Predsjedništvo Bosne i Hercegovine
Odluka o ratifikaciji konvencije o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protupješadijskih nagaznih mina i o njihovom uništenju
Na osnovu člana V tačka 3. (d) Ustava Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na 38. sjednici održanoj 6. oktobra 1998. godine, donijelo je
ODLUKU
O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O ZABRANI UPOTREBE, GOMILANJA, PROIZVODNJE I PROMETA PROTUPJEŠADIJSKIH NAGAZNIH MINA I O NJIHOVOM UNIŠTENJU
Član 1.
Ratifikuje se Konvencija o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protupješadijskih nagaznih mina i o njihovom uništenju, sačinjena u Oslu, 18. septembra 1997. godine i otvorena za potpisivanje u Otavi 3. decembra 1997. godine, u originalu na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke broj PS BiH 4/98 od 6. marta 1998. godine.
Član 2.
Tekst Konvencije u prijevodu glasi:
KONVENCIJA
O ZABRANI UPOTREBE, GOMILANJA, PROIZVODNJE I PROMETA PROTUPJEŠADIJSKIH NAGAZNIH MINA I O NJIHOVOM UNIŠTENJU
Uvod
Države članice,
Odlučne da okončaju patnje i ranjavanja prouzrokovana nagaznim minama, koje ubijaju ili sakate stotine ljudi svake sedmice, uglavnom nedužne i bespomoćne civile, a posebno djecu, koje onemogućavaju ekonomski razvoj i rekonstrukciju, sprječavaju repatrijaciju izbjeglica i raseljenih lica unutar zemlje i koje imaju druge ozbiljne posljedice godinama nakon njihovog postavljanja.
Vjerujući da je neophodno da učine najviše što mogu kako bi na efikasan i koordiniran način doprinijele suočavanju sa izazovom otklanjanja nagaznih mina postavljenih širom svijeta i kako bi osigurale njihovo uništenje.
Želeći da učine najviše što mogu u pružanju pomoći u zbrinjavanju i rehabilitaciji, uključujući društvenu i ekonomsku reintegraciju žrtava mina.
Priznajući da bi potpuna zabrana nagaznih mina bila i važna mjera izgradnje povjerenja.
Podržavajući usvajanje Protokola o zabrani ili ograničavanju upotrebe mina, mina iznenađenja i drugih sredstava sa izmjenama i dopunama od 3. maja 1996. godine, dodatak uz Konvenciju o zabrani ili ograničavanju upotrebe određenih vrsta klasičnog oružja za koje se može smatrati da ima prekomjerne traumatske efekte ili da djeluje bez razlike u pogledu ciljeva, i pozivajući na skoru ratifikaciju ovog protokola od strane svih država koje to još nisu učinile.
Podržavajući i Rezoluciju 51/45 Generalne skupštine Ujedinjenih naroda od 10. decembra 1996. koja svim državama nalaže da odlučno teže ka potpisivanju efikasnog i pravnoobavezujućeg međunarodnog sporazuma o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protupješadijskih nagaznih mina.
Podržavajući daljnje mjere poduzete tokom prošlih godina, kako unilateralno tako i multilateralno, sa ciljem zabrane, ograničavanja ili suspenzije upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protupješadijskih nagaznih mina.
Naglašavajući ulogu javne svijesti o unapređenju principa humanosti što se dokazuje pozivom na potpunu zabranu protupješadijskih nagaznih mina i priznavajući napore u tom pravcu koje poduzimaju pokret Međunarodnog crvenog križa i Crvenog polumjeseca, međunarodna kampanja za zabranu nagaznih mina i mnogobrojne druge nevladine organizacije širom svijeta.
Pozivajući se na Otavsku deklaraciju od 5. oktobra 1996. i na Briselsku deklaraciju od 27. juna 1996. koje nalažu međunarodnoj zajednici da postigne međunarodni i pravnoobavezujući sporazum o zabrani upotrebe, gomilanja, proizvodnje i prometa protupješadijskih nagaznih mina.
Naglašavajući želju da privuku sve države da prihvate ovu konvenciju i odlučne da neumorno rade na promociji njene opće prihvaćenosti u svim relevantnim forumima, uključujući, između ostalog, Ujedinjene narode, Konferenciju o razoružanju, regionalne organizacije i grupacije i konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije o zabrani ili ograničavanju upotrebe određenih vrsta klasičnog oružja za koje se može smatrati da ima prekomjerne traumatske efekte ili da djeluje bez razlike u pogledu ciljeva.
Bazirajući se na principu međunarodnog humanitarnog prava da pravo strana u oružanom sukobu da biraju metode i načine ratovanja nije neograničeno, na principu da se zabranjuje upotreba u oružanim sukobima oružja, projektila i materijala i metoda ratovanja takve prirode da uzrokuju suvišno ranjavanje ili nepotrebne patnje i na principu da se mora praviti razlika između civila i boraca.
Složile su se u slijedećem:
Član 1.
Opće obaveze
- 1.Svaka država članica se obavezuje da neće nikada i ni pod kakvim okolnostima:
- a)koristiti protupješadijske nagazne mine;
- b)razvijati, proizvoditi, na drugi način stjecati, gomilati, zadržavati ili prenositi bilo kome, direktno ili indirektno protupješadijske nagazne mine;
- c)pomagati, podržavati ili navoditi, na bilo koji način, bilo koga da se uključi u aktivnost koja je zabranjena državi članici prema ovoj konvenciji;
- a)
- 2.Svaka država članica se obavezuje da će uništiti ili osigurati uništenje svih protupješadijskih nagaznih mina u skladu sa odredbama ove konvencije.
Član 2.
Definicije
- 1.Protupješadijska nagazna mina znači mina koja je napravljena da eksplodira u prisustvu, blizini ili kontaktu sa osobom i koja će onesposobiti, raniti ili ubiti jednu ili više osoba. Mine napravljene da detoniraju u prisustvu, blizini ili u kontaktu sa vozilom za razliku od osobe, koje su opremljene sredstvom protiv rukovanja ne smatraju se protupješadijskim nagaznim minama s obzirom da su opremljene kako je navedeno.
- 2.Mina znači municija napravljena kako bi bila postavljena ispod, na ili u blizini zemlje ili druge površine i kako bi eksplodirala u prisustvu, blizini ili u kontaktu sa osobom ili vozilom.
- 3.Sredstvo protiv rukovanja znači napravu koja je predviđena da zaštiti minu i koja je dio, povezana za, prikačena na ili postavljena ispod mine i koja se aktivira pri pokušaju da se barata minom ili se ona namjerno pomjeri.
- 4.Promet pored fizičkog prenošenja protupješadijskih nagaznih mina u ili iz državne teritorije, uključuje i promet prava i kontrole nad minama, ali ne uključuje prijenos teritorije na kojoj su postavljene protupješadijske nagazne mine.
- 5.Minirano područje znači područje koje je opasno uslijed prisustva mina ili sumnje u njihovo prisustvo.
Član 3.
Izuzeci
- 1.Usprkos općim obavezama iz člana 1., zadržavanje ili promet jednog broja protupješadijskih nagaznih mina radi razvoja i obuke u detekciji mina, uklanjanja mina ili tehnika uništavanja mina je dozvoljeno. Količina ovakvih mina neće premašiti minimalan broj koji je apsolutno neophodan za gore navedene svrhe.
- 2.Promet protupješadijskih nagaznih mina u svrhu njihovog uništenja je dozvoljen.
Član 4.
Uništenje nagomilanih protupješadijskih nagaznih mina
Osim u slučaju koji predviđa član 3., svaka država članica se obavezuje da će uništiti ili osigurati uništenje svih nagomilanih protupješadijskih nagaznih mina čiji je vlasnik ili ih posjeduje ili koje su pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom, čim prije to bude moguće ali ne kasnije od četiri godine nakon stupanja na snagu ove konvencije za tu državu članicu.
Član 5.
Uništenje protupješadijskih nagaznih mina u miniranim područjima
- 1.Svaka država članica se obavezuje da će uništiti ili osigurati uništenje svih protupješadijskih nagaznih mina u miniranim područjima pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom, čim prije to bude moguće, ali ne kasnije od deset godina nakon stupanja na snagu ove konvencije za tu državu članicu.
- 2.Svaka država članica poduzet će sve napore kako bi identificirala sva područja koja su pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom a za koja se zna ili sumnja da su područja gdje su postavljene protupješadijske nagazne mine i osigurat će, čim prije to bude moguće, da sve protupješadijske nagazne mine u miniranim područjima pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom budu označene parametrima, pod nadzorom i zaštićene ogradom ili na neki drugi način kako bi se osiguralo efikasno isključenje civila dok sve protupješadijske nagazne mine koje se tamo nalaze ne budu uništene. Označavanje će biti izvedeno barem prema standardima koji su uspostavljeni Protokolom o zabrani ili ograničavanju upotrebe mina, mina iznenađenja i drugih sredstava sa izmjenama i dopunama od 3. maja 1996. godine, dodatak uz Konvenciju o zabrani ili ograničavanju upotrebe određenih vrsta klasičnog oružja za koje se može smatrati da ima prekomjerne traumatske efekte ili da djeluje bez razlike u pogledu ciljeva.
- 3.Ukoliko država članica smatra da neće biti u mogućnosti da uništi ili osigura uništenje svih protupješadijskih nagaznih mina spomenutih u paragrafu 1. u tom periodu, ona može na sastanku država članica ili konferenciji o razmatranju funkcioniranja Konvencije podnijeti zahtjev da se produži krajnji rok za izvršenje uništenja takvih protupješadijskih nagaznih mina za period do deset godina.
- 4.Svaki takav zahtjev sadržat će:
- a)trajanje predloženog produženja;
- b)detaljno objašnjenje o razlozima za predloženo produženje uključujući:
- a)
(i) pripremu i status rada izvedenog prema nacionalnim programima o deminiranju;
(ii) finansijska i tehnička sredstva kojima raspolaže država članica za uništenje svih protupješadijskih nagaznih mina;
(iii) okolnosti koje sprječavaju sposobnost države članice da uništi sve protupješadijske nagazne mine u miniranim područjima;
- c)humanitarne, društvene, ekonomske implikacije produženja kao i one koje se odnose na okolinu; i
- d)sve druge informacije koje su relevantne za zahtjev za predloženo produženje.
- 5.Sastanak država članica ili konferencija o razmatranju funkcioniranja Konvencije će, uzevši u obzir faktore iz paragrafa 4., procijeniti zahtjev i većinom glasova prisutnih država članica koje glasaju odlučiti da li će se odobriti zahtjev za produženje perioda.
- 6.Ovakvo produženje može se obnoviti podnošenjem novog zahtjeva u skladu sa paragrafom 3., 4. i 5. ovog člana. U zahtjevu za dalje produženje perioda država članica će dostaviti relevantne dodatne informacije o tome šta je poduzeto u prethodnom produženom periodu u skladu sa ovim članom.
- 5.
Član 6.
Međunarodna saradnja i pomoć
- 1.U ispunjenju svojih obaveza po ovoj konvenciji svaka država članica ima pravo zatražiti i primiti pomoć, gdje je to izvodljivo, od strane druge države članice u mogućoj mjeri.
- 2.Svaka država članica se obavezuje da će pružiti pomoć i imati pravo na sudjelovanje u svakoj mogućoj razmjeni opreme, materijala i naučnih i tehnoloških informacija u vezi sa implementacijom ove konvencije. Države članice neće uvesti neprimjerene restrikcije u nabavci opreme za uklanjanje mina i tehnološke informacije u vezi s tim za humanitarne svrhe.
- 3.Svaka država članica, koja je u poziciji da to učini, pružit će pomoć na zbrinjavanju i rehabilitaciji i društvenoj i ekonomskoj reintegraciji žrtava mina kao i za programe o upoznavanju sa minama. Ovakva pomoć može biti pružena, između ostalog, kroz sistem Ujedinjenih naroda, međunarodne, regionalne i državne organizacije ili institucije, Međunarodni komitet Crvenog križa, društva nacionalnog Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i njihove Međunarodne federacije, nevladine organizacije ili na bilateralnoj osnovi.
- 4.Svaka država članica, koja je u poziciji da to učini, pružit će pomoć u uklanjanju mina i aktivnostima s tim u vezi. Ovakva pomoć može se pružiti, između ostalog,kroz sistem Ujedinjenih naroda, međunarodnih ili regionalnih organizacija ili institucija, nevladinih organizacija ili institucija ili na bilateralnoj osnovi ili osiguranjem priloga za Dobrovoljni fond Ujedinjenih naroda za pomoć u uklanjanju mina ili za druge regionalne fondove koji se bave deminiranjem.
- 5.Svaka država članica, koja je u poziciji da to učini, pružit će pomoć za uništenje nagomilanih protupješadijskih nagaznih mina.
- 6.Sva država članica se obavezuje da će dostavljati informacije u bazu podataka o uklanjanju mina koja je oformljena u sistemu Ujedinjenih naroda, posebno informacija u vezi sa raznim načinima i tehnologijama za uklanjanje mina, kao i listu eksperata, ekspertnih agencija ili nacionalnih kontakata u vezi sa uklanjanjem mina.
- 7.Države članice mogu zahtijevati od Ujedinjenih naroda, regionalnih organizacija, drugih država članica ili drugih kompetentnih međuvladinih ili nevladinih foruma da pomognu njihovim vlastima u elaboraciji nacionalnog programa o deminiranju kako bi se odredilo između ostalog:
- a)Veličina i opseg problema protupješadijskih nagaznih mina;
- b)Finansijski, tehnološki i ljudski potencijali potrebni za implementaciju programa;
- c)Procijenjeni broj godina neophodan za uništenje svih protupješadijskih nagaznih mina u miniranim područjima pod jurisdikcijom ili kontrolom odnosne države članice;
- d)Aktivnosti na upoznavanju sa minama kako bi se smanjili incidenti ranjavanja i pogibija uzrokovanih minama;
- e)Pomoć žrtvama mina;
- f)Odnos između Vlade odnosne države članice i relevantnih vladinih, međuvladinih i nevladinih tijela koji će raditi na implementaciji programa.
- a)
- 8.Svaka država članica koja pruža ili prima pomoć u skladu sa odredbama ovog člana surađivat će kako bi se osigurala potpuna i brza implementacija dogovorenog programa pomoći.
Član 7.
Mjere otvorenosti
- 1.Svaka država članica će izvijestiti Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda čim to bude izvodljivo, a u svakom slučaju ne kasnije od 180 dana nakon stupanja na snagu ove konvencije za državu članicu o:
- a)Nacionalnim mjerama implementacije kako je navedeno u članu 9.;
- b)Potpunom broju nagomilanih protupješadijskih nagaznih mina čiji je vlasnik ili ih posjeduje ili koje su pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom, uključujući i klasifikaciju prema tipu i količini, i ukoliko je moguće, zbirni broj svakog tipa uskladištene protupješadijske nagazne mine;
- c)U mogućoj mjeri i o lokaciji svih miniranih područja na kojima se nalaze ili se sumnja da se nalaze protupješadijske nagazne mine, a koja su pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom, uključujući što je moguće više detalja u vezi sa tipom i količinom svake protupješadijske nagazne mine u svakom miniranom području i kada su postavljene;
- d)Tipovima, količini i, ukoliko je moguće o zbirnom broju svih protupješadijskih nagaznih mina koje su zadržane ili prebačene radi razvoja i obuke o detekciji mina, uklanjanju mina ili o tehnikama uništavanja mina, ili su prebačene s ciljem njihovog uništenja, kao i o ovlaštenim institucijama države članice za zadržavanje ili prometa protupješadijskih nagaznih mina u skladu sa članom 3.;
- e)Statusu programa za konverziju ili reorganizaciju postrojenja za proizvodnju protupješadijskih nagaznih mina;
- f)Statusu programa za uništenje protupješadijskih nagaznih mina u skladu sa čl. 4. i 5. uključujući detalje o metodama koje će se koristiti za uništavanje, lokacije svih mjesta za uništavanje i određivanje standarda sigurnosti i okolice koji će se primijeniti;
- g)Tipovima i količini svih protupješadijskih nagaznih mina koje su uništene nakon stupanja na snagu ove konvencije za tu državu članicu, uključujući i klasifikaciju prema količini svakog tipa uništene protupješadijske nagazne mine u skladu sa čl. 4. i 5. zajedno sa, ukoliko je moguće, zbirnim brojem svake vrste protupješadijske nagazne mine u slučaju uništenja u skladu sa članom 4.;
- h)Tehničkim karakteristikama svakog tipa proizvedene protupješadijske nagazne mine, onoliko koliko se o tome zna, i onih koji je država članica vlasnik ili ih posjeduje, dajući tamo gdje je to moguće, takvu vrstu informacija koja će omogućiti identifikaciju i uklanjanje protupješadijskih nagaznih mina; ovakve informacije će najmanje uključivati dimenzije,detonator, eksplozivni sadržaj, metalni sadržaj, fotografije u boji kao i druge informacije koje mogu pomoći pri uklanjanju mina; i
- i)Poduzetim mjerama za izdavanje trenutnog i efikasnog upozorenja stanovništvu u vezi sa područjima koja su opisana u paragrafu 2. člana 5.
- a)
- 2.Informacijama koje su dostavljene u skladu sa ovim članom i koje će države članice godišnje dopunjavati pokrivajući posljednju kalendarsku godinu i bit će dostavljene Generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda ne kasnije od 30. aprila svake godine.
- 3.Generalni sekretar Ujedinjenih naroda će ovakve izvještaje koje primi proslijediti državama članicama.
Član 8.
Pomoć i razjašnjenje pitanja poštivanja
- 1.Države članice su saglasne da će se međusobno konsultirati i sarađivati u vezi sa implementacijom odredbi ove konvencije, te da će djelovati zajedno u duhu saradnje kako bi se olakšalo da države članice ispoštuju obaveze iz ove konvencije.
- 2.Ukoliko jedna ili više država članica želi da razjasni ili traži razrješenje pitanja vezanih za poštivanje odredbi ove konvencije od strane druge države članice, ona može, preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, podnijeti zahtjev za razjašnjenje tog pitanja državi članici. Takav zahtjev će biti propraćen svim odgovarajućim informacijama. Svaka država članica uzdržat će se od neosnovanih zahtjeva za razjašnjenje, kako bi se izbjegla zloupotreba. Država članica koja primi zahtjev za razjašnjenje preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, će u periodu od 28 dana državi članici koja je uputila zahtjev, dostaviti sve informacije koje će pomoći u razjašnjenu tog pitanja.
- 3.Ukoliko država članica koja je uputila zahtjev ne primi odgovor preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda u spomenutom periodu ili ukoliko smatra da odgovor na zahtjev o razjašnjenju nije zadovoljavajući, ona može preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda uputiti predmet sljedećem sastanku država članica. Generalni sekretara Ujedinjenih naroda će svim državama članicama proslijediti upućeni predmet propraćen svim odgovarajućim informacijama koje se odnose na zahtjev o razjašnjenju. Sve ove ifnormacije će biti predočene državi članici kojoj je upućen zahtjev i ona će imati pravo da odgovori.
- 4.Do saziva bilo kojeg sastanka država članica, svaka država članica može od Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda tražiti njegovu ili njenu pomoć kako bi se olakšalo traženo razjašnjenje.
- 5.Država članica koja je uputila zahtjev može preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda predložiti sazivanje posebnog sastanka država članica kako bi se razmotrio predmet. Generalni sekretara Ujedinjenih naroda će potom svim državama članicama saopćiti ovaj prijedlog sa svim informacijama koje su dostavile odnosne države članice sa zahtjevom, tražeći od njih da navedu da li se slažu sa sazivanjem posebnog sastanka država članica u svrhu razmatranja tog predmeta. U slučaju da se u roku od 14 dana od takvog saopćenja najmanje jedna trećina držva članica složi sa sazivanjem posebnog sastanka, Generalni sekretar Ujedinjenih naroda će sazvati poseban sastanak država članica u narednih 14 dana. Kvorum za ovaj sastanak će se sastojati od većine država članica.
- 6.Sastanak država članica ili poseban sastanak država članica, kakav slučaj bude će, prije svega, odlučiti da li da se o predmetu dalje raspravlja, uzevši u obzir sve informacije koje sud ostavile odnosne države članice. Sastanak država članica ili poseban sastanak država članica će učiniti svaki napor kako bi se odluka donijela konsenzusom. Ukoliko se, uprkos svim naporima da se to ostvari ne postigne sporazum, odluka će biti donesena većinom glasova prisutnih država članica koje glasaju.
- 7.Sve države članice će u potpunosti sarađivati sa sastankom ili posebnim sastankom država članica u potpunom razmatranju predmeta, uključujući i misije za pronalaženje činjenica koje su ovlaštene u skladu sa paragrafom 8.
- 8.Ukoliko se zahtijeva dalje razjašnjavanje, sastanak država članica ili poseban sastanak država članica će ovlastiti misiju za pronalaženje činjenica i odlučiti o njenom mandatu većinom glasova prisutnih država članica koje glasaju. U svako doba država članica kojoj je upućen zahtjev može pozvati misiju za pronalaženje činjenica na svoju teritoriju. Takva misija će se obaviti bez odluke sastanka država članica ili posebnog sastanka država članica da ovlasti takvu misiju. Misija koja se sastoji od najviše 9 eksperata, sa ciljem i odobrenjem u skladu sa paragrafom 9. i 10. može prikupiti dodatne informacije na licu mjesta ili na mjestima koja su u direktnoj vezi sa navodnim pitanjem poštivanja a koja se nalaze pod jurisdikcijom ili kontrolom države članice kojoj je upućen zahtjev.
- 9.Generalni sekretar Ujedinjenih naroda pripremit će i dopuniti listu imena, državljanstva i ostalih relevantnih podataka o kvalificiranim ekspertima iz država članica koje će saopćiti svim državama članicama.Svaki ekspert koji se nalazi na listi smatrat će se određenim za sve misije pronalaženja činjenica izuzev ako se država članica u pismenoj formi ne izjasni za njegovo neprihvaćanje. U slučaju neprihvaćanja ekspert neće učestvovati u misijama pronalaženja činjenica na teritoriji ili nekom drugom mjestu pod jurisdikcijom ili kontrolom države članice koja se tome protivi, ukoliko je neprihvaćanje objavljeno prije imenovanja eksperta za takve misije.
- 10.Po prijemu zahtjeva od sastanka država članica ili posebnog sastanka država članica, Generalni sekretar Ujedinjenih naroda će, nakon konsultacija sa državom članicom kojoj je upućen zahtjev, odrediti članove misije uključujući vođu. Državljani država članica koje su uputile zahtjev za misiju pronalaženja činjenica ili oni koji su direktno uključeni neće biti određeni za tu misiju. Članovi misije za pronalaženje činjenica uživat će privilegije i imunitete prema članu VI. Konvencije o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih naroda, usvojene 13. februara 1946.
- 11.Uz najavu od najmanje 72 sata članovi misije za pronalaženje činjenica stići će na teritoriju države članice kojoj je upućen zahtjev čim prije im se ukaže prilika. Država članica kojoj je upućen zahtjev poduzet će neophodne administrativne mjere kako bi primila, prevezla i smjestila misiju, i bit će odgovorna za njenu sigurnost do najvećeg mogućeg nivoa sve dok se misija nalazi na teritoriji pod njenom kontrolom.
- 12.Bez narušavanja suvereniteta države članice kojoj je upućen zahtjev, misija za pronalaženje činjenica može na teritoriji države članice kojoj je upućen zahtjev donijeti neophodnu opremu koja će se koristiti isključivo za skupljanje informacija o navodnom pitanju poštivanja. Prije svog dolaska misija će državu članicu kojoj je upućen zahtjev obavijestiti o opremi koju namjerava koristiti tokom svoje misije pronalaženja činjenica.
- 13.Država članica kojoj je upućen zahtjev učinit će sve napore kako bi misiji pronalaženja činjenica dala mogućnost razgovora sa svim relevantnim osobama koje bi mogle pružiti informacije u vezi sa navodnim pitanjem poštivanja.
- 14.Država članica kojoj je upućen zahtjev dat će pristup misiji za pronalaženje činjenica svim područjima i postrojenjima pod svojom kontrolom gdje se očekuje da bi se činjenice relevantne za pitanje poštivanja mogle prikupiti. Ovo će biti podložno dogovorima koje država članica kojoj je upućen zahtjev smatra neophodnim za:
- a)Zaštitu povjerljive opreme, informacija i područja;
- b)Zaštitu svih ustavnih obaveza koju ima država članica kojoj je upućen zahtjev u vezi sa vlasničkim pravima, istragama ili hapšenjem ili nekim drugim ustavnim pravima; ili
- c)fizičku zaštitu i sigurnost članova misije pronalaženja činjenica.
- a)
U slučaju da država članica kojoj je upućen zahtjev napravi takve dogovore učinit će sve napore da pokaže putem alternativnih načina poštivanje ove konvencije.
- 15.Misija za pronalaženje činjenica može ostati na teritoriji odnosne države članice ne više od 14 dana, a na svakom posebnom mjestu ne više od 7 dana, ukoliko drugačije ne bude dogovoreno.
- 16.Sve informacije koje su pružene u povjerenju a nisu vezane za predmet misije za pronalaženje činjenica bit će tretirane na povjerljiv način.
- 17.Misija za pronalaženje činjenica će preko Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, izvijestiti na sastanku država članica ili posebnom sastanku država članica rezultate svojih istraživanja.
- 18.Sastanak država članica ili poseban sastanak država članica će razmotriti sve relevantne informacije, uključujući izjveštaj koji je podnijela misija za pronalaženje činjenica i može tražiti od države članice kojoj je upućen zahtjev da poduzme mjere kako bi se u određenom vremenskom periodu pokrenulo pitanje poštivanja. Država članica kojoj je upućen zahtjev izvjestit će o svim mjerama koje su poduzete kao odgovor na ovaj zahtjev.
- 19.Sastanak država članica ili poseban sastanak država članica može sugerirati odnosnim državama članicama načine i sredstva za dalje razjašnjenje ili rješenje predmeta u razmatranju, uključujući i iniciranje odgovarajućih procedura u skladu sa međunarodnim pravom. U slučaju da se predmet u pitanju pojavio uslijed okolnosti izvan kontrole države članice kojoj je upućen zahtjev,sastanak država članica ili poseban sastanak država članica može preporučiti odgovarajće mjere uključujući upotrebu mjera saradnje iz člana 6.
- 20.Sastanak država članica ili poseban sastanak država članica učinit će sve napore ka postizanju odluke navedene u paragrafu 18. i 19. konsenzusom, u suprotnom će ista biti donesena dvotrećinskom većinom prisutnih država članica koje glasaju.
Član 9.
Mjere državne implementacije
Svaka država članica će poduzeti sve odgovarajuće pravne, administrativne i druge mjere uključujući i uvođenje kaznenih sankcija kako bi se spriječila i suzbila svaka aktivnost koja je zabranjena državi članici prema ovoj konvenciji poduzetu od strane osoba ili na teritoriji pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom.
Član 10.
Rješavanje sporova
- 1.Države članice će se međusobno konsultirati i sarađivati kako bi se riješio svaki spor koji može nastati u vezi sa primjenom ili tumačenjem ove konvencije. Svaka država članica može ovakav spor iznijeti na sastanku država članica.
- 2.Sastanak država članica može doprinijeti rješavanju spora bilo kojim sredstvima koje smatra odgovarajućim uključujući ponudu svoje pomoći, pozivajući države strane u sporu da započnu proceduru rješavanja prema njihovom izboru i preporučujući ograničeno vrijeme za svaku dogovorenu proceduru.
- 3.Ovaj član ne utiče na odredbe ove konvencije o olakšavanju i razjašnjavanju poštivanja.
Član 11.
Sastanci država članica
- 1.Države članice će se redovno sastajati kako bi razmatrale bilo koje pitanje u vezi sa primjenom ili implementacijom ove konvencije, uključujući:
- a)Funkcioniranje i status ove konvencije;
- b)Pitanja koja proizlaze iz dostavljenih izvještaja prema odredbama ove konvencije;
- c)Međunarodnu saradnju i pomoć u skladu sa članom 6.;
- d)Razvoj tehnologija za uklanjanje protupješadijskih nagaznih mina;
- e)Prijedloge država članica prema članu 8.; i
- f)Odluke u vezi sa prijedlozima država članica kako je predviđeno članom 5.
- a)
- 2.Prvi sastanak država članica sazvat će Generalni sekretar Ujedinjenih naroda u roku od 1 godine nakon stupanja na snagu ove konvencije. Naredne sastanke će sazivati Generalni sekretar Ujedinjenih naroda godišnje do prve konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije.
- 3.Prema uvjetima iz člana 8. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda sazvat će poseban sastanak država članica.
- 4.Države koje nisu članice ove konvencije, kao i Ujedinjeni narodi, druge relevantne međunarodne organizacije ili institucije, regionalne organizacije, Međunarodni komitet Crvenog križa i relevantne nevladine organizacije mogu biti pozvane da kao posmatrači prisustvuju ovim sastancima u skladu sa dogovorenim proceduralnim pravilima.
Član 12.
Konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije
- 1.Konferenciju o razmatranju funkcioniranja Konvencije sazvat će Generalni sekretar Ujedinjenih naroda pet godina nakon stupanja na snagu ove konvencije. Naredne konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije sazvat će Generalni sekretar Ujedinjenih naroda po zahtjevu jedne ili više država članica, pod uvjetom da razmak između dvije konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije ni u kom slučaju nije kraći od pet godina.Sve države članice ove konvencije će biti pozvane na svaku konferenciju o razmatranju funkcioniranja Konvencije.
- 2.Svrha konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije je:
- a)Da sagleda funkcioniranje i status ove konvencije;
- b)Da razmotri potrebu za i period između budućih sastanaka država članica što je navedeno u paragrafu 2. člana 11. ;
- c)Da donosi odluke na prijedloge država članica kako je predviđeno u članu 5.; i
- d)Da usvoji, ako je neophodno, u svom završnom izvještaju zaključke u vezi sa implementacijom ove konvencije.
- a)
- 3.Države koje nisu članice ove konvencije, kao i Ujedinjeni narodi, druge relevantne međunarodne organizacije ili institucije, regionalne organizacije, Međunarodni komitet Crvenog križa i relevantne nevladine organizacije mogu biti pozvane da prisustvuju konferenciji o razmatranju funkcioniranja Konvencije kao posmatrači u skladu sa dogovorenim proceduralnim pravilima.
Član 13.
Amandmani
- 1.Bilo kada nakon stupanja na snagu ove konvencije svaka država članica može predložiti amandmane na ovu konvenciju. Svaki prijedlog amandmana bit će proslijeđen depozitaru koji će ga dostaviti svim državama članicama i zatražit će njihov stav o tome da li bi konferencija o amandmanima trebalo da se sazove kako bi se razmotrio prijedlog. Ukoliko većina država članica obavijesti depozitara ne kasnije od 30 dana nakon obavijesti da podržavaju dalje razmatranje prijedloga, depozitar će sazvati konferenciju o amandmanima na koju će sve države članice biti pozvane.
- 2.Države koje nisu članice ove konvencije, kao i Ujedinjeni narodi, druge relevantne međunarodne organizacije ili institucije, regionalne organizacije, Međunarodni komitet Crvenog križa i relevantne nevladine organizacije mogu biti pozvane da kao posmatrači prisustvuju svakoj konferenciji o amandmanima u skladu sa dogovorenim proceduralnim pravilima.
- 3.Konferencija o amandmanima održat će se neposredno nakon sastanka država članica ili konferencije o razmatranju funkcioniranja Konvencije izuzev ako većina država članica ne zatraži da se ona održi ranije.
- 4.Svaki amandman na ovu konvenciju bit će usvojen dvotrećinskom većinom glasova prisutnih država članica na Konferenciji o amandmanima. Depozitar će svaki amandman usvojen dostaviti državama članicama.
- 5.Svaki admandman na ovu konvenciju stupit će na snagu za sve države članice ove konvencije koje su ga prihvatile nakon deponiranja kod depozitara instrumenta o prihvaćanju od strane većine država članica.
Zatim će stupiti na snagu za svaku preostalu državu članicu na dan deponiranja instrumenta o prihvaćanju.
Član 14.
Troškovi
- 1.Troškove sastanaka država članica posebnih sastanaka država članica, konferencija o razmatranju funkcioniranja Konvencije i konferencije o amandmanima snosit će države članice i države koje nisu članice ove konvencije a koje prisustvuju, u skladu sa mjerilom procjene Ujedinjenih naroda prilagođenim na primjeren način.
- 2.Troškove Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda iz čl. 7. i 8. i troškove svake misije za pronalaženja činjenica snosit će države članice u skladu sa mjerilom procjene Ujedinjenih naroda prilagođenim na primjeren način.
Član 15.
Potpis
Ova konvencija sačinjena u Oslu, Norveška 18. septembra 1997. bit će otvorena za potpisivanje u Otavi, Kanada za sve države u periodu od 3. decembra 1997. do 4. decembra 1997. i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 5. decembra 1997. do njenog stupanja na snagu.
Član 16.
Ratifikacija, prihvaćanje, odobravanje ili pristupanje
- 1.Ova konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobravanju od strane potpisnika.
- 2.Ona će biti otvorena za pristupanje svakoj državi koja nije potpisala Konvenciju.
- 3.Instrumenti o ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju bit će deponirani kod depozitara.
Član 17.
Stupanje na snagu
- 1.Ova konvencija će stupiti na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon mjeseca u kome je deponiran četrdeseti instrument o ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju.
- 2.Za svaku državu koja instrument o ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju deponira nakon datuma deponiranja četrdesetog instrumenta o ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju, ova konvencija će stupiti na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon dana kada je ta država deponirala svoj instrument o ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju.
Član 18.
Privremena primjena
Svaka država može u vrijeme ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja izjaviti da će privremeno primjenjivati paragraf 1. člana 1. ove konvencije do njenog stupanja na snagu.
Član 19.
Rezervacije
Članovi ove konvencije neće biti predmetom rezervacije.
Član 20.
Trajanje i povlačenje
- 1.Ova konvencija će biti neograničenog trajanja.
- 2.Svaka država članica, štiteći svoj nacionalni suverenitet, ima pravo da se povuče iz ove konvencije. Ona će takvo povlačenje najaviti svim ostalim državama članicama, depozitaru i Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Takav instrument o povlačenju sadržat će potpuno objašnjenje razloga koji su motivirali ovo povlačenje.
- 3.Takvo povlačenje će imati djelovanje tek šest mjeseci nakon što instrument o povlačenju primi depozitar. Međutim, ukoliko po isteku perioda od šest mjeseci, država članica koja se želi povući bude uključena u oružani sukob, povlačenje neće imati djelovanje do okončanja oružanog sukoba.
- 4.Povlačenje države članice iz ove konvencije neće ni u kom slučaju uticati na dužnost države da nastavi ispunjavati preuzete obaveze u skladu sa svim relevantnim pravilima međunarodnog prava.
Član 21.
Depozitar
Generalni sekretar Ujedinjenih naroda ovim putem imenuje se depozitarom ove konvencije.
Član 22.
Autentični tekstovi
Original ove konvencije, gdje se tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom smatraju podjednako autentičnim, bit će deponiran kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.
_______________________________________
Član 3.
Ova odluka bit će objavljena u Službenom glasniku BiH na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.
Broj 01-052-73/99
12. oktobra 1999. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predsjedništva BiH
Alija Izetbegović, s. r.