USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 703/04, rješavajući apelaciju PP "IDS" Novi Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija PP "IDS" Novi Travnik.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.
Vladi Federacije Bosne i Hercegovine se nalaže da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I- Uvod
- 1.PP "IDS" Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa I. B., vlasnik, podnio je, 9. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja izvršenja dozvoljenog Rješenjem Općinskog suda u Kladnju broj Ip-34/98 od 10. aprila 1998. godine i 20. juna 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. augusta 2004. godine.
II- Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Općinskog suda u Kladnju i Općine Kladanj kao učesnika u postupku zatraženo je, 13. oktobra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Općinski sud u Živinicama, sa kojim je spojen bivši Općinski sud u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), dostavio je odgovor na apelaciju 27. oktobra 2004. godine, a Općina Kladanj (u daljnjem tekstu: dužnik) 4. novembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantu 10. februara 2005. godine.
III- Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom bivšeg Višeg suda u Tuzli (sada Kantonalni sud) broj Ps-171/96 od 10. decembra 1996. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Pž-905/97 od 20. januara 1998. godine, djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, pa je dužnik obavezan da apelantu, na ime duga nastalog u ratnom periodu za isporučene maskirne uniforme i opremu, isplati iznos od 79.330 DEM, sa kamatama i troškovima postupka. Kako dužnik nije dobrovoljno izvršio obavezu utvrđenu pravosnažnom presudom, apelant je, 6. aprila 1998. godine, podnio prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne prvostepene presude. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-34/98 od 10. aprila 1998. godine dozvolio predloženo izvršenje. Na ovo rješenje dužnik je uložio prigovor, a podnio je i prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.
- 7.Općinski sud je Rješenjem broj I-34/98 od 15. jula 1998. godine odbio prigovor dužnika, a protiv ovog rješenja dužnik je izjavio žalbu, navodeći da je podnio zahtjev za ponavljanje postupka, zbog čega je izvršni postupak trebalo odložiti do donošenja odluke o ponavljanju postupka. Kantonalni sud je vratio spis Općinskom sudu sa uputom da dopunskim rješenjem odluči o prijedlogu za odlaganje izvršenja. Općinski sud je donio dopunsko rješenje 5. oktobra 1998. godine, kojim je usvojio dužnikov prijedlog za odlaganje izvršenja do okončanja postupka za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Nakon toga, Kantonalni sud je Rješenjem broj Pž-29/98 od 4. decembra 1998. godine dužnikovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje o dozvoli izvršenja, pa je ono postalo pravosnažno.
- 8.Dužnikov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka odbijen je Rješenjem Kantonalnog suda broj Ps-171/96 od 8. septembra 1999. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Pž-334/99 od 4. augusta 2000. godine. Nakon toga, apelant je, 11. septembra 2000. godine, tražio od Općinskog suda da nastavi postupak izvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju, a dužnik je, 12. septembra 2000. godine, podnio prijedlog za privremenu obustavu rješenja o izvršenju. Općinski sud je, na osnovu Zakona o privremenoj obustavi od izmirenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98), rješenjem od 7. novembra 2000. godine, usvojio dužnikov prijedlog i privremeno obustavio izvršenje pravosnažnog rješenja o izvršenju, i to, kako je u rješenju navedeno, do 16. oktobra 2001. godine, "ukoliko se prije ne postigne poravnanje".
- 9.Nakon toga, nije bilo daljnjih aktivnosti do 3. juna 2003. godine, kada je Općinski sud održao ročište i naložio apelantu da dostavi preuređen prijedlog za izvršenje, zbog promjena u brojevima žiro-računa i apelanta i dužnika, što je apelant uradio, pa je Općinski sud ponovo donio Rješenje o izvršenju broj Ip-34/98 od 20. juna 2003. godine. Protiv ovog rješenja dužnik je uložio prigovor, koji je Općinski sud odbio Rješenjem broj Ip-34/98 od 28. oktobra 2003. godine. Protiv ovog rješenja dužnik je podnio žalbu, pa je Kantonalni sud Rješenjem broj Pž-362/03 od 30. januara 2004. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje, čime je ono postalo pravosnažno. U obrazloženju svoje odluke Kantonalni sud je naveo da se Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/01), na koji se dužnik pozvao, odnosi na Federaciju BiH, a ne na kantone i općine, koji su "samostalna pravna lica i kao takva i pojedinačno odgovorna za svoje obaveze".
- 10.Nakon ovoga, dužnik je ponovo podnio prijedlog za privremeno odlaganje izvršenja, pa je izvršenje odloženo, prema Zakonu o odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 9/04 i 30/04), koji je u međuvremenu stupio na snagu, i to do 31. maja 2004. godine, prema odredbi člana 3. tog zakona. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama navedenog Zakona, ova odredba je promijenjena tako da je izbrisan rok 31. maj 2004. godine, pa ni do danas pravosnažno rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV- Relevantni propisi
- 11.U Zakonu o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ovim zakonom privremeno se obustavljaju od izvršenja potraživanja pravnih i fizičkih osoba prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
Izvršenje presuda i upravnih akata za potraživanje iz stava 1. ovog člana, ukoliko se prije ne postigne poravnanje, počinje istekom roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona."
- 12.U Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/01) relevantne odredbe glase:
"Član 3.
Pod potraživanjima, koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom, podrazumijevaju se potraživanja pravnih i fizičkih lica, po slijedećim osnovama:
- -mobilisanih ili ustupljenih materijalno-tehničkih sredstava i opreme,
- -isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe odbrane,
- -ustupljenih novčanih sredstava u skladu sa Zakonom, drugim propisom ili općim aktom i
- -drugim osnovama za potrebe odbrane.
>Š...Ć>
Član 6.
Potraživanja iz člana 3. ovog zakona proglašavaju se javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za period od dana nastanka do dana realizacije.
Do donošenja propisa iz člana 7. ovog zakona potraživanja iz stava 1. ovog člana neće se isplaćivati.
Član 7.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Ministarstva finansija, propisat će način utvrđivanja i realizacije javnog duga iz člana 6. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona."
- 13.U Uredbi o načinu utvrđivanja i realizaciji javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", br. 17/02, 34/02 i 34/02) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
Javni dug Federacije u smislu ove uredbe su potraživanja iz člana 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti >Š...Ć> (u daljnjem tekstu: Zakon) nastala u periodu od 8.4.1992. do 23.12.1996. godine, i to:
- -mobilizovana ili ustupljena materijalno-tehnička sredstva i oprema,
- -isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe odbrane,
- -ustupljenih novčanih sredstava u skladu sa Zakonom, drugim propisom ili općim aktom i
- -drugim osnovima za potrebe odbrane.
Član 3.
Pravna i fizička lica koja imaju potraživanja prema Federaciji na osnovu člana 2. Zakona svoja potraživanja mogu prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnih stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: Komisija).
>Š...Ć>
Član 6.
Komisija će koordinirati aktivnosti na provođenju ove uredbe, utvrditi ukupan iznos potraživanja i izvijestiti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine radi utvrđivanja konačnog iznosa javnog duga.>Š...Ć>
Član 12.
U slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda ili konačnim rješenjima Ministarstva odbrane i MUP-a i nadležnih organa uprave, a koje se odnose na javni dug iz člana 3. Zakona, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji na nadležnost.
Pravno lice kome se dostavi izvršna odluka za potraživanje iz osnova javnog duga u skladu sa članom 3. Zakona obavezno je odluku dostaviti odmah Komisiji koja postupa u skladu sa odredbama ove uredbe.
Mišljenje Komisije obavezujuće je za sudove i pravna lica iz st. 1. i 2. ovog člana."
- 14.U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/04) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršna dokumenta donesena u sudskom i upravnom postupku, a koja se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- -stare devizne štednje;
- -razne materijalne i nematerijalne štete;
- -potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- -zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulisati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana ovog zakona, a najkasnije do 31.5.2004. godine.
Član 8.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/98)."
- 15.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 30/04) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/04 u članu 3. u drugom redu iza riječi "člana" dodaje se broj "2", a u trećem redu iza riječi "zakona", stavlja se tačka, a ostali dio teksta se briše.
>Š...Ć>"
- 16.U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04) relevantne odredbe glase:
"Član 3.
Unutrašnji dug Federacije iznosi >Š...Ć>, a čine ga:
>Š...Ć> obaveze za potraživanja nastala u ratu ili tokom neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratna potraživanja), kao materijalne i nematerijalne štete.
Unutrašnji dug koji se izmiruje putem izdavanja obveznica predstavlja potpunu isplatu svakog potraživanja za koje su izdate obveznice.
Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine >Š...Ć> primjenjuju se odredbe ovog Zakona.
Član 16.
Ratna potraživanja iz člana 3. ovog zakona su obaveze nastale u periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. decembra 1996. godine i za koja su fizička i pravna lica propisno prijavila potraživanja, prema Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti >Š...Ć> i Uredbi o načinu utvrđivanja i realiziranja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
Član 17.
Obaveze za ratna potraživanja izmirivat će se izdavanjem obveznica.
Kamata na ratna potraživanja otpisuje se.
Član 20.
Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 900 miliona KM, ne akumuliraju kamatu, imaju rok dospijeća koji ne prelazi 50 godina i isplaćivat će se u deset godišnjih rata počevši najkasnije devet godina prije krajnjeg roka dospijeća."
- 17.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik SFRJ", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90,27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH", br. 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:
"Član 8.
>Š...Ć> Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (član 48).
Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba.
ŽŽalba i prigovor ne odlažu izvršenje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Odluka donesena po žalbi je pravosnažna.>Š...Ć>
Član 10.
U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno. >Š...Ć>
Član 39.
>Š...Ć> Rješenje o izvršenju na novčanom potraživanju dostavlja se i dužnikovom dužniku, a rješenje o izvršenju na sredstvima na računu dužnika dostavlja se i jedinici Službe društvenog knjigovodstva kod koje se vode ta sredstva.
Rješenje o izvršenju, doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, dostavlja se odgovarajućoj jedinici Službe društvenog knjigovodstva tek pošto postane pravosnažno.>Š...Ć>"
- 18.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/03) relevantne odredbe glase:
"Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.>Š...Ć>
Član 166.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.>Š...Ć>
Član 170.
(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljem postupanju.
Član 226.
Postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončat će se po odredbama ovog zakona.
Član 228.
U izvršnom postupku reguliranim ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvršenja.
Član 229.
Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je uređen izvršni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana početka primjene ovog zakona.
Član 230.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a počet će se primjenjivati po isteku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu."
V- Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 19.Apelant smatra da je došlo do povrede njegovog prava na imovinu zbog neprovođenja pravosnažnog rješenja o izvršenju. Iako to apelant eksplicitno ne navodi, iz apelacije očigledno proizlazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, budući da zbog nemogućnosti naplate svog potraživanja apelant nije u mogućnosti obavljati svoju djelatnost, smatra da mu je povrijeđeno i pravo na život i rad.
b) Odgovor na apelaciju
- 20.Općinski sud smatra da predmetno izvršenje nije moguće provesti zbog odredaba Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH. Također, Općinski sud zaključuje da je postojao "zakonski osnov za donošenje odgovarajućih procesnih rješenja koja su, istina, usljed podnošenja prigovora i žalbi na njih dovela do nerealiziranja određenog rješenja o izvršenju, što se ne može pripisati kao odgovornost tadašnjeg Općinskog suda u Kladnju". Stoga predlažu da Ustavni sud apelaciju odbije.
- 21.Dužnik u odgovoru osporava navode iz apelacije jer smatra da se u konkretnom slučaju radi o potraživanjima nastalim za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, a za potrebe Oružanih snaga BiH, te da je za to potraživanje nadležna Komisija za utvrđivanje i realizaciju tih potraživanja Također, dužnik smatra da, u skladu sa Uredbom o načinu utvrđivanja i realiziranja javnog duga Federacije BiH nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", br. 17/02, 34/02 i 34/02), u slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim sudskim presudama, a koje se odnosi na javni dug, sud mora izvršnu odluku uputiti navedenoj komisiji, a ne banci na izvršenje. Na osnovu izloženog, predlažu da Ustavni sud apelaciju odbije.
VI - Dopustivost
- 22.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 10/0). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 25.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na pristup sudu.
- 26.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava u pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične prilike apelanta.
- 27.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju sudske presude. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao što to zahtijeva garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 28.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva, koja pojedincu stoje na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21).
- 29.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o propuštanju izvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju sudske presude, kao i da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio provođenje rješenja o izvršenju.
- 30.Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija dopustiva
VII- Meritum
- 31.Apelant smatra da je neprovođenjem pravosnažnog rješenja o izvršenju sudske presude došlo do povrede njegovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 32.Apelant se, u suštini, žali na to što se ne izvršava pravosnažna sudska odluka, kojom mu je dosuđen određeni novčani iznos na ime duga nastalog u ratnom periodu za isporučene maskirne uniforme i opremu. U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije obezbjeđuje svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine stav 40). U tom smislu to obuhvata "pravo na sud", u čijem okviru je i pravo na pristup sudu kao jedan aspekt tog prava, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno ukoliko bi domaći pravni sistem država ugovornica dozvoljavao da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije detaljno propisuje proceduralne garancije date strankama- postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan- bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi sigurno u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju. Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36).
- 33.Osim navedene prakse Evropskog suda za ljudska prava, postoji i niz odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu s Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Dom za ljudska prava (vidi predmet broj CH/96/17, Blentić protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) i Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi predmet broj (B) 746/97, B.D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji od 24. marta 1999. godine), u kojima je utvrđeno kršenje člana 6. Evropske konvencije zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Također, Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već zaključio da su vlasti obavezne osigurati izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, a da primjena zakona koji to onemogućava krši apelantovo pravo na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). Iz navedenog proizlazi da postoji izgrađena praksa u pogledu stanovišta da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
- 34.Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi mogu primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da se apelant upravo žali na neizvršavanje pravosnažne sudske odluke. U konkretnom slučaju izvršenje pravosnažne presude je dozvoljeno još 10. aprila 1998. godine, također pravosnažnim rješenjem nadležnog suda. Međutim, predmetna presuda nije izvršena već je izvršenje odloženo, prvo 2000. godine i to do 16. oktobra 2001. godine. Međutim, protekom tog roka nije nastavljeno provođenje izvršenja sve do juna 2003. godine, za šta Općinski sud ne nudi nikakve razloge. Nakon nastavka postupka 2003. godine apelantu je naloženo da preuredi prijedlog za izvršenje, nakon čega je, 20. juna 2003. godine, doneseno novo rješenje o izvršenju, koje je postalo pravosnažno 30. januara 2004. godine. Međutim, ni ovo pravosnažno rješenje o izvršenju nije provedeno, već je na zahtjev dužnika izvršenje ponovo obustavljeno, mada o tome nema posebnog rješenja suda u spisu. Kao razlog neizvršavanja, Općinski sud u svom odgovoru navodi činjenicu da je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/04), koji je u članu 3. propisao da će se ovaj zakon primjenjivati "do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka, a najkasnije do 31. maja 2004. godine".
- 35.Takav propis nije donesen do navedenog roka već je, 1. juna 2004. godine, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 30/04), kojim je rok 31. maj 2004. godine izbrisan, pa proizlazi da će se, nakon donošenja ovih izmjena, Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH primjenjivati do "donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka", ali se ne precizira rok za donošenje takvog propisa.
- 36.Također, Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti iz 2001. godine potraživanja pravnih i fizičkih lica iz tog perioda, koja su navedena u članu 3. tog zakona, proglašena su javnim dugom. Nakon toga je, Uredbom o načinu utvrđivanja i realiziranju javnog duga Federacije BiH nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, iz 2002. godine, propisano da će se ta potraživanja prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realiziranje potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: Komisija). Također, navedenom uredbom je propisano i da "u slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda >Š...Ć> a koja se odnose na javni dug >Š...Ć>, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji", te da je "mišljenje Komisije obavezujuće za sudove". Zatim je Federacija BiH, 2004. godine, donijela Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH, kojim je ratna potraživanja definirala kao unutrašnji dug, te regulirala način izmirivanja tog duga. Ovaj zakon je, očigledno, propis koji regulira način izmirenja obaveza po osnovu izvršnih odluka na koji upućuje Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH.
- 37.Ustavni sud naglašava da postoji obaveza svih da poštuju pravosnažne sudske presude. Također, Ustavni sud ističe da država, u principu, ne može donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, jer bi to bilo u suprotnosti sa načelom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, a zatim i sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 38.Naravno, ne može se osporiti pravo državi da donosi zakone kojima se oduzimaju ili ograničavaju određena ljudska prava, ali samo u slučajevima kada je takvo ograničenje predviđeno Evropskom konvencijom, prema kojoj se određena prava, kao na primjer pravo na imovinu, mogu pod određenim uvjetima ograničiti. Međutim, Evropska konvencija ne daje pravo državama potpisnicama da donesu zakone kojima će se spriječiti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, donesenih u skladu sa članom 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, upravo je zakonima spriječeno izvršenje pravosnažne sudske odluke koja se odnosi na utvrđena potraživanja koja treba isplatiti iz budžeta općine. Međutim, u pogledu donošenja navedenih zakona, Ustavni sud smatra da za takvo odstupanje od obaveza preuzetih ratificiranjem Evropske konvencije ne postoje razlozi navedeni u članu 15. Evropske konvencije (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj AP 288/03).
- 39.Ustavni sud naglašava da se u svim slučajevima ograničavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, u smislu Evropske konvencije, mora voditi računa o uspostavljanju pravičnog odnosa između zahtjeva općeg interesa zajednice i potrebe da se zaštite osnovna prava pojedinca. To znači da mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Potrebna ravnoteža, tj. proporcionalnost između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca, neće biti utvrđena ako "dotične osobe moraju snositi prevelik teret" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lonnorth protiv Švedeske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A-52, strane 26-28, st. 70-73).
- 40.Kada se navedeni stavovi dovedu u vezu s relevantnim propisima u konkretnom slučaju, dolazi se do zaključka da je takvim zakonima, pored toga što je upitno njihovo donošenje u smislu principa iz Evropske konvencije, narušen i princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava pojedinaca. Naime, i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedene zakone, zbog ogromnog duga koji je nastao po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u toku ratnih dejstava, ali i po drugim osnovama, Ustavni sud smatra da je donošenjem takvih zakona stavljen "pretjeran teret na pojedince". Zbog toga, nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca.
- 41.Osnovni razlog zbog kojeg Ustavni sud smatra da postoji pretjeran teret prema pojedincima jeste činjenica da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), regulirano da će se te obaveze izmiriti izdavanjem obveznica, dok će se kamate na ta potraživanja otpisati. Dalje, u članu 20. tog zakona propisuje se da će ove obveznice imati "rok dospijeća koji ne prelazi 50 godina i isplaćivat će se u deset godišnjih rata počevši najkasnije devet godina prije krajnjeg roka dospijeća". U ovakvoj situaciji, opravdano se postavlja pitanje hoće li iko od građana, koji će posjedovati takvu vrstu obveznica, doživjeti mogućnost naplate obveznica i tako efektivno ostvariti svoja prava. Pored toga, navedenim zakonom je predviđeno da će se obaveze po ratnim potraživanjima izmiriti bez kamate, što, kada se uzme u obzir navedeni period moguće odgode, svakako znači efektivno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima. Ustavni sud je već, u ranije citiranoj odluci broj AP 288/03, zaključio da primjena ovakvih odredbi, u suštini, onemogućava izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, na način i u obimu koji je utvrđen takvim odlukama, što je u suprotnosti sa pravom na pristup sudu koji je integralni element prava na pravično suđenje.
- 42.Ustavni sud, također, smatra da je onemogućavanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, ali i propisivanje da su mišljenja organa izvršne vlasti "obavezujuća za sudove", kao što to zakonodavac čini u Uredbi o načinu utvrđivanja i realiziranju javnog duga Federacije BiH za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH", br. 17/02, 34/02 i 34/02), u suprotnosti i sa pravom na "nezavisan sud" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ovo pravo u sebi sadrži i princip da niko izvan sudske vlasti ne može mijenjati ili suspendirati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka ono što je važna karakteristika "suda" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a čini i sastavni dio pojma "nezavisan" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, serija A, broj 97, stav 40. i Van de Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, serija A, broj 288, stav 45). Također, "sud" se, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ne smatra "nezavisnim" ukoliko traži i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti, budući da se na taj način "potčinjava sudska funkcija izvršnoj vlasti" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Beaumartin protiv Francuske, presuda od 24. novembra 1994. godine, serija A, broj 296 B, stav 38). Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su propisi koji su u pitanju u suprotnosti sa pravom na "nezavisan sud", koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 43.U vezi sa navedenim, a imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud smatra da ima nadležnost da u postupku iz apelacione jurisdikcije izvrši i konkretnu ocjenu ustavnosti u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ako je to potrebno. U suprotnom, Ustavni sud bi se lišio svoje funkcije "suda" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 106/03 od 26. oktobra 2004. godine).
- 44.U skladu s tim, Ustavni sud smatra da navedenoj zakonskoj regulativi nedostaje potreban zakonski kvalitet u onoj mjeri u kojoj se ne poštuju zahtjevi člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustav Bosne i Hercegovine je najviši oblik općeg akta države i ima prednost u odnosu na svaki drugi zakon koji nije u skladu s njim. Također, Evropska konvencija, koja se na osnovu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje, ima "prioritet". Ustavni sud zaključuje da je, u cilju podržavanja Ustava Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH obavezna apelantu omogućiti izvršenje pravosnažne sudske odluke.
- 45.Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 46.S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati i navodno kršenje prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ostala prava na koja se apelant poziva.
VIII- Zaključak
- 47.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, kada takav zakon ili drugi akt stavlja "pretjeran teret na pojedince", čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Također, postoji povreda prava na "nezavisan sud", koje je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ukoliko se aktima zakonodavne ili izvršne vlasti mijenjaju ili suspendiraju od izvršenja obavezujuće sudske odluke ili kada se propisuje da su mišljenja izvršne vlasti obavezujuća za sudove.
- 48.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.