USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 22. aprila 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 4/05, rješavajući o zahtjevu prof. dr. Nikole Špirića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. stav 1. i 2. i člana 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sutkinja,
Jovo Rosić, sudija,
Constance Grewe, prof. dr., sutkinja
Utvrđuje se da odredba člana 21. stav 3. Statuta Grada Sarajeva ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 12/98 i 14/98) nije u skladu sa članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije.
Utvrđuje se da konstituisanje Gradskog vijeća Grada Sarajeva, na osnovu slijedećih odluka: Odluka o izboru vijećnika delegiranih u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz reda vijećnika Općinskog vijeća općine Stari grad Sarajevo broj 02-49-137/05 od 3. marta 2005. godine; Odluka o izboru vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajeva Općinskog vijeća općine Centar Sarajevo broj 01-49-429/05 od 24. februara 2005. godine; Odluka o izboru vijećnika delegiranih u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz reda vijećnika općine Novo Sarajevo broj 01-02-183/05 od 2. marta 2005. godine i Odluka o izboru delegata u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz reda vijećnika Općinskog vijeća općine Novi grad Sarajevo broj 01-02-1755/1 od 28. februara 2005. godine nije u skladu sa članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije.
Nalaže se općinskim vijećima općina: Stari grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi grad Sarajevo da, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, izvrše izbor vijećnika za Gradsko vijeće Grada Sarajeva u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Gradskom vijeću Grada Sarajeva da, u skladu sa članom 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH", odredbu člana 21. stav 3. Statuta Grada Sarajeva usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Gradskom vijeću Grada Sarajeva i općinskim vijećima općina: Stari grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi grad Sarajevo se nalaže da, u roku od tri mjeseca, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I- Uvod
- 1.Prof. dr. Nikola Špirić, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je, 15. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 21. Statuta Grada Sarajeva ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 12/98 i 14/98), te odluka o izboru vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajeva kako slijedi: Odluka o izboru vijećnika delegiranih u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz reda vijećnika Općinskog vijeća općine Stari grad Sarajevo broj 02-49-137/05 od 3. marta 2005. godine; Odluka o izboru vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajeva Općinskog vijeća općine Centar Sarajevo broj 01-49-429/05 od 24. februara 2005. godine; Odluka o izboru vijećnika delegiranih u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz reda vijećnika općine Novo Sarajevo broj 01-02-183/05 od 2. marta 2005. godine i Odluka o izboru delegata u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz reda vijećnika Općinskog vijeća općine Novi grad Sarajevo broj 01-02-1755/1 od 28. februara 2005. godine.
II- Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Gradskog vijeća Grada Sarajeva i općinskih vijeća općina: Stari grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi grad Sarajevo zatraženo je, 23. marta 2005. godine, da dostave odgovore na zahtjev.
- 3.Općinska vijeća općina: Novi grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Stari grad Sarajevo odgovore na zahtijev za ocjenu ustavnosti dostavili su Ustavnom sudu 6. i 7. aprila 2005. godine, a Općinsko vijeće Općine Centar 11. aprila 2005. godine. Gradsko vijeće Grada Sarajeva dostavilo je Ustavnom sudu, 21. aprila 2005. godine, odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti.
- 4.Navedeni odgovori su, u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni podnosiocu zahtijeva 8. aprila 2005. godine, dok je odgovor Gradskog vijeća Grada Sarajeva dostavljen podnosiocu zahtijeva 21. aprila 2005. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 5.Podnosilac zahtjeva poziva se na primjenu međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te na katalog ustavnih prava navedenih u članu II/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, podnosilac zahtijeva poziva se na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na član II/6. Ustava Bosne i Hercegovine o poštivanju ljudskih prava. Podnosilac zahtijeva naglašava da je Odlukom Ustavnog suda broj U 5/98, o konstitutivnosti naroda, zagarantirana konstitutivnost sva tri naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Također, stav 1. člana 11.a) Amandmana LII na Ustav Federacije BiH propisuje da: "konstitutivni narodi i skupina Ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Federaciji BiH". Imajući u vidu navedeno, nesporno je, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, da član 21. Statuta Grada Sarajeva (u daljnjem tekstu: Statut) nije u saglasnosti sa Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda i članom 11.a) Amandmana LII na Ustav Federacije BiH, jer navedeni član Statuta uopće ne spominje Srbe kao konstitutivan narod. Navedena odredba Statuta imala je za rezultat sljedeće: Općinsko vijeće općine Stari Grad Sarajevo izabralo je šest vijećnika za Gradsko vijeće Grada Sarajeva, od toga pet Bošnjaka i jednog Hrvata. Općinsko vijeće općine Centar izabralo je tri vijećnika za Gradsko vijeće Grada Sarajeva, od toga dva Bošnjaka i jednog iz reda Ostalih. Zatim, Općinsko vijeće općine Novo Sarajevo izabralo je sedam vijećnika za gradsko vijeće Grada Sarajeva, od toga tri Bošnjaka, tri Hrvata i jednog iz reda Ostalih, dok je Općinsko vijeće općine Novi grad Sarajevo izabralo sedam vijećnika, od toga šest Bošnjaka i jednog iz reda Ostalih. Iz navedenog izbora općinskih vijećnika za Gradsko vijeće Grada Sarajeva je vidljivo da čak nisu ispoštovane ni odredbe trenutno važećeg, a neusaglašenog sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Statuta, jer su izabrana samo 23 vijećnika, a da nije izabran ni zagarantirani minimum vijećnika iz reda hrvatskog naroda i iz reda Ostalih.
- 6.Podnosilac zahtjeva naglašava da predstavnici srpskog naroda uopće nisu izabrani u Gradsko vijeće Grada Sarajeva. Navedena činjenica predstavlja apsolutnu negaciju konstitutivnosti Srba i njihovu potpunu diskriminaciju i jasan je dokaz bošnjačke dominacije, posebno kad se ima u vidu da je Srba, po popisu iz 1991. godine, bilo više od 156.000 ili oko 30% ukupnog stanovništva u Sarajevu, što ih je svrstavalo u drugi narod po brojnosti. Osim toga, podnosilac zahtjeva navodi da bi detaljnija analiza izbora vijećnika za Gradsko vijeće Grada Sarajeva dala još poraznije rezultate, jer su kao predstavnici Ostalih izabrani "Bosanac" odnosno "Musliman", što postaje uobičajeni "način izigravanja Ustava Bosne i Hercegovine".
- 7.Podnosilac zahtijeva predlaže da Ustavni sud, nakon provedenog postupka, proglasi neustavnim član 21. Statuta, te da naloži Gradskom vijeću Grada Sarajeva da u roku od trideset dana osporeni član usaglasi sa Amandmanom LII na Ustav Federacije BiH. U slučaju da u ostavljenom roku Gradsko vijeće Grada Sarajeva ne postupi po nalogu Ustavnog suda, podnosilac zahtjeva predlaže da usaglašavanje, kao privremenu mjeru, izvrši Ustavni sud. Osim toga, podnosilac zahtijeva predlaže da se kao neustavne ponište odluke općinskih vijeća kojima su delegirani vijećnici u Gradsko vijeće Grada Sarajeva, te da se navedenim općinskim vijećima naloži da u roku od 30 dana donesu nove odluke, usaglašene sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije BiH i Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, broj U 5/98. Ukoliko navedena općinska vijeća ne postupe po nalogu Ustavnog suda, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će uvažiti izborne rezultate i nacionalnu pripadnost sa kandidatskih obrazaca za izbor članova općinskog vijeća- skupštine općine.
b) Odgovor na zahtjev
- 8.U odgovorima na zahtjev općinskih vijeća općina: Novi grad Sarajevo, Stari grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Centar Sarajevo, navodi se kako su predmetne odluke općinskih vijeća, kojima se općinski vijećnici delegiraju u Gradsko vijeće Grada Sarajeva, donesene na osnovu važećih propisa, te da do popunjavanja Gradskog vijeća Grada Sarajeva nije došlo zbog odbijanja jedne političke stranke da kandidira svoje kandidate. Osim toga, u odgovoru na zahtjev osporava se nadležnost Ustavnog suda da ispituje ustavnost predmetnih odluka općinskih vijeća. Naime, prema članu VI/3.a) Ustavni sud je nadležan da vrši ocjenu ustavnosti samo općih pravnih akata, dok su osporene odluke općinskih vijeća pojedinačni pravni akti, te stoga Ustavni sud nije nadležan da vrši ocjenu njihove ustavnosti. Gradsko vijeće Grada Sarajeva navodi da je donesen Nacrt odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Sarajeva, kako bi se Statut uskladio s Odlukom o konstitutivnosti naroda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Međutim, procedura usklađivanja Statuta otpočet će kada se izvrši verifikacija mandata svih 28 vijećnika u Gradskom vijeću Grada Sarajeva. Stoga, Gradsko vijeće Grada Sarajeva predlaže da se odbije kao neosnovan predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti, a da se Gradskom vijeću odredi rok za okončanje započetog postupka izmjena i dopuna Statuta Grada Sarajeva.
IV- Relevantni propisi
- 9.Ustav Bosne i Hercegovine
"Preambula
>Š...Ć>Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi (u zajednici s Ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine.
Član II/4.
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status."
- 10.Aneks I na Ustav Bosne i Hercegovine- Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini.
"Aneks I tačka 6.
Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)".
- 11.Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije
"Član 2. stav 1. tačka c)
- 1.Države članice osuđuju rasnu diskriminaciju i obavezuju se da svim odgovarajućim sredstvima i bez odgode provode politiku koja teži da ukine svaki oblik rasne diskriminacije i da potpomažu razumijevanje između svih rasa, i u tu svrhu:
- c)Svaka država članica treba da poduzme efikasne mjere radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili poništavanja svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji.
- c)
Član 5. stav 1. tačka c)
- 1.Prema osnovnim obavezama navedenim u članu 2. ove konvencije, države članice obavezuju se da zabrane i da ukinu rasnu diskriminaciju u svim njenim oblicima i da jamče pravo svakome na jednakost pred zakonom bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etničko porijeklo, naročito u pogledu uživanja sljedećih prava:
- c)politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature- prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama".
- c)
- 12.Statut Grada Sarajeva ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 12/98 i 14/98)
"Član 21.
Gradsko vijeće sastoji se od 28. vijećnika (u daljnjem tekstu: gradski vijećnici).
Svako općinsko vijeće općina koje čine Grad Sarajevo bira po sedam delegata u Gradsko vijeće iz reda općinskih načelnika.
Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih će pojedinačno biti garantiran minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću, bez obzira na izborne rezultate.
Ukoliko se izborom gradskih vijećnika iz reda općinskih vijećnika ne može popuniti minimalan broj mjesta zagarantiran stavom 3. ovog člana, gradski vijećnici će biti birani iz reda kandidata sa lista političkih stranaka zastupljenih u općinskim vijećima, a na osnovu izbornih rezultata."
V- Dopustivost
- 13.Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
-Da li je bilo koja odredba Ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."
- 14.Ustavni sud će prvo odlučiti je li nadležan da rješava o dopustivosti predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, u smislu nadležnosti koje su Ustavnom sudu date članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, naglašava se da tekst člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine završava riječima: "uključujući ali ne ograničavajući se na to". Prema tome, Ustavni sud ima određenu fizionomiju koju je zamislio ustavotvorac i koja je na neki način fiksirana odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, koje predstavljaju pravnu osnovu postojanja i funkcioniranja Ustavnog suda. Ustavotvorac u vrijeme donošenja Ustava Bosne i Hercegovine nije mogao da predvidi sve dimenzije funkcija Ustavnog suda. Ta nepredvidljivost se često povezuje s problematikom nadležnosti Ustavnog suda. Ako bi ustavotvorac detaljno propisao uvjete za donošenje odluke Ustavnog suda, postavlja se pitanje bi li se na taj način ograničile mogućnosti djelovanja Ustavnog suda. Otuda tekst u članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine "uključujući ali ne ograničavajući se na to". Ustavni sud je jedna od najodgovornijih institucija sistema koji predstavlja dodatni mehanizam zaštite i osigurava dosljedno poštivanje ljudskih prava u skladu sa međunarodnim konvencijama i ostalim međunarodnim dokumentima. Ustavni sud mora biti pravedni i pouzdani zaštitnik Ustava Bosne i Hercegovine, njegovih vrijednosti i ljudskih prava. Dosta je pitanja koja proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine koja trebaju biti rasvijetljena, a jedino mjerodavno i kompetentno je tumačenje Ustavnog suda.
- 15.U svojoj dosadašnjoj jurisprudenciji Ustavni sud je već bio u prilici da tumači svoju nadležnost. Tako su, inter alia, donesene sljedeće odluke: a) Ustavni sud je nadležan da ispituje je li presuda (odluka) ustavnog suda entiteta u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 5/99 od 3. decembra 1999. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 3/00); b) Ustavni sud je nadležan da ocijeni ustavnost zakona koji je donio Visoki predstavnik supstituirajući domaće vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 9/00 od 3. novembra 2000. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 1/01); c) Ustavni sud ima apelacionu nadležnost nad presudama "bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini", ne samo u slučaju donošenja presude, već i u slučaju kada se sudska odluka ne donese u razumnom roku (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 10/01); d) Ustav Bosne i Hercegovine se tumači u kontekstu drugih aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 32/01 od 22. juna 2001. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 27/01); e) Ustavni sud ima nadležnost da u postupku iz apelacione jurisdikcije izvrši i konkretnu ocjenu ustavnosti u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ako je to potrebno (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 106/03 od 26. oktobra 2004. godine).
- 16.Iz citirane prakse jasno je da je Ustavni sud, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da ispituje ustavnost svih akata, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto prema jednoj od nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine. U skladu sa argumentacijom o ljudskim pravima, Ustavni sud je mišljenja da, kad god je to moguće, mora interpretirati svoju jurisdikciju tako da dozvoli najširu mogućnost otklanjanja posljedica kršenja tih prava. U konkretnom slučaju, zahtjev za ocjenu ustavnosti se upravo odnosi na pitanja koja proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnih sporazuma kojima se garantira zaštita ljudskih prava i tiče se ostvarivanja ljudskih prava i ustavnih principa, kao što je princip konstitutivnosti naroda i pravo na zabranu diskriminacije.
- 17.Osim toga, Ustavni sud konstatira da je podnosilac zahtijeva prvi zamjenik predsjedavajućeg Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Zahtjev za ocjenu ustavnosti se odnosi na odlučivanje jesu li odredbe osporenih akata u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Konačno, zahtjev sadrži potrebne činjenice i navode na kojima se zasniva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev pokrenuo ovlašteni subjekt i da su ispunjeni formalni uvjeti iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
VI - Meritum
- 19.Podnosilac zahtijeva osporava ustavnost člana 21. Statuta, kao i ustavnost odluka općinskih vijeća o delegiranju vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajeva, navodeći da se time narušava ustavni princip konstitutivnosti naroda i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u odnosu na Srbe kao konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini. Iako je podnosilac zahtjeva naveo da u cjelini osporava ustavnost člana 21. Statuta Grada Sarajeva, Ustavni sud će ispitati samo ustavnost stava 3. člana 21. Statuta Grada Sarajeva, s obzirom da su jedino odredbe navedenog stava relevantne u odnosu na navode iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Također, Ustavni sud naglašava da će svoje ispitivanje ograničiti na Ustav Bosne i Hercegovine, te da osporene akt neće ispitivati u odnosu na Ustav Federacije BiH, jer to ne spada u nadležnost Ustavnog suda.
- 20.Član 21. stav 3. Statuta Grada Sarajeva glasi:
"Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih će pojedinačno biti garantiran minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću, bez obzira na izborne rezultate."
- 21.Ustavni sud će prvo ispitati ustavnost osporene odredbe u odnosu na ustavni princip konstitutivnosti naroda.
- 22.Ustavni sud podsjeća da je, od početka moderne državnosti Bosne i Hercegovine, princip multietničnosti, odnosno konstitutivnosti naroda (Bošnjaka, ranije Muslimana, Srba i Hrvata), bio jedan od najbitnijih elemenata koji je svoje mjesto našao u ustavu, kao najvišem pravnom aktu jedne države.
- 23.Osim toga, sama struktura stanovništva Bosne i Hercegovine ukazuje da se radi o jednoj izrazito multietničkoj državi. U prilog tome govore podaci sa posljednjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, održanog 1991. godine. Prema popisu iz 1991. godine, u Bosni i Hercegovini kao Hrvati se izjasnilo 760.852 osobe ili 17,4% ukupnog stanovništva. Kao Muslimani izjasnilo se 1.902.956 osoba ili 43,5% stanovništva, dok se kao Srbi izjasnilo 1.366.104 osoba ili 31,2% ukupnog stanovništva. Na području tadašnjeg Grada Sarajeva, prema popisu iz 1991. godine, živjelo je: Hrvata 34.873 ili 6,6% ukupnog stanovništva, Muslimana 259.470 ili 49,2% ukupnog stanovništva, Srba 157.143 ili 29,8% ukupnog stanovništva, Jugoslavena 56.470 ili 10,7% ukupnog stanovništva i Ostalih 19.093 ili 3,6% ukupnog stanovništva.
- 24.Prema navedenom popisu u općinama koje danas čine Grad Sarajevo (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad) struktura stanovništva je bila kako slijedi: a) Općina Stari Grad: kao Hrvati izjasnilo se 1.126 osoba ili 2,2% ukupnog stanovništva, kao Muslimani izjasnilo se 39.410 ili 77,7% ukupnog stanovništva, kao Srbi izjasnilo se 5.150 ili 10,1% ukupnog stanovništva, kao Jugoslaveni izjasnilo se 3.374 ili 6,6% ukupnog stanovništva i kao Ostali izjasnilo se 1.684 ili 3,3% ukupnog stanovništva; b) Općina Centar: kao Hrvati izjasnilo se 5.428 ili 6,8% ukupnog stanovništva, kao Muslimani izjasnilo se 39.761 ili 50,1% ukupnog stanovništva, kao Srbi izjasnilo se 16.631 ili 21% ukupnog stanovništva, kao Jugoslaveni izjasnilo se 13.030 ili 16,4% ukupnog stanovništva i kao Ostali izjasnilo se 4.436 ili 5,6% ukupnog stanovništva; c) Općina Novo Sarajevo: kao Hrvati izjasnilo se 8.798 ili 9,3% ukupnog stanovništva, kao Muslimani izjasnilo se 33.902 ili 35,7% ukupnog stanovništva, kao Srbi izjasnilo se 32.899 ili 34,6% ukupnog stanovništva, kao Jugoslaveni izjasnilo se 15.099 ili 15,9% ukupnog stanovništva i kao Ostali izjasnilo se 4.391 ili 4,6% ukupnog stanovništva; d) Općina Novi Grad: kao Hrvati izjasnilo se 8.889 ili 6,5% ukupnog stanovništva, kao Muslimani izjasnilo se 69.430 ili 50,8% ukupnog stanovništva, kao Srbi izjasnilo se 37.591 ili 27,5% ukupnog stanovništva, kao Jugoslaveni izjasnilo se 15.580 ili 11,4% ukupnog stanovništva i kao Ostali izjasnilo se 5.126 ili 3,8% ukupnog stanovništva.
- 25.Zadnja rečenica Preambule Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s Ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovdje utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine". U svojoj Trećoj djelimičnoj odluci broj U 5/98 (vidi Odluku od 1. jula 2000. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 23/00 stav 19) Ustavni sud je zauzeo stav da je Preambula sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio sljedeće: ">Š...Ć>Budući da svaka odredba ustava entiteta mora biti konzistentna s Ustavom BiH, uključujući i Preambulu ovog ustava, odredbe Preambule pružaju pravnu osnovu za preispitivanje svih normativnih akata nižeg reda u odnosu na Ustav BiH dok god spomenuta preambula sadrži ustavne principe koji>Š...Ć>opisuju sfere nadležnosti, doseg prava i obaveza, ili uloge političkih institucija>Š...Ć>" (ibid., stav 26). U citiranoj odluci Ustavni sud je zaključio sljedeće: ">Š...Ć>ustavni princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju segregacijom zasnovanom na teritorijalnom razdvajanju>Š...Ć>". Osim toga, Odlukom Ustavnog suda broj U 5/98 je nedvojbeno rečeno da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati konstitutivni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, te da su neustavne odredbe entitetskih ustava koje takvu konstitutivnost isključuju. Također, u navedenoj odluci konstatirano je: ">Š...Ć>globalni cilj Dejtonskog mirovnog sporazuma je da osigura povratak izbjeglica i raseljenih lica njihovim domovima i da na taj način ponovo uspostavi multietničko društvo koje je postojalo prije rata bez ikakvih teritorijalnih podjela sa etničkim predznakom>Š...Ć>" (ibid., stav 73).
- 26.Navedeni ustavni princip multietničnosti Bosne i Hercegovine, odnosno konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, koji je detaljno razrađen u citiranoj odluci Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, mora se dovesti u vezu sa osporenim odredbama Statuta, s obzirom da svi niži pravni akti na teritoriji Bosne i Hercegovine moraju biti usklađeni s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao najvišim pravnim aktom. Iz osporene odredbe Statuta nesporno proizlazi da ona isključuje Srbe iz sastava Gradskog vijeća Grada Sarajeva, odnosno Srbima ne pruža garantirani minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, bez obzira na izborne rezultate, koji se daje drugim konstitutivnim narodima - Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih. Ovakvo nenavođenje Srba, kao konstitutivnog naroda koji obavezno mora participirati u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, bez obzira na ostvarene izborne rezultate, je apsolutno neprihvatljivo s obzirom da su Srbi, u smislu Preambule Ustava Bosne i Hercegovine i navedene odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, konstitutivni narod na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
- 27.Gradsko vijeće Grada Sarajeva je suviše značajan organ u organizacionoj strukturi Grada Sarajeva, da bi se moglo preći preko činjenice da se jednom konstitutivnom narodu ne garantira minimalna zastupljenost u njemu, bez obzira na osvojene izborne rezultate. Na važnost i značaj organa Grada Sarajevo i na njihov multietnički karakter ukazuje i Amandman XXVI stav 2. na Ustav Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/97) koji glasi: "Sastav i način odlučivanja organa Grada Sarajeva odražava multietničnost i posebnost Grada Sarajeva kao glavnog grada Federacije Bosne i Hercegovine". Nadležnosti Gradskog vijeća Grada Sarajeva su osnovne za funkcioniranje Grada Sarajeva (npr. prema članu 24. Statuta nadležnosti Gradskog vijeća su: Gradsko vijeće donosi Statut Grada, donosi odluke, druge propise i opće akte i daje njihovo tumačenje, bira i smjenjuje gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika, donosi budžet, donosi propise o gradskim taksama, upravlja i raspolaže imovinom Grada Sarajeva i sl.). Stoga je neophodno da se Srbima, kao uostalom Bošnjacima i Hrvatima, osigura garancija za minimalno učešće u njemu bez obzira na ostvarene izborne rezultate, s obzirom da se samo tako može ispoštovati ustavni princip konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Tako nešto se može postići jedino ukoliko Statut bude označavao Srbe kao konstitutivni narod, kao što već označava Bošnjake, Hrvate i grupu Ostalih.
- 28.U prilog ovoj tvrdnji Ustavni sud se poziva na svoju praksu iz Odluke o konstitutivnosti broj U 5/98 od 1. jula 2000. godine, kojom je proglasio neustavnim odredbe entitetskih ustava kojima se ne poštuje ustavni princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjujući bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, kao i svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju segregacijom zasnovanom na teritorijalnom razdvajanju. Ustavni sud smatra da ovom prilikom nije potrebno posebno elaborirati da "grupa Ostalih", u osporenoj odredbi člana 21. stav 3. Statuta ne znači da Srbi imaju status konstitutivnog naroda, s obzirom da je u svojoj Trećoj djelimičnoj odluci u predmetu U 5/98 (ibid., stav 104) zaključio da ">Š...Ć>kategorija Ostalih je samo polovičan supstitut za status konstitutivnih naroda i za privilegije koje oni uživaju prema Ustavu Federacije>Š...Ć>".
- 29.Dakle, Srbima kao konstitutivnom narodu mora se garantirati određen minimalan broj mjesta u Gradskom vijeću, bez obzira na ostvareni izborni rezultat, kao što se garantira drugim konstitutivnim narodima, tj. Bošnjacima i Hrvatima i grupi Ostalih. Također, Ustavni sud naglašava da, ukoliko dođe do konstituiranja Gradskog vijeća ili bilo kojeg drugog organa, na osnovu propisa koji su nesaglasni sa ustavnim principom o konstitutivnosti naroda, onda samim tim i takvo konstituiranje nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, postavlja se pitanje šta će se desiti ukoliko se izborom gradskih vijećnika iz reda općinskih vijećnika ne može ostvariti minimum koji treba biti propisan za sve konstitutivne narode. Postojeće rješenje, koje daje član 21. stav 4. Statuta je da se u tom slučaju gradski vijećnici biraju iz reda kandidata s liste političkih stranaka zastupljenih u općinskim vijećima, a na osnovu izbornih rezultata.
- 30.S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je obaveza političkih stranaka da na svim nivoima vlasti, za koje se predlažu njihovi kandidati, ispoštuju principe Odluke o konstitutivnosti naroda broj U 5/98, koji su prvenstveno bazirani na popisu stanovništva iz 1991. godine. Imajući u vidu odredbu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koja utvrđuje da je Bosna i Hercegovina demokratska država, zasnovana na vladavini prava i slobodnim izborima, jasna je obaveza političkih stranaka da poštuju principe odluke o konstitutivnosti naroda, imajući u vidu činjenicu da predstavnici, odnosno kandidati političkih stranaka vrše faktičku vlast nakon provedenih slobodnih i demokratskih izbora. U suprotnom, političke stranke koje ne ispoštuju ove principe dovode sebe u opasnost da ostvareni izborni rezultat ne odgovara broju mandata koji će pripasti toj stranci u odgovarajućem zakonodavnom tijelu.
- 31.U odnosu na konstituiranje Gradskog vijeća Grada Sarajeva na osnovu osporenih odluka općinskih vijeća, Ustavni sud naglašava da pravni sistem Bosne i Hercegovine ne omogućava efektivni pravni lijek kojim bi se mogle osporavati odluke općinskih vijeća o izboru vijećnika koji se delegiraju u gradsko vijeće, zbog sumnje da je takvim odlukama došlo do konstituiranja gradskog vijeća koje nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02 i 20/02) pruža zaštitu izbornog prava, s tim što se navedena zaštita odnosi na poštivanje pravila i procedura ustanovljenih tim zakonom. Naime, član 6.1 navedenog zakona propisuje: "Zaštitu izbornog prava osiguravaju izborne komisije. Izborno vijeće za prigovore i žalbe i Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine", dok član 6.2. određuje da: "Svaka osoba, politička stranka ili koalicija koja ima pravni interes ili čije je pravo, ustanovljeno ovim zakonom, povrijeđeno, može nadležnom organu uložiti prigovor najkasnije u roku od tri (3) dana od učinjene povrede, ako nije drugačije predviđeno zakonom". S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine cilj koji, u konkretnom slučaju, daje uporište Ustavnom sudu da ispita je li osporenim odlukama općinskih vijeća došlo do konstituiranja Gradskog vijeća Grada Sarajeva koje nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 32.S obzirom da općinska vijeća koja su donijela sporne odluke izvode svoju nadležnost iz neustavne odredbe Statuta, Ustavni sud zaključuje da konstituiranje Gradskog vijeća Grada Sarajeva na osnovu navedenih odluka općinskih vijeća nije bilo u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, da bi Gradsko vijeće Grada Sarajeva bilo konstituirano u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, neophodno je da općinska vijeća općina: Stari grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi grad Sarajevo izvrše izbor vijećnika za Gradsko vijeće Grada Sarajeva u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 33.Ustavni sud će ispitati i navode podnosioca zahtijeva da su, osporenom odredbom člana 21. stav 3. Statuta, Srbi izloženi diskriminaciji koja je zabranjena članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 34.Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip nediskriminacije u odnosu na uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I na ovaj ustav. Stoga, Ustavni sud će ispitati jesu li osporenom odredbom člana 21. stav 3. Statuta Srbi izloženi diskriminaciji u odnosu na grupu političkih prava garantiranih članom 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine, koja je navedena u tački 6. Aneksa I.
- 35.Članom 2. Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije propisana je pozitivna obaveza država da svim odgovarajućim sredstvima sprječavaju svaki vid diskriminacije, dok se članom 5. stav 1. tačka c) navedene konvencije garantiraju politička prava koja, između ostalog, uključuju i pravo sudjelovanja u vladi kao i u upravljanju javnim poslovima na svim nivoima pod jednakim uvjetima. U odgovoru na pitanje jesu li su osporenom odredbom Statuta Srbi izloženi diskriminaciji u odnosu na njihovo etničko porijeklo, Ustavni sud se poziva na svoj stav iz Odluke o konstitutivnosti naroda broj U 5/98 od 1. jula 2000. godine (ibid., stav 115) koji glasi: "Međutim, ako je uspostavljen sistem vlasti koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih etničkih grupa, "pravo na učešće u izborima, na sudjelovanje u vlasti kao i u vođenju javnih poslova na bilo kojem nivou i pravo na jednak pristup javnim službama" je ozbiljno prekršeno za sve one osobe ili građane koji ne pripadaju tim etničkim grupama, s obzirom da je njima a priori onemogućeno da se predstave kao kandidati za takve vladine ili javne položaje". Ustavni sud se poziva i na st. 124. i 126. citirane odluke gdje je zaključio da: "u konačnoj analizi označavanje Bošnjaka i Hrvata kao konstitutivnih naroda prema članu I.1(1) Ustava Federacije služi kao ustavna osnova za ustavno nelegitimne privilegije koje su date samo tim dvoma narodima u institucionalnim strukturama Federacije", kao i da: "Bošnjaci i Hrvati, na osnovu osporenog člana I.1(1) uživaju privilegiran položaj koji se ne može legitimirati s obzirom da oni, niti na nivou Federacije, niti na nivou Bosne i Hercegovine, nisu faktički ugrožene manjine koje moraju očuvati svoje postojanje>Š...Ć>".
- 36.Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi mogu primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz osporene odredbe člana 21. stav 3. Statuta nesporno je da se Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih daje privilegija da će im biti garantiran minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, bez obzira na izborne rezultate. Takva privilegija se ne daje Srbima, koji su također konstitutivni narod kao Bošnjaci, Hrvati i grupa Ostalih. Štaviše Srbi se uopće ni ne spominju u tekstu osporene odredbe. S obzirom da ne postoji nikakav opravdan razlog zbog čega se Bošnjacima i Hrvatima daje takav povlašten status prilikom izbora članova Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Ustavni sud smatra da nije potrebno dalje ispitivanje da bi se zaključilo da odredba člana 21. stav 3. Statuta krši pravo Srba na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na politička prava iz člana 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine.
- 37.Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se i u ostalim odredbama Statuta, koje nisu navedene u zahtjevu, samo Bošnjaci, Hrvati i grupa Ostalih navodi kao konstitutivni narod, te da se slijedom toga njima daju određene privilegije. Na primjer, član 35. st. 1, 2, 3. i 4. Statuta propisuje da se u Gradskom vijeću Grada Sarajeva u pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa odluke donose većinom glasova, uključujući najmanje četiri člana gradskog vijeća iz reda Bošnjaka, Hrvata i grupe Ostalih, kao i da u oblasti stambenih poslova, infrastrukture/javnih službi upotreba lokalnog zemljišta, pojedine odluke mogu uticati na vitalne nacionalne interese Bošnjaka, Hrvata i grupe Ostalih. St. 3. i 4. navedenog člana propisuje da će pitanja od vitalnog nacionalnog interesa rješavati komisija koja će biti sastavljena od po jednog predstavnika svakog konstitutivnog naroda, koje će izabrati hrvatski i bošnjački vijećnici u Gradskom vijeću. Član 48. stav 2. Statuta propisuje da gradonačelnik imenuje rukovodeće službenike u Gradskoj upravi, tako da Bošnjaci, Hrvati i grupa Ostalih dobiju garantirani minimum od 15% do 20% ovih mjesta. Zatim, član 75. Statuta regulira da ukoliko se izmjene Statuta odnose na čl. 8, 15, 17, 21, i 35. st. 4. i 40. st. 1. i 72 ovog statuta, one se smatraju usvojenim ukoliko za njih glasaju dvije trećine gradskih vijećnika, uključujući najmanje po četiri gradska vijećnika iz reda Bošnjaka, Hrvata i Ostalih. Također, Ustavni sud primjećuje da je odredba osporenog člana 21. stav 3. Statuta doslovno prenesena iz odredbe Amandmana II na Ustav Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 16/97) koji je još uvijek na pravnoj snazi i kojim se propisuje sastav Gradskog vijeća Grada Sarajeva. Međutim, navedene odredbe nisu osporene predmetnim zahtjevom za ocjenu ustavnosti, te Ustavni sud ne može ulaziti u njihovo ispitivanje, jer se mora kretati u granicama postavljenog zahtjeva, u smislu člana 31. Poslovnika Ustavnog suda.
- 38.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da odredbe člana 21. stav 3. Statuta nisu u skladu sa zadnjom alinejom Preambule Ustava Bosne, članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije.
VII- Zaključak
- 39.Odredba člana 21. stav 3. Statuta i konstituiranje Gradskog vijeća Grada Sarajeva, na osnovu osporenih odluka o izboru vijećnika, nije u skladu sa zadnjom alinejom Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije i Odlukom o konstitutivnosti naroda Ustavnog suda broj U 5/98, zbog toga što osporena odredba ne navodi Srbe kao konstitutivan narod, te što se Srbima ne daju iste garancije kao što se daju Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih, da će imati minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, bez obzira na izborne rezultate.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.