Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Aneks - izdvojeno mišljenje sudije Azre Omeragić na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu u 34/01
ANEKS - IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE AZRE OMERAGIĆ NA ODLUKU USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE U PREDMETU U 34/01
Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 34/01 od 22. juna 2001. godine usvojena je kao osnovana apelacija gosp. E.B. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kv-40/01 (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije). Ovom odlukom ukinuto je osporeno rješenje Kv-40/01 od 13. aprila 2001. godine i rješenje istog suda Ki-28/01 od 5. aprila 2001. godine, a kao stvarno nadležan sud za sprovođenje istrage "u predmetu Vrhovnog suda Federacije BiH broj Ki-28/01", određen je Kantonalni sud Sarajevo.
Na osnovu člana 36. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izdvajam svoje mišljenje i izražavam neslaganje sa ovom odlukom iz sljedećih razloga:
Član 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama u svom relevantnom dijelu glasi: "svako ima pravo da zakonom određen, nezavisan i nepristrasan tribunal javno i u razumnom roku odluči o krivičnoj optužbi protiv njega.....".
Faza istrage je, Zakonom o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) posebno regulisana faza krivičnog postupka tokom koje se, u zakonom predviđenoj proceduri, prikupljaju validni dokazi za optuženje. Ta faza prethodi podizanju optužnice, tj. optuženju, i u ovom slučaju je obavezna (član 152. stav 6. ZKP-a). Da li će prikupljeni dokazi biti dovoljni za optuženje odlučit će nadležni tužilac po okončanju istrage.
Pitanje da li je, u smislu navedene Evropske konvencije, povrijeđeno pravo apelanta na suđenje pred zakonom ustanovljenim sudom ne može se tumačiti kao postupanje nadležnog suda, kako se to prihvata u odluci, već se mora tumačiti kao postupanje zakonom određenog suda.
Zakon o Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/95, 9/96, 20/01) ustanovio je Vrhovni sud i odredio da je taj sud nadležan "za provođenje istrage, suđenje u prvom stepenu i po pravnim lijekovima ...". Dakle, Vrhovni sud Federacije je zakonom utvrđen sud koji je nadležan da sprovodi istragu.
Stoga smatram da je apelacija u ovoj fazi krivičnog postupka nedopustiva.
Nadležnost Ustavnog suda odnosi se na ispitivanje povreda Ustavom zaštićenih prava (član VI/3. Ustava BiH).
Odlučivati o nenadležnosti Vrhovnog suda Federacije u ovoj fazi krivičnog postupka znači odlučivati o "pristrasnosti" Suda, što u konkretnoj situaciji nije ničim argumentovano, niti je apelacijom na to ukazano.
Osnovni princip nezavisnosti sudstva je nemiješanje u sudske procese. Odlučivanje Ustavnog suda BiH u ovoj pravnoj situaciji krši sudsku nezavisnost i autoritet, te istovremeno ugrožava sudsku nadležnost.
Ustavni sud nije nadležan da u istražnoj fazi krivičnog postupka preispituje pravnu kvalifikaciju krivičnih djela, da utvrđuje činjenično stanje i da određuje sud koji je nadležan. To je zadatak redovnih sudova. Ovakvom odlukom Ustavni sud se neovlašteno umiješao u nadležnost redovnog suda čime je narušio princip nezavisnosti sudstva.