Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka zahtjevi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za razriješenje tri spora između Federalnog ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine
na sjednici održanoj 28. novembra 2003. godine, donio je
ODLUKU
ZAHTJEVI VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA RAZRIJEŠENJE TRI SPORA IZMEĐU FEDERALNOG MINISTARSTVA UNUTARNJIH POSLOVA I MINISTARSTVA CIVILNIH POSLOVA I KOMUNIKACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Predmet br. U 15/02, U 16/02 i U 25/02
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/02 i 6/02), na sjednici održanoj 28. novembra 2003. godine, u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., zamjenik predsjednika
Tudor Pantiru, zamjenik predsjednika
Miodrag Simović, prof. dr., zamjenik predsjednika
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Didier Maus, prof. sudija
David Feldman, prof. sudija i
Valerija Galić, sudija
Odbacuju se zahtjevi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za razrješenje spora između Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine jer ih je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) dostavio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) 5. februara 2002. godine, 15. februara 2002. godine i 21. marta 2002. godine, spise iz tri predmeta koji se vode pred Vrhovnim sudom i zatražio da Ustavni sud odluči u sporovima koji su se javili povodom tih predmeta između Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo civilnih poslova BiH), o čijem rješenju ovisi odluka Vrhovnog suda u ovim predmetima.
II - Zahtjev
- 2.Vrhovni sud je dostavio Ustavnom sudu akt u kojem je izrazio svoj stav da se predmetni slučajevi tiču spora iz člana 31. stav 3. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 4/97, 13/99 i 6/03).
- 3.Naime, spor je nastao između Federalnog ministarstva i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH u pogledu toga je li Federalno ministarstvo ispunilo uvjete iz čl. 9, 10, 11, 12, 21, 22. i 23. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, u slučaju oduzimanja državljanstva Choulah Zoheiru, Saidu Atmaniju i Nazimu Uskupluu.
- 4.Pomenute osobe su osporile rješenje Federalnog ministarstva o oduzimanju državljanstva pred Vrhovnim sudom, nakon čega je Vrhovni sud zatražio od Ustavnog suda da donese konačnu odluku o predmetima koji se nalaze pred tim sudom u smislu člana 31. stav 3. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine.
III - Relevantni propisi
Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 4/97, 13/99 i 6/03).
Član 31. glasi:
(1) Odluke iz člana 30. stav 2. izuzev odluka donesenih u skladu sa članom 6., 7. i 8. moraju se poslati Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH, u roku od tri sedmice od datuma donošenja odluke.
(2) Odluka kompetentne vlasti entiteta stupa na snagu dva mjeseca nakon slanja Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH, ukoliko Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 9., 10., 11., 12., 21., 22. i 23. U tom slučaju nadležni moraju uputiti slučaj kompetentnoj vlasti entiteta radi ponovnog razmatranja. Odluke donesene prema čl. 6., 7. i 8. stupaju na snagu nakon što ih registruje nadležni organ.
(3) Ako nakon ponovnog razmatranja ostane spor između kompetentnih vlasti entiteta i BiH, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu u skladu sa članom VI/3. Ustava BiH na konačnu odluku.
IV - Dopustivost
- 5.Ustavni sud prvo mora ispitati da li je predmetni zahtjev dopustiv u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine:
"3. Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
- 6.Ustavni sud podsjeća da je državljanstvo Bosne i Hercegovine regulisano članom I/7. Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da organi vlasti, kada odlučuju o oduzimanju državljanstva, moraju postupati prema određenim, Ustavom Bosne i Hercegovine, zaštićenim garancijama.
- 7.Međutim, iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine jasno proizilazi da sporove koji se javljaju po Ustavu Bosne i Hercegovine mogu pokrenuti pred Ustavnim sudom isključivo subjekti navedeni u ovoj odredbi. U konkretnom slučaju, postavlja se pitanje da li je Vrhovni sud tijelo koje ima locus standi da proslijedi ovakav spor Ustavnom sudu. Polazeći od Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud podsjeća da je zahtjev za locus standi restriktivan i izričito propisan Ustavom Bosne i Hercegovine i imaju ga samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. Iz navedenog proizilazi da Vrhovni sud nije ovlašteni subjekt koji može pokrenuti spor pred Ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
V - Zaključak
- 8.S obzirom da Vrhovni sud nije ovlašteni subjekt koji može, u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom, Ustavni sud je, polazeći od člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, većinom glasova, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 9.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
- 1.Sa žaljenjem, i pored velikog poštovanja prema uvaženim i učenim kolegama, ne mogu se složiti sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da su ova tri predmeta nedopustiva.
- 2.U svakom od ova tri predmeta postoje dva različita spora o umiješanosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u oduzimanje državljanstva osobama u ovim predmetima; prvi je spor između pojedinca i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, a drugi spor između Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.
- 3.Smatram da je Ustavni sud nadležan da odluči o sporu u svakom od ovih predmeta iz slijedećih razloga.
- 4.Prvo, po mom mišljenju Ustavni sud je nadležan odlučivati o sporu. Nadležnost mu je dodijeljena članom 31. stav 3. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine. Smatram da je ovaj zakon u nadležnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja ima odgovornosti koje, prema drugoj rečenici člana I/7.c) Ustava Bosne i Hercegovine, uključuje reguliranje državljanstva. U obavljanju ove odgovornosti, Parlamentarna skupština ima ovlast da donosi potrebne zakone u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (član IV/4.a). Budući da Ustav Bosne i Hercegovine određuje da državljanstvo Bosne i Hercegovine i državljanstvo entiteta idu jedno s drugim (član I/7), bilo je racionalno i ustavno ispravno da Parlamentarna skupština zahtijeva zajedničku proceduru vezanu za donošenje odluke koja bi uključila i Bosnu i Hercegovinu, a i relevantan entitet pri razmatranju oduzimanja državljanstva. Ovo neizbježno vodi riziku neslaganja i zahtijeva proceduru za rješavanje neslaganja. Kada je donosila odredbu za ovu proceduru u članu 31. stav 3. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština je djelovala u skladu sa svojom dužnošću iz člana I/7. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 5.Procedura propisana članom 31. stav 3. navedenog zakona je, prema tome, ustavno valjana ukoliko nije nesaglasna sa bilo kojom drugom odredbom Ustava. U odlučivanju da li je neki zakon saglasan sa Ustavom, Ustavni sud tumači zakon na način koji, koliko je god moguće, omogućava da se on smatra ustavno valjanim, a ne neustavnim. (Vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, U 5/98, druga djelimična odluka, "Službeni glasnik BiH", 17/00, stav 19., radi daljnjeg objašnjenja o principu tumačenja saglasnosti sa Ustavom).
- 6.Procedura iz člana 31. st. 2. i 3. navedenog zakona za rješavanja sporova između nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta u vezi sa oduzimanjem državljanstva nameće tri niza dužnosti. Prvo, ako se Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine ne slaže sa odlukom nadležne vlasti entiteta, ono mora vratiti predmet na ponovno razmatranje. Drugo, ako još uvijek postoji neslaganje nakon ponovnog razmatranja, predmet se mora dostaviti Ustavnom sudu radi konačne odluke. Treće, Ustavni sud mora odlučiti o tom pitanju u skladu sa članom VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Prvi zadatak se tiče samo nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta. U vezi sa drugom i trećom dužnošću, saglasnost sa Ustavom Bosne i Hercegovine zavisi od dva uvjeta koji trebaju biti zadovoljeni: (i) predmet mora biti takav da njegova priroda spada u nadležnost Ustavnog suda; i (ii) zakon mora nametnuti obavezu dostavljanja predmeta Ustavnom sudu, licu ili tijelu koje je nadležno da podnese takvu vrstu predmeta Ustavnom sudu po članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 7.Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine nabraja izvjestan broj nadležnosti Ustavnog suda. Prihvaćam da bi bilo neustavno kada bi zakon pokušao ukloniti nadležnost koju Ustav dodjeljuje Ustavnom sudu. Međutim, član VI/3. ne isključuje izričito ili implicitno mogućnost dodatnih funkcija koje Parlamentarna skupština može dodijeliti Ustavnom sudu djelujući u skladu sa svojim ustavnim odgovornostima. Po mom mišljenju, u principu je u saglasnosti sa Ustavom da Parlamentarna skupština, kao demokratski odgovorno zakonodavno tijelo za Bosnu i Hercegovinu, traži od Ustavnog suda da odlučuje o pitanjima unutar širokih kategorija nabrojenih u članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je nadležan da odlučuje, između ostalog, o sporovima između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, "uključujući, ali ne ograničavajući se na ...", a potom Ustav upućuje na moguća područja spora. Ovo pokazuje da se od Ustavnog suda valjano može tražiti da odluči o sporovima između nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta koji nisu izričito spomenuti u članu VI/3.a). Spor iz člana 31. stav 3. Zakona o državljanstvu je spor između entitetskog organa i organa Bosne i Hercegovine. On se, dakle, po svojoj prirodi može smatrati sporom u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 8.Prema tome, s ustavne tačke gledišta je nesporno da, u principu, zakon može dodijeliti ovu funkciju Ustavnom sudu. Pitanje se tiče spora između vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta (vidi, član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine) o pitanju od ustavnog značaja, kako zbog toga što se radi o predmetu državljanstva Bosne i Hercegovine, tako i zbog toga što se tiče odnosa između odgovornosti institucija Bosne i Hercegovine i entiteta (vidi, naprimjer, članovi I/7. i III/1.-3. Ustava Bosne i Hercegovine).
- 9.Član 31. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine ne navodi lica ili tijela odgovorna za upućivanje spora ove vrste Ustavnom sudu. U ovom se članu navodi da će biti dostavljeni ovom Sudu i da će se o njima odlučiti u skladu sa članom VI/3. Ustava. Da bi ovaj Zakon bio kompatibilan sa članom VI/3. Ustava, smatram da se mora tumačiti tako da spor mora dostaviti jedno ili više lica, ili grupe lica sa locus standi, u skladu sa Ustavom, da bi se pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom u predmetu ove vrste. U članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine stoji da je Ustavni sud kompetentan da odlučuje o sporovima između Bosne i Hercegovine i entiteta samo ako ih pokrene (i) član Predsjedništva, (ii) predsjedavajući Vijeća ministara, (iii) predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; (iv) jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili (v) jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. Da bi član 31. stav 3. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine bio u skladu sa ovim ustavnim ograničenjem i time i ustavno važeći, on se mora tumačiti tako da nameće obavezu ovim licima i grupama lica da pokrenu postupke ove vrste pred Ustavnim sudom.
- 10.Izravno tijelo koje se obratilo Ustavnom sudu u konkretnom predmetu je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine koji nije jedno od tijela navedenih u članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine koji ima locus standi da pokrene razmatranje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta pred Ustavnim sudom. Dakle, postavlja se pitanje da li neaktivnost lica, odnosno grupa lica koji imaju locus standi da dostave predmet Ustavnom sudu na razmatranje, sprječava Ustavni sud da preuzme na sebe nadležnost da odluči o sporu.
- 11.Ja mislim da bi došlo do podrivanja principa ustavnosti i vladavine zakona ukoliko bi se dozvolilo odgovornim tijelima, koja mogu pokrenuti spor između vlasti Bosne i Hercegovine i Federacije pred jedinim sudom koji ima ovlasti da o njemu odluči, da to ne učine. Smatram da bi trebalo smatrati da su relevantna lica i tijela to i uradila dajući nadležnost Ustavnom sudu.
- 12.Na mene su utjecale sljedeće činjenice. Član 31. stav 3. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine izražava nesumnjivim i neograničenim terminima da se Ustavnom sudu uputi konačna odluka u sporu o oduzimanju državljanstva između Bosne i Hercegovine i entiteta. Ovo je u skladu sa temeljnim statusom državljanstva licima kojih se to tiče, i posebno je važno s obzirom da je prema Zakonu o državljanstvu Bosne i Hercegovine ovo jedini način za dobivanje autoritetne konačne odluke u takvom sporu. Za razliku od većine slučajeva u kojima Ustavni sud ima nadležnost da odluči u sporu između entiteta ili između Bosne i Hercegovine i entiteta ili entitet" u skladu sa članom VI/3.a) Ustava, član 31. stav 3. spomenutog zakona izričito predviđa da se spor o oduzimanju državljanstva mora pokrenuti pred Ustavnim sudom. Ustavni sud ne bi trebao dozvoliti da omaška relevantnih lica i tijela da ispune svoje zakonske obaveze spriječi konačno rješavanje spora između nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta u skladu sa procedurom koju zahtijeva Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine, a predviđa Ustav Bosne i Hercegovine. Ukoliko Ustavni sud ne riješi spor, ne bi bilo pravnog lijeka protiv mogućeg neustavnog oduzimanja državljanstva. Ukoliko Ustavni sud nema nadležnosti, ne postoji ni jedno sudsko tijelo sa ovlastima da donese konačnu odluku u sporu u ovim slučajevima. Ovo bi dovelo do kršenja principa ubi ius ibi remedium koji predstavlja aspekt principa zakonitosti, temeljni dio ustavnog principa vladavine prava koji podupire Ustav Bosne i Hercegovine i koji je članom I/2. posebno inkorporiran u Ustav.
- 13.Stoga smatram da je Ustavni sud trebao djelovati u skladu sa maksimom omnia preasumuntur rite esse acta. U kontekstu člana 31. stav 3. Zakona o državljanstvu, ovo implicira takvo ponašanje kao da su svi djelovali u skladu sa svojim zakonskim obavezama u onoj mjeri koliko je neophodno da se omogući Ustavnom sudu da uzme predmet u razmatranje.
- 14.Ne smatram da postoji bilo koji drugi razlog da se sporovi tretiraju kao nedopustivi. Na Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine je da odluči o sporovima između dotičnih pojedinaca i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u skladu sa odredbama čl. 64. i 65. Zakona o upravnim sporovima. Međutim, Vrhovni sud ne može postupati u pogledu trajnog spora između Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. Nadalje, ukoliko Vrhovni sud odluči da relevantne odluke Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova moraju biti ukinute, on može donijeti konačnu odluku u meritumu, u skladu sa članom 65, u predmetu U 15/02 (Said Atmani). Ostala dva predmeta bi se morala vratiti Ministarstvu na daljnje razmatranje u skladu sa članom 64. Ovi sporovi već duže vrijeme čekaju na konačnu odluku.
- 15.Zaključujem sa konstatacijom da je ova tri predmeta trebalo smatrati dopustivim. S obzirom da moje uvažene kolege imaju drukčije mišljenje, nema svrhe da izlažem svoje mišljenje o meritumu sporova, osim da kažem, uz dužno poštovanje, da smatram da je presuda Vrhovnog suda Federacije broj 1483/01 od 14. juna 2001. godine izuzetno uvjerljiva.
- 16.Ja se, prema tome, uz dužno poštovanje, ne slažem.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.
PREDMETI U 15/02, U 16/02 i U 25/02
IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE DAVIDA FELDMANA
1. januar 2004. godine
David Feldman, s. r.