USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 171/06, rješavajući apelacije Hurije Džafić i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine donio je
Usvajaju se sljedeće apelacije podnesene zbog nestanka i kasnijeg saznanja o nasilnoj smrti članova porodice za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine:
AP 171/06 Hurija Džafić; AP 1115/06 Fata Omerović; AP 1286/06 Hasiba Harbaš i AP 2557/06 Ajša Rizvanović.
Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da odmah apelantima daju raspoložive informacije u pogledu istrage o okolnostima pod kojima je došlo do nestanka i nasilne smrti članova njihovih porodica, odnosno da hitno i bez daljnjeg odlaganja provedu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata, te da o rezultatima istrage obavijeste apelante.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da bez odgađanja osiguraju operativno funkcioniranje institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04), tj. Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini, a u skladu sa stavom 4. izreke odluka Ustavnog suda broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i 80/05, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05).
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine se u smislu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine dostavlja na provođenje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.U toku 2006. godine zbog nestanka i kasnijeg saznanja o nasilnoj smrti članova porodice za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli: Hurija Džafić i Fata Omerović, koje zastupaju Mensud Đonko, Mira Kebo, Faruk Ćupina i Semir Guzina, advokati iz Mostara, te Hasiba Harbaš i Ajša Rizvanović.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 171/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP 171/06; AP 1115/06; AP 1286/06 i AP 2557/06.
- 3.U predmetu broj AP 2557/06 apelantica je Ustavnom sudu dostavila dopunu apelacije 18. jula 2007. godine.
- 4.S obzirom da se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 143/04 u kojem je Ustavni sud donio odluku 23. septembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 80/05, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 103/05 i "Službene novine Federacije BiH" broj 3/06), Ustavni sud je odlučio da ne traži odgovore na predmetne apelacije od relevantnih institucija već je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 143/04.
III. Činjenice
- 5.Apelacije su podnijeli najbliži članovi porodica lica koja su nestala tokom trajanja ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. godine do 1995. godine na područjima općina Zvornik, Srebrenica, Prijedor i Bratunac.
AP 171/06 Hurija Džafić
- 6.Apelantica navodi da je sa svojim suprugom Aganom Džafićem živjela u mjestu Grbavci, općina Zvornik, sve do 1. juna 1992. godine kada su paravojne formacije Republike Srpske ušle u selo i odvele sve vojno sposobne muškarce, među kojima i njezinog supruga i tri sina (apelantica je u apelaciji napomenula da će apelacije za njezina tri sina podnijeti njihove supruge). Prema apelanticinim navodima, paravojne formacije Republike Srpske su iz nekoliko sela odvele oko 700 lica muškog spola, kao i žene, djecu i starce, da bi kasnije u naselju Bijeli Potok, općina Zvornik, počeli odvajanje muškaraca koje su kamionima odvezli u Srednjoškolski centar u Karakaju, općina Zvornik, a žene, djecu i starce prebacili u Memiće, do linije razgraničenja, odakle su prešli na slobodnu teritoriju. Dalje navodi da je njezin suprug ekshumiran iz masovne grobnice na Crnom vrhu, općina Zvornik, a identificiran 16. septembra 2005. godine u Tuzli. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 786/06 od 16. septembra 2005. godine za njezinog supruga i dopis Međunarodnog Crvenog križa od 19. oktobra 2005. godine kojim je obaviještena da je zahtjev za traženje njezinog supruga zatvoren.
AP 1115/06 Fata Omerović
- 7.Apelantica navodi da je njezin suprug Himzo Omerović odvojen od nje u Potočarima prilikom pada Srebrenice, te da je ekshumiran iz grobnice Pilica 19 i sahranjen na mezarju Potočari. Na osnovu dokumentacije priložene uz apelaciju vidljivo je da je kao datum smrti apelanticinog supruga naveden 12. juli 1995. godine. Apelantica je uz apelaciju priložila Izvod iz matične knjige umrlih broj 05-202-549/06 od 31. marta 2006. godine, Izvod iz matične knjige vjenčanih broj 03-201-328/2006 od 31. marta 2006. godine, Izvod iz matične knjige rođenih za Nedžada Omerovića broj 03-200-2362/2006 od 31. marta 2006. godine, Izvod iz matične knjige rođenih za Mirsada Omerovića broj 03-200-2361/2006 od 31. marta 2006. godine, Izvod iz matične knjige rođenih za Raziju Omerović broj 05-200-2898/06 od 31. marta 2006. godine, punomoć i ugovor o zastupanju za advokate Mesuda Đonku, Miru Kebo, Faruka Ćupinu i Semira Guzinu,, te obrazac broj 1.
AP 1286/06 Hasiba Harbaš
- 8.Apelantica navodi da je živjela u zajedničkom domaćinstvu sa svojim ocem Amilom Begzadićem, majkom Latifom Begzadić i bratom Ezedinom Begzadićem u mjestu Sikirići, općina Bratunac, sve do 31. maja 1992. godine kada su paravojne i vojne formacije Republike Srpske ušle u selo i zarobile veliki broj stanovništva, među kojima i njezine roditelje. Prema apelanticinim navodima, njezin otac je uspio pobjeći, a majka je ostala zarobljena. Apelantica navodi da nije imala nikakve informacije o svojoj majci sve dok nije saznala da je ekshumirana iz masovne grobnice u Suhoj, općina Bratunac, a identificirana je na osnovu DNK analize 21. februara 2006. godine u Tuzli. Apelantica je uz apelaciju priložila Potvrdu o smrti broj 218/06 od 21. februara 2006. godine.
AP 2557/06 Ajša Rizvanović
- 9.Apelantica navodi da je 28. jula 1992. godine sa svojim suprugom Razimom Rizvanovićem bila u kući Muniba Dedića kada su oko deset sati došla dva naoružana srpska vojnika i odvela njezinog supruga i Muniba Dedića. Ističe da ih je poslije kraćeg vremena našla ubijene, ali da je ostavila suprugovo tijelo, jer je napuštala Rizvanoviće i otišla za Trnopolje. Apelantica navodi da joj je suprug identificiran 10. augusta 1998. godine na lokaciji Rizvanovići - Dedići broj 2. Apelantica je uz apelaciju priložila Rješenje Općinskog suda Sanski Most broj R-507/99 od 26. augusta 1999. godine kojim se utvrđuje da je Razim Rizvanović umro - ubijen 28. jula 1992. godine, zatim Izvod iz matične knjige umrlih broj 04-203-3108/2004 od 15. decembra 2004. godine, Potvrdu Federalne komisije za nestala lica broj 01-41-149-E-2006 od 15. maja 2006. godine, Potvrdu o smrti - na kojoj broj i datum nisu navedeni.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Suština predmetnih apelacija jesu zahtjevi apelanata kojima traže da se utvrde okolnosti nestanka i smrti članova njihovih porodica, te da se nakon toga krivci primjereno kazne. Osim toga, apelanti traže da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe, prvo zbog nestanka, a zatim i saznanja o nasilnoj smrti članova njihovih porodica, bez pokretanja istrage i utvrđivanja okolnosti pod kojima se to desilo, te otkrivanja i kažnjavanja za to odgovornih lica. U apelacijama se pozivaju na sljedeće povrede ustavnih prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine: pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija); pravo zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg tretmana ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije; pravo zabrane držanja u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije; pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije; pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije; pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti se također pozivaju na povredu i ostalih ustavnih prava iz čl. II/3.d), e), g), h), i), j), l) i m) Ustava Bosne i Hercegovine.
V. Relevantni propisi
- 11.Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 3/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 17.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano".
- 12.Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 17.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano".
- 13.Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 35/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 18.
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano".
VI. Dopustivost i meritum
- 14.Ustavni sud smatra da predmetne apelacije pokreću pitanja povrede prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te prava apelanata na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 15.Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci u predmetu broj AP 143/04 od 23. septembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 80/05, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 103/05 i "Službene novine Federacije BiH" broj 3/06), koja je donesena povodom istih pravnih i činjeničnih pitanja.
- 16.Razlozi navedeni u Odluci broj AP-143/04 od 23. septembra 2005. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa iz istih razloga Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata na zabranu nehumanog postupanja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Ostali zahtjevi
- 17.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacija.
Pitanje kompenzacije
- 18.Ustavni sud je utvrdio kršenje ustavnih prava apelanata što predstavlja jedan aspekt satisfakcije zbog kršenja tih prava. Ustavni sud ponovo naglašava da je od posebne važnosti za otklanjanje povrede ustavnih prava apelanata da nadležne vlasti odmah apelantima daju raspoložive podatke u pogledu istrage o okolnostima pod kojim je došlo do nestanka i nasilne smrti članova njihovih porodica, odnosno da hitno i bez daljnjeg odlaganja provedu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata, te da o rezultatima istrage obavijeste apelante. Ovisno o tim informacijama, odnosno rezultatima istrage, apelanti će biti u mogućnosti ostvarivati svoja prava u skladu s pozitivnim propisima, odnosno Zakonom o nestalim licima kojim je, između ostalog, predviđena finansijska kompenzacija za članove porodica nestalih lica. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno donositi posebnu odluku povodom zahtjeva za pojedinačne kompenzacije koje su postavili apelanti.
VII. Zaključak
- 19.Činjenica da nadležne vlasti nisu pokrenule službenu istragu o nestanku i nasilnoj smrti članova porodica apelanata tokom rata u Bosni i Hercegovini, odnosno da apelanti nisu o tome dobili nikakve informacije, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je došlo do povrede prava apelanata na zabranu nehumanog postupanja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 20.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 21.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.