USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1101/04, rješavajući apelaciju H.I.G.A.T. Ges. m.b.H. iz Graza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija H.I.G.A.T. Ges m.b.H. iz Graza.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljeg odgađanja donese odluku u predmetu broj P-1058/04, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.H.I.G.A.T. Ges. m.b.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Graza, koga zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke podnio je 14. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Općinski sud u Banjoj Luci nije donio odluku u razumnom roku u predmetu broj P-1058/04. Apelant je dopunio apelaciju 5. maja 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i PPP "Domet" Glamočani i Dževada Haznadara (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 23. februara i 14. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je zatražena dostava spisa broj P-1058/04.
- 3.Tuženi i Okružni sud su 14. marta i 8. aprila 2005. godine dostavili odgovore na apelaciju, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 30. marta 2005. godine od Osnovnog suda ponovo zatražio da dostavi odgovor na apelaciju. Međutim, Osnovni sud odgovor nije dostavio. Osnovni sud je 15. septembra 2005. godine Ustavnom sudu dostavio spis broj P-1058/04.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tuženih su 29. septembra 2005. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 30. juna 1998. godine podnio tužbu protiv tuženih Osnovnom sudu radi poništenja upisa, te predložio da sud donese presudu da je tuženi Dževad Haznadar dužan priznati da je PPP "Domet" Trn vlasnik poslovne zgrade u privredi sagrađene na parceli k.č. br. 897/1 upisanoj u p.l. broj 255. k.o. Glamočani, kao i zemljišta neophodnog za korištenje te zgrade, te da je ništavna uknjižba prava vlasništva na ime Dževada Haznadara na predmetnoj zgradi i zemljištu upisanom u p.l. broj 255 k.o. Glamočani, te da je dužan dopustiti i trpjeti da se na tim nekretninama u p.l. broj 255 kao vlasnik sa 1/1 upiše PPP "Domet" Trn a na osnovu presude suda pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 7.U postupku po navedenoj tužbi održana su četiri ročišta, i to: 23. septembra, 15. oktobra, 11. novembra i 29. decembra 1998. godine. Svim ročištima apelant je bio prisutan. Na ročištu od 11. novembra 1998. godine apelant je preinačio svoj tužbeni zahtjev, a što je sud dopustio, tako što je zahtijevao da se utvrdi da je PPP "Domet" iz Trna vlasnik poslovne zgrade u privredi površine 1545 m", te po osnovu građenja i zemljišta na kojem je zgrada sagrađena i koje je neophodno za redovnu upotrebu te zgrade, a koje parcele nose oznaku, prema starom premjeru, kao k.č. broj 376/2 zv. "Bašinac", površine od 3655 m", i k.č. broj 376/3 zv. "Bašinac", površine 1345 m", upisane u z.k. ul. br. 38 k.o. Glamočani, a kojim, prema novom premjeru, odgovara parcela k.č. broj 897/1, površine 5000 m", upisana u p.l. broj 255 k.o. Glamočani, što je tuženi Dževad Haznadar dužan priznati i trpjeti da se PPP "Domet" iz Trna, na osnovu ove presude, upiše kao vlasnik u z.k. ul. br. 38 k.o. Glamočani sa 26/900 dijela a u p.l. br. 255 k.o. Glamočani sa 1/1 dijela, te da su tuženi dužni nadoknaditi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Na navedenom ročištu apelant je, također, predložio da sud donese privremenu mjeru kojom će tuženima zabraniti prometovanje spornom nekretninom i zabilježiti je u zemljišne i katastarske knjige.
- 8.Osnovni sud je Rješenjem broj P-1657/98 od 12. novembra 1998. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Pž-60/99 od 26. juna 1999. godine, odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina upisanih u p.l. br. 255 k.o. Glamočani k.č. br. 897/1 zv. "Bašinac", a koje u naravi predstavljaju poslovnu zgradu u privredi i zemljište uz poslovnu zgradu, površine 5000 m2. Određena je zabilježba ove zabrane u p.l. br. 255 k.o. Glamočani, te da će zabilježbu provesti Općinska uprava za geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Laktaši. Određeno je, također, da će privremena mjera trajati do pravosnažnosti odluke u predmetu ovog suda broj P-1657/98 ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojim je ta mjera određena.
- 9.Osnovni sud je Presudom broj P-1657/98 od 29. decembra 1998. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Pž-60/99 od 25. juna 1999. godine, utvrdio da je PPP "Domet" iz Trna vlasnik poslovne zgrade u privredi površine 1545 m", te po osnovu građenja i zemljišta na kojem je zgrada sagrađena i koje je neophodno za redovnu upotrebu te zgrade, a čije parcele nose oznaku, prema starom premjeru, kao k.č. broj 376/2 zv. "Bašinac", površine od 3655 m", i k.č. broj 376/3 zv. "Bašinac", površine 1345 m", upisane u z.k. ul. br. 38 k.o. Glamočani, a kojim, prema novom premjeru, odgovara parcela k.č. broj 897/1, površine 5000 m", upisana u p.l. broj 255 k.o. Glamočani, što je tuženi Dževad Haznadar dužan priznati i trpjeti da se PPP "Domet" iz Trna na osnovu ove presude upiše kao vlasnik u z.k. ul. br. 38 k.o. Glamočani sa 26/900 dijela, a u posjedovnom listu broj 255 katastarska općina Glamočani sa 1/1 dijela, te da su tuženi dužni nadoknaditi troškove postupka od 16.952,00 dinara, a u ostalom dijelu iznad dosuđenog apelant je odbijen.
- 10.Protiv drugostepene presude tuženi su izjavili reviziju koju je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) Presudom broj Rev-11/2000 od 18. maja 2001. godine odbio.
- 11.Nakon toga tuženi su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu, te je Ustavni sud Odlukom broj U 7/01 od 24. oktobra 2003. godine usvojio apelaciju i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navedenom odlukom Ustavni sud je ukinuo presude Vrhovnog suda broj Rev-11/00 od 18. maja 2001. godine, Okružnog suda broj Pž-60/99 od 25. juna 1999. godine i Osnovnog suda broj P-1657/98 od 29. decembra 1998. godine. Predmet je vraćen Osnovnom sudu u Banjoj Luci na hitan postupak. Određeno je da privremena mjera Ustavnog suda broj U-47/01 od 2. i 3. novembra 2001. godine ostaje na snazi do pravosnažnog okončanja ponovnog postupka. Navedenom privremenom mjerom obustavljeno je izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1657/98 od 29. decembra 1998. godine.
- 12.U ponovnom postupku apelant je podneskom od 9. aprila 2004. godine Osnovnom sudu podnio uređenu tužbu radi utvrđivanja, te od suda zatražio da isti podnesak dostavi tuženim na izjašnjenje, a da se potom zakaže glavna rasprava i raspravi sporno pitanje. Apelant je predložio da sud izvede sve one dokaze koje je izveo na glavnoj raspravi od 29. decembra 1998. godine. Također je naveo da svoj tužbeni zahtjev temelji na istom pravnom osnovu na kojem je temeljio i ranije ukinute presude.
- 13.Podneskom od 5. maja 2004. godine tuženi Dževad Haznadar od Osnovnog suda tražio je da se o predmetnoj stvari zakaže pripremno ročište početkom juna 2004. godine, te naveo da, kako spor dugo traje, nema opravdanja za eventualno odugovlačenje u zakazivanju pripremnog ročišta i istakao da treba voditi računa o odredbi člana 62. Zakona o parničnom postupku.
- 14.U ponovnom postupku Osnovni sud je 20. septembra 2004. godine donio Rješenje broj P-1058/04 kojim je pripremno ročište zakazano za 23. septembar 2004. godine opozvao, te predmet broj P-1657/98, sada novi broj P-1058/04, ustupio na dalje postupanje Privrednom odjeljenju istog suda.
- 15.Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tuženi, te je Okružni sud Rješenjem broj P-258/04 od 12. maja 2005. godine žalbu uvažio i Rješenje Osnovnog suda broj P-1058/04 od 20. septembra 2004. godine preinačio tako što se, umjesto ustupanja predmeta prvostepenog suda broj P-1058/04 na dalje postupanje Privrednom odjeljenju, predmet ustupa Građanskom odjeljenju istog suda na dalje postupanje.
- 16.Apelant je 30. juna 2005. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izdavanje privremene mjere osiguranja kojom se tuženima zabranjuje otuđenje, opterećenje ili raspolaganje nekretninama upisanim u k.k.ul. br. 1036 k.o. Glamočani, koje se u naravi sastoje od parcele k.č. br. 897 zv. "Baštinac" na kojoj je izgrađena poslovna zgrada u privredi.
- 17.Podneskom od 30. augusta 2005. godine apelant se Osnovnom sudu obratio zahtjevom da se hitno zakaže ročište povodom mjere osiguranja. Apelant je u podnesku istakao da od donošenja odluke Ustavnog suda u navedenom predmetu ništa nije učinjeno.
- 18.Apelant se 1. septembra 2005. godine podneskom obratio predsjedniku Osnovnog suda sa molbom da se predmet broj P-1058/04 da na rad drugom sudiji. U podnesku je naveo da od odluke Ustavnog suda u navedenom predmetu nije zakazana niti jedna rasprava iako se u predmetu nalaze i prijedlozi o izdavanju privremene mjere.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 19.Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Navodi da je Osnovni sud, nakon nekoliko njegovih usmenih molbi, zakazao ročište za 23. septembar 2004. godine, ali da je predmet rješenjem Osnovnog suda ustupljen Privrednom odjeljenju, dopuštajući pravo žalbe protiv navedenog rješenja u roku od 30 dana, što je bilo dovoljno da tuženi Dževad Haznadar zaključi ugovor o prodaji spornih nekretnina. Apelant navodi da navedeno ponašenje prvostepenog suda, pa i Ustavnog suda dovoljno govori o pristrasnosti suda u konkretnom slučaju i nepostupanju suda u razumnom roku, te da je na taj način povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i jednakost u postupanju, a naročito pravo na pravično postupanje u razumnom roku pred nepristrasnim sudom. Apelant navodi da nije u mogućnosti da dođe do pravosnažne presude ni nakon sedam godina suđenja, a da sve vrijeme tuženi, ne navodeći koji, vrši nevjerovatan pritisak na sud putem medija. Također, navodi da je sud podlegao navedenim pritiscima, a što je vidljivo po tome da Osnovni sud ni poslije godinu dana od ukidanja presuda nije zakazao ročište, odnosno i kada je bilo zakazano, ročište je odgodio. Apelant je predložio da Ustavni sud uvaži apelaciju i naloži sudu da navedeni predmet uzme u razmatranje, te da Bosna i Hercegovina, zbog propusta svojih organa, naknadi apelantu štetu u razumnom iznosu.
- 20.S obzirom na to da u vrijeme podnošenja apelacije i dopune apelacije nije bila riješena žalba na Rješenje Osnovnog suda broj P-1058/04 od 20. septembra 2004. godine, apelant se u dopuni apelacije žalio da se spis po žalbi na navedeno rješenje nalazi pred Okružnim sudom od jeseni 2004. godine i pored njegovih usmenih i pismenih molbi da se spis uzme u rad.
b) Odgovor na apelaciju
- 21.Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju navodi da predmet po žalbi nije uzet u rad iz objektivnih razloga, odnosno zbog preopterećenosti suda velikim brojem predmeta. Ističe da je sa 28. majem 2005. godine Privredno upravno odjeljenje Okružnog suda zaduženo sa 911 "Pž" predmeta i sa 1.106 "Ž" predmeta, te da na navedenim referatima rade četiri sudije. Sutkinja koja je zadužena za konkretan predmet Pž-258/04 sa istim danom je zadužena sa ukupno 271 "Ž" referatom i 271 "Pž" referatom, a da se predmeti rješavaju po redoslijedu prispijeća predmeta u sud. S obzirom na broj predmeta, na činjenicu da je konkretan predmet zaprimljen 3. novembra 2004. godine, a imajući u vidu da se predmeti rješavaju po njihovom redoslijedu prispijeća, ne može se govoriti da je u konkretnom slučaju Okružni sud povrijedio pravo na pravično postupanje i suđenje u razumnom roku. Također, sud dalje navodi da je prvostepeno rješenje protiv kojeg je izjavljena žalba procesnog karaktera, te da se njime ne okončava postupak pred sudom, te da protiv njega nije dopuštena apelacija jer apelant nije iskoristio sva sredstva pravne zaštite pred domaćim sudovima. Stoga, sud predlaže da se predmetna apelacija odbaci kao nedopuštena, a ukoliko je sud ne odbaci, predlaže da se ona odbije kao neosnovana.
- 22.Tuženi su u svom odgovoru na apelaciju detaljno izložili konkretan predmet.
V. Relevantni propisi
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05)
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta-jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu."
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 26.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
- 27.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2., prava i slobode, određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
- 28.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do meritorne odluke u postupku radi utvrđivanja vlasništva.
- 29.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određeni stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski i prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980.; serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
- 30.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 31.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
Osim toga, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 32.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1., 2., 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 33.Apelant smatra da je u njegovom predmetu došlo do povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
- 34."Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 35.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 35.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 36.Prije nego što se upusti u ispitivanje navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. U konkretnom slučaju predmetni postupak se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva, dakle, na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Period koji se uzima u obzir
- 37.Prema jurisprudenciji Ustavnog suda i organa Evropske konvencije, period koji se uzima u obzir pri žalbi u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove nadležnosti. U ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj rok mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, npr., Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53.; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 38.U konkretnom slučaju postupak je počeo 30. juna 1998. godine, kada je apelant protiv tuženih podnio tužbu radi poništenja upisa koju je kasnije preinačio. Osnovni sud je prema navedenoj tužbi donio Presudu broj P-1657/98 od 29. decembra 1998. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Pž-60/99 od 25. juna 1999. godine. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-11/00 od 18. maja 2001. godine odbio revizije tuženih. Dakle, navedeni postupak je okončan u roku od skoro tri godine.
- 39.Međutim, Ustavni sud je svojom Odlukom broj U 47/01 od 24. oktobra 2003. godine ukinuo presude Vrhovnog suda broj Rev-11/00 od 18. maja 2001. godine, Okružnog suda broj Pž-60/99 od 25. juna 1999. godine i Osnovnog suda broj P-1657/98 od 29. decembra 1998. godine i predmet vratio Osnovnom sudu na hitan ponovni postupak.
- 40.Navedenu odluku Ustavni sud je 23. februara 2004. godine dostavio Osnovnom sudu. Od tada u navedenom predmetu Osnovni sud nije održao niti jedno ročište, već je donio Rješenje broj P-1058/04 od 20. septembra 2004. godine kojim se pripremno ročište, zakazano za 23. septembar 2004. godine, opoziva i predmet ustupa na dalje postupanje Privrednom odjeljenju istog suda. Navedeno rješenje o žalbi tuženih Okružni sud je Rješenjem broj Pž-258/04 od 12. maja 2005. godine preinačio tako da se navedeni predmet ustupa Građanskom odjeljenju istog suda na dalje postupanje. Dakle, nakon više od godinu dana od dostavljanja odluke Ustavnog suda, Osnovni sud nije donio meritornu odluku iako je odlukom Ustavnog suda navedeni predmet vraćen Osnovnom sudu na hitan ponovni postupak.
- 41.Na osnovu navedenog, a uzimajući u obzir cjelokupan period od kada je apelant podnio tužbu, može se zaključiti da konkretan predmet nije okončan u roku od ukupno sedam godina od dana podnošenja tužbe.
- 42.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 43.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti, te procijeniti pravna pitanja koja treba riješiti. U konkretnom slučaju spor se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva, onako kako je to apelant zatražio u svojoj tužbi. Takav spor se, prema mišljenju Ustavnog suda, može okarakterizirati kao relativno složen predmet s obzirom na dokaze koje treba provesti i činjenice koje treba utvrditi.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 44.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 45.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku. U postupku koji je prethodio donošenju Odluke Ustavnog suda broj U 47/01 od 24. oktobra 2003. godine održana su četiri ročišta, te je svakom od njih apelant bio prisutan. Apelant je na ročištu od 11. novembra 1998. godine preinačio svoj tužbeni zahtjev i zatražio donošenje privremene mjere. Prema mišljenju Ustavnog suda, navedenim radnjama apelant nije prouzrokovao odugovlačenje navedenog postupka.
- 46.Nakon donošenja odluke Ustavnog suda, apelant je u ponovnom postupku Osnovnom sudu 9. aprila 2004. godine dostavio uređenu tužbu radi utvrđivanja, podneskom od 30. juna 2005. godine apelant je Osnovnom sudu podnio prijedlog za izdavanje privremene mjere osiguranja. Podneskom od 30. augusta 2005. godine apelant se obratio Osnovnom sudu zahtjevom da se zakaže ročište povodom mjere osiguranja. Podneskom od 1. septembra 2005. godine apelant se obratio Osnovnom sudu, odnosno predsjedniku suda, zahtjevom da se navedeni predmet da u rad nekom drugom sudiji, navodeći da od dana donošenja odluke Ustavnog suda nije zakazana nijedna rasprava o navedenom predmetu iako se u njemu nalaze i prijedlozi za izdavanje privremene mjere. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da se apelant u ponovnom postupku nekoliko puta obraćao Osnovnom sudu, stavljajući mu do znanja da o navedenom predmetu od dana ukidanja presuda od Ustavnog suda nije održano niti jedno ročište, niti je riješeno o njegovom zahtjevu za izdavanje privremene mjere.
- 47.Prema Zakonu o parničnom postupku, apelant nema nikakav pravni lijek kojim bi ubrzao navedeni parnični postupak, tako da njemu jedino preostaje da čeka kada će se njegov predmet pravosnažno okončati.
- 48.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašenjem nije doprinio odugovlačenju navedenog postupka.
c) Ponašanje suda
- 49.Prema mišljenju Ustavnog suda, postupak koji je vođen prije donošenja Odluke Ustavnog suda broj U 47/01 od 23. oktobra 2003. godine je okončan u relativno kratkom roku na sve tri sudske instance. Međutim, odlukom Ustavnog suda te su odluke ukinute.
- 50.Nakon donošenja odluke Ustavnog suda, kojom je predmet vraćen Osnovnom sudu na hitan ponovan postupak, Osnovni sud još uvijek nije održao niti jedno ročište, niti je donio meritornu odluku, već je zakazao pripremno ročište za 23. septembar 2004. godine, ali je ročište Rješenjem broj P-1058/04 od 20. septembra 2004. godine opozvao i navedeni predmet ustupio Privrednom odjeljenju istog suda. Također, Osnovni sud nije Ustavnom sudu ponudio nikakvo opravdanje za ovakvo ponašanje čak i pored urgencije Ustavnog suda da dostavi izjašnjenje o ovom predmetu.
- 51.U vezi sa ponašanjem Okružnog suda u postupku rješavanja žalbe tuženih na Rješenje Osnovnog suda broj P-1058/04 od 20. septembra 2004. godine, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud kao glavni razlog nedonošenja odluke o žalbi naveo opterećenost suda velikim brojem predmeta. Navedeni predmet o žalbi je bio primljen u Okružni sud 13. novembra 2004. godine. Okružni sud je 12. maja 2005. godine, donio Rješenje broj Pž-258/04 kojim je preinačeno rješenje prvostepenog suda. Dakle, predmet se nalazio pred Okružnim sudom šest mjeseci, što Ustavni sud ne uzima kao nerazuman rok u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a posebno uzimajući u obzir opravdanje koje je ponudio Okružni sud u svom izjašnjenju.
- 52.Stoga, Ustavni sud na osnovu izloženog zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke u razumnom roku od Osnovnog suda s obzirom na to da je odlukom Ustavnog suda predmet vraćen Osnovnom sudu na hitan ponovan postupak, te da on do danas nije održao niti jedno ročište, niti je donio meritornu odluku u navedenom predmetu.
- 53.Apelantove navode koji se odnose na pristrasnost suda Ustavni sud smatra neosnovanim s obzirom na to da su oni paušalni i da u prilog njima apelant Ustavnom sudu nije dostavio bilo kakav dokaz.
- 54.Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 55.U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
Zahtjev za naknadu štete
- 56.Apelant je tražio da Bosna i Hercegovina zbog propusta svojih organa naknadi apelantu štetu u razumnom iznosu.
- 57.U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu za materijalnu štetu određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 58.U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija utvrđivanje kršenja njegovog prava na pravično suđenje i izdavanje naloga sudu da bez daljeg odgađanja donese odluku.
VIII. Zaključak
- 59.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je odgađanje u postupanju po apelantovoj tužbi za utvrđivanje vlasništva takve prirode da predstavlja kršenje "razumnog roka" iz navedenih članova.
- 60.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 61.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.