Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 298/04, rješavajući apelaciju Z. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Z. N., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvl-z-61/03 od 13. januara 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Kž-294/02 od 1. aprila 2003. godine i Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj K-40/02 od 10. oktobra 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I- Uvod

  • 1.
    Z. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa M. M. D., advokat iz Prijedora, podnio je, 15. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kvl-z-61/03 od 13. januara 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-294/02 od 1. aprila 2003. godine i Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-40/02 od 10. oktobra 2002. godine. Apelant je, 18. oktobra 2004. godine, dopunio apelaciju.

II- Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Općinskog tužilaštva u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinsko tužilaštvo) je, 16. decembra 2004. godine, zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Općinsko tužilaštvo je, 11. januara 2005. godine, dostavilo odgovor na apelaciju dok Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovor Općinskog tužilaštva je, 17. januara 2005. godine, dostavljen apelantu.

III- Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda broj K-40/02 od 10. oktobra 2002. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela - teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa- iz člana 320. stav 4. u vezi sa članom 315. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Federacije BiH, izvršenog tako što je kao učesnik u javnom prometu, upravljajući teretnim motornim vozilom pod dejstvom alkohola, pretičući, presjekao put motociklu na kojem su se nalazili S. B. i A. K, koji su pali sa motocikla i usljed zadobijenih povreda podlegli, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
  • 7.
    Kantonalni sud je Presudom broj Kž-294/02 od 1. aprila 2003. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni, tako da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U obrazloženju ove odluke je navedeno da je apelantu prvostepenom presudom kazna prestrogo odmjerena s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Navedeno je da prvostepeni sud nije dovoljno procijenio doprinos oštećenih u ovom saobraćajnom udesu, a u obzir su uzete i činjenice da optuženi nije do sada osuđivan za istovrsna krivična djela i njegovo korektno držanje na sudu.
  • 8.
    Vrhovni sud je Presudom broj Kvl-z-61/03 od 13. januara 2004. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti, izjavljen protiv navedenih presuda.

IV- Relevantni propisi

  • 9.
    U Krivičnom zakonu Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) relevantne odredbe glase:

"Ugrožavanje javnog prometa

Član 315.

(1) Sudionik u prometu na putevima koji se ne pridržava prometnih propisa i time tako ugrozi javni promet da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većih razmjera, pa uslijed toga kod drugog nastupi teška tjelesna povreda ili imovinska šteta preko 2.000 KM, kaznit će se zatvorom do pet godina.

(2) Ko ugrožavanjem željezničkog, brodskog, tramvajskog, trolejbuskog prometa ili prometa žičarom dovede u opasnost život ili tijelo ljudi ili imovinu većih razmjera, kaznit će se zatvorom do pet godina.

(3) Ko djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini iz nehata, kaznit će se zatvorom do tri godine.

Član 320. stav 4.

(4) Ako je uslijed djela iz člana 315. stav 3, člana 316. stav 2, člana 317. stav 2. i člana 318. stav 3. ovog zakona nastupila smrt jedne ili više osoba, učinitelj će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina."

  • 10.
    U Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) relevantne odredbe glase:

"Član 408.

Vrhovni sud Federacije odbit će presudom zahtjev za zaštitu zakonitosti ako utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se poziva podnositelj zahtjeva ili ako je zahtjev uložen zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja."

  • 11.
    U Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima ("Službeni list SFRJ", br. 50/88, 63/88, 80/89, 29/90, 11/90 i "Službeni list Republike BiH", broj 2/92) relevantne odredbe glase:

"Član 45.

Vozač je dužan da brzinu kretanja vozila prilagodi osobinama i stanju puta, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustini saobraćaja i drugim saobraćajnim uvjetima, tako da vozilo može pravovremeno da zaustavi pred svakom preprekom koju, pod datim uvjetima, može da predvidi.

Vozač ne smije da smanji brzinu kretanja vozila do te mjere da njegovo vozilo pričinjava smetnju normalnom odvijanju saobraćaja."

Član 62. stav 2.

Vozač ne smije vozilom da otpočne preticanje ili obilaženje

>Š...Ć>

  • 2)
    ako je vozač koji se kreće iz njega otpočeo preticanje.

Član 164. stav 3.

Ne smije da uzima alkoholna pića niti da otpočne upravljanje vozilom ako u organizmu ima alkohola ili ako pokazuje znake alkoholne poremećenosti

  • 1)
    vozač motornog vozila kategorije C i D- dok upravlja vozilom te kategorije.

>Š...Ć>"

V- Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). On navodi da nije kriv za konkretno krivično djelo, s obzirom da i same okolnosti pada oštećenih sa motocikla, mada ih je detaljno obrazložio vještak saobraćajne struke, nisu dovoljno precizno i nesumnjivo razjašnjene i utvrđene. Ovim odlukama, smatra apelant, ozbiljno je narušen osnovni princip zakonitosti, kao i princip in dubio pro reo, kao osnovni principi krivičnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    U odgovoru na apelaciju, koju je dostavilo Općinsko tužilaštvo, navodi se da je apelacija neosnovana i iz njenih navoda ne proizlazi kršenje ustavnih prava na koja se poziva apelant. Naime, u svojoj apelaciji apelant detaljno obrazlaže zapravo činjenični opis krivičnog dijela, te način kako je do njega došlo i svoje nezadovoljstvo donesenom sudskom odlukom. U tim navodima, između ostalog, stoji da je njegovo mišljenje da sudovi koji su raspravljali o krivičnom predmetu nisu sa dovoljno pažnje raspravili o bitnim i odlučnim činjenicama za presuđenje, ističući pri tome da je uzrok izvršenja krivičnog djela zapravo pad motocikliste i da su oštećeni isključivi krivici za nastanak saobraćajne nezgode.
  • 14.
    Općinsko tužilaštvo smatra da su ovakve tvrdnje neosnovane, prije svega zato što je u toku prvostepenog postupka optuženi uz pomoć advokata imao mogućnost da se izjasni o svim navodima i da pruži dokaze bitne za utvrđivanje činjeničnog stanja.

VI- Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kvl-z-61/03 od 13. januara 2004. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 12. februara 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 15. marta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII- Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 22.
    Osnovni prigovor, koji apelant iznosi u predmetnoj apelaciji, odnosi se na navodno nerazjašnjene uzroke nastanka saobraćajne nezgode i doprinos učesnika u nezgodi njenom nastanku. Apelant smatra da se relevantna činjenica, pad motocikliste, ne može uzročno-posljedično dovesti u vezu sa njegovim radnjama u javnom prometu, pa prema tome, nema ni njegove krivične odgovornosti za posljedice koje su nastupile.
  • 23.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 24.
    Ustavni sud smatra da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje navoda, činjenica i dokazne građe. Iskorištena je, između ostalog, mogućnost angažiranja odgovarajućih sudskih vještaka saobraćajne struke, apelant je uz branioca prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Sudovi su primijenili određene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoljno su obrazložene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana ljudska prava.
  • 25.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII- Zaključak

  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 27.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.