konačna odluka suda o njegovoj tužbi. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 31.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 32.
    Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 33.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 34.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć.

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

  • 35.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 36.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 37.
    Ustavni sud zapaža da je apelant podnošenjem tužbe Osnovnom sudu 5. maja 1997. godine pokrenuo predmetni postupak, a prema stanju spisa, postupak je još u toku i trenutno se nalazi pred Vrhovnim sudom radi rješavanja povodom revizije protiv drugostepene presude. Dakle, relevantan period koji treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je 13 godina, devet mjeseci i 22 dana.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 38.
    Ustavni sud, prilikom razmatranja kriterija koji su navedeni u ovoj odluci, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku naknade inflatorne štete koji se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja o kojima bi trebalo raspraviti, ne može smatrati naročito složenim postupkom.
  • 39.
    U vezi sa ponašanjem Osnovnog i Okružnog suda, uvidom u predmetni spis Ustavni sud uočava da su ovi sudovi u početnoj fazi postupka u periodu od podnošenja tužbe 5. maja 1997. godine do donošenja prvostepene presude 12. marta 1998. godine, odnosno odluke o apelantovoj žalbi od 3. juna 1999. godine, u primjerenim, mada ne u zakonskim, rokovima preduzimali radnje iz svoje nadležnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da su u ponovnom postupku Osnovnom sudu trebale dvije godine i devet mjeseci da donese odluku ? apelantovom tužbenom zahtjevu, a Okružnom sudu više od tri godine da donese odluku o žalbi. Dalje, evidentno je da su Vrhovnom sudu bile potrebne više od dvije godine da odluči o reviziji tuženog (Rješenjem broj Rev-614/05 od 23. oktobra 2007. godine). S obzirom na navedeno, okolnost da je u ponovnom postupku Okružni sud novu odluku donio u relativno kratkom roku (dužem od pet mjeseci), u situaciji kad je Osnovnom sudu trebala godina dana da dostavi predmet na rješavanje Vrhovnom sudu, koji još uvijek nije donio odluku o apelantovoj reviziji, premda je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena prije skoro četrnaest godina, prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno ukazuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
  • 40.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije dao nikakvo opravdanje za ovakvo postupanje, dok su Okružni sud i Vrhovni sud pokušali da ovaj period "opravdaju" činjenicom da imaju veliki broj predmeta, odnosno da su preduzimali radnje na predmetu i donosili odluke. Međutim, ove činjenice nisu dovoljne za Ustavni sud da zaključi da se ne radi o pretjerano dugom periodu odlučivanja za šta se ne može pronaći bilo kakvo opravdanje. Ustavni sud primjećuje da je, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, sud odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu trebalo da donese bez odugovlačenja (član 10. Zakona o parničnom postupku). Dalje, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i svoju vlastitu prema kojoj stalno vraćanje predmeta sa višeg nivoa na niži ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava pred redovnim sudovima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
  • 41.
    Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su Osnovni sud, Okružni sud i Vrhovni sud na to ukazali.
  • 42.
    Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući stav Ustavnog suda da se ne radi o naročito složenom predmetu, za sudove nema nikakvog opravdanja za ovoliko trajanje postupka, pogotovo što apelant tome nije doprinio a time nije ni odgovoran za dužinu trajanja postupka. Dalje, Ustavni sud ne može da ne primijeti da su svi sudovi na izvjestan način doprinijeli "nerazumnoj dužini" trajanja postupka, a pogotovo Osnovni sud kojem je, nakon dva ponovljena postupka i ponovnog vraćanja predmeta sa Vrhovnog suda, trebala godina dana samo da dostavi predmet na odlučivanje o reviziji Vrhovnom sudu.
  • 43.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 44.
    Pošto se u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda predmetni postupak nalazi na odlučivanju o reviziji pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da taj postupak hitno okonča s obzirom na dosadašnje trajanje postupka u cjelini i već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 45.
    Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja sudskog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknada nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava i obračunava prema kriteriju koji je uspostavio Evropski sud prilagođenom ekonomskoj situaciji u BiH.
  • 46.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da parnični postupak povodom apelantove tužbe traje 13 godina, devet mjeseci i 22 dana, apelantu se određuje naknada u visini od 1.950,00 KM, a ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske.

VIII. Zaključak

  • 47.
    Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku", kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je za ukupnu dužinu trajanja postupka po tužbi radi naknade inflatorne štete, koji traje 13 godina, devet mjeseci i 22 dana i koji još nije završen, odlučujući doprinos redovnih sudova, koji nisu ponudili opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka, niti je, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, takve razloge Ustavni sud prepoznao.
  • 48.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 49.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.