USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 12. septembra 2006. donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2597/05, rješavajući apelaciju Petra Đajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Petra Đajića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-48/05 od 1. novembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj K-177/01 od 1. juna 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Petar Đajić (u daljnjem tekstu: apelant) je podnio 17. decembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-48/05 od 1. novembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-177/01 od 1. juna 2005. godine. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora izrečene osporenim presudama do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je Odlukom broj AP 2597/05 od 16. januara 2006. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva u Trebinju, zatraženo je 9. januara 2001. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 4.Okružni sud je dostavio odgovor 19. januara 2006. godine, Osnovni sud 26. januara 2006. godine, a Okružno tužilaštvo 1. februara 2006. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 30. juna 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Na osnovu optužnice Višeg javnog tužilaštva Mostar, broj Kt-91/91 od 27. novembra 1991. godine, apelant je optužen zbog teškog krivičnog djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 2. u vezi s krivičnim djelom ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 181. stav 1. Krivičnog zakona SRBiH. Na glavnom pretresu 26. decembra 2000. godine, tužilac Osnovnog javnog tužilaštva Trebinje je izvršio pravnu prekvalifikaciju krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret, stavljajući mu na teret izvršenje krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Na glavnom pretresu od 1. juna 2005. godine, okružni tužilac iz Trebinja ostao je kod izmijenjene pravne kvalifikacije, s tim što je precizirao činjenični opis djela.
- 8.Osnovni sud u Trebinju je Presudom broj K-177/01 od 1. juna 2005. godine apelanta proglasio krivim zbog izvršenja krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. U toku postupka sud je proveo veliki broj dokaza: izvršio uvid u zapisnik o uviđaju od 22. aprila 1991. godine, nalaz i mišljenje o vrsti i težini, te načinu nanošenja povreda i smrti oštećenog koje je dao vještak medicinske struke, uvid u zapisnik o rekonstrukciji od 2. juna 2000. godine, crtež lica mjesta s rekonstrukcije i uvid u fotografije s rekonstrukcije, uvid u nalaz neuropsihijatra, nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke, dopunu nalaza vještaka saobraćajne struke u odnosu na nalaz vještaka medicinske struke, saslušao dva vještaka i dva svjedoka. U obrazloženju presude ovaj sud je istakao da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je apelant kritične prilike upravljao vozilom u stanju alkoholisanosti (22,14 mmol/L alkohola u krvi, a krajnja dozvoljena granica je 0,5g/kg) zbog čega nije bio sposoban za bezbjednu vožnju, niti je obratio pažnju na pješaka D.G. starog 11 godina, koji se kretao ispred njega na lijevoj strani kolovoza već je, prešavši na lijevu stranu kolovoza, udario pješaka nanijevši mu teške tjelesne povrede zbog kojih je pješak umro. Utvrđeno je da je u konkretnoj situaciji, u odnosu na osnovno djelo apelant postupao s eventualnim umišljajem, a u odnosu na daljnju posljedicu, povređivanje pješaka, postupao je iz nehata, jer je olako držao da neće doći do daljnjih posljedica.
- 9.Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio Presudu broj Kž-48/05 od 1. novembra 2005. godine, kojom je apelantovu žalbu djelomično uvažio i Presudu broj K-177/01 od 1. juna 2005. godine preinačio u odluci o kazni, pa je apelantu za izvršeno krivično djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. U pogledu apelantovog prijedloga da se provedu novi dokazi za koje odbrana nije znala, a radi se o saslušanju svjedoka koji su bili očevici saobraćajne nesreće, ovaj sud je u obrazloženju presude istakao da je takav prijedlog neprihvatljiv i našao neprimjerenim nakon proteka više od 14 godina saslušavati svjedoke, navodne očevice predmetne nezgode, a pogotovo ne iz razloga koje je obrazložio apelantov branilac. Ovaj sud prihvata utvrđenje prvostepenog suda, do kojeg je došao analizom velikog broja dokaza, da je do saobraćajne nesreće došlo isključivo zbog stepena apelantove alkoholisanosti, koje je u uzročnoj vezi sa greškama u vožnji zbog kojih je došlo do prouzrokovanja predmetne nesreće i smrtne posljedice.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da mu je tokom postupka pred Okružnim i Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u činjenici da je Osnovni sud donio osuđujuću presudu a da za takvu presudu nije imao niti jedan valjan materijalni dokaz, a Okružni sud mu je nakon okončanja prvostepenog postupka uskratio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka - neposrednih očevidaca saobraćajne nesreće, za koje je naknadno saznao. Smatra da redovni sudovi nisu dali razloge niti objašnjenje zašto su povjerovali saslušanim svjedocima.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da donošenjem Presude broj Kž-48/05 od 1. novembra 2005. godine nije došlo do kršenja ustavnih prava koja se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 12.Osnovni sud je u svom odgovoru naveo da su navodi apelacije neosnovani i da nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje. Istakao je da su u prvostepenom postupku provedeni svi predloženi dokazi, a u toku postupka poštovana sva apelantova prava koji je sve vrijeme imao svoga branioca.
- 13.Okružno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje te da apelaciju treba odbiti.
V. Relevantni propisi
- 14.Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, u daljnjem tekstu: ZKP), u relevantnom dijelu, glasi:
"Član 283.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Član 296.
" Š...Ć
(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo. Š...Ć"
VI. Dopustivost
- 15.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-48/05 od 1. novembra 2005. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelacija je podnesena 17. decembra 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 19.Apelant pobija presude Okružnog suda i Osnovnog suda, tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 . st. 1. i 3.d. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 21.Član 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glase:
- 21.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe."
- 22.Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.U ovom predmetu apelant se žali na bitne povrede odredaba krivičnog postupka jer je prvostepeni sud, prema njegovom mišljenju, osuđujuću presudu donio bez ijednog valjanog materijalnog dokaza, a drugostepeni sud mu je uskratio da sasluša svjedoke - očevice događaja za koje je naknadno saznao. U tom kontekstu, navodi da se radi o događaju od 22. aprila 1991. godine, a odbijanjem da se saslušaju predloženi svjedoci onemogućena mu je odbrana pred sudom, koja je garantovana članom 6. stav 3.d. Evropske konvencije.
- 24.Razmatrajući konkretan slučaj, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
- 25.Ustavni sud zapaža da je osnovni apelantov prigovor činjenica da je Osnovni sud donio osuđujuću presudu a da nije imao niti jedan valjan materijalni dokaz, a da je Okružni sud odlučujući o njegovoj žalbi, suprotno Ustavu i Evropskoj konvenciji, odbio saslušati svjedoke, neposredne očevice saobraćajne nezgode, za koje je odbrana saznala naknadno. U vezi sa ovim prigovorima, Ustavni sud ukazuje na svoju raniju jurisprudenciju prema kojoj član 6. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom, već je na redovnom sudu da ocijeni da li bi izjave predloženih svjedoka ili izvođenje drugih predloženih dokaza bilo relevantno za odlučivanje u konkretnom slučaju. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima, a iz člana 6. stav 3.d. Evropske konvencije slijedi da stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 6/02, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).
- 26.Ustavni sud s tim u vezi ističe da član 6. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlučio ne provoditi dokaze koje je optuženi izričito zahtijevao, a u konkretnom slučaju Okružni sud je tako i postupio. U obrazloženju presude taj sud je istakao da je prvi i osnovni uzrok saobraćajne nezgode u ovoj krivičnoj stvari stepen apelantove alkoholisanosti, zbog čega on nije bio sposoban za vožnju. Dovodeći u vezu ovu nespornu činjenicu s ostalim provedenim dokazima, redovni sudovi su izveli zaključak da je kod apelanta koncentracija alkohola u krvi u uzročnoj vezi sa greškama u vožnji koje su prouzrokovale saobraćajnu nezgodu sa smrtnom posljedicom, zbog čega bi saslušanje novih svjedoka - neposrednih očevidaca, po proteku 14 godina od predmetne nezgode, bilo neprimjereno i nepotrebno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vidal protiv Belgije, presuda od 22. aprila 1992. godine, serija A broj 235, tačka 34, Dom za ljudska prava, CH/00/6558, Edin Garaplija protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 12. aprila 2002. godine, tačka 68).
- 27.U pogledu prigovora o nedostatku materijalnih dokaza, Ustavni sud primjećuje da je apelant ovaj prigovor isticao u žalbi na prvostepenu presudu, te da je Okružni sud prilikom odlučivanja o njoj dao jasna i potpuna obrazloženja i istakao da je u prvostepenom postupku proveden veliki broj dokaza s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, koje je i sam prihvatio kao valjane.
- 28.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 29.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije jer se apelantovi navodi odnose isključivo na bitnu povredu krivičnog postupka. Ustavni sud je utvrdio da je Okružni sud odbio apelantov prijedlog za provođenje dokaza saslušanjem novih svjedoka - očevidaca saobraćajne nesreće, ali je za takvu odluku dao razumno i jasno obrazloženje. U pogledu drugog prigovora, nedostatka materijalnih dokaza za donošenje prvostepene presude, Ustavni sud je već naglasio da je ovaj apelantov prigovor isticao u žalbi, te je o tome riješeno presudom Okružnog suda, jasnim i potpunim obrazloženjem, primjenom pozitivno-pravnih propisa. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije bilo drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, pa prema tome niti da su moguća kršenja navedenih prava.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.