USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici, održanoj 27. februara 2004. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 44/01, rješavajući zahtjev Sejfudina Tokića, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. stav 2. i člana 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Utvrđuje se da dio člana 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 8/96, 27/96 i 33/97), u odnosu na nazive: Grad Srpsko Sarajevo, Srpski Drvar, Srpski Sanski Most, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad i Srpsko Orašje, nije u skladu sa članom II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH", uskladi član 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se da je član 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbija se preostali zahtjev u dijelu koji se odnosi na član 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Sejfudić Tokić, u vrijeme podnošenja zahtjeva zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 30. jula 2001. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 11. i 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziva i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/93, 8/96, 27/96 i 33/97).
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. (ranije važeći član 16. stav 1.) Poslovnika Ustavnog suda, od predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske zatraženo je dopisom, 13. augusta 2001. godine, da dostavi odgovor na zahtjev, najkasnije u roku od 14 dana od dana prijema tog dopisa.
- 3.Narodna skupština Republike Srpske, dopisom broj 01-927/01 od 3. septembra 2001. godine, je dostavila Ustavnom sudu Odluku (broj 01-925/01 od 3. septembra 2001. godine) o davanju ovlaštenja prof. dr. Radomiru Lukiću (zastupnik) u zastupanju Narodne skupštine Republike Srpske pred Ustavnim sudom u ovom predmetu. Na osnovu ove odluke, zastupnik je "ovlašten da preduzima sve procesne radnje do okončanja postupka".
- 4.Nakon toga, 25. oktobra 2001. godine, Ustavni sud je od zastupnika zatražio da dostavi odgovor na predmetni zahtjev u roku od 21 dan od dana prijema dopisa.
- 5.Nadalje, Ustavni sud je 3. decembra 2001. godine od zastupnika zatražio da, s obzirom da na prethodni zahtjev nije dostavio odgovor, to učini u naknadnom roku od osam dana.
- 6.S obzirom da odgovor nije ni tada dostavljen, Ustavni sud je ponovno, 5. decembra 2001. godine, urgencijom zatražio od Narodne skupštine dostavu odgovora u ovom predmetu.
- 7.Ustavni sud je, 7. februara 2002. godine, obavijestio zastupnika da je zakazana sjednica Ustavnog suda za 25. i 26. februar 2002. godine na kojoj će se razmatrati predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti i ponovno zatražio dostavljanje odgovora na zahtjev najkasnije do 12. februara 2002. godine.
- 8.Zastupnik je faksom dostavio dopis Ustavnom sudu 22. februara 2002. godine kojim je zatražio održavanje javne rasprave i izrazio spremnost da na javnoj raspravi odgovori na sva sporna pitanja koja se mogu pojaviti tokom rasprave o ovom predmetu. U ovom dopisu zastupnik je obavijestio Ustavni sud da je podnosilac zahtjeva pokrenuo i postupak pred Ustavnim sudom Republike Srpske, a "povodom istih normi i istih akata koje je već osporio u ovom predmetu". Zastupnik smatra da je "nužno da Ustavni sud pribavi podatke o tome jer se čini da to može da bude od uticaja na rad i odlučivanje u ovom predmetu pred Ustavnim sudom".
- 9.Na sjednici Ustavnog suda od 25. i 26. februara 2002. godine je zaključeno da se odloži razmatranje predmeta za narednu sjednicu, a da se u međuvremenu od Ustavnog suda Republike Srpske pribave podaci o tome je li podnosilac zahtjeva pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti istih normi i istih akata pred Ustavnim sudom Republike Srpske. Također je zaključeno da se isti podaci zatraže i od podnosioca zahtjeva.
- 10.Ustavni sud je, 12. marta 2002. godine, uputio dopis podnosiocu zahtjeva i Ustavnom sudu Republike Srpske tražeći da se dostavi obavještenje o predmetu i postupku pred Ustavnim sudom Republike Srpske.
- 11.Ustavni sud Republike Srpske je, 14. marta 2002. godine, obavijestio Ustavni sud da je pred Ustavnim sudom Republike Srpske u toku postupak za ocjenu ustavnosti čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 8/96), te da su inicijativu za ovu ocjenu podnijeli Sejfudin Tokić i Dragi Stanimirović - poslanici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ova inicijativa je zavedena u Ustavnom sudu Republike Srpske broj U-67/01 od 2. augusta 2001. godine.
- 12.Podnosilac zahtjeva je, dopisom od 19. marta 2002. godine, obavijestio Ustavni sud da se njegova inicijativa, upućena Ustavnom sudu Republike Srpske, odnosi na drugi zakon i drugo pravno pitanje u odnosu na zahtjev podnesen Ustavnom sudu, te da "eventualni postupak pred Ustavnim sudom Republike Srpske ne može imati nikakav uticaj na postupak koji se vodi pred Ustavnim sudom BiH".
- 13.Na sjednici Ustavnog suda, od 10. i 11. maja 2002. godine, nakon diskusije i glasanja o prijedlogu sudije izvjestioca, s obzirom da prijedlog nije dobio potrebnu većinu, zaključeno je da se odloži razmatranje predmeta za narednu sjednicu Ustavnog suda.
III - Zahtjev
- 14.Podnosilac zahtjeva ističe da čl. 11. i 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo nisu u skladu sa čl. II/3., II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 15.Podnosilac zahtjeva ističe da je Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, odnosno Aneksom 2 (Sporazum o međuentitetskoj liniji razgraničenja i relevantnim pitanjima), izričito navedeno da će unutarnje granice između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (međuentitetska linija razgraničenja) biti kao što je povučeno na karti u Dodatku (član I), a prema Aneksu 7 (Sporazum o izbjeglim i raseljenim osobama), strane se obavezuju da stvore na svojim teritorijama političke, ekonomske i društvene uvjete koji doprinose dobrovoljnom povratku i harmoničnoj reintegraciji izbjeglih i raseljenih osoba, bez preferiranja bilo koje posebne grupe (tačka 1).
- 16.Podnosilac zahtjeva se poziva na član I Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Bosna i Hercegovina, kao demokratska država, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom Ustavom; član II Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda predviđenih u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ili u međunarodnim sporazumima predviđenim u Aneksu I Ustava, i da je uživanje ovih prava osigurano svim osobama u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. Prema članu II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, sve izbjegle i raseljene osobe imaju se pravo slobodno vratiti u svoje domove. Također ističe da su svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti, ili koji djeluju unutar entiteta, podvrgnuti, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode. Poziva se i na član III/2.c), prema kojem je obaveza entiteta da ispune sve uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionirati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.
- 17.Podnosilac zahtjeva navodi ranije nazive gradova i općina, koji su osporenim članom 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi izmijenjeni u toku i nakon rata u Bosni i Hercegovini na slijedeći način:
Srpski Drvar - raniji naziv Drvar (dio)
Srpski Sanski Most - raniji naziv Sanski Most (dio)
Srpski Mostar - raniji naziv Mostar (dio)
Srpsko Goražde - raniji naziv Goražde
Srbinje - raniji naziv Foča
Srpski Ključ - raniji naziv Ključ
Srpska Kostajnica - raniji naziv Bosanska Kostajnica
Srpski Brod - raniji naziv Bosanski Brod
Srpska Ilidža - raniji naziv Ilidža (dio)
Srpsko Novo Sarajevo - raniji naziv Novo Sarajevo (dio)
Srpski Stari Grad - raniji naziv Stari Grad (dio)
Grad Srpsko Sarajevo - raniji naziv Sarajevo
Srpsko Orašje - raniji naziv Orašje (dio).
- 18.Na temelju navedenog podnosilac zahtjeva zaključuje da je u nazivima gradova koji su u svom ranijem nazivu sadržavali i riječ "bosanski" (npr. Bosanski Brod) brisana riječ "bosanski" i da je nazivima određenih gradova ispred naziva grada dodata riječ "srpski", te da je gradu Foča promijenjen naziv u Srbinje, koji asocira na prefiks "srpski".
- 19.Po mišljenju podnosioca zahtjeva, osporene odredbe Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo u nesaglasnosti su sa Ustavom Bosne i Hercegovine, posebno sa odredbama čl. II/3., II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 20.Obrazlažući razloge osporavanja odredbi Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo podnosilac navodi da je Grad Sarajevo, od svog postanka do aprila 1992. godine, predstavljao historijsku cjelinu, u kojoj su pripadnici različitih naroda i različitih vjeroispovijesti živjeli zajedno. Tokom njegove historije etnička struktura stanovništva se mijenjala, ali nikada uz naziv Sarajevo nije stajao niti bio dodat nikakav etnički predznak, kojim se označava da je to grad jednog naroda, jedne konfesionalne zajednice. Sarajevo je uvijek bilo grad svojih stanovnika.
- 21.Podnosilac zahtjeva smatra da se ovakvim rješenjima implicira da je Grad Srpsko Sarajevo grad samo jednog naroda. Na taj način pripadnici drugih konstitutivnih naroda i drugi građani dovedeni su u neravnopravan i diskriminirajući položaj.
- 22.Podnosilac zahtjeva je istakao da se dosljednost zakonodavca u određivanju privilegiranog položaja za Srbe vidi i iz odredbi Statuta Grada Srpsko Sarajevo ("Službene novine Grada Srpsko Sarajevo", broj 10/00, od 13. oktobra 2000. godine), kao i simbola i obilježja grada, koja su isključivo dio srpske historije i tradicije. Tako se u članu 5. navedenog Statuta kaže da grad ima simbol - grb - koji simbolizira historijske i kulturne vrijednosti Srpskog Sarajeva. Članom 7. istog Statuta, krsna slava Grada je Sveti Petar Zimonjić Sarajevski.
- 23.Inače, na području koje obuhvata Grad Srpsko Sarajevo, prije rata živio je značajan broj građana nesrpske nacionalnosti. U nekim od općina, kao što su npr. Rogatica i Trnovo, činili su čak dominantnu većinu, a danas se njihov broj izražava u promilima. Iz ovog je vidljivo da građani Srpskog Sarajeva nesrpske nacionalnosti nisu samo diskriminirani kao pojedinci, nego i kao pripadnici konstitutivnih naroda.
- 24.Podnosilac zahtjeva navodi da činjenica da i danas više Srba živi na području Sarajeva, nego na području "Srpskog Sarajeva", pokazuje koliko su osporene odredbe mimo svih racionalnih kriterija.
- 25.Podnosilac zahtjeva se pozvao i na Odluku Ustavnog suda broj U 5/98 ("Službeni glasnik BiH", broj 23/00), kojom je izražen stav da "ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju segregacijom zasnovanom na teritorijalnom razdvajanju. Uprkos teritorijalnom rasporedu Bosne i Hercegovine uspostavljanjem dva entiteta, ovaj teritorijalni raspored ne može služiti kao ustavna legitimacija za etničku dominaciju, nacionalnu homogenizaciju ili pravo na održavanje efekata etničkog čišćenja".
- 26.Podnosilac zahtjeva zastupa mišljenje da, čak iako su konstitutivni narodi u stvarnosti u većinskom ili manjinskom položaju u entitetima, izričito priznanje Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda u Ustavu Bosne i Hercegovine može samo značiti da nijedan od njih nije ustavno priznat kao većina, to jeste da uživaju ravnopravnost kao grupe. Stoga, to nije samo jasna ustavna obaveza da se ne diskriminiraju u prvom redu oni konstitutivni narodi koji su u stvarnosti u manjinskom položaju u odgovarajućem entitetu; to nije samo jasna ustavna obaveza da se ne krše pojedinačna prava na diskriminacijski način, koja slijede iz člana II/3. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, već također i ustavna obaveza nediskriminacije u smislu prava grupa. Do diskriminacije bi, naprimjer, došlo ako jedan ili dva konstitutivna naroda imaju specijalni povlašteni tretman kroz pravni sistem entiteta.
- 27.Podnosilac zahtjeva ističe da se član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine eksplicitno poziva na Aneks VII čiji član 1. izražava da je "skori povratak izbjeglih i raseljenih osoba važan cilj rješavanja konflikta u Bosni i Hercegovini". Stoga iz konteksta svih ovih odredbi slijedi da je globalni cilj Daytonskog mirovnog sporazuma da osigura povratak izbjeglih i raseljenih osoba svojim domovima i da na taj način ponovo uspostavi multietničko društvo koje je postojalo prije rata bez ikakvih teritorijalnih podjela etničke prirode.
- 28.Zbog toga zabrana diskriminacije predstavlja, po mišljenju podnosioca zahtjeva, polazno i temeljno načelo kako u međunarodnom tako i u domaćem pravu. Zabrana diskriminacije sadržana je u čl. 2. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, u čl. 2. i 26. Pakta o građanskim i političkim pravima, te članu 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 29.U odnosu na član 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi u dijelu kojim je propisano da će se status nekih općina koje pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine utvrditi odlukom Narodne skupštine, i član 11a. stav 1. prema kojem izvjesne općine koje su pripale Federaciji BiH privremenio prestaju funkcionirati, podnosilac zahtjeva navodi da je pitanje međuentitetske linije razgraničenja regulirano Aneksom 2 Općeg okvirnog sporazuma i da iz osporene odredbe proizlazi nesumnjivo prisvajanje ovlaštenja općina koje pripadaju teritoriji Federacije BiH, što je po njegovom mišljenju u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 30.Podnosilac zahtjeva također naglašava da promjene naziva nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, dodavanjem prefiksa "srpski", u vrijeme kada treba omogućiti svim izbjeglim i raseljenim osobama da se vrate u svoje domove (član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine), stvara atmosferu "nepovjerenja i straha za izbjeglice koje su upravo iz razloga proganjanja po etničkoj osnovi morale napustiti svoje domove".
- 31.Iz navedenih razloga, podnosilac smatra da osporene odredbe navedenih zakona imaju diskriminacijski karakter i u nesaglasnosti su sa odredbama čl. II/3., II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 32.S obzirom na značaj pitanja koja se ovdje postavljaju, podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud odluči o ovom predmetu nakon održane javne rasprave.
IV - Relevantni propisi
- 33.Zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/94):
"Član 11.
U Republici općine su: Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Bihać, Bratunac, Brod, Brčko, Višegrad, Vlasenica, Vogošća, Gacko, Glamoč, Goražde, Gradačac, Gradiška, Grahovo, Derventa, Doboj, Srbobran, Drvar, Zavidovići, Zvornik, Ilijaš, Ilidža, Jajce, Kalesija, Kalinovik, Ključ, Kneževo, Kozarska Dubica, Konjic, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Kupres, Laktaši, Lopare, Lukavac, Ljubinje, Maglaj, Milići, Modriča, Mostar, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Novo Sarajevo, Olovo, Orašje, Odžak, Pale, Pelagićevo, Petrovac, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Rajlovac, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Skelani, Sokolac, Srbac, Srbinje, Srebrenik, Srpska Kostajnica, Stari Grad, Stolac, Teslić, Trebinje, Trnovo, Tuzla, Ugljevik, Han Pijesak, Hadžići, Centar Sarajevo, Čajniče, Čelinac, Šamac, Šekovići i Šipovo.
Ovlašćuje se Vlada da utvrdi naseljena mjesta koja čine područje jedne općine, odnosno katastarske općine koje ulaze u sastav te općine, po prethodno pribavljenom mišljenju zainteresirane skupštine općine."
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/95):
"Član 1.
U članu 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 11/94) riječi "Brod" i "Odžak", zamjenjuju se riječima: "Srpski Brod" i "Vukosavlje".
Zakon o izmjenama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/96):
"Član 2.
Član 11. mijenja se i glasi:
U Republici općine su: Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Berkovići, Bratunac, Brčko, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Gacko, Gradiška, Derventa, Doboj, Zvornik, Jezero, Kalinovik, Kneževo, Kozarska Dubica, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Kupres, Laktaši, Lopare, Ljubinje, Milići, Modriča, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Osmaci, Pale, Pelagićevo, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Rogatica, Rudo, Skelani, Srpski Drvar, Srpska Sana, Srebrenica, Sokolac, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbac, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad, Teslić, Trebinje, Trnovo, Ugljevik, Han Pijesak, Čajniče, Čelinac, Šamac, Šekovići i Šipovo.
Područje općina Republike: Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Pale, Sokolac, Srpski Stari Grad i Trnovo čine Grad Srpsko Sarajevo.
Status općina, odnosno područja općina koje su po Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripale Federaciji Bosne i Hercegovine, utvrdit će se odlukom Narodne skupštine."
Član 3.
Iza člana 11. dodaje se novi član 11a. koji glasi:
Član 11a.
"U Republici prestaju privremeno funkcionirati sljedeće općine: Bihać, Vogošća, Glamoč, Gradačac, Grahovo, Drvar, Zavidovići, Ilijaš, Jajce, Konjic, Lukavac, Maglaj, Olovo, Orašje, Petrovac, Rajlovac, Srebrenik, Srbobran, Tuzla, Hadžići i Centar Sarajevo.
Dijelovi teritorija općina koje su prestale privremeno funkcionirati ulaze u sastav ovih općina: dio općine Glamoč ulazi u sastav općine Šipovo, dijelovi općine Gradačac ulaze u sastav općine Modriča i Pelagićevo, dio općine Ilijaš ulazi u sastav općine Sokolac, dijelovi općine Konjic ulaze u sastav općine Nevesinje, dijelovi općine Kladanj ulaze u sastav općine Šekovići, dijelovi općine Lukavac ulaze u sastav općine Petrovo, dijelovi općine Maglaj ulaze u sastav općine Doboj, dijelovi općine Olovo ulaze u sastav općine Sokolac, dijelovi općine Orašje ulaze u sastav općine Brčko, dijelovi općine Petrovac ulaze u sastav općine Ključ, dijelovi općine Srbobran ulaze u sastav općine Šipovo, dijelovi općine Tuzla ulaze u sastav općine Lopare".
Ispravkom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 15/96), u članu 2. stav 2.:
"- umjesto riječi "Srpska Sana" treba da pišu riječi: "Srpski Sanski Most", iza riječi "Srpski Stari Grad", treba da pišu riječi: "Srpsko Orašje", a u članu 3. stav 1. treba brisati riječi: "Drvar, Jajce, Orašje i Petrovac", a u stavu 2. istog člana iza riječi "Sokolac" treba brisati riječi:"dijelovi općine Orašje ulaze u sastav općine Brčko, dijelovi općine Petrovac ulaze u sastav općine Ključ".
- 34.Zakon o Srpskom gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/93):
"Član 1.
Ovim Zakonom utvrđuje se područje Srpskog Grada Sarajeva (u daljem tekstu: Grad) organi i nadležnost organa, finansiranje i konstituiranje Skupštine.
Za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti Grad obavlja sve poslove lokalne uprave na svom području, osim poslova koje Skupština grada povjeri organima općine.
Član 2.
Područje Grada čine područja općina Republike Srpske: Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novo Sarajevo, Stari Grad, Rajlovac, Vogošća i Trnovo."
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/96):
"Član 1.
U Zakonu o Srpskom Gradu Sarajevo za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 25/93), naziv Zakona mijenja se i glasi "Zakon o Gradu Srpsko Sarajevo".
Član 2.
U članu 1. stav 1. riječi: "Srpskog Grada Sarajeva", zamjenjuje se riječima: "Grada Srpskog Sarajeva".
U članu 1. stav 2. brišu se riječi: "za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti".
Član 3.
Član 2. mijenja se i glasi:
"Područje Grada čine područja općina Republike Srpske: Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Pale, Sokolac, Stari Grad i Trnovo.
U članu 2. iza stava 1. dodaje se stav 2. i glasi: "Statut općina Centar Sarajevo, Hadžići, Rajlovac i Vogošća, odnosno područja koja su po Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripala Federaciji Bosne i Hercegovine, utvrdit će se Statutom Grada Srpsko Sarajevo."
- 35.Zakon o promjeni naziva općine Foča i naseljenog mjesta Foča u Srbinje ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 25/93):
"Član 1.
Naziv općine Foča zamjenjuje se nazivom Srbinje.
Član 2.
Naziv naseljenog mjesta Foča zamjenjuje se nazivom Srbinje."
V - Dopustivost
- 36.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
- a)Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
- -
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."
- 37.Podnosilac zahtjeva je zatražio ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine čl. 11. i 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziva i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo.
- 38.U vrijeme kada je zahtjev podnesen, podnosilac je bio zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
- 39.Polazeći od citirane odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev pokrenuo ovlašteni subjekt i da su ispunjeni formalni uvjeti iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 40.Prema tome, zahtjev je dopustiv.
VI - Meritum
- 41.Ustavni sud treba ispitati jesu li član 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo u saglasnosti sa članom II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 42.Ustavni sud također treba ispitati je li stav 2. člana 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi, u dijelu koji predviđa privremeni prestanak funkcioniranja određenih općina koje su dio Federacije BiH, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 43.Članovi II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine glase:
"4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
- 5.Izbjegle i raseljene osobe
Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, u skladu sa Aneksom 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, da im se vrati imovina koje su bili lišeni za vrijeme neprijateljstava od 1991. i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne može biti vraćena. Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod prisilom, ništave su."
- 44.Članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da se u Bosni i Hercegovini direktno primjenjuju prava i slobode garantirani Evropskom konvencijom i njenim protokolima i da ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
Član 14. Evropske konvencije glasi:
"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."
- 45.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 14. Evropske konvencije se ne može tumačiti autonomno. Iz formulacije samog člana 14. Evropske konvencije proizlazi da se tom odredbom zabranjuje samo diskriminacija prava i sloboda zaštićenih Evropskom konvencijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na praksu u primjeni ovoga člana izraženu, između ostalog, u Belgijskom jezičkom slučaju (Evropski sud za ljudska prava, presuda od 23. jula 1968. godine, serija A. tom 6), utoliko što postavlja kriterije za koncept diskriminacije.
Ustavni sud podsjeća da se u svojoj dosadašnjoj praksi koristio kriterijima za nediskriminaciju, koje je uspostavio Evropski sud za ljudska prava, što uključuje ustavna prava i prava iz Evropske konvencije, te prava iz međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Iz navedene prakse Ustavnog suda proizlazi da član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine pruža obuhvatniju zaštitu od diskriminacije nego što je pruža član 14. Evropske konvencije.
- 46.Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu pitanje diskriminacije postavlja u odnosu na poštivanje prava na povratak, garantiranog članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i zabranu diskriminacije zasnovane na nacionalnom porijeklu, kao i obezbjeđivanje ravnopravnog tretmana u odnosu na pravo slobode kretanja u okviru državnih granica.
- 47.Ustavni sud se, također, poziva na svoju treću Djelimičnu odluku u predmetu broj U 5/98 u kojoj se ističe da ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju segregacijom zasnovanom na teritorijalnom razdvajanju (Treća djelimična odluka broj U 5/98 III od 1. jula 2000. godine - Bilten Ustavnog suda, Sarajevo 2001. godine, tačka 60).
- 48.Prema već spomenutoj sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku između pojedinaca ili grupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, te ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži.
- 49.Grupe koje u konkretnom predmetu treba uporediti su Bošnjaci, Hrvati i Srbi, građani Bosne i Hercegovine, kojima treba biti, prema osnovnom ustavnom principu, garantiran ravnopravan odnos na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Međutim, izmjena naziva dodavanjem riječi "srpski" ispred naziva određenih gradova ili općina, odnosno zamjena ranijeg naziva novim koje asocira na pripadnost Srbima kao grupi ili, pak, ukidanjem u nekim slučajevima predznaka "bosanski", implicira namjeru da gradove i općine o kojima je riječ treba posmatrati kao isključivo srpske. Promjenom naziva na ovaj način, postavlja se pitanje može li se ovakav odnos smatrati kao odnos koji ima objektivno i razumno opravdanje u smislu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 50.Iako je konkretni zahtjev Ustavnom sudu podnesen 30. jula 2001. godine, Narodna skupština Republike Srpske, izuzev što je odredila zastupnika u ovom postupku koji je s tim u vezi predložio održavanje javne rasprave, u dosadašnjem toku postupka nije argumentirala postojanje objektivnog i razumnog opravdanja za promjenu naziva navedenih gradova i općina. Ova činjenica ne sprječava Ustavni sud da ispita postojanje razloga kojima su osporene zakonske odredbe mogle sadržati opravdanje ove vrste.
- 51.Ustavni sud, dakle, smatra da razlozi koji su doveli do promjene naziva prvenstveno predstavljaju želju da se naglasi činjenica da se gradovi i općine, o kojima je riječ, nalaze na teritoriji Republike Srpske i da su sada nastanjeni većinskim stanovništvom srpske nacionalnosti. Međutim, ovakvi se razlozi ne mogu prihvatiti kao objektivni i razumni, jer bi bili u suprotnosti sa osnovnim ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
- 52.Također je jasno da je stavljanje naglaska na "srpsko" svojstvo određenih gradova i općina posljedica zanemarivanja činjenice da je u mnogim slučajevima sadašnja struktura stanovništva posljedica rata i migracija uzrokovanih ratom i da ne odgovara stanju zatečenom na početku ratnih dejstava. Odredba člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine je imala za cilj da omogući "poništenje posljedica uzrokovanih ratom i stvaranje političkih, ekonomskih i socijalnih uvjeta koji vode dobrovoljnom povratku i harmoničnoj reintegraciji izbjeglih i raseljenih osoba, bez izdvajanja bilo koje grupe. Također, potrebno je obezbijediti svu potrebnu pomoć izbjeglim i raseljenim licima, pa i raditi na tome da im se olakša dobrovoljan povratak, na miran, organiziran i postupan način" (član II Aneksa 7 Mirovnog sporazuma - Sporazum o izbjeglim i raseljenim licima). U takvim okolnostima biranje naziva, na osnovu sadašnje strukture stanovništva, ne može, dakle, biti u saglasnosti sa jednim od osnovnih ciljeva Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa 7 Mirovnog sporazuma izraženih u članu II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i članu II Aneksa 7 Mirovnog sporazuma - olakšavanje i podsticanje povratka izbjeglih i raseljenih osoba u mjesto svoga predratnog boravišta.
- 53.Drugi razlog koji je doveo do promjene naziva gradova i općina bi se u nekim slučajevima mogao posmatrati kao želja da se nazivi ovih mjesta razlikuju od sličnih naziva gradova ili općina koji se nalaze na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud napominje da bi se ovaj cilj mogao lako postići odabiranjem predznaka ili naziva etnički neutralnog karaktera. U svakom slučaju, korištena ustavna argumentacija je izrazito protiv biranja naziva koji ukazuju na pripadnost bilo kojoj nacionalnoj skupini, a u konkretnom slučaju srpskoj, pa u ovom predmetu ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži.
- 54.Nije sporno da je do promjena naziva nekih gradova i općina došlo prije stupanja na snagu sadašnjeg Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, činjenica da se radi o nazivima koji nisu u skladu sa principima utvrđenim Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i da su potvrđeni i naknadno donesenim zakonima - sama po sebi je u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 55.Ustavni sud zaključuje da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa ustavnim principom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine i da su one diskriminirajućeg karaktera, u smislu člana II/4. u vezi sa čl. II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom da je odredba člana II/5. sastavi dio pojedinih prava iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj član Ustava Bosne i Hercegovine povrijeđen u konkretnom slučaju.
Član 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i
lokalnoj samoupravi
- 56.U pogledu stava 3. člana 11. i stava 1. člana 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi, kojim se propisuje da će status općina koje pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine utvrditi Narodna skupština Republike Srpske i da će neke općine koje su, djelimično ili u potpunosti, pripale Federaciji BiH, privremeno prestati funkcionirati - Ustavni sud cijeni da ove odredbe treba tumačiti u kontekstu stava 2. člana 11a.
- 57.Iako značenje ovih odredbi nije dovoljno jasno, Ustavni sud pretpostavlja da one predviđaju da Narodna skupština može odlučiti da te općine neće imati status unutar Republike Srpske i da prethodna organizacija ovih općina neće više postojati, nego je na Federaciji BiH da odluči o budućoj upravi ovih općina ili dijelova općina koje su pripale Federaciji BiH. Iako postoje argumentirani razlozi da se zaključi da je formulacija ovih odredbi, uključujući upotrebu riječi "privremeno", neadekvatna, Ustavni sud smatra da iz značenja osporene odredbe ne proizlazi zaključak o njenoj neustavnosti.
VII - Zaključak
- 58.Na osnovu člana 61. stav 2. i člana 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
- 59.U ovom predmetu Ustavni sud nije našao za potrebno da neposredno, na javnoj raspravi, razmotri pitanja od značaja za donošenje ove odluke. Ovakvo opredjeljenje Ustavni sud je zauzeo polazeći od odredbe stava 1. člana 46. Poslovnika Ustavnog suda.
- 60.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.