USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1358/06, rješavajući apelaciju Šefike i Zijada Suljanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Šefike i Zijada Suljanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-679/03 od 5. septembra 2006. godine.
Ostaje na pravnoj snazi Presuda Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-1014/97 od 17. februara 2003. godine.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da omogući izvršenje Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-1014/97 od 17. februara 2003. godine.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Šefiki i Zijadu Suljanoviću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Šefika i Zijad Suljanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše koje zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 8. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelanti su 18. oktobra 2006. godine dopunili apelaciju kojom su obavijestili Ustavni sud da je Kantonalni sud u predmetnom postupku donio Presudu broj Gž-679/03 od 5. septembra 2006. godine, te da navedenu presudu također osporavaju predmetnom apelacijom.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te učesnika u postupku, "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo - Filijala Bihać (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i RO "Krupatrans" iz Bosanske Krupe (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zatraženo je 1. juna 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Kantonalni i Općinski sud su 21. i 22. juna 2006. godine dostavili odgovore na apelaciju.
- 4.Ustavni sud je 28. juna 2007. godine od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženih zatražio dostavljanje odgovora na dopunu apelacije.
- 5.Kantonalni sud, Općinski sud i prvotuženi su 5. i 6. jula 2007. godine dostavili odgovor na dopunu apelacije.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju i dopunu apelacije dostavljeni su apelantima 27. jula 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Apelanti su Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši, kasnije Općinskom sudu, 17. marta 1992. godine podnijeli tužbu protiv tuženih zbog naknade štete zbog smrti supruga i oca. Apelanti su tražili da se tuženi obavežu da apelantima na ime naknade štete solidarno isplate na ime duševnih bolova svakom iznos od po 10.000 DM, na ime gubitka izdržavanja svakom iznos od po 1/2 zagarantiranog LD BiH i to mjesečno počevši od 20. juna 1987. godine pa ubuduće, zajedno sa zateznom kamatom na svaki mjesečni dospjeli iznos pa do konačne isplate. Također su tražili da se tuženi obavežu da im na ime troškova sahrane i podizanja spomenika isplate protivvrijednost u dinarima od 2.000 KM prema kursu važećem po međubankarskom obračunu na dan isplate, te da na ukupne iznose tuženi plate kamatu u visini eskontne kamate Narodne banke uvećane za 20%, kao i da im tuženi naknade parnične troškove. Apelanti su također tražili da ih sud oslobodi obaveze plaćanja takse u navedenom sporu s obzirom da su bez ikakvih prihoda i nemaju svoju imovinu.
- 9.Punomoćnik apelanata je dopisom od 14. maja 1997. godine obavijestio Općinski sud da zbog zauzetosti nije u mogućnosti pristupiti ročištu zakazanom za 16. maj 1997. godine, kao i da zbog uništenja spisa nije bio u mogućnosti doći do adrese stranaka. Stoga je zamolio sud da se na iduću raspravu izravno pozove stranka.
- 10.Ročištu zakazanom za 16. maj 1997. godine nije pristupio niko, iako je dostavljanje za strane u postupku bilo uredno. Sud je ročište odložio na neodređeno vrijeme.
- 11.Ročištu zakazanom za 17. oktobar 2001. godine pristupio je punomoćnik apelanata dok za tužene nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Konstatirano je da je u spis uložen podnesak prvotuženog kojim sud obavještava da ne može pristupiti na zakazano ročište. Punomoćnik apelanata je predložio odgađanje ročišta, a da se na sljedeće ročište pozove apelantica Šefika Suljanović lično zbog toga što punomoćnik nije s njom u kontaktu i ne zna gdje se ona nalazi. Sud je ročište odložio i novo zakazao za 29. novembar 2001. godine, te odredio da se apelantica Šefika Suljanović pozove lično.
- 12.Ročištu zakazanom za 29. novembar 2001. godine pristupio je punomoćnik apelanata dok za tužene nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Sud je konstatirao da je na predmetno ročište pozvana apelantica Šefika Suljanović, ali da je dostavljanje bilo neuredno. Punomoćnik apelanata je predložio odgađanje ročišta i da se na sljedeće ročište pozove apelantica lično i da se na sljedećem ročištu ona sasluša u svojstvu parnične strane. Ročište je odloženo i sljedeće zakazano za 16. januar 2002. godine.
- 13.Ročištu zakazanom za 16. januar 2002. godine pristupila je apelantica Šefika Suljanović lično i njezin punomoćnik, dok od tuženih nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Punomoćnik apelanata je predložio održavanje rasprave u odsustvu uredno pozvanih tuženih i da se na okolnosti iz tužbe apelantica sasluša lično. Sud je odlučio provesti raspravu u odsutnosti tuženih. Na predmetnom ročištu punomoćnik apelanata je precizirao tužbeni zahtjev zbog promjene novčanih jedinica. Navedenim zahtjevom apelanti traže da se tuženi obavežu isplatiti im solidarno na ime naknade štete i to na ime pretrpljenih duševnih bolova apelantici Šefiki Suljanović za smrt svoga muža iznos od 10.000 KM, apelantu Zijadu Suljanoviću, kao sinu poginulog Muhameda Suljanovića iznos od 10.000 KM, te da na navedeni iznos plate zakonsku kamatu, počevši od presuđenja pa do konačne naplate. Apelanti su dalje tražili da im se na ime gubitka izdržavanja isplati svakom mjesečno po 50,00 KM počevši od 20. jula 1987. godine i to za apelanta Zijada Suljanovića do 7. augusta 2002. godine (do stjecanja punoljetstva), a apelantici Šefiki Suljanović dok za to postoje zakonski uvjeti, te da na navedene mjesečne iznose gubitka izdržavanja plate zateznu kamatu počevši od svakog mjesečnog dospjelog iznosa pa do konačne isplate. Apelanti su također tražili da im tuženi na ime sahrane, ukopa i podizanja nišana isplate ukupno iznos od 2.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. marta 1992. godine pa do konačne isplate, kao i da im naknade parnične troškove. Punomoćnik apelanata je zamolio sud da apelante oslobodi od obaveze plaćanja sudske takse. Na navedenom ročištu punomoćnik apelanata je zatražio da se tuženi obavežu apelantima naknaditi parnične troškove i to za sastav tužbe 150,00 KM, za zastupanje na tri rasprave ukupno 450,00 KM, kao i da se obavežu nadoknaditi sudsku taksu.
- 14.Ročištu zakazanom za 16. april 2002. godine pristupio je punomoćnik apelanata lično, dok za tužene nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Konstatirano je da je u spis uložen podnesak prvotuženog, te je jedan primjerak tog podneska uručen punomoćniku apelanata. Punomoćnik apelanata je izjavio da ostaje kod tužbe i ranijih izlaganja. Kako apelanti u spis nisu uložili rješenje o penziji koju apelanti primaju, sud nije mogao utvrditi relevantne činjenice u vezi s navedenom penzijom. Punomoćnik apelanata je predložio da sud pozove apelanticu Šefiku Suljanović i ponovo je sasluša u svojstvu parnične stranke na okolnosti u vezi s penzijom kao i da sud od "Agrokomerca" službenim putem zatraži podatke o primanjima prednika apelanata. Sud je ročište odložio i novo zakazao za 2. juli 2002. godine.
- 15.Općinski sud je 17. aprila 2002. godine zatražio relevantne podatke od "Agrokomerca" d.d. Velika Kladuša.
- 16.Ročištu zakazanom za 2. juli 2002. godine pristupila je apelantica lično u pratnji punomoćnika, dok za tužene nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Apelantica je predložila održavanje rasprave u odsustvu uredno pozvanih tuženih. Sud je odlučio održati ročište. Punomoćnik apelanata je izjavio da ostaje kod tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva, te ostalih navoda. Na ročištu je sud izveo dokaz saslušanjem apelantice Šefike Suljanović kao parnične stranke, radi dopune njezinog iskaza od 16. januara 2002. godine. Ročište je odloženo i sljedeće zakazano za 17. septembar 2002. godine, te je sud obavezao apelanticu da najkasnije do tada u spis uloži rješenje o utvrđivanju penzije i dokaz o imovnom stanju apelantice, njezinog poginulog supruga i malodobnog sina.
- 17.Ročištu zakazanom za 17. septembar 2002. godine apelantica je pristupila lično u pratnji svog punomoćnika dok za tužene nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Sud je udovoljio apelanticinom prijedlogu za održavanje ročišta u odsustvu uredno pozvanog tuženog. Međutim, sud je utvrdio da za drugotuženog dostavljanje nije iskazano, te je donio rješenje da se ročište odlaže i novo zakazuje za 5. novembar 2002. godine. Sud je odlučio od pogrebnog društva "Zelenilo" Velika Kladuša zatražiti podatke o troškovima sahrane na području općine Velika Kladuša, kao i troškove podizanja nišana prosječne vrijednosti.
- 18.Ročištu zakazanom za 5. novembar 2002. godine pristupio je punomoćnik apelanata dok prvotuženi nije pristupio, iako je dostavljanje bilo uredno, a za drugotuženog dostavljanje je bilo neiskazano. Sud je odložio ročište i novo zakazao za 3. decembar 2002. godine.
- 19.Zbog praznika ročište zakazano za 3. decembar 2002. godine je zakazano za 17. februar 2003. godine.
- 20.Ročištu zakazanom za 17. februar 2003. godine pristupio je punomoćnik apelanata dok za tužene nije pristupio niko, iako je dostavljanje bilo uredno. Sud je udovoljio prijedlogu punomoćnika da se ročište održi u odsutnosti uredno pozvanih tuženih. Punomoćnik apelanata je izjavio da odustaje od tužbenog zahtjeva da se apelantima na ime gubitka izdržavanja isplati svakom mjesečno po 50 KM. Nadalje je izjavio da ostaje kod preciziranog tužbenog zahtjeva izjavljenog na ročištu od 16. januara 2002. godine u odnosu na zahtjev za naknadu na ime pretrpljenih duševnih bolova i na ime naknade za sahranu i podizanje nišana. Nakon glavne rasprave sud je donio Presudu broj P-1014/97 kojom se prvotuženi i drugotuženi obavezuju apelantima solidarno isplatiti na ime naknade štete i to na ime naknade nematerijalne štete apelantici Šefiki Suljanović na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruga Muhameda Suljanovića iznos od 10.000 KM, a apelantu Zijadu Suljanoviću, kao sinu poginulog Muhameda Suljanovića, na ime duševnih bolova iznos od 10.000 KM. Tuženi su obavezani na navedene iznose platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana presuđenja do konačne isplate. Nadalje su tuženi obavezani isplatiti apelantima na ime naknade materijalne štete iznos od 2.000 KM na ime troškova sahrane, ukopa i podizanja nišana sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. marta 1992. godine pa do konačne isplate, kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.910,50 KM. Odbijen je kao neosnovan prigovor prvotuženog u pogledu zastare potraživanja, kao i u pogledu nedostatka pasivne legitimacije na strani prvotuženog.
- 21.U obrazloženju presude prvostepeni sud je naveo da je u odnosu na kamate sud odlučio u skladu s članom 277. Zakona o obligacionim odnosima, te kamate na nematerijalnu štetu dosudio od dana presuđenja, a kamate na materijalnu štetu od dana nastanka štete, odnosno plaćenih troškova. U pogledu troškova postupka sud je odlučio u skladu s članom 144. Zakona o parničnom postupku.
- 22.Punomoćnik apelanata je 18. februara 2003. godine Općinskom sudu dostavio troškovnik.
- 23.Protiv navedene presude žalbu je izjavio prvotuženi, te je nakon njezinog dostavljanja apelantima na odgovor prvostepeni sud predmetni spis zajedno sa žalbom 30. jula 2003. godine otpremio Kantonalnom sudu.
- 24.Kantonalni sud je dopisom od 9. decembra 2005. godine vratio predmetni spis Općinskom sudu radi otklanjanja nedostataka u zastupanju apelanta Zijada Suljanovića. Navedene nedostatke apelanti su otklonili 21. februara 2006. godine, te je spis 22. marta 2006. godine vraćen Kantonalnom sudu.
- 25.Kantonalni sud je Presudom broj Gž-679/03 od 5. septembra 2006. godine djelimično uvažio žalbu prvotuženog, te prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je prvotuženi obavezan isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.000,00 KM počevši od 16. marta 1992. godine, tako da se prvotuženi obavezuje isplatiti zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos počevši od 17. februara 2003. godine kao dana presuđenja. Također je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka, te je zahtjev za naknadu tih troškova odbijen. Odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata da im se zakonska zatezna kamata na iznos od 2.000,00 KM plati počevši od 16. marta 1992. godine do 17. februara 2003. godine. U preostalom dijelu žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđena.
- 26.U obrazloženju drugostepene presude navedeno je da je visina materijalne štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, te da je stoga zakonsku zateznu kamatu trebalo dosuditi od dana presuđenja (17. februara 2003. godine), a ne od 16. marta 1992. godine. U odnosu na troškove postupka, drugostepeni sud je naveo da je glavna rasprava zaključena 17. februara 2003. godine, a da je troškovnik dostavljen sudu 18. februara 2003. godine. Prema mišljenju drugostepenog suda, prvostepeni sud je suprotno odredbi člana 154. ranijeg Zakona o parničnom postupku prvotuženog obavezao naknaditi apelantima parnične troškove. Drugostepeni sud je naveo da je navedenom odredbom propisano da o naknadi troškova postupka sud odlučuje na osnovu određenog zahtjeva stranke, te da bi sud mogao odlučiti o tom zahtjevu potrebno je da se kumulativno ispune posebni uvjeti: da je stranka postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova (član 154. stav 1. ranijeg Zakona o parničnom postupku), da je stranka u zahtjevu određeno navela troškove za koje traži naknadu (član 154. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku), te da je stranka zahtjev za naknadu troškova postavila blagovremeno (član 154. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku). Utvrđeno je da je zahtjev za naknadu parničnih troškova postavljen jedan dan nakon zaključenja glavne rasprave, te da nije bilo zakonskog osnova da se takvom zahtjevu udovolji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 27.Apelanti navode povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U okviru prava na pravično suđenje apelanti se žale da njihov predmet nije riješen u razumnom roku. Također se žale na povredu prava na pristup sudu. U dopuni apelacije apelanti su obavijestili Ustavni sud da je Kantonalni sud donio presudu s kojom nisu zadovoljni. Smatraju da je Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo u pogledu zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete i u pogledu naknade troškova parničnog postupka. Smatraju da se zatezna kamata kod materijalne štete dosuđuje od dana podnošenja tužbe, kako je i odlučio prvostepeni sud. S tim u vezi, pozivaju se na odredbe čl. 186. i 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Ističu da prema sadašnjoj sudskoj praksi izraženoj kroz zaključak Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 9. aprila 2003. godine (objavljenom u Biltenu br. 2/03-14 i 1/05-18) zatezna kamata na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teče od dana podnošenja tužbe. Prema tome, apelanti smatraju da Kantonalni sud, suprotno zakonu i sudskoj praksi, preinačava prvostepenu presudu i odbija tužbeni zahtjev za zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 2000 KM od 17. marta 1992. godine. U pogledu zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka apelanti navode da je Kantonalni sud zanemario činjenicu da u zapisniku prvostepenog suda od 16. januara 2002. godine postoje specificirani traženi troškovi parničnog postupka. Također, navode da je u zapisniku prvostepenog suda od 17. februara 2003. godine konstatirano da se ostaje kod navoda iz tužbe i dosadašnjih rasprava, među kojim su i zahtjevi za naknadu određenih troškova. Ističu da se podnosioci žalbe uopće nisu ni osvrtali na pitanje blagovremenosti dostavljene specifikacije troškova, već samo na visinu troškova zastupanja prema tarifi, te da navedena blagovremenost nije bitna povreda na koju drugostepeni sud pazi prema službenoj dužnosti. Apelanti traže da Ustavni sud obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine da na ime nematerijalne štete apelantima isplati iznos od 2000,00 KM, kao i da se Federacija Bosne i Hercegovine obaveže naknaditi apelantima troškove apelacije u iznosu od 579,46 KM i troškove dopune apelacije u iznosu od 600 KM.
b) Odgovori na apelaciju
- 28.U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da ne osporava navode apelanata koji se odnose na činjenicu da je predmet Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-1014/97 povodom izjavljene žalbe dostavljen Kantonalnom sudu na nadležni drugostepeni postupak 5. augusta 2003. godine i da Kantonalni sud nije donio drugostepenu odluku. U pogledu navoda apelanata da je Kantonalni sud vratio spis Općinskom sudu 9. decembra 2005. godine radi otklanjanja nedostataka, Kantonalni sud smatra da i sami apelanti snose dio odgovornosti za dužinu trajanja postupka odlučivanja o žalbi, te obavještava Ustavni sud da će postupak pred tim sudom biti riješen nakon godišnjih odmora. U odnosu na dopunu apelacije Kantonalni sud navodi da osporava povrede prava na koje se ukazuje i predlaže odbijanje apelacije. Kantonalni sud smatra da je svoj stav obrazložio u svojoj odluci, te da nije mogao drugačije odlučiti.
- 29.U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da zbog činjenice da se predmetni spis nalazi kod Kantonalnog suda nije u mogućnosti dati odgovor na predmetnu apelaciju. U odgovoru na dopunu apelacije Općinski sud navodi hronologiju predmetnog slučaja.
- 30.Prvotuženi u svom odgovoru na dopunu apelacije predlaže odbijanje apelacije, jer u konkretnoj pravnoj stvari ne postoji povreda ustavnih prava apelanata. Prema mišljenju prvotuženog propustom advokata za blagovremeno traženje troškova postupka ne može se okvalificirati kao povreda prava na pravično suđenje. Također, prvotuženi smatra da Kantonalni sud nije proizvoljno primijenio materijalno pravo u odnosu na zakonsku zateznu kamatu iz člana 186. Zakona o obligacionim odnosima zbog toga što danom nastanka štete apelanti nisu dokazali, niti dostavili sudu visinu štete.
V. Relevantni propisi
- 31.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 154. stav 1, 2. i 3.
O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.
Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.
O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
Š...Ć
Član 347. stav 2.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći prema službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava."
- 32.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona."
- 33.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 277.
Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom."
VI. Dopustivost
- 34.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 35.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 36.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 37.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 38.U konkretnom slučaju, apelacija ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u trenutku kada su apelanti podnijeli apelaciju. Čak i nakon donošenja presude Kantonalnog suda, apelanti su u dopuni apelacije od 18. oktobra 2006. godine istakli da ostaju kod svojih navoda o povredi njihovog prava na donošenje presude u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 39.Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima žaliti se zbog predugog trajanja postupka (vidi mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 40.Nadalje, Ustavni sud nalazi da je u vrijeme trajanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom Kantonalni sud donio Presudu broj Gž-679/03 od 5. septembra 2006. godine kojom je okončan predmetni postupak, koju apelanti također osporavaju apelacijom, te da protiv navedene presude nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
- 41.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 42.Apelanti navode da je u predmetnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj Gž-679/03 od 5. septembra 2006. godine došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom (...)."
- 43.Predmetni postupak odnosi se na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu o građanskom pravu, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Razuman rok
- 44.Ustavni sud će kao prvo pitanje razmotriti navode apelanata u pogledu dužine predmetnog postupka. S tim u vezi, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 45.Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir za svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95 ECHR 1998-VIII).
- 46.U konkretnom slučaju, tužba je podnesena 17. marta 1992. godine. Predmetni postupak je okončan 5. septembra 2006. godine Presudom Kantonalnog suda broj Gž-679/03. U nadležnost Ustavnog suda spada period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Stoga, iako je cjelokupan predmetni postupak do 5. septembra 2006. godine trajao ukupno 14 godina i pet mjeseci, u nadležnost Ustavnog suda spada period od 10 godina i osam mjeseci.
- a)Složenost predmeta
- a)
- 47.U vezi s ocjenom je li neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, serija A, broj 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 231-G, str. 75). Ustavni sud nalazi da u konkretnom predmetu priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složena da bi zahtijevali da se rješavaju u tako dugom periodu kao u konkretnom slučaju.
- b)Ponašanje apelanata
- b)
- 48.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje je li odluka donesena u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85 O.I. 70).
- 49.U skladu s navedenim, Ustavni sud će ispitati ponašanje apelanata u ovom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud konstatira da je punomoćnik apelanata bio prisutan na svakom od zakazanih ročišta osim prvog ročišta zakazanog za 16. maj 1997. godine za koje je punomoćnik apelanata podneskom obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti ročištu. Punomoćnik apelanata je u toku postupka tražio odlaganje ročišta, predlagao da se na ročište apelantica lično pozove, precizirao tužbeni zahtjev, predlagao izvođenje dokaza. Sama apelantica Šefika Suljanović odazvala se većini zakazanih ročišta. Također, iz spisa proizlazi da je Kantonalni sud zbog neuredne punomoći za apelanta Zijada Suljanovića predmetni spis vratio Općinskom sudu, te da je nakon toga punomoćnik apelanata 21. februara 2006. godine otklonio nedostatke u vezi s navedenom punomoći.
- 50.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su navedenim radnjama apelanti, odnosno njihov punomoćnik, doveli do odugovlačenja postupka. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, apelanti se ipak ne mogu smatrati odgovornim da su svojim ponašanjem doveli do toga da navedeni postupak traje preko 10, odnosno 14 godina.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 51.Nakon podnošenja tužbe 17. marta 1992. godine prvostepeni sud je u predmetnom postupku prvo ročište zakazao za 16. maj 1997. godine, dakle nakon više od pet godina od dana podnošenja tužbe. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostepeni sud prvotuženom tužbu i poziv za ročište zakazano za 16. maj 1997. godine dostavio tek 21. aprila 1997. godine. Ustavni sud nije mogao utvrditi kada je sud drugotuženom dostavio tužbu na odgovor s obzirom da u spisu nema dostavnice za drugotuženog. Također, Ustavni sud nalazi da je sud ročište zakazano za 16. maj 1997. godine odložio na neodređeno vrijeme, te je naredno ročište u predmetnom postupku zakazano tek za 17. oktobar 2001. godine, iz čega proizlazi da sud u periodu dužem od četiri godine u predmetnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Nadalje, nakon toga je sud održao ročišta 16. januara i 2. jula 2002. godine u odsustvu uredno pozvanih tuženih. Međutim, nakon tih ročišta sud nije donio presudu već je to učinio tek 17. februara 2003. godine. Nadalje, prvostepeni sud je 30. jula 2003. godine spis po žalbi prvotuženog otpremio Kantonalnom sudu, koji je 20. decembra 2005. godine prvostepenom sudu vratio predmetni spis zbog nedostataka u zastupanju apelanta Zijada Suljanovića. Iako je Ustavni sud navedeno postupanje stavio i na teret apelanata, ipak je prema mišljenju Ustavnog suda odgovornost u pogledu ovog nedostatka, prije svega, na prvostepenom sudu koji je bio u obavezi voditi računa o urednosti punomoći apelanata za zastupanje pred sudom, što očigledno nije bio slučaj. Također, Ustavni sud nalazi da je i Kantonalni sud zbog navedenih nedostataka spis vratio Općinskom sudu nakon više od dvije godine od kada mu je dostavljen, iako Ustavni sud smatra da je to bio u mogućnosti i obavezi uraditi i ranije. Nakon što su otklonjeni nedostaci u pogledu zastupanja prvostepeni sud je spis ponovo, 22. marta 2006. godine, dostavio Kantonalnom sudu koji je presudu donio 5. septembra 2006. godine.
- 52.Iako Ustavni sud konstatira da su i sami apelanti u jednom dijelu doprinijeli odugovlačenju predmetnog postupka, Ustavni sud ipak smatra da su sudovi, a prvenstveno prvostepeni sud, morali imati u vidu jedan od osnovnih principa parničnog postupka prema kojem je sud dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Ustavni sud, nakon uvida u predmetni spis, izuzev za period rata od 1992. do 1995. godine, ne može naći opravdavajući razlog zbog kojeg je bilo potrebno da predmetni postupak traje više od 14 godina.
- 53.S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po tužbi apelanata od 17. marta 1992. godine došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 54.Apelanti su zatražili naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 55.Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da je postupak povodom tužbe apelanata okončan 5. septembra 2006. godine, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantima treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.
Drugi aspekti prava na pravično suđenje
- 56.Ustavni sud će nadalje ispitati navode apelanata u odnosu na proizvoljnost primjene materijalnog i procesnog prava Kantonalnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud prije svega podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kad je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
- 57.Apelanti smatraju da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo u pogledu preinačenja prvostepene presude u odnosu na odluku o zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade materijalne štete i u pogledu troškova parničnog postupka.
- 58.Ustavni sud će ispitati navode apelanata u pogledu dosuđenja zatezne kamate na utvrđeni iznos materijalne štete. S tim u vezi, Ustavni sud konstatira da je prvostepeni sud apelantima dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos materijalne štete počevši od 16. marta 1992. godine, kao dana podnošenja tužbe, kako su apelanti i tražili tužbenim zahtjevom. Nasuprot tome, Kantonalni sud je zauzeo stanovište da zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete treba dosuditi od 17. februara 2003. godine, kao dana donošenja prvostepene presude s obzirom da je visina materijalne štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja.
- 59.U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima nije eksplicitno navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod naknade materijalne štete, ipak iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju naknade materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete (vidi Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu, Odluka broj CH/01/7090 od 27. juna 2007. godine, tačka 45), odnosno od dana podnošenja tužbe.
- 60.Prema mišljenju Ustavnog suda, stav Kantonalnog suda je proizvoljan pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima koje Kantonalni sud u svojoj odluci nije ni cijenio, a iz kojih, kako je već Ustavni sud zauzeo stanovište, proizlazi da se kod materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude.
- 61.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju u pogledu dosuđivanja zateznih kamata na utvrđeni iznos materijalne štete došlo do zauzimanja proizvoljnog stava Kantonalnog suda čime je došlo do povrede ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 62.U odnosu na troškove parničnog postupka Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud preinačio prvostepenu presudu i u pogledu naknade troškova parničnog postupka, te odbio zahtjev apelanata za naknadu tih troškova. Kantonalni sud je u smislu odredbe člana 154. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku utvrdio da zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije bio postavljen blagovremeno. S tim u vezi, Ustavni sud konstatira da je odredbom člana 347. ranijeg Zakona o parničnom postupku propisano da drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći prema službenoj dužnosti samo na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, Ustavni sud nalazi da se prvotuženi u žalbi žalio na visinu dosuđenih parničnih troškova, ali ne i na blagovremenost podnošenja troškovnika punomoćnika apelanata. Stoga, uzimajući u obzir da blagovremenost podnošenja troškovnika punomoćnika apelanata ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju drugostepeni sud pazi prema službenoj dužnosti, te kako prvotuženi u žalbi nije isticao navode u pogledu blagovremenosti troškovnika, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud prekoračio granice ispitivanja prvostepene presude u smislu odredbe člana 347. ranijeg Zakona o parničnom postupku. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je i u ovom dijelu zbog proizvoljne primjene procesnog prava Kantonalnog suda došlo do povrede ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 63.U odnosu na navode apelanata da im je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo pristupa sudu, Ustavni sud konstatira da, upravo suprotno navodima apelacije, proizlazi da su apelanti imali pravo pristupa sudu na dvije sudske instance, te se koristili svojim procesnim pravima. Prema tome, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu neosnovana, te da nije došlo do povrede prava apelanata na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 64.Ustavni sud smatra da s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata koji se tiču povrede prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 65.Činjenica da je predmetni postupak trajao duže od 14 godina, od kojih preko 11 godina ulazi u nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nadalje, Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju proizvoljnim stavom Kantonalnog suda u pogledu dosuđivanja zakonske zatezne kamate kod naknade materijalne štete, kao i proizvoljnom primjenom procesnog prava u pogledu naknade troškova parničnog postupka došlo do povrede ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 66.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 67.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.