Aktio

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

ANEKS izdvojeno mišljenje u odlukama broj: U 7/98, U 8/98, U 9/98, U 10/98 i U 11/98

ANEKS
izdvojeno mišljenje u odlukama broj: U 7/98, U 8/98, U 9/98, U 10/98 i U 11/98

Neosporna je činjenica da se u pogledu odnosa između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu radi o vrlo kompleksnom pitanju. Uostalom, i diferencirana mišljenja Venecijanske komisije, kao i vaninstitucionalni pritisak Doma u ovom pogledu, sami po sebi govore da ovaj odnos nije tako jednostavan. I Ustavni sud je više od godinu dana ostavljao otvorenim ovo pitanje, ulazeći, po mom mišljenju, u dva slučaja u meritum apelacija i praveći precedent u izvjesnom smislu.

Uz uvažavanje argumenata koji ukazuju na odsustvo apelacija u ovom domenu, ipak smatram da su ubjedljiviji argumenti koji idu u prilog stava da Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju nad odlukama Doma za ljudska prava, iz slijedećih razloga:

  • 1)
    Dom za ljudska prava je ustavna kategorija, ustanovljen je na osnovu člana II tačke 1. Ustava Bosne i Hercegovine, a Ustavni sud, u prvom redu, kako to jasno stoji u Ustavu (član VI tačka 3.), štiti i podržava Ustav Bosne i Hercegovine.
  • 2)
    Ovakvom odlukom Ustavni sud se dobrim dijelom odriče svoje obaveze i zadatka koji se odnosi na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a to predstavlja esencijalni dio Ustava.
  • 3)
    U pogledu ovlasti (jurisdikcije) Ustavnog suda u ovom domenu, tekst Ustava doslovno kaže odluke bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini (član VI/3. (b)). Dom za ljudska prava je sudsko tijelo (Pravila procedure, Poglavlje I, Pravilo 1. Doma). Ovo je sudsko tijelo u Bosni i Hercegovini a ne, primjera radi, u Italiji ili Austriji. Činjenica da u sastavu Doma ima internacionalnih članova sama po sebi ne isključuje svojstvo domaćeg tijela (uostalom, čitav niz institucija i organa u Bosni i Hercegovini ima u svom sastavu i osobe koje su imenovale međunarodne organizacije i agencije), niti se time Dom isključuje iz sintagme bilo kojeg suda.
  • 4)
    Isključenjem apelacione jurisdikcije u odnosu na Dom, Ustavni sud ne samo da reducira svoje ustavne ovlasti, nego dovodi u pitanje i temeljno demokratsko procesno načelo dvostepenosti odlučivanja o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, uključujući, svakako, i institucionalnu dvostepenost.
  • 5)
    Argument da su odluke Doma konačne i obavezujuće, kako stoji u Aneksu 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (ne ulazeći u bitne razlike u dometima ovog aneksa u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine), je relativan. Jer, na jednoj strani, to se odnosi i na odluke niza drugih organa i tijela u Bosni i Hercegovini, a na drugoj strani, to ne amnestira obavezu ovog suda, kao najviše sudske instance, da štiti Ustav Bosne i Hercegovine.
  • 6)
    U toku prošle godine u dva slučaja, U 3/98 i 4/98, Ustavni sud je, odlučujući u pogledu apelacija na odluke Doma, ustanovio precedentno pravilo koje u suštini, po mom mišljenju, odudara od ove predmetne odluke.