Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 10. stav 1. tačka 7. u dijelu koji glasi "elektroinstalacije i dr. (dalekovodi, nadzemne i podzemne instalacije,...)" i stav 5. Odluke o komunalnoj naknadi, te člana 1. u dijelu koji glasi: "nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže", člana 2. u dijelu koji glasi "nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže" i člana 3. u dijelu koji glasi "nadzemnih i podzemnih dalekovoda, niskonaponske mreže" Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 23.10.2024. godine donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da član 10. stav 1. tačka 7. u dijelu koji glasi "elektroinstalacije i dr. (dalekovodi, nadzemne i podzemne instalacije,...)" i stav 5. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službene novine Općine Bugojno", broj 2/05), te član 1. u dijelu koji glasi: "nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže", član 2. u dijelu koji glasi "nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže" i član 3. u dijelu koji glasi "nadzemnih i podzemnih dalekovoda, niskonaponske mreže" Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službene novine Općine Bugojno", broj 4/07), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Općine Bugojno".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) koristeći ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) 23.8.2023. godine i 19.9.2023. godine zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 10. stav 1. tačka 7. u dijelu koji glasi "elektroinstalacije i dr. (dalekovodi, nadzemne i podzemne instalacije,...)" i stav 5. Odluke o komunalnoj naknadi, te člana 1. u dijelu koji glasi: "nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže", člana 2. u dijelu koji glasi "nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže" i člana 3. u dijelu koji glasi "nadzemnih i podzemnih dalekovoda, niskonaponske mreže" Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluka, odnosno osporena Odluka), koje je donijelo Općinsko vijeće Bugojno (u daljem tekstu: donosilac Odluka).

2. Stranke u postupku

Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i donosilac Odluka.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi, da se Odlukom o komunalnoj naknadi (u daljem tekstu: Odluka) utvrđuje obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, obaveznici plaćanja komunalne naknade, način naplate i korištenje sredstava ostvarenih od komunalne naknade na području Općine Bugojno. Smatra da osporene odredbe Odluke u dijelu u kojem se utvrđuje obaveza plaćanja naknade za nadzemne i podzemne dalekovode niskonaponske mreže nije u skladu sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom.

Primjena osporenih odredbi Odluke dovodi do različitog postupanja prema privrednim subjektima, odnosno izdvaja pojedine privredne subjekte i za njih utvrđuje drugačiji postupak kod određivanja obaveze plaćanja komunalne naknade, u konkretnom slučaju onim subjektima koji se bave djelatnošću prijenosa i distribucije električne energije koja je od strateškog državnog interesa. Ovakvi privredni subjekti izgradnjom objekata za prijenos, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom doprinose razvoju i unaprjeđenju komunalnih usluga na području općine, te su u obavezi da stalno poboljšavaju svoje usluge i šire svoju distributivnu mrežu, mada zbog te iste usluge, kako to podnosilac zahtjeva navodi, moraju i da plaćaju veću komunalnu naknadu. Takođe, navodi da osporenim odredbama Odluke nisu propisani kriteriji za utvrđivanje iznosa komunalne naknade, nego je istom proizvoljno i bez ikakvih obrazloženja njen donosilac odredio različite iznose naknade za različite djelatnosti.

Smatra da bi svi privredni subjekti u jednoj zoni trebali plaćati istu naknadu prema objektivno utvrđenim kriterijumima i da je nužno radi zaštite jednakosti privrednih subjekata brisati vrstu djelatnosti koju pravno ili fizičko lice obavlja kao kriterij na osnovu kojeg se određuje visina komunalne naknade.

Navodi da, osim općina u Srednjobosanskom kantonu, i to: Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Bugojno, te Grada Zenice u Zeničko-dobojskom kantonu, nijedan grad ili općina na području Operativnog područja Sarajevo koji pokriva teritorij oba entiteta, ne naplaćuje ovu vrstu komunalne naknade, jer za to ne postoji osnov u entitetskim zakonima.

Kao prilog svojim navodima podnosilac zahtjeva citira dijelove obrazloženja iz brojnih presuda Ustavnog suda Federacije u kojima se jasno ističe da djelatnost koju obavlja obaveznik plaćanja lokalnih naknada ne može biti kriterij za određivanje visine komunalne naknade, jer je takvo normiranje suprotno ustavnoj garanciji jednakosti pred zakonom u smislu člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je dana 18.10.2023. godine, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao donosioca Odluka, da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti.

U dostavljenom odgovoru se navodi da je pravni osnov za donošenje Odluka: Zakon o lokalnoj samoupravi ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 1/98), Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni list SR BiH", broj 20/90), Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) i Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22, u daljem tekstu: Zakon o pripadnosti javnih prihoda).

Ističe da je samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave definisan odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, kao i odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u čijem je članu 36., a u vezi sa članom 37. istog Zakona propisano da jedinice lokalne samouprave donose propise o porezima i naknadama, kao i provedbene propise o oporezivanju u zakonom propisanim okvirima.

Pored toga, navodi i da je odredbama navedenog Zakona o komunalnim djelatnostima iz perioda Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine propisano da skupština općine utvrđuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.

Takođe, poziva se i na odredbe člana 13. stav 1. tačka c) i stava 3. Zakona o pripadnosti javnih prihoda kojima je propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju javni prihodi, a između ostalog i komunalne naknade u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave, te da općinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi iz njihove nadležnosti.

Ističe da se obaveznicima plaćanja komunalne naknade prema osporenoj Odluci smatraju vlasnici ili nosioci prava raspolaganja na stambenim, poslovnim i drugim prostorima ako su korisnici tog prostora, zakupci stambenog, poslovnog i drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, te vlasnici nadzemnih i podzemnih dalekovoda, niskonaponske mreže i telekomunikacione mreže. S tim u vezi navodi da je komunalna naknada propisana osporenom Odlukom utvrđena na jasan i nedvosmislen način, da ne postoji diskriminacija bilo kojeg subjekta i da je ista u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Poziva se i na Presudu Ustavnog suda Federacije broj U-25/11 od 13.12.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/12), jer smatra da je ovaj sud u istoj stvari, samo za Općinu Novi Travnik utvrdio da navedena općina, kao i sve druge jedinice lokalne samouprave imaju pravo da utvrde komunalne naknade i samostalno odrede njihovu visinu.

Na kraju, donosilac Odluka predlaže da Ustavni sud Federacije predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi Odluke odbije kao neosnovan.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III. 1. b), c) i f)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom niovu,
  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
  • f)
    utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture,

Član IV. C.3.10.(2) d)

(2) Ustavni sud:

  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

Član VI. 4. b) i c)

Općinsko vijeće:

  • b)
    usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast; i
  • c)
    donosi druge propise u izvršavanju općinskih nadležnosti,

B. Zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23)

Član 1.Predmet zakona

(1) Ovim zakonom uređuju se način utvrđivanja i provođenja energetske politike i planiranja razvoja, akti kojima se utvrđuje i na osnovu kojih se provodi energetska politika i planiranje energetskog razvoja, opredjeljenje za korištenje obnovljivih izvora energije i ostvarivanje energijske efikasnosti, organizacija i funkcionisanje regulatornog tijela te osnovna pitanja obavljanja i regulisanja energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

(2) Ovim zakonom uređuju se pitanja koja su od zajedničkog interesa za sve energetske djelatnosti ili koja su vezana za više oblika energije, pri čemu se pitanja vezana za sektore električne energije, prirodnog gasa, naftnih derivata, toplotne energije, obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti uređuju posebnim zakonima.

Član 2. stav 1. tač. a), d) i g)

(1) Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

  • a)
    "Energetski subjekat" označava pravno ili fizičko lice koje obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti.
  • d)
    "Energetski sistem" je elektroenergetski sistem, sistem prirodnog gasa, nafte ili derivata nafte ili toplotni sistem, koji se sastoji od energetskih objekata međusobno povezanih tako da čine jedinstvenu tehničko-tehnološku cjelinu.
  • g)
    "Mrežni sistem" označava dio energetskog sistema koji se koristi za transport ili distribuciju električne energije, prirodnog gasa, nafte ili toplotne energije.

Član 3. tač. a), b), c), d), e) i l)

Energetska politika Federacije obuhvata mjere i aktivnosti koje se preduzimaju radi ostvarivanja sljedećih dugoročnih ciljeva:

  • a)
    pouzdano, sigurno i kvalitetno snabdijevanje energijom i energentima,
  • b)
    dugoročno uravnotežen i održiv razvoj energetskog sektora,
  • c)
    konkurentnost na tržištu energije zasnovanom na principima nediskriminacije, javnosti i transparentnosti,
  • d)
    zaštita krajnjih kupaca,
  • e)
    zaštita prava i interesa energetskih subjekata,
  • l)
    povezivanje energetskog sistema Federacije sa drugim energetskim sistemima.

C. Zakon o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23)

Član 1.Predmet zakona

Ovim zakonom uređuju se elektroenergetska politika i planiranje, elektroenergetske djelatnosti, dozvola za obavljanje elektroenergetske djelatnosti, regulisanje elektroenergetskih djelatnosti, proizvodnja električne energije, izgradnja elektrana, distribucija električne energije, snabdijevanje električnom energijom, trgovina električnom energijom, skladištenje energije, krajnji kupci, agregacija distribuiranih resursa, elektromobilnost, sigurnost snabdijevanja, izgradnja, rekonstrukcija, korištenje i održavanje elektroenergetskih objekata, upravni nadzor i regulatorno nadgledanje i kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za uređivanje sektora električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.Ciljevi elektroenergetske politike

Osnovni ciljevi ostvarivanja elektroenergetske politike su:

  • a)
    obezbjeđenje sigurnog snabdijevanja električnom energijom kupaca po definisanim standardima kvaliteta i pristupačnim cijenama,
  • b)
    obezbjeđenje sigurnog, pouzdanog i efikasnog rada, održavanja i razvoja distributivnog sistema električne energije i pružanje propisanog kvaliteta usluga distribucije električne energije,
  • c)
    efikasna regulacija elektroenergetskih djelatnosti,
  • d)
    zaštita prava i interesa korisnika mreže, uključujući pravo pristupa mreži, sigurnost i kvalitet snabdijevanja, dostupnost i priuštivost električne energije,
  • e)
    razvoj tržišta električne energije,
  • f)
    obezbjeđenje efikasnog razdvajanja operatora distributivnog sistema i obezbjeđenje njegove nezavisnosti od drugih elektroenergetskih djelatnosti,
  • g)
    obezbjeđenje uslova za nesmetano izvršavanje obaveza javne usluge,
  • h)
    stvaranje uslova za investicije u elektroenergetskom sektoru,
  • i)
    obezbjeđenje dugoročne uravnoteženosti razvoja elektroenergetskog sektora i energetskog sektora u cjelini,
  • j)
    povezivanje sa regionalnim tržištima,
  • k)
    promovisanje održivog razvoja elektroenergetskog sektora, uz očuvanje okoliša,
  • l)
    usklađivanje razvoja elektroenergetskog sektora sa energetskom i ekonomskom politikom Federacije,
  • m)
    racionalno i ekonomično korištenje električne energije i zaštita okoliša,
  • n)
    usklađivanje sa propisima Evropske unije radi uspostavljanja pravnog i institucionalnog okvira u skladu sa pravnim naslijeđem Evropske unije.

Član 4.Opći interes Federacije

(1) Sigurno snabdijevanje električnom energijom po pristupačnim cijenama je od općeg interesa za Federaciju.

(2) Obezbjeđenje i isporuka dovoljnih količina električne energije potrebne za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i društvenih subjekata, na siguran, pouzdan i kvalitetan način su od općeg interesa za Federaciju.

(3) U cilju ostvarivanja općeg interesa iz stavova (1) i (2) ovog člana, elektroenergetski subjekti su dužni prvenstveno obezbijediti dovoljne količine električne energije koja je potrebna za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i drugih subjekata, zadovoljavajući pri tome kriterije ekonomičnosti isporuke.

Član 5. stav (1)

(1) Na sva pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se propisi kojima se uređuju oblasti energetike, obnovljivih izvora energije, energijske efikasnosti, prostornog planiranja i korištenja zemljišta, građenja, trgovine, zaštite potrošača, zaštite okoliša i koncesija.

Član 6. stav (1) tač. c), e), g), r) i u) i stav (2)

(1) Izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

  • c)
    "Direktni vod" označava elektroenergetski vod koji povezuje izolovani objekat proizvođača električne energije sa krajnjim kupcem čiji objekat nije priključen na prijenosni ili distributivni sistem; e) "Distribucija" je prenošenje električne energije kroz distributivne sisteme srednjeg i niskog napona sa ciljem njene isporuke kupcima i preuzimanja distribuirane proizvodnje, ali ne uključuje snabdijevanje električnom energijom; g) "Distributivna mreža" označava funkcionalno povezan skup elektroenergetskih objekata koga čine elektroenergetski vodovi, transformatorske stanice i razvodna postrojenja srednjeg i niskog napona sa pripadajućom opremom i uređajima; r) "Javno snabdijevanje" znači javnu uslugu snabdijevanja električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije domaćinstva, malih kupaca i krajnjih kupaca od posebnog društvenog značaja, pod uslovima propisanim ovim zakonom; u) "Krajnji kupci od posebnog društvenog značaja" označava subjekte čiji su objekti priključeni na distributivni sistem električne energije napona nižeg od 1 kV i koji obavljaju djelatnosti i poslove odgojno-obrazovnih, humanitarnih, socijalnih, vjerskih ustanova, organizacija i udruženja, poslove zapošljavanja i smještaja posebnih kategorija lica i druge poslove od posebnog društvenog značaja koje odlukom odredi Regulatorna komisija;

(2) Izrazi koji nisu definisani odredbama ovog zakona imaju značenja koja su utvrđena zakonima kojim se uređuju pojedine oblasti energetike.

D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.

Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

Općinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.

E. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizuje i ostvaruje u općinama i gradovima kao jedinicama lokalne samouprave (u daljem tekstu: jedinice lokalne samouprave), a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa Ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

Član 7.

Jedinica lokalne samouprave ima pravo slobodnog i samostalnog raspolaganja svojom imovinom u skladu sa zakonom.

Jedinica lokalne samouprave samostalno raspolaže finansijskim sredstvima u skladu sa zakonom.

Član 8. stav 3. alineja 20.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;

Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.

Tijelo odlučivanja jedinice lokalne samouprave je općinsko vijeće u općini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).

Vijeće u okviru svojih nadležnosti:

  • -
    donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;

Član 36.

U zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.

Član 37. stav 1. tačka a) alineja 2.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom.

F. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 13/13)

Član 1. stav (1)
(Predmet)

(1) Ovim zakonom određuju se komunalne djelatnosti te principi, način obavljanja i finansiranja, kao i ostala pitanja značajna za uspješno obavljanje komunalnih djelatnosti na području Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kanton).

Član 2. st. (1) i (4)
(Značenje pojma komunalna djelatnost)

(1) Komunalna djelatnost, u smislu ovoga zakona, jeste pružanje komunalnih usluga od interesa za fizička i pravna lica, finansiranje građenja te održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na području Kantona ako je to propisano ovim zakonom.

(4) Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje jesu komunalni proizvod i usluga koje nije moguće izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluge.

Član 3. stav (2)
(Komunalna potrošnja)

(2) Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, u smislu ovoga zakona, jesu:

  • a)
    odvođenje atmosferskih voda;
  • b)
    održavanje čistoće na javnim površinama i gradskim ulicama;
  • c)
    održavanje javnih površina;
  • d)
    održavanje grobalja i njihove prateće infrastrukture;
  • e)
    održavanje javne rasvjete;
  • f)
    pružanje kafilerijskih usluga;
  • g)
    dekorisanje;
  • h)
    održavanje javnih česmi i fontana te javnih kupatila i javnih nužnika;
  • i)
    održavanje javnih satova;
  • j)
    zbrinjavanje komunalnog otpada nastalog u okviru djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje;
  • k)
    čišćenje i razgrtanje snijega i leda s javnih gradskih površina i lokalnih puteva te posipanje abrazivnim materijalom ulica i lokalnih puteva;
  • l)
    održavanje pasivnih mezarluka, grobalja, spomenika i spomen-kosturnica te prateće infrastrukture u užem urbanom dijelu grada.

Član 21.Komunalna naknada kao izvor sredstava

Za pokrivanje troškova obavljanja zajedničke komunalne potrošnje, kao izvor sredstava uvodi se komunalna naknada.

Član 22. st. (1), (2) i (3)
(Obaveznici komunalne naknade)

(1) U naselju s uređenim građevinskim zemljištem komunalnu naknadu plaća vlasnik stambenog, proizvodnog i poslovnog prostora te građevinskog zemljišta, ili korisnik ako je to na korisnika vlasnik prenio ugovorom koji je ovjerila nadležna porezna uprava.

(2) Naseljem s uređenim građevinskim zemljištem, prema stavu (1) ovoga člana, smatra se naselje opremljeno najmanje pristupnom cestom, objektima za snabdijevanje električnom energijom i snabdijevanje vodom te za odvođenje otpadnih voda prema mjesnim prilikama.

(3) Obaveza plaćanja komunalne naknade nastaje prvog dana sljedećeg mjeseca od početka korištenja objekta ili prostora.

Član 25.Određivanje komunalne naknade

(1) Komunalna naknada određuje se za stambeni i proizvodni prostor te prostor za druge privredne djelatnosti prema jedinici mjere izgrađene korisne površine (m2 ), a za otvoreni prostor - skladište, stovarište, pijacu, kao i za drugi otvoreni prostor koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti, prema jedinici mjere (m2 ) građevinskog zemljišta.

(2) Općine mogu posebnim propisom uvesti obavezu plaćanja komunalne naknade za vlasnike podzemnih i nadzemnih instalacija i mreža koje se nalaze u zonama iz člana 22. ovoga zakona, kao i mjernu jedinicu za obračun te naknade.

Član 60. stav (1)

(1) Danom stupanja na snagu ovoga zakona na području Kantona prestaje primjena Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni list SR BiH", broj 20/90).

G. Odluka o komunalnoj naknadi ("Službene novine Općine Bugojno", broj 2/05)

Član 1.

Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, obaveznici plaćanja komunalne naknade, način utvrđivanja visine komunalne naknade, način naplate i korištenje sredstava ostvarenih od komunalne naknade.

Član 2.

Komunalna naknada određuje se prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni, garažni, proizvodni i drugi prostor, a za otvoreni prostor koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti (skladišta, manipulativni prostor i dr.) prema jedinici mjere (m2) građevinskog zemljišta.

Član 10. stav 1. tačka 7. i stav 5. – odredba čiji su dijelovi osporeni

Koeficijenti namjene iznose za:

  • 7.
    instalacije PTT, elektroinstalacije i dr. (dalekovodi, nadzemne i podzemne instalacije, kablovska mreža) po metru dužnom, bez obzira na zonu 15

Ograničenje iz stava 3. ne odnosi se na tačku 7. ovog člana.

H. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službene novine Općine Bugojno", broj 4/07)

Član 1. - odredba čiji su dijelovi osporeni

U članu 2. dodaje se stav drugi koji glasi: "Komunalna naknada određuje se i za nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže i telekomunikacione mreže po metru dužnom navedenih mreža.

Član 2. - odredba čiji su dijelovi osporeni

U članu 3. dodaje se stav drugi koji glasi: "Komunalna naknada za nadzemne i podzemne dalekovode, niskonaponske mreže i telekomunikacione mreže utvrđuje se i na područjima koja nisu obuhvaćena zonama utvrđenim Odlukom o građevinskom zemljištu."

Član 3. - odredba čiji su dijelovi osporeni

U članu 6. dodaje se stav drugi koji glasi: "Obaveznici plaćanja komunalne naknade su i vlasnici nadzemnih i podzemnih dalekovoda, niskonaponske mreže i telekomunikacione mreže."

Član 4.

U članu 10., tački sedmoj, koeficijent "15" mijenja se i iznosi "1,5".

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude br. U-11/22 od 15.9.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/22), U-8/23 od 18.1.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/24), U-9/23 od 12.3.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/24) i dr.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon razmatranja zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenih i s njima vezanih odredbi osporene Odluke i cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, imajući u vidu relevantno pravo, posebno odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i praksu ovog Suda, utvrđeno je kako slijedi u nastavku.

Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV. C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred ovim sudom.

Odlukom čije su osporene odredbe predmetom ocjene ustavnosti pred ovim sudom, propisuje se obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, zatim obveznici plaćanja te naknade, način utvrđivanja njene visine te način naplate ove naknade. Ako se uzme u obzir činjenica da je komunalna naknada sredstvo čiji je jedini cilj finansiranje komunalne djelatnosti iz domena zajedničke komunalne potrošnje, kako je to i utvrđeno u članu 21. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj: 13/13), to nesporno ukazuje na to da je donosilac Odluke imao pravo na njeno donošenje, kao i na to da obavezivanje na plaćanje komunalne naknade usmjeri na korisnike zajedničke komunalne potrošnje, koja se ne može izmjeriti niti personalizirati na način kao što je to moguće u dijelu komunalnih djelatnosti koje se odnose na individualnu komunalnu potrošnju. U tom smislu, donošenje osporene Odluke i uređenje općih odnosa zajedničke komunalne potrošnje kroz materijalne odredbe ove Odluke, sa aspekta ustavnosti tih odredaba potpuno su prihvatljivi. Naime, komunalna djelatnost podrazumijeva pružanje širokog kruga javnih i općepoznatih komunalnih usluga od strane javnih preduzeća ili drugih ovlaštenih subjekata, pri čemu je logično da korisnici takvih usluga imaju obavezu plaćanja nastalih troškova za njihovo izvršavanje, i to bez obzira na to da li se radi o individualnoj ili zajedničkoj komunalnoj potrošnji. Osim toga, potpuno je očekivano da se tako nastali troškovi za izvršavanje komunalnih djelatnosti obračunavaju i naplaćuju mjesečno ili u nekom drugom periodičnom obliku, a da istovremeno ne predstavljaju parafiskalni namet.

Međutim, iz sadržaja precizno osporenih odredbi Odluke, na što i podnosilac zahtjeva ukazuje, vidljivo je da je obaveza plaćanja predmetne komunalne naknade usmjerena, između ostalih, i na pravna lica koja vrše djelatnost distribucije i snabdijevanja električnom energijom i to na način da se ona obračunava prema dužnom metru podzemnih i nadzemnih instalacija odnosno vodova putem kojih se distribuira električna energija i pomoću kojih se snabdijevaju potrošači ovog energenta. Pored toga, ograničenja maksimalnog mjesečnog iznosa komunalne naknade za jednog obaveznika koje predviđa Odluka ne vrijede za navedene obaveznike, pa njena visina može da bude u neograničenim iznosima. Upravo takvo usmjerenje obaveze plaćanja odnosno obavezivanje na plaćanje komunalne naknade i njeno obračunavanje na izloženi način sporno je po nekoliko osnova.

Prije svega, proizvodnja, distribucija i snabdijevanje električnom energijom ne spadaju ni u jednu od komunalnih djelatnosti utvrđenih Zakonom o komunalnim djelatnostima i odredbama Odluke. Istina je da snabdijevanje i opskrba domaćinstava i privrednih subjekata doprinosi funkcionisanju savremenog života i omogućava izgradnju mreže komunalnih usluga, ali istovremeno ona sama po sebi ne predstavlja niti komunalnu djelatnost niti komunalnu uslugu. Ona je zapravo dio šire energetske djelatnosti koja je u svojoj ukupnosti od posebnog društvenog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine, a koja je u konkretnom slučaju uobličena u električnu energiju.

Osim toga, uvidom u odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima i odredbe Odluke, vidljivo je da su obaveznici plaćanja komunalne naknade konkretni korisnici komunalne usluge iz domena zajedničke komunalne potrošnje. Međutim, u ovom ustavnosudskom predmetu ne može se uspostaviti bilo kakva uzročno-posljedična veza između komunalne naknade čija se naplata obračunava i potražuje sa obaveznicima njenog plaćanja iz osporenih odredaba Odluke, a to su vlasnici podzemnih i nadzemnih elektroinstalacija i vodova za prijenos električne energije. Naime, pažljivom analizom odredaba kako Zakona o komunalnim djelatnostima tako i odredaba Odluke jasno se uočava dominacija prostora prilikom normativnog određenja komunalne naknade i načina obračuna, a kojeg koristi obaveznik te naknade za svoje stambene ili poslovne potrebe, bez obzira da li je taj prostor otvorenog ili zatvorenog tipa. S tim u vezi, površinu ili zapreminu tako korištenog prostora koja služi kao osnov za obračun i plaćanje neke od zajedničkih komunalnih usluga nikako nije moguće dovesti u vezu sa nadzemnim ili podzemnim vodovima za prijenos električne energije, jer su takvi vodovi egzistencijalno i funkcionalno potpuno nezavisni o pružanju bilo kakvog vida zajedničkih komunalnih usluga. Obaveznicima plaćanja takve komunalne naknade od strane jedinice lokalne samouprave ili ovlaštenog pravnog subjekta ne pruža se niti je moguće da se pruža bilo kakva komunalna usluga za nadzemne ili podzemne vodove koji služe za prijenos električne energije, pa samim tim pravni subjekti koji putem predmetnih vodova i instalacija vrše djelatnost snabdijevanja električnom energijom ne mogu ni biti obavezivani za plaćanje troškova koji proističu iz djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje koje organizuju i provode jedinice lokalne samouprave odnosno njihova javna preduzeća ili drugi ovlašteni pravni subjekti. Zapravo, djelatnost proizvodnje, distribucije i snabdijevanja električnom energijom je izuzetno složen proces koji zahtijeva stvaranje, razvoj i upotrebu obimne tehničke infrastrukturne opreme, uređaja i instalacija na odgovarajući način razmještenih u prostoru i uvezanih u jedinstveni sistem, koji je u tom pogledu podređen tehničkim, ali i pravnim standardima, te obavezi plaćanja posebnih naknada utvrđenih isključivo u propisima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Takav sistem nadilazi općinske, kantonalne, čak i entitetske granice, te zahtijeva pravnu regulaciju sa najvišeg nivoa, u ovom slučaju državnog i entitetskog, odnosno federalnog nivoa. U tom pogledu on mora biti u stanju kontinuirano ostvarivati svoju funkciju u skladu sa strogim zahtjevima propisanim domaćim i međunarodnim pravnim i tehničkim standardima. Ovdje posebno naglašavamo da regulaciju elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine vrše posebna tijela uspostavljena Zakonom o prijenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 7/02, 13/03, 76/09 i 1/11). Tako regulisanje elektroprijenosnog sistema vrši Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK), vođenje sistema vrši Nezavisni operater sistema (NOS), a upravljanje prijenosnom mrežom vrši Elektroprijenos Bosne i Hercegovine kao pravni subjekt utvrđen Zakonom o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 35/04, 76/09 i 20/14), dok je kreiranje državne elektroenergetske politike u nadležnosti Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Osim toga, a što je od ključne važnosti za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta, prema odredbi člana III. 1. f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija Bosne i Hercegovine ima isključivu nadležnost za "utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture". Dakle, ovdje nije samo u pitanju utvrđivanje i provođenje energetske politike, već i "osiguravanje i održavanje potrebne infrastrukture", koje su kao što se vidi ustavna kategorija. To nedvosmisleno govori o opće društvenoj važnosti najvišeg ranga kako energetske politike tako i izgradnje infrastrukture za ostvarivanje te politike. Upravo po osnovu isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti energetske politike i donesen je Zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 60/23) koji je na cjelovit način uredio sva važna pitanja stvaranja, prijenosa i korištenja energije, i to bez obzira na njeno izvorište. U tom smislu, a što je bitno za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu u kojem se radi o električnoj energiji, sve u vezi sa funkcionisanjem elektroenergetskog sektora, elektroprivredne djelatnosti, planiranjem i razvitkom, izgradnjom, rekonstrukcijom i održavanjem elektroenergetskih objekata, uređeno je Zakonom o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 60/23) kao posebnim propisom, a nadzor i regulisanje odnosa između proizvodnje, distribucije, snabdijevanja i kupaca električne energije u nadležnosti je Regulatorne komisije za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je takođe osnovana posebnim zakonom.

Imajući sve to u vidu, potpuno je jasno da se u konkretnom ustavnosudskom predmetu pod spornom komunalnom naknadom u suštini radi o parafiskalnom nametu kojeg donosilac Odluke nameće vlasnicima nadzemnih i podzemnih električnih instalacija. Naime, prema odredbama Odluke vidljivo je da se komunalna naknada obračunava i plaća mjesečno i to za protekli mjesec, a da je po svom karakteru javni prihod. Upravo ove osobine komunalne naknade u odnosu naspram vlasnika nadzemnih i podzemnih električnih instalacija putem kojih distribuiraju i vrše snabdijevanje korisnika električnom energijom, odnosno osobina opće budžetske namjene ubranog novčanog prihoda i periodičnost obaveze njenog plaćanja ukazuju da se ovdje radi o institutu poreza, kako ga i određuje finansijska teorija. Ako takvu činjenicu postavimo u poredbenu ravan sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji određuje da u isključivu nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, spadaju utvrđivanje ekonomske i fiskalne politike, te donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama, a da prema tako uspostavljenoj distribuciji ustavnih ovlaštenja zakonodavac na nivou Federacije Bosne i Hercegovine nije svojim zakonom ovlastio jedinice lokalne samouprave za donošenje lokalnih propisa i utvrđivanje poreznih obaveza u oblasti komunalnih naknada, onda je sasvim jasno da je donosilac Odluke takvim normiranjem komunalne naknade izašao iz okvira svojih zakonskih ovlaštenja, postupivši suprotno odredbama iz člana III. 1. b) i c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U tom smislu, Ustavni sud Federacije naglašava da odredba člana 37. stav 1. tačka a) alineje 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave, koja propisuje da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi, među kojima i porezi i lokalne takse, ne daje jedinicama lokalne samouprave opće pravo i slobodu da proizvoljno svojim odlukama utvrđuju parafiskalne namete u bilo kojoj društvenoj oblasti, nego pretpostavlja samo potencijalnu mogućnost donošenja takvih lokalnih propisa, ali tek pod uslovom da im Federacija Bosne i Hercegovine, kao isključivi nosilac prava utvrđivanja fiskalne politike, to omogući svojim zakonima.

Osim toga, potrebno je istaći i da se pozivanje donosioca Odluke na Presudu Ustavnog suda Federacije broj U-25/11 od 13.12.2011. godine u ovom ustavnosudskom predmetu nije relevantno, jer je Ustavni sud Federacije u tom predmetu odlučio cijeneći samo kriterije za utvrđivanje visine komunalne naknade. S druge strane, u ovom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud Federacije je zauzeo svoje stajalište isključivo na činjenici utvrđenog prekoračenja ovlaštenja dozvoljenog normativnog zahvata u oblasti fiskalne politike od strane jedinice lokalne samouprave. Kako jedinicama lokalne samouprave u oblasti komunalnih djelatnosti nije federalnim zakonom izričito dozvoljeno propisivanje i naplata poreznih prihoda, to kriterij djelatnosti koji je ranije uzet u obzir prilikom donošenja gornje presude Ustavnog suda Federacije na koju se poziva donosilac Odluke, kao ni sama presuda, ovdje nije od značaja.

Pored toga, navodi donosioca Odluke da je odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima iz perioda Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine propisano da skupština općine utvrđuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, takođe nije od značaja, jer se radi o Zakonu koji je prestao da važi stupanjem na snagu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, o čemu je detaljnije objašnjeno u tački 7. Presude Ustavnog suda Federacije broj U-12/23 od 22.11.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 100/23), mada navedeni zakon na prostoru Srednjobosanskog kantona svakako ne važi i to po osnovu odredbe iz člana 60. stav (1) Zakona o komunalnim djelatnostima.

Na kraju, Ustavni sud Federacije ističe još jednu važnu okolnost koja se očituje ne samo u ovom, nego i u brojnim drugim ustavnosudskim predmetima, u okviru kojih sud ispituje ustavnost lokalnih propisa, prilikom čega je dužan pridržavati se odredaba iz člana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, podnosioci zahtjeva za ocjenu ustavnosti lokalnih propisa vrlo često, iz njima poznatih razloga, vrše separaciju pojedinih segmenata spornih odredaba tih propisa, tako što zahtjev za ocjenom ustavnosti usmjeravaju isključivo na pojedine djelatnosti, dok istovremeno zanemaruju one dijelove te iste sporne norme koji se tiču druge društvene djelatnosti. U tom smislu, odluka Ustavnog suda Federacije uslijed ograničenja po osnovu pomenute odredbe Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je isključivo usmjerena upravo na onaj dio norme kojeg osporava podnosilac zahtjeva i na taj dio norme i glasi izreka same presude. Međutim, Ustavni sud Federacije smatra važnim istaći da su očigledno i druge društvene oblasti koje su obuhvaćene spornim odredbama propisa koji je predmetom ocjenjivanja ustavnosti, a koje podnosilac zahtjeva ne navodi prilikom njegovog podnošenja, zbog istih razloga očigledno neustavne. Uslijed toga, ukoliko bi došlo do podnošenja zahtjeva za ocjenu i njihove ustavnosti, Ustavni sud Federacije bi donio identičnu odluku. U tom smislu, Ustavni sud Federacije posebno podsjeća jedinice lokalne samouprave da su prilikom izvršavanja presuda ovog Suda dužne voditi računa da pri donošenju novih propisa iste usklade sa standardima i stavovima Ustavnog suda Federacije navedenim u obrazloženju njegovih odluka.

Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: predsjednica Suda Aleksandra Martinović, te sudije: Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović.

Broj U-42/23
23. oktobra 2024. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.