Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju U 30/03, rješavajući apelaciju "Modratrans d.o.o." Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
na sjednici, održanoj 17. marta 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija d.o.o. "Modratrans" Sanski Most, podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać broj Pž-70/01 od 7. maja 2001. godine i presude Općinskog suda Sanski Most broj Ps-63/00 od 12. februara 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    "Modratrans" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Cazina, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 4. juna 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać broj Pž-70/01 od 7. maja 2001. godine i presude Općinskog suda Sanski Most broj Ps-63/00 od 12. februara 2001. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću i od "Una-Promet" d.o.o. Cazin je traženo da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Ustavni sud je, 17. septembra 2001. godine, primio odgovor na apelaciju Kantonalnog suda u Bihaću, a 31. jula 2001. godine odgovor od "Una-Promet" d.o.o. Cazin.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda u Bihaću i "Una-Promet" d.o.o. Cazin je 5. marta 2004. godine dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
  • 6.
    Apelant je preduzeće iz Sanskog Mosta, od kojeg je preduzeće "Una-Promet" d.o.o. iz Cazina imalo potraživanje koje je proizašlo iz njihovog međusobnog ugovornog odnosa. Preduzeće "Una-Promet" d.o.o. Cazin, kao povjerilac u postupku (u daljnjem tekstu povjerilac), je Općinskom sudu Sanski Most podnijelo prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave. Općinski sud Sanski Most je, rješenjem broj Ip-36/99 od 10. marta 1999. godine, usvojio prijedlog za izvršenje i obavezao apelanta na isplatu duga povjeriocu u iznosu od 5.145,60 konvertibilnih maraka.
  • 7.
    Apelant je protiv rješenja o izvršenju od 10. marta 1999. godine uložio prigovor 19. marta 1999. godine u kojem je, između ostalog, istakao da osporava postojanje duga u traženom iznosu.
  • 8.
    Općinski sud Sanski Most je, 21. maja 1999. godine, donio presudu broj Ps-12/99 kojom je apelanta obavezao na isplatu traženog iznosa. Apelant je uložio žalbu na ovu presudu u kojoj je, između ostalog, istakao zahtjev za kompenzaciju potraživanja tužioca i potraživanja koje preduzeće "Modratrans", sa sjedištem u Sloveniji, ima od tužioca, a čiji je vlasnik apelant.
  • 9.
    Kantonalni sud u Bihaću je, 23. februara 2000. godine, donio rješenje broj PŽ-92/99 kojim je žalbu apelanta usvojio, ukinuo presudu Općinskog suda i vratio predmet na ponovno odlučivanje. Kantonalni sud je, u svom obrazloženju, naveo da izreka odluke nije bila unesena u glavni raspravni zapisnik od 21. maja 1999. godine. U presudi je još navedeno da će u ponovnom postupku sud provesti raspravu i odlučiti o prigovoru dužnika u smislu člana 55a. Zakona o izvršnom postupku.
  • 10.
    U postupku ponovnog odlučivanja, Općinski sud Sanski Most je 19. aprila 2000. godine donio presudu kojom je odlučeno da rješenje o izvršenju, broj Ip-36/99 od 10. marta 1999. godine, ostaje na snazi. Prema tome, apelant je obavezan na isplatu navedenog duga sa obračunatim zateznim kamatama. Apelant je uložio žalbu na ovu presudu.
  • 11.
    Kantonalni sud u Bihaću je, 30. novembra 2000. godine, donio rješenje broj Pž.131/00 kojim je žalbu apelanta uvažio, ukinuo presudu Općinskog suda broj Ip-36/99 od 10. marta 1999. godine i vratio predmet na ponovno suđenje. U obrazloženju je navedeno da je predmet vraćen na ponovno suđenje zbog pogrešne primjene odredbe člana 55a. Zakona o izvršnom postupku. Ova odredba nalaže da se povodom izjavljenog prigovora dužnika na rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave donese rješenje kojim se rješenje o izvršenju stavlja van snage, pa se tek po pravomoćnosti ovog rješenja vodi parnica u kojoj se rješava o zahtjevu tužitelja.
  • 12.
    Općinski sud Sanski Most je, 18. decembra 2000. godine, donio rješenje broj IP-36/99 kojim je rješenje o izvršenju od 10. marta 1999. godine stavljeno van snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
  • 13.
    Općinski sud Sanski Most je, 12. februara 2001. godine, donio presudu broj Ps-63/00 kojom usvaja tužbu povjerioca, odnosno tužioca, u cijelosti i obavezuje apelanta da plati dug i kamatu za period od 8. maja 1998. godine. U presudi se navodi da je apelantov zahtjev za kompenzaciju odbijen s obzirom da apelant nije dokazao da je pravni slijednik ugašenog preduzeća "Modratrans", sa sjedištem u Sloveniji. Apelant je podnio žalbu na presudu Općinskog suda od 12. februara 2001. godine.
  • 14.
    Kantonalni sud Bihać je, nakon toga, donio presudu broj Pž 70/01 od 7. maja 2001. godine, kojom je žalba apelanta odbijena, a prvostepena presuda potvrđena.

Kod Općinskog suda Sanski Most je, pod brojem Ip-81/01, pokrenut izvršni postupak radi naplate navedenog duga prema pravosnažnoj presudi.

IV. Relevantni propisi

  • 15.
    Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)

"Član 21.

Š...Ć

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja između organizacija udruženog rada koje vrše privrednu djelatnost određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

Vjerodostojna isprava je, u smislu ovog zakona, faktura, mjenica i ček.

Član 336.

Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela".

  • 16.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH", br. 16/92 i 13/94), koji se, u skladu sa članom IX/5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjivao kao federalni zakon.

"Član 55.

Rješenje doneseno na osnovu vjerodostojne isprave sud će staviti van snage i ukinuti provedene radnje ako je dužnik protiv tog rješenja podnio prigovor Š...Ć

Član 55a.

Š...Ć

Ako se rješenje i izvršenju pobija u cjelini, ili samo u dijelu kojim je dužnik obavezan da namiri potraživanje, sud kome je prigovor podnesen stavit će van snage rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan dostavit će predmet nadležnom sudu Š...Ć."

  • 17.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)

"Član 7. stav 2.

Š...Ć

Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice Š...Ć

Član 203.

Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika."

V. Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 18.
      U svojoj apelaciji, apelant ističe da su povrijeđena njegova osnovna ljudska prava zagarantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kako u toku postupka pred Općinskim sudom tako i u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom. Apelant navodi da je Općinski sud učinio niz propusta kojima je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak, a posebno da nije odlučivao o prebijanju potraživanja koje je apelant imao od tužioca. Apelant ističe da sud nije proveo dokaze na osnovu kojih je zasnovao presudu, odnosno da je presuda donesena bez pravnog osnova, jer se iz presude ne vidi što je osnova presuđenja, odnosno dugovanje i visina duga. Apelant, dalje, navodi da troškovi postupka nisu bili pravilno odmjereni i dosuđeni.
    • 19.
      U odnosu na postupak pred Kantonalnim sudom apelant ističe kako ovaj sud nije cijenio niti jedan navod istaknut u njegovoj žalbi. Apelant, dalje, navodi da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima donošenja. I u odnosu na ovaj postupak apelant, također, ističe povredu prava na pravično suđenje u tom smislu da Kantonalni sud nije cijenio apelantov prigovor kompenzacije.
    • 20.
      Apelant, dalje, ističe i povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog propusta da sud ocijeni navode njegove žalbe, kao i povredu člana 17. Evropske konvencije.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 21.
      U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud u Bihaću navodi da je presuda tog suda, broj Pž-70/01 od 7. maja 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu, utemeljena na odredbama Zakona o obligacijskim odnosima, jer je tuženi priložio valjanu vjerodostojnu ispravu koju je prvostepeni, kao i drugostepeni sud, pravilno ocijenio. Dalje, u odgovoru se navodi da, s obzirom da je presuda donesena u skladu sa materijalnim propisima, sud smatra da su navodi apelanta u apelaciji neosnovani i proizvoljni.
    • 22.
      U svom odgovoru na apelaciju, "Una-Promet" d.o.o. Cazin navodi da je postupak u predmetu pokrenut kao izvršni postupak na osnovu računa broj 51/98/T iz kojeg je vidljiva osnova i visina duga, te da su, prema tome, proizvoljne tvrdnje apelanta o nepostojanju pravnog osnova za donošenje presude. U odnosu na pitanje apelantovog prigovora kompenzacije ističe se da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 336. i 337. Zakona o obligacijskim odnosima, s obzirom da se radi o preduzeću iz Slovenije, koje nije stranka u postupku. Isticanje apelanta da se, kao prethodno pitanje, riješi pitanje pravnog slijednika preduzeća iz Slovenije, također, nije osnovano s obzirom da to preduzeće uopće nije stranka u postupku. Apelant nije podnio nikakav dokaz da je pravni slijednik preduzeća iz Slovenije, što je bio dužan prema članu 7. stav 2. i članu 203. Zakona o parničnom postupku. Što se tiče navoda o nepravilno utvrđenim troškovima postupka, u odgovoru na apelaciju se navodi da su troškovi dosuđeni u stvarnom iznosu, a prema priloženom troškovniku.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
  • 24.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".
  • 25.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-70/01 od 7. maja 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Presuda Kantonalnog suda je donesena 7. maja 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. juna 2001. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelant pobija navedene sudske odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant, također, ističe povredu prava na efektivan pravni lijek iz člana 13., kao i člana 17. Evropske konvencije. Ustavni sud će, prije svega, ispitati pitanje povrede člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 28.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

()

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
    • 29.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi :

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć."

Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovnih sudova, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).

  • 30.
    Ustavni sud primjećuje da se veći dio apelacije upravo odnosi na pitanje ocjene činjeničnog stanja, odnosno na primjenu zakona od redovnih sudova. Kroz cijelu apelaciju se provlači pitanje propusta Općinskog suda da riješi apelantov zahtjev za kompenzaciju svog potraživanja od tužioca i tužiočevog potraživanja. Ustavni sud uočava da je očigledno Općinski sud propustio da u pogledu pitanja kompenzacije postupi po nalogu Kantonalnog suda, ali ovo je kasnije ispravljeno kada je pitanje kompenzacije riješeno tako da je apelantov zahtjev za kompenzaciju odbijen. Kontradiktorni su navodi apelanta u ovom pogledu: naime, u jednom dijelu apelacije se govori o istaknutom zahtjevu za kompenzaciju, a u drugom dijelu se navodi da je sud propustio da odluči o apelantovoj protutužbi u kojoj je on istakao svoje potraživanje koje ima od tužioca. Kako proizlazi iz dokumentacije u spisu i odgovora na apelaciju, apelant nije podnio protutužbu, pa nadležni sud nije u tom pravcu ni mogao donijeti odluku. Proizlazi da je apelacija u ovom dijelu neosnovana.
  • 31.
    U odnosu na ostatak apelantovih žalbi u vezi sa povredom člana 6. Evropske konvencije, a koje se odnose na pitanja propusta suda da utvrdi postojanje i visinu apelantovog duga, zatim načina na koji su odmjereni parnični troškovi i isticanja da Kantonalni sud nije procijenio razloge navedene u žalbi, Ustavni sud podsjeća da pravo na pravičan postupak daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, ovo pravo ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02). Ustavni sud uočava da je apelant u postupku pred nadležnim sudovima imao pravnog zastupnika koji je imao mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze. Sud je primijenio relevantne zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju sudovi očigledno proizvoljno primijenili zakon, te su i ovi navodi apelanta neosnovani.
  • 32.
    Iz navedenog proizlazi da nije došlo do povrede prava apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Članovi 13. i 17. Evropske konvencije

  • 33.
    Apelant smatra da su povrijeđeni čl. 13. i 17. Evropske konvencije na njegovu štetu jer Kantonalni sud nije cijenio nijedan žalbeni razlog istaknut u njegovoj žalbi.
  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati navode apelacije u pogledu ovih prava.

VIII. Zaključak

  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

U 30/03

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.