Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1131/04, rješavajući apelaciju Hasana Eljazovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Hasana Eljazovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-3714/03 od 1. septembra 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Hasan Eljazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojega zastupa Mirsad Mešić, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 27. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-3714/03 od 1. septembra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 17. februara 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je 3. marta 2005. godine dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 22. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog ministarstva finansija i Porezne uprave, Kantonalni ured u Bihaću (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), zatraženo je 17. februara 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Poreska uprava je dostavila odgovor na apelaciju 24. februara 2005. godine, a Federalno ministarstvo finansija nije dostavilo odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Porezne uprave su 21. jula 2005. godine dostavljeni apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Po apelantovom zahtjevu za utvrđivanje poreza na promet na motorno vozilo Hyundai, tip "sonata", Poreska uprava, Kantonalni ured Bihać, Ispostava Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: Poreska uprava-Ispostava Bosanska Krupa), Rješenjem broj 10-1-5/01-15-5-5-492/02 od 10. januara 2003. godine ukinula je Rješenje istog organa broj 10-1-2/01-15-5-5-60/01 od 8. marta 2001. godine kojim je apelant bio oslobođen plaćanja poreza na promet navedenog putničkog automobila. Istim rješenjem na utvrđenu poresku osnovicu od 34.489,52 KM apelantu je utvrđen porez na promet od 8.277,00 KM sa kaznenom kamatom od 3.352,00 KM.
  • 9.
    Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu koju je Poreska uprava Rješenjem broj 10-1/03-15-5-114/03 od 14. februara 2003. godine odbila kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja navodi se da je apelant od dobavljača Hyundai Auto BH Sarajevo po računu od 26. februara 2001. godine kupio novo motorno vozilo vrijednosti 31.983,32 KM, uvezeno po JCI 2863 od 19. februara 2001. godine, te da je po osnovu invalidnosti bio oslobođen plaćanja carine. Na osnovu navedenog apelant je Rješenjem Porezne uprave-Ispostava Bosanska Krupa broj 10-1-2/01-15-5-5-60/01 od 8. marta 2001. godine bio oslobođen plaćanja poreza na promet proizvoda. Nakon toga, 29. novembra 2002. godine, apelant je Carinarnici Sarajevo podnio zahtjev za obračun carine na navedeno motorno vozilo, jer je namjeravao da ga proda, te mu je Rješenjem Carinarnice Sarajevo od 3. decembra 2002. godine utvrđeno i naloženo da uplati carinske dažbine u ukupnom iznosu od 2.506,20 KM.
  • 10.
    Protiv Rješenja Porezne uprave broj 10-1/03-15-5-114/03 od 14. februara 2003. godine apelant je izjavio žalbu koju je Federalno ministarstvo finansija Rješenjem broj 07-15-253/03 od 21. augusta 2003. godine odbilo kao neosnovanu.
  • 11.
    Protiv navedenog rješenja Federalnog ministarstva finansija apelant je podnio tužbu koju je Vrhovni sud Presudom broj U-3714/03 od 1. septembra 2004. godine odbio.
  • 12.
    U obrazloženju presude navodi se da apelant u tužbi neosnovano ističe da je nadležni organ pogrešno postupio kada je o apelantovom zahtjevu za razrez poreza odlučio na osnovu člana 18. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Sud navedeno obrazlaže činjenicom da je apelant prije isteka petogodišnjeg roka od vremena uvoza predmetnog automobila faktički sam odustao od povlastice koju je koristio tražeći nakon nepune dvije godine od dana uvoza automobila da mu se izvrši razrez poreza. Takva pravna situacija je, prema ocjeni suda, izjednačena sa onom koja je regulirana navedenim zakonskim odredbama, te su neosnovani apelantovi navodi iz tužbe da on nije prekršio zakonske uvjete koji su mu omogućili oslobađanje od plaćanja poreza, budući da je, kako u tužbi navodi, razrez poreza tražio kako bi se mogao dovesti u položaj koji mu daje pravo da automobil proda. Dalje se navodi da je tačan apelantov navod iz tužbe da on ima pravo da izmiri poreske obaveze, ali samo na način i u visini koji su zakonom propisani, budući da zakonodavac nije propisao pravo lica koje je odustalo od priznate povlastice da mu se period u kojem je koristio automobil potpuno zanemari i da se tretira kao da ga je nabavio onog momenta kada je podnio zahtjev za naplatu poreskih obaveza. Dakle, on ima pravo da se njegovo vozilo tretira kao vozilo kupljeno bez povlastice ali samo od dana kada je faktički nabavljeno, što podrazumijeva tadašnju vrijednost vozila kao osnovicu za razrez poreza, te kamatu iz člana 31. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga od dana nabavke do plaćanja poreza. S obzirom na to da su nadležni organi upravo tako i postupili, uzimajući za osnovicu fakturnu vrijednost robe koju je Poreska uprava-Ispostava Bihać utvrdila i tada prilikom donošenja rješenja o oslobađanju apelanta od plaćanja poreza, u tužbi se neosnovano ističe da je poresku osnovicu trebalo utvrditi do visine koju je Carinarnica Sarajevo Rješenjem od 3. decembra 2002. godine komisijski utvrdila, i to na dan podnošenja zahtjeva za plaćanje carine. Naime, članom 18. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga izričito je propisano da će se u ovakvim slučajevima porez na promet naplatiti kao da je poreska obaveza nastala u trenutku nabavke, što podrazumijeva nabavnu vrijednost te robe u tom trenutku, a ne vrijednost automobila nakon što je on korišten, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za razrez poreza.

IV. Relevantni propisi

  • 13.
    Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/02)

"Član 14.

(3) Poreski obveznik poreza na promet proizvoda je pravno lice i građanin koji proizvode, nabavljene uz poresko oslobađanje, upotrijebe u svrhe za koje nije predviđeno poresko oslobađanje.

Š...Ć.

Član 18.

(2) Porez na promet proizvoda ne plaća se na promet:

Š...Ć

  • 13.
    putničkih automobila za invalidna lica koja se jednom u razmaku od pet godina uvoze ili nabavljaju u Federaciji za namjene, na način i pod uvjetima propisanim carinskim propisima. Ako invalidno lice putnički automobil otuđi ili da na upotrebu drugom licu prije isteka roka od pet godina od dana nabavke, naplatit će se porez na promet proizvoda kao da je poreska obaveza nastala u času nabavke i kamata iz člana 31. ovog zakona, od dana nabavke do dana plaćanja poreza;

Š...Ć.

Član 31.

Na iznos poreza na promet proizvoda i usluga koji nije plaćen u zakonom propisanom roku plaća se kamata u visini utvrđenoj odlukom Vlade Federacije.

Smatra se da porez na promet nije plaćen u propisanom roku i kad nije uplaćen na propisani uplatni račun."

  • 14.
    Pravilnik o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/02, 4/03 i 37/03)

"Član 2.

(5) Za motorna vozila koja uvoze pravna lica i građani, ili se uvoze na njihov račun, carinarnica ne obračunava i ne naplaćuje porez na promet proizvoda, o čemu stavlja klauzulu na uvoznu carinsku deklaraciju. Carinarnica u roku od pet dana od dana carinjenja motornog vozila pismeno o tome izvještava nadležnu ispostavu Poreske uprave Federacije Bosne i Hercegovine, prema mjestu sjedišta pravnog lica, odnosno prebivališta građanina naznakom vrijednosti uvezenog motornog vozila i o iznosu carine i drugih dažbina koje su plaćene pri uvozu.

Š...Ć.

Član 4.

(6) Poresku osnovicu pri uvozu upotrebljavanih motornih vozila čini procijenjena vrijednost koju je utvrdila carinarnica uvećana za carinu i druge uvozne dažbine.

Š...Ć."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Apelant se žali da je u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj U-3714/03 od 1. septembra 2004. godine povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je nakon skoro dvije godine po uvozu motornog vozila zatražio da se carini predmetno vozilo kako bi uplatio porez i ostale dažbine i vozilo zakonski osposobio za promet. Također, apelant navodi da sud izjednačava pravnu situaciju kada korisnik povlastice uveze vozilo za treće lice, ili da trećem licu da ga koristi, sa pravnom situacijom kada invalidno lice uveze vozilo za sebe ali to vozilo želi prodati nakon isteka određenog vremena za koje je iskoristilo svoju povlasticu. Dvije navedene pravne situacije, prema apelantovom mišljenju, potpuno su različite, te se njihovim izjednačavanjem krše prava invalidnih lica na imovinu. Apelant navodi da sud nije objasnio razliku u primjeni propisa organa tuženog, jer Carinska uprava kao osnovicu uzima vrijednost vozila u momentu prijave, a ne nabavke. Zatim, apelant smatra da Poreska uprava krši i propise člana 2. stav 4. i člana 4. stav 6. Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga u kojim se kaže da kod uvezenih vozila carinarnica, nakon obračuna i naplate carine, dostavlja izvještaj o tome Poreskoj upravi sa naznakom vrijednosti uvezenog motornog vozila. Stoga, Poreska uprava nema ovlaštenje da procjenjuje vrijednost vozila, nego mora primijeniti osnovicu koju utvrdi carinarnica. Apelant predlaže da se apelacija usvoji, zato što je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na imovinu, te zato što je invalidnom licu uskraćeno pravo da odricanjem od prava na oslobađanje plaćanja carine i poreza zakonski osposobi svoje motorno vozilo za promet, a da ne trpi kaznu u obliku plaćanja poreza i kamata kao lica koja su svoje pravo u vezi sa povlasticom zloupotrijebila.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da smatra da u konkretnoj pravnoj situaciji ne postoji povreda ustavnih prava i prava koja su zagarantirana Evropskom konvencijom, te predlaže da se apelacija odbije.
  • 17.
    U svom odgovoru Poreska uprava predlaže da se apelacija odbije navodeći da je Poreska uprava-Ispostava Bosanska Krupa pravilno postupila donoseći osporeno rješenje.

VI. Dopustivost

  • 18.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 20.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-3714/03 od 1. septembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 28. oktobra 2004. godine a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 27. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
  • 21.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 22.
    Apelant se žali da je u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj U-3714/03 od 1. septembra 2004. godine povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • k)
    Pravo na imovinu;"

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 23.
    Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti i koje se javlja u konkretnom predmetu je da li utvrđeni porez na promet sa kaznenom kamatom apelantu predstavljaju imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 24.
    U skladu sa odredbom stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, država ima pravo da "primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da Š...Ć bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni". Ova odredba predstavlja izuzetak od prvog stava tog člana, koji garantira mirno uživanje imovine, jer prvi stav "ni na koji način ne utječe na pravo države da primjenjuje takve zakone" kojim osigurava naplatu poreza. Prilikom primjene takvih zakona zakonodavstvo ima velike mogućnosti za procjenu i odlučivanje. Zbog toga, Ustavni sud će poštivati procjenu zakonodavnog organa osim ako ne postoji razumna osnova za to (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Gasus Dosier - und Fördertechnik GmbH protiv Nizozemske od 23. februara 1995. godine, serija A, broj 306-B, stav 60). Drugim riječima, čak i ako je naplata poreza izuzetak u skladu sa drugim stavom, Ustavni sud će procijeniti da li utvrđeni porez sa kaznenom kamatom, u odnosu na imovinu, ispunjava uvjete principa zakonitosti i proporcionalnosti i da li je nadležni organ zloupotrijebio svoje nadležnosti predviđene zakonom.
  • 25.
    Prema tome, utvrđeni porez na promet sa kaznenom kamatom može se smatrati imovinom u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S druge strane, utvrđivanje poreza na promet sa kaznenom kamatom može se definirati kao "lišavanje" imovine u smislu druge rečenice prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ono mora ispunjavati uvjete iz navedenog člana.
  • 26.
    Da bi lišavanje imovine bilo u skladu sa drugom rečenicom prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ono mora biti (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa općim principima međunarodnog prava. U pogledu zakonitosti, miješanje u imovinu je zakonito samo ako je zakon koji je osnova za takvo miješanje (a) pristupačan građanima, (b) formuliran sa odgovarajućom tačnošću i preciznošću da bi se građanima omogućilo da prilagode svoje postupke i (c) kompatibilan sa vladavinom prava, što znači da pravna sloboda odlučivanja koju uživaju izvršni organi ne smije biti neograničena, odnosno zakon mora građanima osigurati odgovarajuću zaštitu od proizvoljnog miješanja (vidi odluku Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu broj CH/02/8202 od 4. aprila 2003. godine, stav 144). U pogledu javnog interesa mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži. Drugim riječima, nadležni organ mora utvrditi da li je uspostavljena pravična ravnoteža između potreba javnog interesa i interesa pojedinca (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sporrong i Lönnroth od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, st. 69. i 73). Pri utvrđivanju postojanja pravične ravnoteže država ima veliku slobodu odlučivanja o odabiru sredstava za primjenu i utvrđivanju opravdanosti posljedica takve primjene u javnom interesu radi ostvarivanja svrhe predmetnog zakona.
  • 27.
    U konkretnom slučaju porez na promet sa kaznenom kamatom je utvrđen na osnovu člana 14. stav 3, člana 18. stav 1. tačka 13. i člana 31. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Navedeni zakon je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 49/02. Tekst odredbe na koju se pozivaju nadležni upravni organi i Vrhovni sud je jezički jasan. Prema tome, apelant je mogao predvidjeti da će mu se porez na promet naplatiti kao da je poreska obaveza nastala u času nabavke uz kamatu iz člana 31. spomenutog zakona od dana nabavke do dana plaćanja poreza ukoliko bude prodao ili dao na upotrebu drugom licu automobil prije isteka roka od pet godina.
  • 28.
    S druge strane, Ustavni sud smatra da je zakonsko uređenje poreza na promet i oslobađanja od plaćanja poreza na promet nesumnjivo u javnom interesu. Država ima određenu slobodu odlučivanja prilikom stvaranja okvira za utvrđivanje poreza na promet i oslobađanje od plaćanja poreza na promet da bi se osiguralo poštivanje zakonom propisanih uvjeta i spriječile zloupotrebe. U tom slučaju Ustavni sud prihvata da je sprečavanje kršenja zakonom propisanih uvjeta o oslobađanju od plaćanja poreza na promet legitiman cilj koji je u javnom interesu (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hentrich protiv Francuske od 3. jula 1995. godine, serija A, br. 296-A, stav 39. i dalje).
  • 29.
    Konačno, utvrđivanje poreza na promet sa kaznenom kamatom za nepoštivanje propisanih zakonskih uvjeta invalidnim licima koja su oslobođena plaćanja poreza na promet na putnički automobil je prikladan način koji je na raspolaganju organima vlasti da destimuliraju takve aktivnosti. U konkretnom predmetu apelant je kupio novi automobil za koji je, kao invalidno lice, bio oslobođen plaćanja poreza na promet pod uvjetom da ga ne smije prodati ili dati na upotrebu drugom licu prije isteka roka od pet godina od dana nabavke. Apelant je nakon nepune dvije godine podnio zahtjev za razrez poreza kako bi automobil mogao staviti u promet, smatrajući da mu se kao osnovica za razrez poreza treba uzeti vrijednost vozila u vrijeme podnošenja zahtjeva. Nadležni upravni organi i Vrhovni sud utvrdili su da je apelant prekršio odredbu iz člana 18. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, te mu je zbog toga i utvrđeno da plati porez na promet na automobil kao da je poreska obaveza nastala u trenutku nabavke automobila uz kaznenu kamatu. U skladu s tim, kao osnovica za razrez poreza uzeta je vrijednost automobila u vrijeme njegove nabavke, a ne u vrijeme podnošenja zahtjeva. Navedeni stav nadležnih upravnih organa i Vrhovnog suda Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga su neosnovani apelantovi navodi da je Poreska uprava prekršila odredbe člana 2. stav 4., sada stav 5., i člana 4. stav 6. Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, jer se navedene odredbe Pravilnika ne odnose na konkretnu situaciju.
  • 30.
    Dalje, Ustavni sud zaključuje da je uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite apelantove imovine i zahtjeva općeg interesa. Slijedi da utvrđeni porez na promet sa kaznenom kamatom koji apelant mora da plati od momenta nabavke automobila, uzimajući kao osnovicu za razrez poreza nabavnu vrijednost automobila, nije proizvoljan i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Utvrđeni porez na promet sa kaznenom kamatom predstavlja apelantovu imovinu. Međutim, Ustavni sud zaključuje da porezom koji su utvrdili nadležni organi nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu, jer utvrđeni porez na promet sa kaznenom kamatom ima zakonsku osnovu, propisan je i utvrđen u javnom interesu, i nije narušen princip proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži.
  • 32.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 33.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.