Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 64/03, rješavajući apelaciju "Multiprodukt" d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Valerija Galić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija "Multiprodukt" d.o.o. Sanski Most podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-166/01 od 28. februara 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    "Multiprodukt" d.o.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 29. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-166/01 od 28. februara 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog pravobranilaštva u Sanskom Mostu zatraženo je, 11. septembra 2003. godine, da dostave odgovor na apelaciju.

Kantonalni sud dostavio je 29. septembra 2003. godine odgovor na apelaciju, a odgovor je proslijeđen apelantu, u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

Općinsko pravobranilaštvo u Sanskom Mostu nije dostavilo odgovor.

III - Činjenično stanje

  • 3.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 4.
    U izvršnom predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj IP-7/00, Općinski sud kao prodavac i apelant kao kupac, po slobodnoj pogodbi na prijedlog povjerioca-apelanta zaključili su, 3. oktobra 2000. godine, Ugovor o kupoprodaji prema kojem Općinski sud kao prodavac prodaje apelantu kiosk (montažni objekt) izgrađen na građevinskom zemljištu k.č. 1476/1 k.o. Sanski Most, po cijeni od 5.157,51 KM. Predajom predmeta ugovora u posjed povjeriocu-apelantu smatra se da je povjerilac u cijelosti podmiren u pogledu novčanih potraživanja protiv dužnika TP "Esnaf" Sanski Most, vlasnika F. H., kako u pogledu duga tako i sporednog potraživanja.
  • 5.
    Apelant se dopisom od 2. novembra 2000. godine obratio Općini Sanski Most - Služba za imovinsko-građevinske i komunalne poslove, kojim obavještava da je vlasnik montažnog kioska, koji se nalazi na k.č. 1476/1 k.o. Sanski Most, ranije vlasništvo F. H., pa kako ovaj kiosk trenutno koristi Zlatna dolina d.o.o. - Sanski Most bez pravnog osnova, izvještava da za navedeni kiosk niko ne može dobiti odobrenje za rad bez njegove saglasnosti.
  • 6.
    Općina Sanski Most dopisom, broj 07-30-4580/2000 od 29. novembra 2000. godine, obavijestila je apelanta da je parcela na kojoj se nalazi kiosk k.č. 1476/1, upisana u P.l. 764 k.o. Sanski Most, državno vlasništvo - korisnik putovi. Prema tome, apelant nema pravo korištenja ni pravo raspolaganja, pa se na osnovu Zakona o građevinskom zemljištu i člana 23. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.
  • 7.
    Apelant je, zatim, 13. decembra 2000. godine podnio prijedlog Općinskom sudu radi izvršenja upisa prava vlasništva tražeći da sud dozvoli izvršenje Ugovora o kupoprodaji od 3. oktobra 2000. godine tako što će obavezati dužnika, Općinu Sanski Most, da izvrši upis prava vlasništva na montažnom objektu i pravo korištenja na nekretninama označenim u posjedovnim knjigama kao k.č. 1476/1 sa dijelom 1/1 u korist apelanta.
  • 8.
    Općinski sud, Rješenjem broj IP-1/2001 od 10. aprila 2001. godine, dozvolio je predloženo rješenje.
  • 9.
    Općina Sanski Most, koju zastupa općinski pravobranilac, uložila je prigovor na rješenje Općinskog suda od 10. aprila 2001. godine zato što se predmetno izvršenje ne može provesti upisom prava vlasništva, kako traži apelant, s obzirom da se radi o montažnom objektu - korisniku - kiosku, koji se prema odredbama Zakona o vlasničkim odnosima smatra pokretnom stvari, dakle privremenim objektom, a ne građevinskim objektom koji je namijenjen trajnoj upotrebi. Prema tome, on ne može biti predmet upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
  • 10.
    Rješenjem Općinskog suda, broj IP-1/01 od 20. aprila 2001. godine, stavljeno je van snage Rješenje o izvršenju ovog suda, broj IP-1/01 od 10. aprila 2001. godine, a postupak se nastavlja kao povodom prigovora na platni nalog.
  • 11.
    Apelant je, 24. aprila 2001. godine, uložio žalbu Kantonalnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda, broj IP-1/01 od 20. aprila 2001. godine.
  • 12.
    Kantonalni sud je, Rješenjem broj Pž-88/01 od 18. juna 2001. godine, uvažio apelantovu žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
  • 13.
    Općinski sud je nakon toga, 17. jula 2001. godine, dostavio Rješenje broj 1/01, kojim se dužnikov prigovor odbija kao neosnovan i Rješenje broj IP-1/01 od 20. aprila 2001. godine stavlja van snage.
  • 14.
    Kantonalni sud, odlučujući o dužnikovoj žalbi (Općina Sanski Most), Rješenjem broj Pž-166/01 od 28. februara 2002. godine, uvažio je žalbu, pobijano rješenje preinačio i usvojio dužnikov prigovor kao osnovan, a rješenje o izvršenju je preinačio tako da se prijedlog za izvršenje odbija, izvršenje obustavlja i ukidaju sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju ovog rješenja se navodi da Općina Sanski Most nije dužnik u ovoj izvršnoj stvari, a da prijedlog za izvršenje nije usklađen sa izvršnom ispravom, jer se prijedlogom traži upis prava vlasništva na montažnom objektu koji je predmet kupoprodaje kao pokretna stvar, kao i prava korištenja na nekretninama gdje se kiosk nalazi u korist apelanta. Stoga ne postoje zakonske pretpostavke za određivanje izvršenja i donošenje rješenja o izvršenju.
  • 15.
    Protiv ovog rješenja podnesena je apelacija Ustavnom sudu.

IV - Relevantni propisi

  • 16.
    Zakon o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/98 i 29/03)

"Član 23.

Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla, odlukom nadležnog organa i nasljeđivanjem."

Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/92, 16/92 i 13/94)

"Član 16.

Sud određuje izvršenje na osnovu izvršne isprave.

Izvršne isprave su:

1.) izvršna sudska odluka i izvršno poravnanje;

2.) izvršna odluka u upravnom postupku, poravnanje u upravnom postupku i izvršna odluka u prekršajnom postupku, ako glase na ispunjenje novčane obaveze;

3.) druga odluka koja je kao izvršna isprava predviđena zakonom."

Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)

"Član 363.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude, osim odredbi o odgovoru na žalbu i o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 17.
    Apelant navodi da sudovi nisu pravilno primijenili Zakon o izvršnom postupku, Zakon o vlasničko-pravnim odnosima, Zakon o prostornom uređenju, Zakon o građevinskom zemljištu i Zakon o premjeru i katastru nekretnina, te da su povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    Kantonalni sud tvrdi da u ovom izvršnom predmetu nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o izvršenju u odnosu na Općinu Sanski Most koja je označena kao dužnik.

VI - Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj Pž-166/01 od 28. februara 2002. godine protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje Kantonalni sud donio je 28. februara 2002. godine. Apelantov punomoćnik primio je ovo rješenje 10. aprila 2002. godine, a apelaciju je podnio 29. aprila 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 23.
    Apelant pobija navedeno rješenje tvrdeći da su njime povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
    • 24.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š..Ć"

  • 25.
    Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava Hadzianastassiou protiv Grčke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile tokom postupka nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti, broj 10938/ 84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji OI, 50, 98 i broj 10156/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49/67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Evropska konvencija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti, broj 8769/79 od 16. jula 1981. OI 25, 240).

Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da ispituje činjenično stanje ili tumačenje ili način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko je redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (prava na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.

  • 26.
    U predmetnom slučaju radi se o izvršnom postupku, odnosno donošenju rješenja o izvršenju. Ustavni sud konstatira da se postupak izvršenja smatra sastavnim dijelom pravičnog suđenja koje se garantira u članu 6. Evropske konvencije.

Međutim, u konkretnom slučaju apelant ukazuje da mu nije dostavljena žalba Općine Sanski Most na Rješenje Općinskog suda broj IP-1/2001 kojim se prigovor dužnika odbija kao neosnovan. Ustavni sud konstatira da, prema Zakonu o parničnom postupku, u postupku o žalbi protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude, osim odredbi u odgovoru na žalbu i o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom (član 363).

Prema ocjeni Ustavnog suda, Kantonalni sud je pravilno postupio u konkretnom slučaju jer je žalba protiv rješenja jednostrani pravni akt pa se ne dostavlja protivnoj stranci na odgovor. Pored toga, Ustavni sud ponovo ističe da nije u njegovoj nadležnosti da ispituje način na koji su primijenili zakon redovni sudovi. Ustavni sud, međutim, ne uočava u ovom slučaju bilo kakvu povredu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno povredu apelantovih prava, zaštićenih članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ovo tim više što iz presude Općinskog suda, broj P-554/00 od 23. maja 2001. godine, koju je dostavio apelant, proizlazi da se pred Općinskim sudom vodi i spor radi utvrđivanja u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Općine Sanski Most i Zlatne doline d.o.o. Ovom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se "utvrdi da je vlasnik montažnog kioska ležećeg na k.č. 1476/1 kao i korisnik zemljišta k.č. 1476/1 sa dijelom 1/1 koji služi trajnoj namjeni kioska, slijedom čega se obavezuje prvotužena Općina Sanski Most da trpi upis vlasništva na kiosku i prava korištenja na zemljištu k.č. 1476/1 koji je apelant stekao 3. oktobra 2000. godine, zaključenjem ugovora o kupoprodaji sa prodavcem Općinskim sudom Sanski Most u izvršnom postupku, broj I: 7/00".

Konačno, Ustavni sud zaključuje da apelantovo pravo na pravično suđenje, u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije povrijeđeno.

Ostali navodi iz apelacije

  • 27.
    U odnosu na navode iz apelacije koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek (član 13), zabranu zloupotrebe prava (član 17) i zaštitu imovine (član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno da se posebno razmatraju ovi navodi apelacije.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.