Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 402/04, rješavajući apelaciju S. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. stav 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Usvaja se apelacija S. V.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-36/03 od 27. januara 2004. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    S. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa N. P., advokatica iz Zenice, podnio je, 23. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-36/03 od 27. januara 2004. godine.

II- Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je zatraženo, 19. novembra 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od učesnika u postupku "Željezare Zenica" d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je, 21. februara 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Tuženi je, 28. februara 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor tuženog je, 2. marta 2005. godine, dostavljen apelantu.

III- Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 8.
    Općinski sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj P-1512/98 od 29. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-850/02 od 21. oktobra 2002. godine, obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 5.116,04 KM na ime naknade apelantove plaće kod tuženog, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose počevši od 31. januara 1997. godine pa do 31. jula 2000. godine.
  • 9.
    Apelant je, nakon dobijanja pravosnažne presude, Općinskom sudu podnio prijedlog za prinudno izvršenje, te je u izvršnom postupku sa računa tuženog u korist apelanta isplaćeno 9.629,98 KM.
  • 10.
    Vrhovni sud je Presudom broj Rev-36/03 od 27. januara 2004. godine uvažio reviziju tuženog, izjavljenu protiv navedene drugostepene presude, te preinačio nižestepene presude i odbio apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti.

IV- Relevantni propisi

  • 11.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) koji je primjenjivan u konkretnom slučaju:

"Član 364. st. 1, 2. i 3.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Federacije, odnosno međunarodni ugovor stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM.

Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM."

V- Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant je u apelaciji naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne u Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je Vrhovni sud, u skladu sa relevantnim propisima, donio više odluka o revizijama u identičnim slučajevima u kojima je revizije odbacio kao nedopuštene, s obzirom da se radilo o radnim sporovima u kojima revizije nisu dopuštene zbog naznačene vrijednosti spora. Međutim, osporenom presudom Vrhovni sud mijenja stav koji je do tada imao i donosi presudu na štetu apelanta, koja je u suprotnosti sa relevantnim propisima.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    Tuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da u postupku donošenja odluke o reviziji nije prekršen domaći zakon, pa je apelacija u cjelini neosnovana.

VI- Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-36/03 od 27. januara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 25. februara 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. marta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII- Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje

  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    U osporenom sudskom postupku je odlučeno o apelantovom građanskom pravu na isplatu naknade plaće, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.
  • 21.
    Prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira na principu vladavine prava. U demokratskom savremenom društvu prevladava tumačenje pojma vladavine prava prema kojem ono podrazumijeva uređeni pravni poredak u kojem su ljudska prava na zadovoljavajući način zaštićena, građani jednaki pred zakonom, a demokratski i slobodno izabrana državna vlast poštuje ograničenja koja joj nameće ustav.
  • 22.
    Prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Hercegovini.
  • 23.
    Članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine je svim licima na teritoriji Bosne i Hercegovine garantirano pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da njegov zahtjev u vezi sa njegovim građanskim pravima i obavezama razmotri sud ili tribunal; ovo podrazumijeva "pravo na sud" čiji je jedan od aspekata "pravo na pristup sudu", koje podrazumijeva pravo da se u građanskim stvarima pokrene postupak pred sudom (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A, broj 209, strana 20, stav 59).
  • 24.
    Slijedi da pravo na jednakost pred zakonom podrazumijeva i mogućnost jednakog pristupa sudu svim osobama na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno pravo da o građanskim pravima tih osoba rješava, pod jednakim uvjetima, nadležan sud u postupku koji je predviđen zakonom.
  • 25.
    U konkretnom slučaju nisu zadovoljeni navedeni principi, prvenstveno jer osporena presuda Vrhovnog suda nije zasnovana na Zakonu o parničnom postupku. Prema članu 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM. Iz dokumentacije predmetnog slučaja proizlazi da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 15.000 KM, pa je Vrhovni sud, u skladu sa članom 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku, trebalo da reviziju tuženog odbaci, bez upuštanja u meritum predmeta. Međutim, Vrhovni sud je usvojio reviziju tuženog, iako nije bila dopuštena, i odbio apelantov tužbeni zahtjev.
  • 26.
    Prema apelantovom navodu, Vrhovni sud je donio više odluka u identičnim slučajevima u kojima je revizije odbacio kao nedopuštene, a osporenom presudom mijenja stav koji je do tada imao. Ukoliko se prihvate ti navodi, koje Vrhovni sud nije osporio, došlo bi se do zaključka da se takvim postupanjem Vrhovnog suda narušavaju principi pravne sigurnosti i jednakosti svih osoba pred zakonom kao temeljni principi pravne države. Ustavni sud se međutim, u konkretnom slučaju, neće upustiti u analizu postojanja, odnosno nepostojanja konzistentnosti u praksi Vrhovnog suda u identičnim predmetima. Naime, članom 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku jasno je predviđeno pod kojim je uvjetima dopuštena revizija u parničnom postupku i radi se o formalnim zahtjevima koji ne mogu biti predmet tumačenja Vrhovnog suda, nego se moraju jednako primjenjivati u svim predmetima.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud osporenom presudom arbitrarno primijenio relevantni zakon, arbitrarno tumačeći pravo pristupa sudu, čime je povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje.
  • 28.
    Prema navedenom, Ustavni sud je zaključio da je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Pravo na imovinu

  • 29.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključak u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII- Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud, arbitrarnom primjenom odredbi procesnog zakona, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.