Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1182/05, rješavajući apelaciju Radmila Leovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Usvaja se apelacija Radmila Leovca podnesena zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatan i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da putem svojih komisija nadležnih za traženje nestalih lica bez odgađanja apelantu dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članu njegove porodice nestalom u toku rata na području Bosne i Hercegovine.

Nalaže se stranama iz člana 15. stav 3. Zakona o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04) da bez odgađanja osiguraju operativno funkcioniranje institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim licima, tj. Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini, a u skladu sa stavom 4. dispozitiva odluka Ustavnog suda broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i 80/05), ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 72/05) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05).

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u smislu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavlja se na implementaciju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH".

I. Uvod

  • 1.
    Radmilo Leovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada podnio je 18. maja 2005. godine prijavu Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) zbog nestanka svog oca Dušana Leovca na području Goražda tokom rata u Bosni i Hercegovini. Navedenu prijavu Komisija je dostavila 19. maja 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) na osnovu člana 5. sporazuma koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 35/03). Ustavni sud je spomenutu prijavu registrirao kao apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. tačka 3. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da uz apelaciju nije dostavljena potvrda o prijavljenom nestanku člana porodice, od apelanta je 19. januara 2006. godine, u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dopuni/precizira apelaciju u roku od 15 dana. Apelant je 15. februara 2006. godine dopunio apelaciju.
  • 3.
    S obzirom na to da se u navedenom predmetu radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetima Ustavnog suda br. AP 129/04 i AP 228/04, u kojima je Ustavni sud donio odluke 27. maja i 13. jula 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i 80/05), ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 72/05) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05), Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovore na predmetnu apelaciju od relevantnih institucija, već je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 129/04.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Apelant navodi da je početak sukoba njegove roditelje zatekao u njihovom stanu u Goraždu, te da je njegov otac odveden u maju 1992. godine sa još 53 lica srpske nacionalnosti. Navodi da je saznao da su oni pogubljeni 11. juna 1992. godine i da su svi bačeni u Drinu radi prikrivanja dokaza. Kao dokaz nestanka oca apelant je uz apelaciju dostavio potvrdu Međunarodnog komiteta Crvenog križa od 9. februara 2006. godine iz koje je vidljivo da je on evidentiran kao nestalo lice, te da je otvoren proces njegovog traženja.

IV. Relevantni propisi

  • 6.
    Aneks 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

"Član V

Strane će osigurati informacije preko mehanizama traganja MKCK o svim nestalim licima. Strane će, također, u potpunosti sarađivati sa MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih."

  • 7.
    Protokol broj 1 uz Ženevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. juna 1977. godine

"Član 33. st. 1. i 3.

Čim to okolnosti dopuste, a najkasnije po prestanku aktivnih neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba da pronalazi lica čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička strana treba da dostavi sve korisne podatke o ovim licima da bi olakšala njihovo pronalaženje.

Podaci čiji je nestanak objavljen primjenom stava 1. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke dostavljaju se bilo direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice Centralnoj agenciji za traženje Međunarodnog komiteta Crvenog križa ili nacionalnih društava Crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog križa i njegove Centralne agencije za traženje, svaka strana u sukobu uredit će da ih dostavi i Centralnoj agenciji za traženje."

  • 8.
    Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04)

"Član 7.

S ciljem unapređenja procesa traženja nestalih lica i efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih lica, osniva se Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut), kao nezavisna institucija za traženje nestalih lica u/iz Bosne i Hercegovine.

Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija.

Način osnivanja i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja bliže nadležnosti, načina finansiranja Instituta, u skladu sa ovim i drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o osnivanju koji zaključuju suosnivači.

U skladu sa ovim i drugim važećim zakonima, Institut je pravno lice koje se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se, u skladu sa ovim zakonom, prenose upravna ovlaštenja za obavljanje poslova u vezi sa procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava.

Radni odnos zaposlenih u Institutu regulira se u skladu sa važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i Hercegovine.

Član 15.

U svrhu osiguranja sredstava i realizacije prava članova porodica nestalih lica, formira se Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond).

Odluku o osnivanju Fonda, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

Sjedište, način finansiranja, upravljanje, kao i druga pitanja u vezi sa radom Fonda regulirat će se Sporazumom koji će potpisati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu odluke iz stava 2. ovog člana.

Osim budžeta, prihodi Fonda mogu da budu sredstva iz donacija, darova, zavještanja i drugih vidova pomoći od domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se bliže uređuje Sporazumom iz stava 3. ovog člana."

  • 9.
    Odluka o obrazovanju Državne komisije za traženje nestalih lica ("Službeni list Republike BiH" br. 9/96 i 17/96)

"II

Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke:

  • -
    vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RBiH) nestalih usljed ratnih djelovanja na teritoriji RBiH i susjednih država, odnosno bivših jugoslavenskih republika;
  • -
    preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanju konačne istine o sudbini tih lica;
  • -
    daje potrebne podatke kojima raspolaže nadležnim organima, koji donose odluke o pravima boraca nestalih, zarobljenih i poginulih;
  • -
    na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih;
  • -
    ostvaruje saradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Komisije za ljudska prava, IFOR-om, radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih lica, Međunarodnim tribunalom u Den Haagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih lica."
    • 10.
      Odluka o osnivanju Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 40/03)

"II stav 1. alineja 1. i 2.

Poslovi i zadaci Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske su:

  • -
    koordinacija svih aktivnosti u vezi sa istraživanjem sudbine nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih lica;
  • -
    analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti informacija dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o svim licima koja su bila u logorima u periodu od 1991. do 1995. godine i razmjenama putem Komisije; prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim licima sa relevantnim organima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori;"

IV. Apelacija

Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant traži da se istraži istina o njegovom ocu i, ako je moguće, da se ostaci tijela njegovog oca predaju porodici radi normalne sahrane, te da se odgovorna lica strogo kazne. Također, apelant je iznio zahtjev za kompenzaciju. Apelant se poziva na povredu prava na život u porodici, prava na zabranu mučenja i nehumanog ponižavanja, prava na slobodu i ličnu sigurnost, prava na privatan i porodičan život i dom, prava djece da znaju istinu o ocu, prava na imovinu, prava na život sa djecom, prava na zabranu držanja u ropstvu i prava da ne obavlja prinudan rad.

V. Dopustivost i meritum

  • 12.
    Ustavni sud smatra da predmetna apelacija pokreće pitanja o povredi apelantovog prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i apelantovog prava na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
  • 13.
    Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke, u pogledu apelantovih žalbenih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u odlukama u predmetima broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i 80/05), ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 72/05) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05) koje su donesene povodom istih pravnih pitanja.
  • 14.
    Razlozi navedeni u Odluci broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i Odluci broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa iz istih razloga Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva i da je došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, i to iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Ostali zahtjevi

  • 15.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

Pitanje kompenzacije

  • 16.
    Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima, koji je stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih lica, te osnovan Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi sa procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom je osnovan i Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da je, osim utvrđivanja kršenja navedenih apelantovih ustavnih prava, kao vida njegove satisfakcije, neophodno da nadležna vlast bez odgađanja osigura efikasno funkcioniranje navedenog Instituta, Fonda i Centralne evidencije radi otklanjanja daljnjih posljedica kršenja apelantovih ustavnih prava i omogućavanja da ostvari druga prava koja mu prema zakonu pripadaju. Treba naglasiti da je Ustavni sud utvrdio povrede čl. 3. i 8. Evropske konvencije zbog toga što član porodice nestalog lica nema nikakve informacije o sudbini člana svoje porodice, te naložio mjere za otklanjanje navedenih povreda ustavnih prava. Kad je riječ o kompenzaciji koju je tražio apelant, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim licima predviđa dovoljnu finansijsku potporu za članove porodica nestalih lica. Naime, čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona predviđeni su pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove porodica nestalih lica, a članom 16. predviđen je postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć koji provodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo s ciljem realizacije prava na finansijsku pomoć za porodice nestalih lica koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je stranama iz člana 15. navedenog zakona naložio da hitno pokrenu i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima u koje se ubraja i Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Stoga, Ustavni sud smatra da će, nakon što odgovorne strane pokrenu institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, članovi porodica nestalih lica imati osiguranu finansijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za kompenzaciju koji je iznio apelant.

VI. Zaključak

  • 17.
    Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu dostavile apelantu informaciju o sudbini člana njegove porodice, nestalog tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na člana porodice nestalog lica došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na privatan i porodični život iz člana 8. Evropske konvencije.
  • 18.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 19.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.