Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2653/05, rješavajući apelaciju Živka Tanasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Usvaja se apelacija Živka Tanasića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ova odluka dostavlja se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.

Vladi Federacije Bosne i Hercegovine se nalaže da u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Živko Tanasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 27. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja izvršenja dopuštenog Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-1062/05 od 14. marta 2005. godine i 29. juna 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Odgovori na apelaciju Općinskog suda i Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva odbrane koje zastupa Pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik) u ovoj odluci nisu traženi posebno zbog toga što su odgovori o istom pitanju zatraženi i dobiveni u predmetima broj AP 905/05 i AP 703/04 (odluka od 23. marta 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 32/05 od 24. maja 2005. godine). S obzirom na to da se ova odluka u svom obrazloženju dopustivosti i merituma poziva na navedene odluke, jer se radi o identičnim pravnim i činjeničnim osnovima, nije bilo neophodno pribavljati odgovore učesnika u postupku na navode iz apelacije.

III. Činjenično stanje

  • 3.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 4.
    Povodom apelantove tužbe protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane koje zastupa Pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naknade štete Općinski sud I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Presudu broj P-81/97 od 8. aprila 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-246/04 od 13. maja 2004. godine, kojom je obavezao izvršenika da apelantu na ime naknade štete zbog izuzetih putničkih motornih vozila marke "audi 80 TD" i "mercedes 207 D" isplati ukupan iznos od 52.399,15 KM.
  • 5.
    S obzirom na to da izvršenik nije dobrovoljno izvršio obavezu utvrđenu pravosnažnom presudom, apelant je 10. marta 2005. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne presude. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje broj I-1062/05 od 14. marta 2005. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje. Izvršenik je pravovremeno, 17. marta 2005. godine, protiv tog rješenja izjavio prigovor, ističući da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje je proglašeno javnim dugom Federacije Bosne i Hercegovine, da se na takva potraživanja ne obračunava kamata i da se ta potraživanja do donošenja propisa iz člana 7. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti neće isplaćivati. Također je istakao da sud, na osnovu Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga FBiH nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, nije nadležan da postupa u konkretnoj pravnoj stvari, već da, u skladu sa navedenim propisima, izvršnu odluku treba uputiti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja. Izvršenik je u prigovoru istakao da je Zakonom o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta FBiH izvršenje u konkretnom slučaju odgođeno, pa je predložio da ga sud, postupajući po prigovoru, usvoji, stavi van snage rješenje o izvršenju i ukine sve provedene izvršne radnje.
  • 6.
    Rješavajući prigovor izvršenika, Općinski sud je donio Rješenje broj I-1062/05 od 29. juna 2005. godine kojim je prigovor odbio kao neosnovan, a Rješenje o izvršenju od 14. marta 2005. godine ostavio na snazi. U obrazloženju rješenja sud je istakao da je prigovor izvršenika neosnovan, jer je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj P-81/97 od 8. jula 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-246/04 od 13. maja 2004. godine, a kojom je obavezan izvršenik da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 52.399,15 KM uz troškove postupka. S obzirom na to da je izvršenje određeno na osnovu izvršne isprave, navodi izvršenika da se radi o javnom dugu, prema mišljenju suda, neosnovani su jer je potraživanje utvrđeno sudskom odlukom 8. jula 2003. godine, kad je bio na snazi Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
  • 7.
    Općinski sud je zaključio da se apelantovo potraživanje ubraja u kategoriju potraživanja obuhvaćenog Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta FBiH, kojim je propisano da se izvršenje na osnovu izvršnih sudskih odluka na teret Budžeta Federacije privremeno odgađa do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka, koji je stupio na snagu 1. juna 2004. godine. Sud je istakao da je 28. novembra 2004. godine stupio na snagu Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine u kojem je, odredbom člana 3. stav 5, izričito propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, što je prilikom donošenja ovog rješenja uzeto u obzir. Dakle, spomenutim zakonima, u odnosu na konkretno apelantovo potraživanje, na drugi način je propisano postupanje u odnosu na ranije doneseni zakon koji je istovrsna potraživanja kvalificirao kao javni dug.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    Apelant smatra da je odgađanje izvršenja pravosnažne presude u direktnoj suprotnosti sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je zbog toga povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, koji su zaštićeni članom II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Država, prema apelantovom mišljenju, ne može donositi propise kojima će se zaustaviti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, jer bi to bilo suprotno principu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pravu na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.

b) Odgovor na apelaciju

  • 9.
    Odgovori na apelaciju u ovoj odluci nisu zatraženi posebno, jer su odgovori o istom pitanju zatraženi i dobiveni u predmetima broj AP 905/05 i AP 703/04, koji se tiču identičnog činjeničnog i pravnog osnova ( Odluka od 23. marta 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 32/05 od 24. maja 2005. godine).

V. Relevantni propisi

  • 10.
    U Zakonu o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/98) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

Ovim zakonom privremeno se obustavljaju od izvršenja potraživanja pravnih i fizičkih lica prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Izvršenje presuda i upravnih akata za potraživanje iz stava 1. ovog člana, ukoliko se prije ne postigne poravnanje, počinje istekom roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona."

  • 11.
    U Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" broj 43/01) relevantne odredbe glase:

"Član 3.

Pod potraživanjima, koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom, podrazumijevaju se potraživanja pravnih i fizičkih lica po sljedećim osnovama:

  • -
    mobiliziranih ili ustupljenih materijalno-tehničkih sredstava i opreme,
  • -
    isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe odbrane,
  • -
    ustupljenih novčanih sredstava u skladu sa Zakonom, drugim propisom ili općim aktom i
  • -
    drugim osnovama za potrebe odbrane.

Š...Ć

Član 6.

Potraživanja iz člana 3. ovog zakona proglašavaju se javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za period od dana nastanka do dana realizacije.

Do donošenja propisa iz člana 7. ovog zakona potraživanja iz stava 1. ovog člana neće se isplaćivati.

Član 7.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Ministarstva finansija, propisat će način utvrđivanja i realizacije javnog duga iz člana 6. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona."

  • 12.
    U Uredbi o načinu utvrđivanja i realizaciji javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" br. 17/02, 34/02 i 34/02) relevantne odredbe glase:

"Član 2.

Javni dug Federacije u smislu ove uredbe su potraživanja iz člana 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti Š...Ć (u daljnjem tekstu: Zakon) nastala u periodu od 8.4.1992. do 23.12.1996. godine, i to:

  • -
    mobilizirana ili ustupljena materijalno-tehnička sredstva i oprema,
  • -
    isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe odbrane,
  • -
    ustupljenih novčanih sredstava u skladu sa Zakonom, drugim propisom ili općim aktom i
  • -
    drugim osnovima za potrebe odbrane.

Član 3.

Pravna i fizička lica koja imaju potraživanja prema Federaciji na osnovu člana 2. Zakona svoja potraživanja mogu prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnih stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljem tekstu: Komisija).

Š...Ć

Član 6.

Komisija će koordinirati aktivnosti na provođenju ove uredbe, utvrditi ukupan iznos potraživanja i izvijestiti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine radi utvrđivanja konačnog iznosa javnog duga.Š...Ć

Š...Ć

Član 12.

U slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda ili konačnim rješenjima Ministarstva odbrane i MUP-a i nadležnih organa uprave, a koje se odnose na javni dug iz člana 3. Zakona, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji na nadležnost.

Pravno lice kome se dostavi izvršna odluka za potraživanje iz osnova javnog duga u skladu sa članom 3. Zakona obavezno je odluku dostaviti odmah Komisiji koja postupa u skladu sa odredbama ove uredbe.

Mišljenje Komisije obavezujuće je za sudove i pravna lica iz st. 1. i 2. ovog člana."

  • 13.
    U Zakonu o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/04) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odgađaju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršni dokumenti doneseni u sudskom i upravnom postupku, a koji se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

  • -
    stare devizne štednje;
  • -
    razne materijalne i nematerijalne štete;
  • -
    potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
  • -
    zaostalih neizmirenih obaveza korisnika Budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana ovog zakona, a najkasnije do 31.5.2004. godine.

Š...Ć

Član 8.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/98)."

  • 14.
    U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 30/04) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

U Zakonu o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/04) u članu 3. u drugom redu iza riječi "člana" dodaje se broj "2", a u trećem redu iza riječi "zakona" stavlja se tačka, a ostali dio teksta se briše.

Š...Ć"

  • 15.
    U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04) relevantne odredbe glase:

"Član 3.

Unutrašnji dug Federacije iznosi Š...Ć, a čine ga:

Š...Ć obaveze za potraživanja nastala u ratu ili tokom neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratna potraživanja), kao materijalne i nematerijalne štete Š...Ć

Š...Ć

Unutrašnji dug koji se izmiruje putem izdavanja obveznica predstavlja potpunu isplatu svakog potraživanja za koje su izdate obveznice.

Š...Ć

Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine Š...Ć primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Š...Ć

Član 16.

Ratna potraživanja iz člana 3. ovog zakona su obaveze nastale u periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. decembra 1996. godine i za koja su fizička i pravna lica propisno prijavila potraživanja, prema Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti Š...Ć i Uredbi o načinu utvrđivanja i realiziranja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti Š...Ć.

Član 17.

Obaveze za ratna potraživanja izmirivat će se izdavanjem obveznica.

Kamata na ratna potraživanja otpisuje se.

Š...Ć

Član 20.

Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 900 miliona KM, ne akumuliraju kamatu, imaju rok dospijeća koji ne prelazi 50 godina i isplaćivat će se u deset godišnjih rata počevši najkasnije devet godina prije krajnjeg roka dospijeća."

  • 16.
    U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik SFRJ" br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90,27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:

"Član 8.

Š...Ć Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (član 48).Š...Ć

Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba.

ršenju na novčanom potraživanju dostavlja se i dužnikovom dužniku, a rješenje o izvršenju na sredstvima na računu dužnika dostavlja se i jedinici Službe društvenog knjigovodstva kod koje se vode ta sredstva.

Rješenje o izvršenju, doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, dostavlja se odgovarajućoj jedinici Službe društvenog knjigovodstva tek pošto postane pravosnažno.Š...Ć"

  • 17.
    U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 32/03) relevantne odredbe glase:

"Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.Š...Ć

Š...Ć

Član 166.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.Š...Ć

Š...Ć

Član 170.

(1)Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

(2)Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljnjem postupanju.

Š...Ć

Član 226.

Postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončat će se po odredbama ovog zakona.

Š...Ć

Član 228.

U izvršnom postupku reguliranom ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odgađanje i prekid izvršenja.

Član 229.

Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je uređen izvršni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana početka primjene ovog zakona.

Član 230.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a počet će se primjenjivati po isteku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu."

VI. Dopustivost

  • 18.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 20.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/0). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na pristup sudu.
  • 22.
    Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava u pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
  • 23.
    Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
  • 24.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva, koja su pojedincu na raspolaganju, treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 25.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o propuštanju da se izvrši pravosnažno rješenje o izvršenju sudske presude, kao i da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi postigao provođenje rješenja o izvršenju.
  • 26.
    Na osnovu svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je apelacija dopustiva.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelant smatra da je neprovođenjem pravosnažnog rješenja o izvršenju sudske presude povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Š...Ć"

  • 28.
    Apelant se, u suštini, žali na to što se ne izvršava pravosnažna sudska odluka kojom mu je dosuđen određeni novčani iznos za izuzeta motorna vozila, na ime štete nastale u ratnom periodu. U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40). U tom smislu to obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je i pravo na pristup sudu kao jedan aspekt tog prava, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno ukoliko bi domaći pravni sistem država ugovornica dopuštao da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije detaljno propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi sigurno u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju. Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36).
  • 29.
    Osim navedene prakse Evropskog suda za ljudska prava, postoji i niz odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu sa Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Dom za ljudska prava (vidi, predmet broj CH/96/17, Blentić protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) i Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi, predmet broj (B) 746/97, B.D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji od 24. marta 1999. godine) u kojima je utvrđeno kršenje člana 6. Evropske konvencije zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Također, Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već zaključio da su vlasti obavezne osigurati izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, a da primjena zakona koji to onemogućava krši apelantovo pravo na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). Iz navedenog proizlazi da postoji izgrađena praksa u pogledu stava da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
  • 30.
    Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi mogu primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na to da se apelant upravo žali na neizvršavanje pravosnažne sudske odluke. U konkretnom slučaju izvršenje pravosnažne presude je dopušteno 14. marta 2005. godine. Općinski sud u obrazloženju rješenja kojim je odbio prigovor izvršenika i ostavio na snazi rješenje o izvršenju od 14. marta 2005. godine ističe da se apelantovo potraživanje ubraja u kategoriju potraživanja koje je obuhvaćeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da se izvršenje na osnovu izvršnih sudskih odluka privremeno odgađa do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka. U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH (stupio na snagu 28. novembra 2004. godine) u odredbi 3. stav 5. izričito je propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/04). U članu 3. spomenutog zakona propisano je da će se ovaj zakon primjenjivati "do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka, a najkasnije do 31. maja 2004. godine".
  • 31.
    Takav propis nije donesen do navedenog roka, već je 1. juna 2004. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 30/04), kojim je rok 31. maj 2004. godine izbrisan, pa proizlazi da će se, nakon donošenja ovih izmjena, Zakon o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije BiH primjenjivati do "donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka", ali se ne precizira rok za donošenje takvog propisa.
  • 32.
    Također, Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti iz 2001. godine potraživanja pravnih i fizičkih lica iz tog perioda, koja su navedena u članu 3. tog zakona, proglašena su javnim dugom. Nakon toga je Uredbom o načinu utvrđivanja i realizaciji javnog duga Federacije BiH nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti iz 2002. godine propisano da će se ta potraživanja prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: Komisija). Navedenom uredbom je, također, propisano i da "u slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda Š...Ć a koja se odnose na javni dug Š...Ć, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji", te da je "mišljenje Komisije obavezujuće za sudove". Zatim je Federacija BiH 2004. godine donijela Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH, kojim je ratna potraživanja definirala kao unutrašnji dug, te regulirala način izmirivanja tog duga. Ovaj zakon je, očigledno, propis koji regulira način izmirenja obaveza po osnovu izvršnih odluka na koji upućuje Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH.
  • 33.
    Ustavni sud naglašava da postoji obaveza svih da poštuju pravosnažne sudske presude. Također, Ustavni sud ističe da država, u principu, ne može donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, jer bi to bilo suprotno principu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine a, zatim, i pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 34.
    Naravno, ne može se osporiti pravo državi da donosi zakone kojima se oduzimaju ili ograničavaju određena ljudska prava, ali samo u slučajevima kada je takvo ograničenje predviđeno Evropskom konvencijom, prema kojoj se određena prava, kao, naprimjer, pravo na imovinu, mogu pod određenim uvjetima ograničiti. Međutim, Evropska konvencija ne daje pravo državama potpisnicama da donesu zakone kojima će se spriječiti izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, donesenih u skladu sa članom 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju upravo je zakonima spriječeno izvršenje pravosnažne sudske odluke, koja se odnosi na utvrđena potraživanja koja treba isplatiti iz budžeta općine, odnosno kantona. Međutim, u pogledu donošenja navedenih zakona, Ustavni sud smatra da za takvo odstupanje od obaveza preuzetih ratifikacijom Evropske konvencije ne postoje razlozi navedeni u članu 15. Evropske konvencije (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj AP 288/03).
  • 35.
    Ustavni sud naglašava da se u svim slučajevima ograničavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, u smislu Evropske konevncije, mora voditi računa o uspostavljanju pravičnog odnosa između zahtjeva općeg interesa zajednice i potrebe da se zaštite osnovna prava pojedinca. To znači da mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Potrebna ravnoteža, tj. proporcionalnost između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca, neće biti utvrđena ako "dotična lica moraju snositi prevelik teret" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lonnorth protiv Švedeske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A-52, strane 26-28, st. 70-73).
  • 36.
    Kada se navedeni stavovi dovedu u vezu sa relevantnim propisima u konkretnom slučaju, dolazi se do zaključka da je takvim zakonima, osim toga što je upitno njihovo donošenje u smislu principa iz Evropske konvencije, narušen i princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava pojedinaca. Naime, i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedene zakone, zbog ogromnog duga koji je nastao po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u toku ratnih djelovanja, ali i po drugim osnovima, Ustavni sud smatra da je donošenjem takvih zakona stavljen "pretjeran teret na pojedince". Zbog toga, nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca.
  • 37.
    Osnovni razlog zbog kojeg Ustavni sud smatra da postoji pretjeran teret prema pojedincima jeste činjenica da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04) regulirano da će se te obaveze izmiriti izdavanjem obveznica, a kamate na ta potraživanja će se otpisati. Dalje, u članu 20. istog zakona propisuje se da će ove obveznice imati "rok dospijeća koji ne prelazi 50 godina i isplaćivat će se u deset godišnjih rata, počevši najkasnije devet godina prije krajnjeg roka dospijeća". U ovakvoj situaciji opravdano se postavlja pitanje da li će iko od građana koji će posjedovati takvu vrstu obveznica doživjeti mogućnost da naplati obveznice i tako efektivno ostvari svoja prava. Osim toga, navedenim zakonom je predviđeno da će se obaveze po ratnim potraživanjima izmiriti bez kamate, što, kada se uzme u obzir navedeni period moguće odgode, svakako znači efektivno umanjenje iznosa koji će biti isplaćen pojedincima. Ustavni sud je u ranije citiranoj odluci broj AP 288/03 zaključio da primjena ovakvih odredaba, u suštini, onemogućava izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na način i u obimu koji su utvrđeni takvim odlukama, što je suprotno pravu na pristup sudu koji je integralni element prava na pravično suđenje.
  • 38.
    Ustavni sud, također, smatra da je onemogućavanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, ali i propisivanje da su mišljenja organa izvršne vlasti "obavezujuća za sudove", kao što to zakonodavac čini u Uredbi o načinu utvrđivanja i realizaciji javnog duga Federacije BiH za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" br. 17/02, 34/02 i 34/02), u suprotnosti i sa pravom na "nezavisan sud" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ovo pravo u sebi sadrži i princip da niko izvan sudske vlasti ne može mijenjati ili suspendirati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka ono što je važna karakteristika "suda" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a čini i sastavni dio pojma "nezavisan" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, serija A, broj 97, stav 40. i Van de Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, serija A, broj 288, stav 45). Također, "sud", u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ne smatra se "nezavisnim" ukoliko traži i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti, budući da se na taj način "potčinjava sudska funkcija izvršnoj vlasti" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Beaumartin protiv Francuske, presuda od 24. novembra 1994. godine, serija A, broj 296 B, stav 38). Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da su propisi koji su u pitanju u suprotnosti sa pravom na "nezavisan sud", koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 39.
    U vezi sa navedenim, a imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud smatra da ima nadležnost da u postupku iz apelacione jurisdikcije izvrši i konkretnu ocjenu ustavnosti u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ako je to potrebno. U suprotnom, Ustavni sud bi se lišio svoje funkcije "suda" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 106/03 od 26. oktobra 2004. godine).
  • 40.
    U skladu s tim, Ustavni sud smatra da navedenoj zakonskoj regulativi nedostaje potreban zakonski kvalitet u onoj mjeri u kojoj se ne poštuju zahtjevi člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustav Bosne i Hercegovine je najviši oblik općeg akta države i ima prednost u odnosu na svaki drugi zakon koji nije u skladu s njim. Također, Evropska konvencija, koja se na osnovu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje, ima "prioritet". Ustavni sud zaključuje da je, s ciljem podržavanja Ustava Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH obavezna apelantu omogućiti izvršenje pravosnažne sudske odluke.
  • 41.
    Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 42.
    S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati i navodno kršenje prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ostalih prava na koja se apelant poziva.

VIII. Zaključak

  • 43.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu, kao elementa prava na pravično suđenje, ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, kada takav zakon ili drugi akt stavlja "pretjeran teret na pojedince", čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Također, postoji povreda prava na "nezavisan sud", koje je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ukoliko se aktima zakonodavne ili izvršne vlasti mijenjaju ili suspendiraju od izvršenja obavezujuće sudske odluke ili kada se propisuje da su mišljenja izvršne vlasti obavezujuća za sudove.
  • 44.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 45.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.