Aktio

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Aneks izdvojeno mišljenje prof. dr. Kasima Begića na IV. djelimičnu odluku u predmetu 5/98 u odnosu na član 80. stav 1. Ustava Republike Srpske, dopunjen amandmanom XL tačka 1. i članom 106. stav 2. Ustava Republike Srpske, i članom III 1 (a) Ustava Federacije BiH, dopunjen amandmanom VIII

ANEKS
IZDVOJENO MIŠLJENJE PROF. DR. KASIMA BEGIĆA NA IV. DJELIMIČNU ODLUKU U PREDMETU 5/98 U ODNOSU NA ČLAN 80. STAV 1. USTAVA REPUBLIKE SRPSKE, DOPUNJEN AMANDMANOM XL TAČKA 1. I ČLANOM 106. STAV 2. USTAVA REPUBLIKE SRPSKE, I ČLANOM III 1 (A) USTAVA FEDERACIJE BIH, DOPUNJEN AMANDMANOM VIII

U odnosu na većinsko odlučenje Suda o ovim osporenim odredbama smatram ne samo da postoji više argumenata da se one proglase neustavnim, nego i da ovo odlučenje nije pratilo doktrinu Suda ustanovljenu u prve tri djelimične odluke u predmetu 5/98.

  • 1.
    Prema članu V/5 Ustava BiH nesporne su tri činjenice: a) svaki član Predsjedništva ima ovlasti civilne komande nad oružanim snagama, b) postoje entitetske oružane snage, c) oružane snage djeluju sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Ocjenu usklađenosti odgovarajućih odredbi entitetskih ustava sa Ustavom BiH treba razmatrati upravo sa stanovišta da li one uključuju jasno integriranu hijerarhiju komande sa civilnom komandom članova Predsjedništva BiH na vrhu, i da li ove odredbe osiguravaju funkcioniranje oružanih snaga u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Slijedeći član V/5 Ustava Bosne i Hercegovine sasvim je jasno da entiteti imaju ovlasti da održavaju oružane snage, ali isto tako u ovoj odredbi su definirane i granice njihovog održavanja, uključujući i činjenicu da su generalno dometi tzv. samoorganiziranja entiteta utvrđeni Ustavom BiH (III. Djelimična odluka 5/98, "Službeni glasnik BiH", broj 23/00). To znači da se u ovom domenu radi o zajedničkoj nadležnosti BiH i entiteta, i stoga je u funkciji operacionalizacije ovih ustavnih odredbi neophodno da Parlamentarna skupština, polazeći od supremacije Ustava BiH u odnosu na akt ili odluku bilo kojeg organa, normira u okviru zakonodavstva dosege ovlasti entiteta u održavanju oružanih snaga naspram civilne komande, uključujući specificiranje ovlasti koje ona sadrži na tragu principa demokratske države, te podrazumijevajući, pored ostalog, i da oružane snage djeluju pod civilnom vlasti. U ovom kontekstu, sasvim je irelevantno pozivanje u većinskom odlučenju na članu III/1, u smislu nepominjanja u ovoj odredbi zajedničke oružane snage, naspram ostalih ustavnih odredbi i ustavnih principa. Isto tako, nema osnova u ovom odlučenju da se reduciranje civilne komande, i uopće aktiviranje članova Predsjedništva i Stalnog komiteta, svodi na "koordinaciju" i u slučaju "ugrožavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH".
  • 3.
    Pojmovno, civilna komanda obuhvata nekoliko aspekata komande, počev od pitanja kada i kako se koriste oružane snage, preko ovlasti nadziranja organizacije oružanih snaga i imenovanja oficira, pa do osiguranja hijerarijske integrirane komande. Stoga, ovlasti civilne komande u funkciji zajedničke komande (i zajedničke odbrambene politike i doktrine) nisu u nesaglasnosti sa postojanjem entitetskih oružanih snaga i sa stanovitim ovlastima, u naznačenim okvirima, entiteta u ovom domenu. Na ovom slijedu je moguće da civilna komanda odgovori svom dvostrukom zadatku, odnosno da bude izraz principa demokratske države, i da bude u funkciji očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. U ovom kontekstu treba pomenuti da nijedan entitetski ustav ne koristi izraz "civilna komanda", bilo u okviru izvornog teksta bilo po osnovu pozivanja na Ustav BiH.
  • 4.
    Argumentaciju u prilog neustavnosti pomenutih odredbi entitetskih ustava pruža i historijsko tumačenje. Naime, ni u osporenim odredbama Ustava Republike Srpske niti u ostalim odredbama, uopće se ne pominje Ustav BiH u ovom domenu, niti civilna komanda članova Predsjedništva BiH niti Stalni komitet. Iz ove činjenice slijedi nedvojben zaključak da osporene odredbe datiraju iz vremena kada je ovaj entitet bio projektiran kao država u punom kapacitetu, i da je zapravo sa stanovišta ovog ustava u domenu oružanih snaga irelevantna činjenica da je u međuvremenu usvojen Ustav BiH.

Doduše, Ustav Federacije BiH u Amandmanu VIII akceptira Ustav BiH i saradnju sa Stalnim komitetom i Vijećem ministara u ovom domenu, ali treba primijetiti da ova odredba počinje riječima da je: "U isključivoj nadležnosti Federacije"", što je neposredno u koliziji sa stavom Suda u III. Djelimičnoj odluci u predmetu 5/98, da nema zakonodavne ovlasti koja nije predviđena Ustavom BiH, kao i da se dosezi zajedničkog angažmana entitetskih i državnih struktura svode na "saradnju".

20. decembra 2000. godine
Sarajevo