Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1143/06, rješavajući apelacije Mire Gojković i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, sutkinja

Krstan Simić, sudija

Usvajaju se sljedeće apelacije podnesene zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine:

AP 1143/06 Mira Gojković; AP 1506/06 Zorka Jović i AP 2555/06 Mediha Fazlić.

Utvrđuje se povreda prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na privatan i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da uz pomoć svojih komisija nadležnih za traženje nestalih lica bez odgađanja apelantima dostave sve dostupne i raspoložive informacije o članovima njihovih porodica nestalih u toku rata na području Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Srpske da bez odgađanja osiguraju operativno funkcioniranje institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04), tj. Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini, a u skladu sa stavom 4. izreke odluka Ustavnog suda broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 58/05 i 80/05, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 72/05 i 75/05).

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u smislu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine dostavlja se na implementaciju Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    U toku 2006. godine zbog nestanka lica za vrijeme rata na području Bosne i Hercegovine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije su podnijeli: Mira Gojković; Zorka Jović i Mediha Fazlić (u daljnjem tekstu: apelanti).
  • 2.
    Apelanti su Ustavnom sudu u predmetima br. AP 1143/06 i AP 1506/06, dostavili dopunu apelacija 20. i 25. jula 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 3.
    S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1143/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP 1143/06, AP 1506/06 i AP 2555/06.
  • 4.
    Kako se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao i u predmetima Ustavnog suda br. AP 129/04 i AP 228/04, u kojima su donesene odluke 27. maja i 13. jula 2005. godine, Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovore na predmetne apelacije od relevantnih institucija, već je razmatrao odgovore koji su Ustavnom sudu dostavljeni u predmetu broj AP 129/04.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Sve apelacije se odnose na lica koja su nestala za vrijeme ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini na području općina Banja Luka, Maglaj i Sarajevo.
  • 7.
    Također, zajedničko za sve apelante je da navode kako su njihovi članovi porodica nestali na navedenim područjima tokom rata u periodu 1992. godine, te da do sada nisu ništa saznali o njihovoj sudbini. Svi apelanti su uz apelacije priložili odgovarajuće potvrde Federalne komisije za nestala lica ili potvrdu Općinskog štaba civilne zaštite Teslić iz kojih je vidljivo da su članovi njihovih porodica evidentirani kao nestala lica, te da je otvoren proces njihovog traženja.

IV. Relevantni propisi

  • 8.
    Aneks 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

"Član V

Strane će osigurati informacije preko mehanizama traganja MKCK svim nestalim licima. Strane će također u potpunosti sarađivati s MKCK u njegovim naporima da odredi identitete, boravište i sudbinu nestalih".

  • 9.
    Protokol broj 1 iz Ženevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. juna 1977. godine

"Član 33. st. 1. i 3.

Čim to okolnosti dozvole, a najkasnije nakon prestanka aktivnih neprijateljstava, svaka strana u sukobu treba pronalaziti lica čiji je nestanak objavila protivnička strana. Spomenuta protivnička strana treba dostaviti sve korisne podatke o ovim licima da bi olakšala njihovo pronalaženje.

Podaci čiji je nestanak objavljen primjenom stava 1. i zahtjevi koji se odnose na ove podatke, dostavljaju se bilo direktno, bilo posredstvom sile zaštitnice, Centralnoj agenciji za traženje međunarodnog komiteta Crvenog križa ili nacionalnih društava Crvenog križa (Crvenog polumjeseca i Crvenog lava i sunca). U slučajevima kada se ovi podaci dostavljaju preko Međunarodnog komiteta Crvenog križa i njegove Centralne agencije za traženje, svaka strana u sukobu uredit će da ih dostavi i Centralnoj agenciji za traženje".

  • 10.
    Zakon o nestalim licima ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/04)

"Član 7.

S ciljem unapređenja procesa traženja nestalih lica i efikasnije identifikacije posmrtnih ostataka nestalih lica, osniva se Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut), kao neovisna institucija za traženje nestalih lica u/iz Bosne i Hercegovine.

Suosnivač Instituta može biti i međunarodna organizacija.

Način osnivanja i preuzimanja uloge osnivača i utvrđivanja bliže nadležnosti, načina finansiranja Instituta, u skladu s ovim i drugim zakonima BiH, regulirat će se Sporazumom o osnivanju koji zaključuju suosnivači.

U skladu s ovim i drugim važećim zakonom, Institut je pravno lice koje se registrira kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se, u skladu s ovim zakonom, prenose upravna ovlaštenja za obavljanje poslova u vezi s procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava.

Radni odnos zaposlenih u Institutu regulira se u skladu s važećim zakonom o radu koji se primjenjuje na institucije Bosne i Hercegovine.

Član 15.

U svrhu osiguranja sredstava i realizacije prava članova porodice nestalih lica formira se Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Fond).

Odluku o osnivanju Fonda u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

Sjedište, način finansiranja, upravljanje, kao i druga pitanja u vezi s radom Fonda, regulirat će se Sporazumom koji će potpisati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta BiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu odluke iz stava 2. ovog člana.

Pored budžeta, prihodi Fonda mogu biti sredstva iz donacija, poklona, zaviještanja i drugih vidova pomoći domaćih i međunarodnih pravnih i fizičkih lica, što se bliže uređuje Sporazumom iz stava 3. ovog člana."

  • 11.
    Odluka o obrazovanju državne komisije za traženje nestalih lica ("Službeni list Republike BiH" br. 9/96 i 17/96)

"II

Komisija obavlja sljedeće poslove i zadatke:

  • -
    vodi evidenciju državljana Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RBiH), nestalih usljed ratnih dejstava na teritoriji RBiH i susjednih država, odnosno bivših jugoslavenskih Republika;
  • -
    preduzima neposredne aktivnosti na pronalaženju lica iz prethodne alineje, kao i na utvrđivanje konačne istine o sudbini tih lica;
  • -
    daje potrebne podatke s kojima raspolaže nadležnim organima koji donose odluke o pravima nestalih, zarobljenih i poginulih boraca;
  • -
    na osnovu evidencije izdaje odgovarajuće potvrde porodicama nestalih, zarobljenih i poginulih;
  • -
    ostvaruje saradnju sa specijaliziranim agencijama pri UN (UNHCR i dr.), specijalnim izaslanikom Ujedinjenih nacija za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije, ekspertom Komisije za ljudska prava, IFOR-om, Radnom grupom Međunarodnog komiteta Crvenog križa za traženje nestalih lica, Međunarodnim tribunalom u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama koje se bave pitanjem nestalih, zarobljenih i poginulih lica."
    • 12.
      Odluka o osnivanju Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 40/03)

"II stav 1. alineja 1. i 2.

Poslovi i zadaci Ureda za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske su:

  • -
    koordinacija svih aktivnosti u vezi s istraživanjem sudbine nestalih i zarobljenih lica iz Republike Srpske; prikupljanje, obrada i sistematizacija svih informacija koje bi mogle razriješiti sudbinu nestalih i zarobljenih lica;
  • -
    analiziranje i provjera na licu mjesta tačnosti informacija dobijenih od drugih strana i pojedinaca; vođenje evidencije o svim licima koja su bila u logorima u periodu od 1991. do 1995. godine i razmjenama uz pomoć Komisije; prikupljanje i obrada informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama i lokacijama gdje se mogu pronaći posmrtni ostaci; priprema, organiziranje i razgovaranje o zarobljenim i nestalim licima s relevantnim organima vlasti u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori;"

V. Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacija
    • 13.
      Zajedničko za sve apelacije jeste da apelanti tvrde kako nemaju nikakvih pouzdanih informacija o sudbini članova svojih porodica, od njihovog nestanka pa do danas. Apelanti traže da saznaju istinu o sudbini članova svojih porodica, da se utvrdi ko je kriv za njihov nestanak i da se nakon toga krivci primjereno kazne, te traže da im se dodijeli kompenzacija zbog duševne boli koju trpe zbog toga što ne znaju šta se desilo s članovima njihovih porodica. U apelacijama se poziva na sljedeće povrede ustavnih prava: prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne budu podvrgnuti torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na privatan i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti se, također, pozivaju i na povredu prava iz člana 1. Evropske konvencije.

VI. Dopustivost i meritum

  • 14.
    Ustavni sud smatra da predmetne apelacije pokreću pitanja povrede prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te prava apelanata na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
  • 15.
    Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u odlukama u predmetima broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05 i "Službenom glasniku RS" broj 72/05), kao i broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 80/05 i "Službenom glasniku RS" broj 75/05), koje su donesene povodom istih činjeničnih i pravnih pitanja.
  • 16.
    Razlozi navedeni u Odluci broj AP 129/04 od 27. maja 2005. godine, i Odluci broj AP 228/04 od 13. jula 2005. godine, u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da su predmetne apelacije dopustive i da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata, i to iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Ostali zahtjevi

  • 17.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacija.

Pitanje kompenzacije

  • 18.
    Ustavni sud konstatira da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o nestalim licima koji je stupio na snagu 17. novembra 2004. godine. Ovim zakonom su, između ostalog, utvrđeni principi za unapređenje procesa traženja i način ostvarivanja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih lica, te osnovan Institut za nestala lica Bosne i Hercegovine, kao institucija Bosne i Hercegovine na koju se prenose poslovi u vezi s procesom traženja nestalih lica i izdavanja odgovarajućih isprava. Istim zakonom su osnovani i Fond za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini, kao i Centralna evidencija nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da je, pored utvrđivanja kršenja navedenih ustavnih prava apelanata, kao vida njihove satisfakcije, neophodno da nadležna vlast bez odgađanja osigura efikasno funkcioniranje navedenih instituta, fonda i centralne evidencije radi otklanjanja daljnjih posljedica kršenja ustavnih prava apelanata i omogućavanja ostvarivanja drugih prava koja im prema zakonu pripadaju. Ovdje je potrebno naglasiti da je Ustavni sud utvrdio povrede čl. 3. i 8. Evropske konvencije zbog toga što članovi porodica nestalih lica nemaju nikakvih informacija o sudbini članova svojih porodica, te naložio mjere za otklanjanje navedenih povreda ustavnih prava. Što se tiče pitanja kompenzacije koju su tražili apelanti, Ustavni sud smatra da Zakon o nestalim licima predviđa dovoljnu finansijsku potporu za članove porodica nestalih lica. Naime, čl. 11, 12. i 13. navedenog zakona predviđeni su pravo, kriteriji i iznos novčane pomoći za članove porodica nestalih lica, a članom 16. predviđen je postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć, koji provodi Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Upravo s ciljem realizacije prava na finansijsku pomoć za porodice nestalih lica, koja je predviđena Zakonom o nestalim licima, Ustavni sud je stranama iz člana 15. navedenog zakona naložio da hitno pokrenu i osposobe za efikasan rad institucije osnovane Zakonom o nestalim licima u koje se ubraja i Fond za pomoć porodicama nestalih lica. Stoga, Ustavni sud smatra da će, nakon što odgovorne strane pokrenu institucije osnovane Zakonom o nestalim licima, članovi porodica nestalih lica imati osiguranu finansijsku potporu, tako da nije potrebno da Ustavni sud donosi i odluku povodom zahtjeva za pojedinačne kompenzacije koje su iznijeli apelanti.

VII. Zaključak

  • 19.
    Činjenica da nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih porodica nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je u odnosu na članove porodica nestalih lica došlo do povrede prava na zabranu nehumanog postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i povrede prava na privatan i porodični život iz člana 8. Evropske konvencije.
  • 20.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 21.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata zahtjeva za donošenje privremene mjere.
  • 22.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.