USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 25. marta 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 81/11
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 2402/08, rješavajući apelaciju Dobrislava Milinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
Usvaja se apelacija Dobrislava Milinkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Kž-08-000 049 od 20. maja 2008. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Dobrislav Milinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Uvca podnio je 10. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Kž-08-000 049 od 20. maja 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-120/02 od 7. aprila 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 6. augusta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. septembra 2008. godine, a Osnovni sud 20. augusta 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 7. oktobra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Presudom Osnovnog suda broj K 120/02 od 23. septembra 2003. godine apelant je proglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela nesavjesnog rada u službi iz člana 344. stav 1. KZRS, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca.
- 7.Rješenjem Osnovnog suda broj KV 27/03 od 31. oktobra 2003. godine navedena kazna zatvora je zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM koju je apelant bio dužan platiti u roku od 30 dana. U protivnom će se novčana kazna ponovo zamijeniti kaznom zatvora tako što će se jedan dan zatvora računati kao 50 KM novčane kazne. U ovom rješenju je navedeno da je Presuda Osnovnog suda broj K 120/02 od 23. septembra pravosnažna, ali nije naveden datum pravosnažnosti. U kasnije donesenom Rješenju Okružnog suda broj 014-0-Kž-08-000049 od 20. maja 2008. godine je navedeno da je ovo rješenje Osnovnog suda postalo pravosnažno 10. novembra 2003. godine.
- 8.Rješenjem Osnovnog suda broj K 120/02 od 7. aprila 2008. godine novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM, izrečena prethodno navedenim rješenjem od 31. oktobra 2003. godine, zamijenjena je kaznom zatvora u trajanju od 60 dana. Novčana kazna je zamijenjena kaznom zatvora jer apelant nije u ostavljenom roku od 30 dana platio izrečenu novčanu kaznu, pa ga je sud u dva navrata pozivao da plati novčanu kaznu, i to 1. juna i 27. oktobra 2004. godine.
- 9.Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-Kž-08-000049 od 20. maja 2008. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena na Rješenje Osnovnog suda broj K 120/02 od 7. aprila 2008. godine. U ovom rješenju Okružnog suda nije naveden datum pravosnažnosti rješenja koje se pobija žalbom.
- 10.Okružni sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da apelant Rješenje Osnovnog suda broj K-120/02 od 7. aprila 2008. godine žalbom pobija zbog nastupanja zastarjelosti izvršenja kazne i predlaže da se žalba usvoji i prvostepeno rješenje ukine, ili, ako sud ne uvaži njegovu žalbu i ne ukine prvostepeno rješenje, onda zahtijeva da se prvostepeno rješenje izmijeni u smislu odredbe člana 34. stav 6. KZRS, tj. da mu se kazna zatvora zamijeni kaznom - rad za opće dobro na slobodi. Okružni sud je, odbijajući apelantovu žalbu, podsjetio da apelant osporava prvostepeno rješenje po osnovu zastarjelosti izvršenja kazne shodno članu 113. tačka 6. KZRS i navodi da su od pravosnažnosti presude, kojom mu je izrečena kazna, odnosno od dana kada je nadležni organ preduzeo posljednju radnju kojom je prekinuto zastarijevanje (opomena od 27. oktobra 2004. godine), prošle više od tri godine, tj. vrijeme koje je predviđeno navedenom zakonskom odredbom, koja je relevantna i ima se primijeniti na konkretan slučaj, slijedom čega je nastupila zastara izvršenja predmetne kazne. Okružni sud je obrazložio da se iz sadržaja apelantove žalbe nedvosmisleno može zaključiti da je apelant pri isticanju prigovora zastarjelosti izvršenja kazne imao u vidu samo zakonsku odredbu o tzv. relativnoj zastari, ne spominjući i ne pozivajući se na odredbu člana 115. stav 5. KZRS, kojom je regulirana apsolutna zastara izvršenja kazne. Naime, navedenom zakonskom odredbom regulirano je da apsolutna zastara izvršenja kazne nastupa u svakom slučaju kada protekne dvaput onoliko vremena koliko zakon propisuje za zastaru izvršenja kazne, tj. za relativnu zastaru izvršenja. Apsolutna zastara izvršenja nastupa bez obzira na to da li je i koliko bilo prekida zastarijevanja izvršenja kazne. Dakle, citirana zakonska odredba o apsolutnoj zastari izvršenja kazne (vrijeme u dvostrukom trajanju iz člana 113. tačka 6. KZRS), te činjenica da je Rješenje Osnovnog suda u Višegradu broj KV-27/03 od 31. oktobra 2003. godine postalo pravosnažno 10. novembra 2003. godine upućuju na zaključak da u konkretnom slučaju vrijeme zastarijevanja nije proteklo. Okružni sud je zaključio da u konkretnom slučaju vrijeme zastarijevanja nije proteklo, tj. da nije nastupila zastarjelost izvršenja kazne, pa je stoga odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu. Okružni sud je obrazložio da se nije upuštao u ispitivanje osnovanosti apelantovog zahtjeva, kojim je tražio izmjenu pobijanog rješenja primjenom člana 34. stav 6. KZRS, tj. zamjenu kazne zatvora (novčane kazne) kaznom rada za opće dobro na slobodi, iz razloga nenadležnosti za postupanje po podnesenom zahtjevu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da se povreda navedenih prava ogleda u činjenici da su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbu člana 115. stav 5. KZRS umjesto odredbe "člana 113. stav 6." istog zakona. Navodi da je u konkretnom slučaju sud trebalo da primijeni odredbu "člana 113. stav 6." navedenog zakona u skladu sa kojom je nastupila zastara izvršenja kazne. Apelant podsjeća da je prvostepeni sud u osporenom rješenju jasno naveo datume opomena za plaćanje novčane kazne, i to su: 1. juni 2004. godine i 27. oktobar 2004. godine. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da su ispunjeni svi uvjeti zastarijevanja izvršenja Rješenja Osnovnog suda broj KV-27/03 od 31. oktobra 2003. godine, jer su prošle više od tri godine od posljednje opomene koja je utjecala na prekid roka zastarijevanja. Dalje, apelant smatra, budući da u odlukama koje osporava nisu navedeni razlozi, odnosno činjenice koji su mogli utjecati na prekid roka zastarijevanja kraći od tri godine, onda su u potpunosti ispunjeni uvjeti zastarjelosti izvršenja predmetnog rješenja. Apelant, također, smatra da mu je povrijeđeno i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da u cijelosti ostaje pri navodima, zaključcima i ocjeni iznesenim u Rješenju broj 014-0-Kž-08-000 049 od 20. maja 2008. godine. Ističe da postupanjem ovog suda nisu povrijeđena apelantova prava, jer je u postupku donošenja osporenog rješenja postupano u skladu sa odredbama Ustava i odredbama Evropske konvencije.
- 13.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da smatra da je neosnovana apelantova apelacija da su Rješenjem ovog suda K-120/02 od 7. aprila 2008. godine povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji. Osnovni sud navodi hronologiju postupanja ovog suda od donošenja presude kojom je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca do zamjene izrečene kazne zatvora novčanom kaznom i daljnje radnje koje je taj sud preduzimao prema apelantu radi naplate izrečene novčane kazne. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelanta u više navrata pozivao dopisima od 14. januara 2003. godine, 1. juna 2004. godine i 27. oktobra 2004. godine, kada je apelant posljednji put pozvan da plati utvrđenu novčanu kaznu.
V. Relevantni propisi
- 14.U Krivičnom zakonu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) relevantne odredbe u vrijeme postupka pred redovnim sudovima glase:
Izricanje kazne zatvora
Član 33.
(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi tri mjeseca, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.
Zamjena novčane kazne
Član 36.
(1) Novčana kazna se ne naplaćuje prinudno.
(2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.
(3) Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne, odnosno ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu, za svakih započetih 50 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od šest mjeseci.
Zastarjelost izvršenja kazne
Član 113.
Ako u zakonu nije drugačije određeno, izrečena kazna ne može se izvršiti kad protekne:
- 6)tri godine ako je izrečena kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna.
Tok i prekid zastarijevanja izvršenja kazne
Član 115.
(1) Zastarijevanje izvršenja kazne počinje od dana kad je presuda postala pravnosnažna, a ako je uslovna osuda opozvana - od dana kad je odluka o opozivanju postala pravnosnažna.
(2) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se po zakonu izvršenje kazne ne može preduzeti.
(3) Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne.
(4) Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.
(5) Zastarjelost izvršenja kazne nastaje u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost izvršenja kazne, ali ona ne može nastupiti ako je izvršenje kazne u toku.
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 014-0-Kž-08-000 049 od 20. maja 2008. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje apelant je primio 6. juna 2008. godine, a apelacija je podnesena 10. jula 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnom slučaju smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 22.Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje zasnovani su na tvrdnji da je redovni sud pogrešno primijenio odredbu člana 115. stav 5. KZRS, umjesto odredbu "člana 113. stav 6. istog zakona" o tzv. relativnoj zastari, prema kojoj su redovni sudovi bili dužni utvrditi da je nastupila zastara izvršenja kazne koja je apelantu izrečena, jer su, prema nespornom činjeničnom stanju, "od donošenja rješenja kojim je na njegov zahtjev kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom, koju nije platio, protekle više od tri godine, kao i da su od posljednje opomene suda za plaćanje novčane kazne protekle više od tri godine, što je potrebno vrijeme za zastaru izvršenja kazne".
- 23.U pogledu apelantovih navoda, Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije i ispitati da li je osporenim rješenjem povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje kako je zaštićeno članom 6. Evropske konvencije.
- 24.Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava odluku kojom je direktno odlučeno o krivičnoj optužbi. Apelacija nije usmjerena niti na vrstu, niti na visinu izrečene kazne, što su činjenice koje Ustavni sud, u pravilu, ne razmatra pri odlučivanju o kršenju prava na pravično suđenje, već je usmjerena protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora. Međutim, Ustavni sud smatra da je i na ovaj slučaj primjenjiv član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, apelacija se odnosi na primjenu materijalnog prava u aspektu izvršenja sankcije izrečene prilikom odlučivanja o krivičnoj optužbi protiv apelanta, pa Ustavni sud zaključuje da se, ustvari, radi o jedinstvenom postupku "utvrđivanja krivične optužbe", jer odluka o dopuštenosti izvršenja ili zastarjelosti izvršenja izrečene kazne predstavlja sastavni dio suđenja, odnosno utvrđivanja krivične optužbe.
- 25.U odnosu na apelantove navode, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05). Međutim, relevantne okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da je neophodno da Ustavni sud analizira primjenu materijalnog prava od redovnih sudova, jer je to od suštinskog značaja za poštivanje apelantovog prava na pravično suđenje.
- 26.Ustavni sud podsjeća da zastara izvršenja kazne počinje teći od dana pravosnažnosti presude kojom je izrečena kazna. Prema članu 113. stav 1. tačka 6. KZRS, izrečena kazna ne može se izvršiti kad proteknu tri godine ako je izrečena kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna. Prema članu 115. stav 3. KZRS, zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne, prema stavu 4, sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče, a prema stavu 5, zastarjelost izvršenja kazne nastaje u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost.
- 27.U konkretnom slučaju apelantu je Presudom Osnovnog suda broj K 120/02 od 23. septembra 2003. godine izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca. Nakon toga je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom rješenjem Osnovnog suda od 31. oktobra 2003. godine. Sud je pozvao apelanta 1. juna i 27. oktobra 2004. godine da plati novčanu kaznu koju nije platio u ostavljenom roku od 30 dana. Nakon toga, sud kao nadležni organ nije preduzimao niti jednu radnju usmjerenu na izvršenje kazne sve do 7. aprila 2008. godine, kada je donio rješenje o ponovnoj zamjeni novčane kazne kaznom zatvora. Jasno je da je period izvršenja kazne od 27. oktobra 2004. godine do 7. aprila 2008. godine duži od tri godine, što znači da je nastupila relativna zastara izvršenja kazne. Tačno je da u to vrijeme još nije bila nastupila apsolutna zastara, ali je institut apsolutne zastare neprimjenjiv ukoliko je već nastupila relativna zastara.
- 28.Okružni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 7. aprila 2008. godine. U osporenoj odluci Okružni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje zašto smatra da se u konkretnom slučaju ne treba da primijene odredbe člana 113. tačka 6. KZRS, kojima je propisan trogodišnji rok zastare za izvršenje kazne zatvora do jedne godine ili novčane kazne, već je samo iznesen stav da nije došlo do nastupanja apsolutne zastare za izvršenje novčane kazne iz člana 115. stav 5. KZRS.
- 29.Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi primijenili materijalno pravo, i to relevantne odredbe čl. 113. i 115. KZRS, arbitrarno, što je direktno dovelo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.
Ostali navodi
- 30.S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati navode apelacije o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe materijalnog prava kojima su utvrđena pitanja zastarjelosti izvršenja izrečene kazne pristupajući izvršenju kazne iako je nastupila relativna zastara njenog izvršenja.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.