Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 17. oktobra 1997. godine, donio je

ODLUKU

Obrazloženje

Advokatska komora Bosne i Hercegovine, zahtjevom od 23. 4. 1997. godine, zatražila je da Ustavni sud Bosne i Hercegovine donese odluku o utvrđivanju prestanka važenja odredaba člana 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezima građana ("Službeni list RBiH", broj 2/96), u dijelu koji glasi:" a odredbe čl. 2. i 3. ovog zakona primjenjivat će se od 1. januara 1996. godine". U zahtjevu se navodi da je da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odlukom U broj: 11/96, od 16. 9. 1996. godine ("Službeni list RBiH", broj 33/96), utvrdio da je citirana zakonska odredba u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i da Skupština Bosne i Hercegovine nije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja Odluke Ustavnog suda uskladila tu zakonsku odredbu sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine, pa su se stoga stekli uvjeti da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u smislu člana 395. Ustava Republike Bosne i Hercegovine, svojom odlukom utvrdi prestanak važnosti navedene odredbe Zakona.

Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine uključujući ali ne ograničavajući se na to da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, te da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta (član VI/3. (a)).

Polazeći od navedenih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine Advokatska komora nije subjekt koji bi, prema navedenoj odredbi Ustava Bosne i Hercegovine, mogao pokrenuti spor pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, pa je na osnovu izloženog odlučeno kao u dispozitivu.

Međutim, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini (član VI/3. (b)).

To znači da bi sporno pitanje u ovom ustavno-sudskom sporu moglo biti predmet odlučivanja pred ovim sudom tek nakon što bi bilo osporeno u drugom postupku i da su u tom postupku iskorišteni svi pravni lijekovi.

Ovu odluku donio je Ustavni sud u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Marko Arsović, prof. dr Kasim Begić, Hans Danelius, prof. dr Ismet Dautbašić, dr Joseph Marko i mr. Zvonko Miljko.

Odbacuje se zahtjev Advokatske komore Bosne i Hercegovine, od 23. 4. 1997. godine, za donošenje odluke o utvrđivanju prestanka važnosti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezima građana (Službeni list RBiH", br. 2/96).

Ova odluka objavit će se u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

U broj 10/97
17. oktobra 1997. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mirko Zovko, s. r.