USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 261/03, rješavajući apelaciju N. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija N. G. podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-179/03 od 19. augusta 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. G. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Modriče, koju zastupa F. A., advokat iz Gradačca, podnijela je, 15. septembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-179/03 od 19. augusta 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od učesnika u postupku Okružnog suda i N. G. iz Modriče zatraženo je, 26. maja 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud i N. G. dostavili su odgovore na apelaciju 8. juna 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i N. G. otpremljeni su apelantici 23. augusta 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Apelantica kao kupac i N. G. kao prodavac zaključile su, 5. februara 2002. godine, predugovor o kupoprodaji stana. Predugovorom je utvrđeno da će se zaključiti ugovor o kupoprodaji stana, koji se nalazi u Modriči u ul. Jovana Dučića 10/2, površine 36 m2�, po cijeni od 16.500 KM. Osim toga, utvrđeno je da će se nakon potpisivanja predugovora isplatiti prvi dio prodajne cijene u iznosu od 5.000 KM, dok će ostatak biti isplaćen prilikom ovjere kupoprodajnog ugovora i upisa prava vlasništva na kupca, s obzirom da se predmetni stan nalazio u fazi otkupa. Članom 4. predugovora utvrđeno je da će se, u slučaju da jedna od ugovornih strana želi da odustane od svoje obaveze, u pogledu kapare primjenjivati odredbe Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03). Potpisi predugovarača nisu bili ovjereni pred nadležnim sudom.
- 7.N. G. je primila iznos od 5.000 KM, izvršila otkup predmetnog stana i uknjižila ga u javnoj knjizi na svoje ime, ali je odbila da zaključi ugovor o njegovoj kupoprodaji sa apelanticom. Zbog toga, apelantica je podnijela, 1. jula 2002. godine, tužbu Osnovnom sudu u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), tražeći od njega da N. G. obaveže da joj plati dvostruku kaparu u iznosu od 10.000 KM. Vrijednost spora označena je na iznos od 1.000 KM.
- 8.Osnovni sud je donio presudu, broj P-196/02 od 24. oktobra 2002. godine, kojom je djelimično usvojio apelantičin tužbeni zahtjev, obavezavši N. G. da vrati iznos od 5.000 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od 1. jula 2002. godine, pa do isplate. Ostatak apelantičinog tužbenog zahtjeva je odbijen. Osnovni sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da u konkretnom slučaju predugovor o kupoprodaji stana nije ovjeren pred nadležnim sudom, te stoga ne može pravno djelovati. Takav ugovor nije ni doveo do zaključivanja glavnog ugovora o kupoprodaji stana. Sud u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima u pogledu vraćanja dvostruke kapare, zato što stranke nisu zaključile ugovor o kupoprodaji stana, već su zaključile samo predugovor o njegovoj prodaji koji nije ovjeren pred nadležnim sudom. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je N. G. od apelantice primila iznos od 5.000 KM, Osnovni sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, koje se odnose na stjecanje bez osnova, obavezavši tuženu da apelantici vrati iznos koji je od nje primila.
- 9.Apelantica je izjavila žalbu na navedenu presudu, žaleći se na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Okružni sud je donio presudu, broj Gž-179/03 od 19. augusta 2003. godine, kojom je odbio apelantičinu žalbu, te potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda. Okružni sud je, u obrazloženju svoje odluke, naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo, s obzirom da u konkretnom slučaju predugovor o kupoprodaji stana nije zaključen u skladu sa odredbama člana 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti ("Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine", br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 29/94), te stoga kao takav ne može proizvoditi pravne posljedice, pa se ne mogu primijeniti ni odredbe Zakona o obligacionim odnosima u pogledu vraćanja dvostruke kapare.
- 10.Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju protiv presude Okružnog suda broj Gž-179/03 od 19. augusta 2003. godine.
IV - Relevantni propisi
- 11.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03)
"Član 45. st. 1., 2. i 3.
- 1.Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.
- 2.Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti ugovora.
- 3.Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora".
- 12.Zakon o prometu nepokretnosti ("Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine", br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 29/94)
"Član 9. st. 2. i 3.
Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sačinjen u pismenom obliku, a potpisi ugovarača ovjereni u nadležnom sudu.
Samoupravni sporazum, odnosno ugovor koji je zaključen protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne proizvodi pravno dejstvo".
- 13.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03 i 85/03)
"Član 237. st. 2. i 3.
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelantica navodi da je presudom Okružnog suda, broj Gž-179/03 od 19. augusta 2003. godine, povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, apelantica smatra da su redovni sudovi na konkretan slučaj pogrešno primijenili odredbe Zakona o prometu nepokretnosti, s obzirom da predmetni predugovor o kupoprodaji stana predstavlja sporazum stranaka, te su se iz tog razloga na njega trebale primijeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima u pogledu vraćanja dvostruke kapare. Naime, apelantica smatra da predmetni predugovor o prodaji stana predstavlja, u stvari, sporazum o datoj kapari, te da se u slučaju odustanka bilo koje ugovorne strane trebaju primijeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima o vraćanju dvostruke kapare.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.Okružni sud smatra da apelaciju treba odbaciti zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, te se u tom smislu poziva na član 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje da Vrhovni sud Republike Srpske može izuzetno dozvoliti reviziju u svim predmetima, ukoliko ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Ukoliko se ne uvaži prigovor u pogledu dopustivosti apelacije, Okružni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana, s obzirom da presudama redovnih sudova nisu povrijeđene odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 16.N. G. u odgovoru na apelaciju ističe da presudama redovnih sudova nije povrijeđen ni jedan materijalni ili procesni zakon, kao ni odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VI - Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine).
- 20.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda, broj Gž-179/03 od 19. augusta 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
- 21.Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju od apelantice nije moglo tražiti da, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv osporene presude, s obzirom da je vrijednost spora označena u iznosu od 1.000 KM, dok vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude Osnovnog suda iznosi 5.000 KM. Iz navedenog je vidljivo da ni tužba, a ni presuda ne ispunjavaju propisanu visinu spora koja je određena u članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku da bi revizija bila dopuštena. Odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku daju mogućnost Vrhovnom sudu Republike Srpske da "izuzetno može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima". Iz navedenih odredbi vidljivo je da Vrhovni sud Republike Srpske ima diskreciono pravo da "izuzetno može dozvoliti reviziju". Dakle, u konkretnom slučaju apelantica nije mogla biti sigurna da njezina revizija ispunjava formalne uvjete za prihvatljivost, posebno kad se ima u vidu označena vrijednost spora i iznos pobijanog dijela pravosnažne presude, te stoga, ukoliko bi uložila reviziju izložila bi se riziku da ona bude odbačena iz formalnih razloga, čime bi propustila rok za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
- 22.Nadalje, osporena presuda Okružnog suda broj Gž-179/03 donesena je 19. augusta 2003. godine, a apelantica je podnijela apelaciju 16. septembra 2003. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija podnijeta u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
Apelantica pobija osporenu presudu tvrdeći da joj je njom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 24.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Š...Ć"
- 25.Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radilo o sporu iz ugovornog odnosa. Prava fizičkih osoba i njihovi međusobni odnosi koji proizlaze iz ugovornog prava, tj. ugovornih odnosa, su uvijek građanska prava (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Ringeisen v. Austria od 16. jula 1971. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u ovom slučaju.
- 26.Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju apelantica žali da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, te naglašava da je takvom primjenom materijalnog prava povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 27.U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02), prema kome "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 28.U konkretnom slučaju Ustavni sud ne vidi ni jedan razlog da bi mogao smatrati da su redovni sudovi primijenili materijalno pravo proizvoljno ili diskriminacijski, ili da je došlo do povrede apelantičinih osnovnih procesnih prava, ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava. Apelantici je omogućen dvostepeni sudski postupak, i tokom njega mogla se izjašnjavati o navodima suprotne strane i predlagati izvođenje dokaza. Redovni sudovi su primijenili materijalno pravo pravilno, a zaključak da predugovor o kupoprodaji stana, u ovom slučaju, ne može proizvoditi pravne posljedice, jer nije ovjeren pred nadležnim sudom, temelji se na odredbama člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti, te odredbama člana 45. Zakona o obligacionim odnosima.
- 29.Ustavni sud zaključuje da osporena presuda nije povrijedila apelantičino pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 30.Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da nije nadležan ulaziti u način i ispravnost načina na koji su primijenili materijalno pravo redovni sudovi, ukoliko apelant u apelaciji ne naznači i dokaže da je primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska, odnosno ukoliko ne dokaže da je bio uskraćen za neko od osnovnih procesnih prava, ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.