Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 17. novembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 2058/05, rješavajući apelaciju Ognjena Tvrtkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

David Feldman, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Constance Grewe, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Odbija se kao neosnovana apelacija Ognjena Tvrtkovića podnesena zbog toga što nije okončana istraga nakon ubistva njegove majke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Ognjen Tvrtković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 30. septembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog toga što nije okončana istraga nakon ubistva njegove majke.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 24. januara 2005. godine i 28. jula 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalno tužilaštvo je 28. augusta 2006. godine dostavilo odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog tužilaštva na apelaciju dostavljen je apelantu 28. septembra 2006. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelantova majka Sadeta Mehanović je 5-6. marta 1996. godine ubijena prilikom reintegracije naselja Grbavica u Sarajevu.
  • 7.
    Prvobitnu istragu povodom ubistva apelantove majke vodio je Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je donio rješenje o provođenju istrage. Za ubistvo su osumnjičena četiri lica, te je doneseno rješenje o određivanju pritvora i izdata naredba za raspisivanje potjernice za tim licima.
  • 8.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj Ki-272/97 od 14. novembra 2001. godine prekinuta je istraga u ovom predmetu, a na osnovu člana 161. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Herecegovine, jer su okrivljeni bili u bjekstvu.
  • 9.
    U skladu sa izmjenama Zakona o krivičnom postupku, predmetni slučaj je dostavljen Kantonalnom tužilaštvu.
  • 10.
    Državna granična služba (u daljnjem tekstu: DGS) je 12. februara 2006. godine na osnovu potjernice lišila slobode M.D., kojem je od tog dana tekao pritvor. Međutim, nakon izvršenih provjera 17. marta 2006. godine doneseno je rješenje o ukidanju mjere pritvora M.D., a Kantonalni sud je donio i naredbu o stavljanju van snage naredbe o raspisivanju potjernice, jer nije bilo nijednog valjanog dokaza koji je M.D. dovodio u vezu sa ubistvom apelantove majke.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant navodi da su njegovu majku prilikom reintegracije naselja Grbavica 5-6. aprila 1996. godine ubila trojica mladih pripadnika srpskih paravojnih jedinica, koje su u to vrijeme vladale tim prostorom, a pred očima pripadnika IPTF-a koji nisu željeli da reagiraju. Ističe da je slučaj ubistva njegove majke imao veliki međunarodni odjek, ali da se početna istraga koju je vodilo Kantonalno tužilaštvo nije pomakla sa mrtve tačke u ovih deset godina. Navodi da, kada je pokušao kontaktirati sa javnim tužiocima zaduženim za predmetni slučaj, odgovor je bio da to nije ratni zločin, jer se desio poslije potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, te da se osumnjičeni nalaze na teritoriji Republike Srpske i ne mogu se izručiti. Ističe da zna da je više državnih organa vodilo paralelne istrage, kao i IPTF prije svojega odlaska iz Bosne i Hercegovine, i da su u tim institucijama postojali opsežni dosjei, ali koji nikada nisu došli do Kantonalnog tužilaštva, kao i patološka analiza izvršena prilikom ekshumacije i ukopavanja njegove majke na gradskom groblju u Visokom. Iz navedenog proizlazi da se apelant žali na povredu prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovori na apelaciju

  • 12.
    Kantonalno tužilaštvo u svom odgovoru na apelaciju navelo je da se za ubistvo apelantove majke sumnjiče četiri izvršioca, i to D.L., D.L., M.D. i M.V., te da je u predmetnom slučaju istragu vodio Kantonalni sud, koji je izdao naredbu da se raspiše potjernica za navedenim licima, te da je posljednje rješenje koje je doneseno u predmetu Rješenje broj Ki-272/97 od 14. novembra 2001. godine kojim je odlučeno da se prekida istraga protiv osumnjičenih u skladu sa članom 161. stav 2. Zakona o krivičnom postupku. Dalje se navodi da je izmjenom krivičnog zakonodavstva predmet dostavljen Kantonalnom tužilaštvu, te da do 12. februara 2006. godine u navedenom predmetu nisu preduzimane nikakve nove radnje, kada je DGS na osnovu potjernice lišio slobode M.D. kojem je od toga dana tekao i pritvor. Po saslušanju osumnjičenog, te provođenjem drugih potrebnih provjera, ponovnim saslušanjem bitnih svjedoka, te izvođenjem postupka prepoznavanja nije se moglo utvrditi da je M.D. lice koje je učestvovalo u izvršenju krivičnog djela, jer se nisu mogli naći bilo kakvi dokazi da je on tokom rata uopće boravio na teritoriji Bosne i Hercegovine. Nakon izvršenih svih provjera, i to provjera identiteta, radnog i vojnog angažmana osumnjičenog, organiziranja postupka prepoznavanja od svjedokinje S.R. koja je poznavala M.D., te nakon ponovnog saslušanja M.M. 17. marta 2006. godine doneseno je rješenje o ukidanju pritvora M.D., a Kantonalni sud je donio i naredbu o stavljanju van snage naredbe o raspisivanju potjernice jer nije bilo nijednog valjanog dokaza koji je navedeno lice dovodio u vezi sa izvršenjem krivičnog djela koje je predmet apelacije.
  • 13.
    Kantonalno tužilaštvo je navelo da u vrijeme dok je M.D. bio u pritvoru, navedeno tužilaštvo je pokušalo stupiti u kontakt sa apelantom, ali u tome nije uspjelo. Kontakt sa apelantom je ostvaren tek 26. maja 2006. godine, kada je apelant došao u Kantonalno tužilaštvo gdje je dao iskaz i u spis Tužilaštva uložio fotokopije više novinskih članaka u vezi sa ubistvom svoje majke, koji su objavljeni u inozemnoj štampi. Apelant je, također, u spis predao potvrdu o smrti JKP Gradska groblja Visoko broj 251/99, kao dokaz da je tijelo njegove majke ekshumirano i sahranjeno u Visokom.
  • 14.
    Kantonalno tužilaštvo navodi da su za ostalom trojicom osumnjičenih i dalje raspisane potjernice i da se preduzimaju svi potrebni koraci da bi se otkrile okolnosti o tome ko je i na koji način izvršio ubistvo apelantove majke.
  • 15.
    Kantonalno tužilaštvo navodi da je apelant, nakon davanja izjave Tužilaštvu, obećao da će se i on aktivno uključiti u istragu i naveo da ima neka saznanja, te obećao da će dostaviti i spisak lica koja mogu dati validna saznanja o okolnostima ubistva njegove majke, kao i uputiti Tužilaštvo da od drugih državnih organa koji su učestvovali u rasvjetljavanju ovog ubistva zatraži i dobije relevantne informacije.
  • 16.
    Dalje, Kantonalno tužilaštvo navodi da je kontaktiralo sa nadležnim sudom i Tužilaštvom Republike Srpske, te da je od Osnovnog suda u Sokocu dobilo Zapisnik o uviđaju broj KRI-7/96 od 6. marta 1996. godine, koji je sačinjen povodom ubistva apelantove majke.
  • 17.
    Tužilac koji je zadužen za ovaj predmet 15. februara 2006. godine navodi da je preduzeo potrebne radnje koje su se u ovoj fazi postupka mogle izvršiti, da će se rad na navedenom predmetu nastaviti i da će se na kraju rasvijetliti sve okolnosti u vezi sa krivičnim djelom, te da će izvršioci biti procesuirani.

V. Relevantni propisi

  • 18.
    U Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) relevantne odredbe glase:

"Član 158.

(1) Istraga se provodi na zahtjev javnog tužioca.

(2) Zahtjev za provođenje istrage podnosi se istražnom sudiji nadležnog suda.

(...).

Član 161.

(1) Istragu provodi istražni sudija nadležnog suda.

(..).

Član 551.

(1) Izdavanje potjernice može se narediti kad se okrivljeni protiv koga je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti i za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora.

(2) Izdavanje potjernice naređuje sud pred kojim se vodi krivični postupak.

(...)

(4) Naredba suda ili upravnika ustanove za izdavanje potjernice dostavlja se organima unutrašnjih poslova radi izvršenja."

  • 19.
    U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98) relevantne odredbe glase:

"Član 161.

(...)

(2) Ako se ne zna boravište okrivljenog, istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljeni u bijegu ili inače nije dostižan državnim organima, istraga će se prekinuti samo na prijedlog nadležnog tužioca, ako se postupak vodi po njegovom zahtjevu.

(...)."

VI. Dopustivost

  • 20.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 22.
    Međutim, s obzirom na to da predmetna apelacija pokreće ozbiljna pitanja kršenja apelantovih prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud se poziva na odredbu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda koja propisuje da Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke mjerodavnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    Stoga, imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 24.
    Ustavni sud će apelaciju razmotriti u pogledu postojanja povrede apelantovog prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
  • 25.
    Član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • b)
    Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni."

Član 3. Evropske konvencije glasi:

"Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju."

  • 26.
    Imajući u vidu navode iz predmetne apelacije, postavlja se pitanje da li se može patnja koja je nametnuta apelantu zbog toga što u proteklih deset godina nije bilo pomaka u istrazi povodom ubistva njegove majke smatrati torturom, nehumanim ili ponižavajućim postupanjem ili kaznom, što je zabranjeno članom 3. Evropske konvencije.
  • 27.
    Član 3. Evropske konvencije štiti neke od najosnovnijih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od "apsolutnih prava" Evropske konvencije od čijeg poštivanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u vrijeme rata.
  • 28.
    U pogledu procesnih jamstava državi koje nameće član 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nehumanog postupanja nameće državi obavezu da djelotvorno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Ova odgovornost je dio pozitivnih obaveza države prema Evropskoj konvenciji, odnosno obaveze državnih vlasti da preduzmu korake ili mjere da zaštite prava pojedinaca prema Evropskoj konvenciji. Osnova za takvo nametanje može se naći u članu 1. Evropske konvencije, kojim se od visokih strana ugovornica zahtijeva da svakom u svojoj nadležnosti jamče prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji. Pozitivne obaveze se, također, zasnivaju na principu da prava prema Evropskoj konvenciji moraju biti praktična i djelotvorna, a ne teoretska i iluzorna. Evropski sud za ljudska prava u mnogim slučajevima utvrdio je procesnu povredu člana 3. Evropske konvencije iako nije bilo moguće dokazati da je, zaista, došlo do lošeg postupanja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Kmetty protiv Mađarske, od 16. decembra 2003. godine, st. 38-43).
  • 29.
    Ustavni sud podsjeća da neljudski tretman mora imati minimalan stepen jačine ukoliko se svrstava u okvir člana 3. Evropske konvencije. Procjena ovog minimuma je, prema prirodi stvari, relativna. Ona zavisi od svih okolnosti predmeta, kao što su priroda i sadržaj postupka, njegovo trajanje i njegove fizičke i mentalne posljedice, a u nekim slučajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stanje žrtve (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 18. januara 1978. godine, Serija A broj 25, strana 65, stav 162). U pogledu ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju u obzir su: ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja, mjera do koje je proveden postupak u vezi sa događajem (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Gakici protiv Turske, od 10. maja 2001. godine, Odluke i izvještaji 2001. IV, stav 156; Odluka Doma za ljudska prava, predmet broj CH/99/2150, Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 10. maja 2002. godine, st. 111-119).
  • 30.
    Također, Ustavni sud podsjeća na vlastitu praksu u predmetu broj AP 143/04 od 23. septembra 2005. godine u kojem je našao da činjenica da vlasti nisu pokrenule službenu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata i nisu apelantima dostavile informacije o tome apelante ne može ostaviti ravnodušnim, tj. kod njih mora izazvati "osjećanje straha, snažnog nemira i inferiornosti, koje je u stanju da žrtvu ponizi ili degradira", što predstavlja nehumano postupanje koje je zabranjeno članom 3. Evropske konvencije.
  • 31.
    Ustavni sud uviđa apelantovu bol i patnju u konkretnom slučaju koje su proistekle iz propusta istražnih organa da osumnjičene izvedu pred sud. Međutim, Ustavni sud zapaža da, proceduralno, pozitivna obaveza države, prema članu II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 3. Evropske konvencije, zahtijeva od državnih organa da iskoriste sve mogućnosti i preduzmu sve razumno ostvarive korake kako bi utvrdili identitet počinilaca, te da ih privedu pravdi. Država nema i ne može imati apsolutnu obavezu da ostvari cilj za koji se može ispostaviti da je neostvariv. U konkretnom slučaju, polazeći od pozitivne obaveze države da, prema članu 3. Evropske konvencije, djelotvorno istraži predmetni slučaj i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce, Ustavni sud konstatira da je nakon ubistva apelantove majke, prema tada važećim propisima, prema zahtjevu nadležnog tužioca Kantonalni sud otvorio istragu u predmetnom slučaju, te s obzirom na to da su osumnjičeni bili u bjekstvu, po naredbi Kantonalnog suda za njima je raspisana potjernica. Međutim, na prijedlog Kantonalnog tužilaštva, Kantonalni sud je, u smislu člana 161. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, Rješenjem broj Ki-272/97 od 14. novembra 2001. godine prekinuo istragu protiv okrivljenih, koji su i tada bili u bjekstvu. Iz odgovora Kantonalnog tužilaštva proizlazi da je prekid trajao do 12. februara 2006. godine, kada je na osnovu potjernice DGS lišio slobode jednog od osumnjičenih M.D. Ali, s obzirom na to da je, nakon izvršenih provjera, utvrđeno da nema niti jednog valjanog dokaza koji osumnjičenog M.D. dovodi u vezu sa ubistvom apelantove majke, njemu je ukinut pritvor, te je Kantonalni sud donio naredbu o stavljanju van snage naredbe o raspisivanju potjernice za njim. Za ostalom trojicom osumnjičenih i dalje su raspisane potjernice, te kako proizlazi iz odgovora Kantonalnog tužilaštva, preduzimaju se svi koraci da se rasvijetli ubistvo apelantove majke. Također, iz odgovora Kantonalnog tužilaštva proizlazi da je navedeno tužilaštvo kontaktiralo sa apelantom 26. maja 2006. godine i tom prilikom apelant je dao izjavu, te i sâm obećao da će se aktivno uključiti u predmetnu istragu.
  • 32.
    Na osnovu navedenog, u pogledu ponašanja nadležnih organa koji su provodili i još uvijek provode istragu povodom ubistva apelantove majke, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud i Kantonalno tužilaštvo, uzimajući u obzir konkretne okolnosti slučaja, posebno da su osumnjičeni u bjekstvu, nakon ubistva apelantove majke preduzeli odgovarajuće aktivnosti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, kao i da sada aktivno učestvuju u predmetnoj istrazi s ciljem pronalaska osumnjičenih za ubistvo apelantove majke. Prema tome, Ustavni sud smatra da su u konkretnim okolnostima nadležni organi ispunili svoje obaveze u skladu sa pozitivnopravnim propisima radi rasvjetljavanja ubistva apelantove majke, odnosno da su ispunili svoju obavezu u pogledu člana 3. Evropske konvencije.
  • 33.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđeni član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 34.
    Nema povrede apelantovog prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, jer su nadležni organi nakon ubistva apelantove majke preduzeli odgovarajuće aktivnosti, te i sada preduzimaju aktivnosti s ciljem pronalaska osumnjičenih za predmetno ubistvo, pa su time nadležni organi ispunili svoje obaveze u skladu sa pozitivnopravnim propisima.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.