USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 941/06, rješavajući apelaciju Abida Botića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Abida Botića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj 011-0-Gž-07-000 514.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Abid Botić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Omer Hadžiselimović, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-103/02.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. jula 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju i spis predmeta broj P-103/02, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 8. augusta 2007. godine zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju i spis predmeta broj 011-0-Gž-07-000 514.
- 3.Osnovni sud je 2. i 27. augusta 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, obavještavajući pri tome Ustavni sud da je nakon podnošenja apelacije donesena prvostepena presuda, a da se spis predmeta broj P-103/02 nalazi u Okružnom sudu na rješavanju povodom izjavljene žalbe. Okružni sud je svoj odgovor i spis predmeta broj 011-0-Gž-07-000 514 dostavio 27. augusta 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 13. septembra 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 6.Apelant je, kao prvotužilac, zajedno sa Azizom Botićem (u daljnjem tekstu: drugotužilac) podnio 14. jula 1981. godine Općinskom sudu u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu protiv Redže Botića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Munibe Hibić, rođ. Botić (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi utvrđenja da su tužioci vlasnici sa po - dijela nekretnina koje su ušle u ostavinsku masu poslije umrlih Fatime Botić rođ. Suljić, majke parničnih stranaka, i Hase Suljića, ujaka parničnih stranaka, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se izvrši fizička dioba nekretnina, tako da se suvlasnički dio tužilaca izdvoji i preda im se u posjed, te da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba vlasništva sa dijelom 1/1. Također je tužbenim zahtjevom traženo da se utvrdi da nije pravno valjan ugovor o diobi nekretnina koji su zaključili prvotuženi i drugotužena 20. januara 1981. godine, a koji je ovjeren u Općinskom sudu pod brojem Ov-58/81.
- 7.Osnovni sud je Presudom broj P-209/90 od 12. juna 1990. godine odbio tužbeni zahtjev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da su po osnovu nasljeđivanja stekli vlasništvo svaki sa po - dijela na nekretninama pobliže označenim u dispozitivu presude, te da su tuženi dužni da to priznaju i trpe da tužioci izdvoje suvlasničke dijelove. Djelimično je udovoljeno tužbenom zahtjevu kojim je traženo da se utvrdi da Ugovor o diobi Dn-67/81 nije valjan, pa je utvrđeno da taj ugovor nije valjan u dijelu koji se odnosi na diobu parcele pobliže označene u dispozitivu presude, a u preostalom dijelu taj tužbeni zahtjev je odbijen. Tužioci su obavezani da plate tuženima solidarno na ime troškova postupka iznos od 250,71 dinar u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
- 8.Presudom Višeg suda u Banjoj Luci broj Gž-25792/89 od 7. aprila 1990. godine djelimično je uvažena žalba tužilaca i prvostepena presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje suvlasništva na spornim nekretninama i u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje da nije punovažan Ugovor broj Dn-67/81 zaključen između prvotuženog i drugotužene.
- 9.Apelant je 20. aprila 1990. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud BiH), koja je Rješenjem broj Rev-746/90 od 24. februara 1992. godine uvažena i obje nižestepene presude su ukinute u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.
Relevantni period
- 10.Rješenje Vrhovnog suda BiH broj Rev-746/90 od 24. februara 1992. godine dostavljeno je Okružnom sudu 28. decembra 1999. godine.
- 11.Okružni sud je 7. novembra 2001. godine dostavio Osnovnom sudu spis broj P-487/87 sa četiri primjerka odluke Vrhovnog suda BiH.
Ponovni postupak pred Osnovnim sudom broj P-103/02
- 12.Osnovni sud je 9. novembra 2001. godine dostavio rješenje Vrhovnog suda BiH opunomoćenicima parničnih stranaka.
- 13.Dnevnom naredbom od 21. maja 2002. godine naređeno je da se predmet zavede pod novim brojem, te da se spis dostavi postupajućem sudiji.
- 14.Predmet je dobio novi broj P-103/02, te je podneskom od 10. oktobra 2005. godine od opunomoćenika tužilaca zatraženo da dopuni podnesenu tužbu u skladu sa članom 53. novog ZPP i da tako dopunjenu tužbu bez odgađanja, u dovoljnom broju primjeraka, dostavi sudu i protivnoj stranci.
- 15.Tužioci su posredstvom opunomoćenika podneskom od 20. oktobra 2005. godine uredili tužbu.
- 16.Tužba sa prilozima je dostavljena opunomoćeniku tuženih 10. novembra 2005. godine, a dostavljanje poziva za plaćanje sudske takse za tužbu tužiocima je bilo neuspješno, jer su se dopisi vratili s naznakom da su se primaoci odselili.
- 17.Osnovni sud je 30. novembra 2005. godine od opunomoćenika tužilaca tražio da dostavi tačne adrese tužilaca.
- 18.Opunomoćenik tuženih je dostavio odgovor na tužbu 13. decembra 2005. godine.
- 19.Osnovni sud je Rješenjem broj P-103/02 od 13. decembra 2005. godine vratio opunomoćeniku tuženih odgovor na tužbu na dopunu u roku od osam dana uz napomenu da će se, ako dopunjen i potpun odgovor na tužbu ne bude dostavljen sudu u ostavljenom roku, smatrati da je povučen, a ako bude vraćen nepotpun, da će se odbaciti.
- 20.Tuženi su posredstvom opunomoćenika 26. decembra 2005. godine dostavili dopunjen odgovor na tužbu.
- 21.Pripremno ročište je zakazano za 20. januar 2006. godine i održano u prisustvu opunomoćenika parničnih stranaka. Tužioci su posredstvom opunomoćenika povukli tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da su tužioci vlasnici sa po - dijela nekretnina koje su ušle u ostavinsku masu poslije umrlih Fatime Botić i Sulje Hasića, koje će topografski pobliže označiti vještak geometar, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se izvrši fizička dioba nekretnina. Opunomoćenik tuženog je istakao prigovor litispendencije i predložio da se odbaci tužbeni zahtjev. Sud je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba djelimično povučena i da će se o prigovoru litispendencije odlučiti u daljem postupku, nakon što prikupi potrebne podatke o tome da li je između istih stranaka o istom predmetu spor vođen ili je u toku parnični postupak.
- 22.Osnovni sud je 20. januara 2006. godine od Osnovnog suda u Banjoj Luci zatražio podatke o tome da li se pred tim sudom vodi postupak između istih parničnih stranaka o istom tužbenom zahtjevu, te da li je eventualno pravosnažno presuđeno u tom predmetu.
- 23.Osnovni sud u Banjoj Luci je podneskom broj 071-0-SU-06-000166 od 8. februara 2006. godine obavijestio Osnovni sud da su pred tim sudom vođeni postupci između istih parničnih stranaka koji su prekinuti, a predmeti su arhivirani.
- 24.Osnovni sud je podneskom od 8. februara 2006. godine zatražio od Osnovnog suda u Banjoj Luci da ga obavijesti da li se tužbeni zahtjevi u tim predmetima odnose na isti tužbeni zahtjev kao i u predmetnom slučaju.
- 25.Osnovni sud je odgodio pripremno ročište zakazano za 10. februar 2006. godine sa obrazloženjem da sud nije uspio odlučiti o prigovoru litispendencije koji je iznio opunomoćenik tuženih, jer od Osnovnog suda u Banjoj Luci nije dobio konkretan odgovor. Zakazano je ročište za 20. mart 2006. godine.
- 26.Ročištu zakazanom za 20. mart 2006. godine pristupili su opunomoćenici parničnih stranaka. Sud je donio rješenje kojim je odbijen prigovor litispendencije, jer nije na nesumnjiv način utvrđeno da postoji identična parnica pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci. Opunomoćeniku tuženih je naloženo da dostavi punomoć za zastupanje u roku od deset dana. Opunomoćenik tužilaca je dostavio adresu apelanta kao prvotužioca, koji se nalazi u Švedskoj, te se obavezao da će dostaviti obavijest o održavanju ročišta za glavnu raspravu drugotužiocu, koji se preselio u Sanski Most.
- 27.Rješenjem od 31. marta 2006. godine odgođeno je ročište za glavnu raspravu zakazano za 19. april 2006. godine, jer opunomoćenik tuženih u ostavljenom roku nije dostavio punomoć za zastupanje. Sud je zakazao pripremno ročište za 16. juni 2006. godine, budući da tuženi nisu bili pravilno zastupani na provedenom ročištu.
- 28.Pripremnom ročištu zakazanom za 16. juni 2006. godine pristupili su opunomoćenik tužilaca i drugotužena, a prvotuženi nije uredno obaviješten, pa je ročište odgođeno za 28. septembar 2006. godine.
- 29.Osnovni sud je 16. juna 2006. godine dostavio Ministarstvu pravde RS zamolnicu na daljnje postupanje radi dostavljanja poziva za pripremno ročište prvotuženom, državljaninu BiH koji se nalazi u SAD.
- 30.Pripremnom ročištu zakazanom za 28. septembar 2006. godine pristupio je opunomoćenik tužilaca, prvotuženi nije pristupio zato što nije uredno obaviješten (dopis se vratio sa naznakom "odbija prijem"), a drugotužena, iako uredno obaviještena, nije pristupila, pa je ročište odgođeno za 25. oktobar 2006. godine.
- 31.Ročištu zakazanom za 25. oktobar 2006. godine pristupio je opunomoćenik tužilaca, a nisu pristupili tuženi iako su uredno obaviješteni. Sud je donio rješenje da će se ročište održati u odsutnosti tuženih koji su uredno obaviješteni. Opunomoćenik tužilaca je izjavio da u cijelosti ostaje pri tužbenom zahtjevu preciziranom 26. januara 2006. godine i da ne postoje smetnje za dalje postupanje, pa je zakazana glavna rasprava za 23. novembar 2006. godine.
- 32.Glavnoj raspravi zakazanoj za 23. novembar 2006. godine prisustvovali su opunomoćenici tužilaca i drugotužene, a odsutan je bio uredno obaviješteni prvotuženi. Tužilačka strana izvela je materijalni dokaz-čitanje posjedovnog lista broj 251 k.o. Večići od 30. septembra 1983. godine. Drugotužena je dala odgovor na tužbu. Prisutne stranke su obaviještene da će presuda biti donesena 22. decembra 2006. godine i pozvani su da je preuzmu u zgradi suda.
- 33.Osnovni sud je Presudom broj P-103/02 od 22. decembra 2006. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan sa obrazloženjem da tužioci nisu dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva.
- 34.Apelant je 10. januara 2007. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude Okružnom sudu, koja je dostavljena na odgovor drugotuženoj 21. januara, prvotuženom 22. januara, opunomoćeniku tuženih 24. januara 2007. godine.
- 35.Opunomoćenik tuženih je 29. januara 2007. godine dostavio nepotpisan odgovor na tužbu. Osnovni sud je spis predmeta dostavio Okružnom sudu 12. marta 2007. godine.
- 36.Okružni sud je uz dopis broj 011-0-Gž-07-000 514 od 28. marta 2007. godine vratio spis Osnovnom sudu kako bi dostavio opunomoćeniku tuženih odgovor na žalbu da ga potpiše.
- 37.Rješenjem Osnovnog suda broj P-103/02 od 3. aprila 2007. godine odgovor na žalbu je vraćen opunomoćeniku tuženih na dopunu.
- 38.Osnovni sud je odgovor na žalbu 13. aprila 2007. godine dostavio opunomoćeniku tužilaca.
- 39.Osnovni sud je spis dostavio Okružnom sudu 21. maja 2007. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 40.Apelant se žali da mu je, zbog nerazumne dužine postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a zbog velikih troškova postupka i nemogućnosti da uživa u svojoj imovini, i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži da mu se dosude kompenzacija na ime izgubljene dobiti za protekli period u iznosu od 150.000,00 KM, troškovi postupka, izgubljene dnevnice i dr. u iznosu od 30.000,00 KM sa zateznom kamatom od 10 posto.
b) Odgovor na apelaciju
- 41.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju je dostavio izjašnjenje postupajućeg sudije, koji ističe da je predmet zadužio 2005. godine, kao stariji predmet prioritetno ga uzeo u rad i donio meritornu odluku, te da se po izjavljenoj žalbi predmet nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom. Smatra da svojim postupanjem nije povrijedio apelantova ustavna prava.
- 42.Okružni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je spis Osnovnog suda broj P-103/02 povodom žalbe protiv Presude Osnovnog suda broj P-103/02 od 22. decembra 2006. godine zaprimljen u Okružni sud 14. marta 2007. godine. S obzirom na to da se radi o parnici koja je pokrenuta tužbom 1981. godine, taj sud je odmah uzeo u rad predmetni spis, te našao da ga nije moguće rješavati dok se ne otklone određeni procesni nedostaci, zbog čega je dopisom od 28. marta 2007. godine pozvao Osnovni sud da otkloni tačno određene procesne nedostatke. Po otklanjanju navedenih nedostataka Osnovni sud je spis dostavio Okružnom sudu 21. maja 2007. godine. Nedugo poslije toga, u prvoj polovini jula, sudije Okružnog suda su otišle na kolektivni godišnji odmor koji je trajao sve do 20. augusta 2007. godine, te se nakon što su otklonjeni svi procesni nedostaci planira spis uzeti u rad u narednom periodu.
V. Relevantni propisi
- 43.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94)
"Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 44.Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 58/03 i 85/03)
"Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najkasnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. st. 1. i 4.
Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Pripremno ročište održat će se, po pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
Član 215. stav 1.
Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Š...Ć
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 454. st. 1. i 3.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započeo postupak pred prvostepenim sudom, dalji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.
U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava sud je dužan na prvom sljedećem ročištu za glavnu raspravu provesti sve radnje koje bi prema odredbama ovog zakona bio dužan provesti na pripremnom ročištu. Održavanje tog ročišta imat će, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, prema odredbama ovog zakona, ima održavanje pripremnog ročišta."
VI. Dopustivost
- 45.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 46.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 47.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 48.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo da uključuje sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 49.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje donošenja odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantove tužbe nije donio odluku.
- 50.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 51.Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke povodom njegove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 52.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)."
- 53.U konkretnom slučaju radi se o sporu građanskopravne prirode, tj. parnici koju je apelant kao prvotužilac pokrenuo radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, pri čemu je apelant zainteresiran da u razumnom roku dobije konačnu sudsku odluku o svojim građanskim pravima i obavezama, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na tu situaciju.
- 54.Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, kao i vlastitom praksom, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 55.Prema praksi organa Evropske konvencije, koju slijedi i Ustavni sud, u odnosu na predmete u vezi sa dužinom postupka, u kojim su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije ustanovili svoju vremensku nadležnost, period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom ustanovljenja njihove vremenske nadležnosti s tim da se mora uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 56.Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Općinskom sudu 14. jula 1981. godine, a da je u nadležnosti Ustavnog suda period od 14. decembra 1995. godine, kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 26 godina i dva mjeseca i još uvijek nije okončan, od toga 11 godina i deset mjeseci ubraja se u nadležnost Ustavnog suda.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 57.Apelantov predmet se na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, nalazio na otpremi u Vrhovnom sudu Federacije BiH, koji je nastavio funkcionirati u prostorijama bivšeg Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, a koji je, rješavajući apelantovu reviziju, donio Rješenje broj Rev-746/90 od 24. februara 1992. godine.
Složenost predmeta
- 58.U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A, br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati, osim činjenica, i pravnih pitanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, br. 231-G, str. 75). Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu priroda činjenica, kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složeni da bi zahtijevali da se rješavaju u periodu dužem od 26 godina.
Apelantovo ponašanje
- 59.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 60.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku. Period koji će se ispitivati jeste relevantni period od dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (14. decembar 1995. godine), koji traje jedanaest godina i deset mjeseci. Stanje predmeta na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine bilo je da je rješenje o reviziji koju je izjavio apelant bilo u Vrhovnom sudu FBiH neotpremljeno skoro četiri godine zbog ratnih djelovanja. U spisu nema dokaza da je nakon prestanka ratnih djelovanja apelant urgirao da mu se dostavi rješenje Vrhovnog suda BiH. Ustavni sud zapaža da ni apelant ni njegov opunomoćenik nisu urgirali da se postupak nastavi i da se vodi s odgovarajućom ažurnošću, nego su u tom pogledu imali izuzetno pasivan stav. Apelant je posredstvom svog opunomoćenika slijedio dinamiku koju su postupku nametali redovni sudovi, tako da je apelantov opunomoćenik u ostavljenim rokovima uredio tužbu, u skladu sa članom 53. novog ZPP, dostavio apelantovu adresu i pristupio svim ročištima.
- 61.Ustavni sud smatra da su apelantovo pasivno ponašanje, te apelantov propust da dostavi sudu svoju novu adresu, zbog čega je sud to morao tražiti od njegovog opunomoćenika, kao i činjenica da su apelant i drugotužilac dopunjavali i uređivali tužbu u skladu sa odredbama novog ZPP i da su mijenjali tužbeni zahtjev tako što su ga djelimično povukli u određenoj mjeri doprinijeli ukupnom trajanju postupka u periodu koji se ispituje, ali taj doprinos nije bio odlučujući uzrok da postupak traje duže od 26 godina, a u relevantnom periodu 11 godina i deset mjeseci.
Ponašanje sudova
- 62.Ustavni sud zapaža na osnovu datuma iz prijemnog pečata na rješenju Vrhovnog suda BiH da je predmetno rješenje dostavljeno Okružnom sudu 28. decembra 1999. godine, te da je taj sud predmetno rješenje zajedno sa spisom predmeta dostavio Osnovnom sudu tek 9. novembra 2001. godine. Bez obzira na ustavnopravno preuređenje Bosne i Hercegovine i, u okviru toga, preuređenje pravosudnog sistema, potpuno je neprihvatljivo da predmet koji je u Vrhovnom sudu BiH riješen još u februaru 1992. godine nakon okončanja ratnih djelovanja i zasnivanja vremenske nadležnosti Ustavnog suda, od decembra 1995. godine pune četiri godine ostane neotpremljen u Vrhovnom sudu Federacije BiH, koji je nastavio funkcionirati u prostorijama bivšeg Vrhovnog suda BiH. Također, nema nikakvog opravdanja za daljnju neaktivnost Okružnog suda koja je trajala skoro dvije godine, koliko je proteklo od prijema tog rješenja do njegove otpreme prvostepenom sudu. Ustavni sud zapaža da je od dana kad je Osnovni sud primio spis i rješenje Vrhovnog suda BiH proteklo još šest mjeseci dok predmetu nije dodijeljen novi broj i dok nije dostavljen postupajućem sudiji. Nakon ovog su protekle sljedeće dvije i po godine dok nije preduzeta sljedeća procesna radnja i od tužilaca zatraženo da urede tužbu u skladu s novim ZPP. Ni za ovakvu neažurnost u postupanju nema nikakvog opravdanja. Prema tome, od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis predmetni postupak je skoro devet godina neopravdano odugovlačen. Ustavni sud zapaža da je tek u posljednje dvije godine, odnosno nakon što je 20. oktobra 2005. godine apelant dostavio uređenu tužbu posredstvom opunomoćenika, Osnovni sud postupao sa adekvatnom ažurnošću. Pri tome Osnovni sud je, zbog objektivnih okolnosti kao što su neuredno dostavljanje poziva prvotuženom koji je promijenio adresu nakon rata i koji se nalazi u inozemstvu, pa mu se dopisi dostavljaju putem Ministarstva pravde RS, nedostavljanje punomoći opunomoćeniku tuženih u ostavljenom roku, ispitivanje osnovanosti prigovora litispendencije, četiri puta odgađao zakazana ročišta, a kad su se stekli procesni uvjeti za to, održao četiri ročišta i donio Presudu broj P-103/02 od 22. decembra 2006. godine.
- 63.Ustavni sud zapaža da se po izjavljenoj žalbi predmet nalazio pred Okružnim sudom, koji je spis predmeta sa otklonjenim nedostacima u odgovoru na žalbu primio 21. maja 2007. godine. Okružni sud za pet mjeseci još nije riješio žalbu uprkos odredbi člana 217. ZPP koja propisuje da je obaveza drugostepenog suda da sjednicu vijeća, odnosno raspravu mora održati u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi, te da donese odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave. Osim ovog kršenja odredaba ZPP od Okružnog suda, Ustavni sud posebno ukazuje na neaktivnost tog suda od 28. decembra 1999. godine do 7. novembra 2001. godine, dakle, skoro dvije godine od dana kad je Okružni sud primio rješenje Vrhovnog suda BiH do njegove otpreme prvostepenom sudu zajedno sa spisom Osnovnog suda broj P-487/87. Nema opravdanja za odugovlačenje postupka od Okružnog suda u naznačenom periodu. Ustavni sud je već zaključio da nema nikakvog opravdanja ni za odugovlačenje postupka od Vrhovnog suda FBiH, koji je rješenje Vrhovnog suda BiH sa spisom Osnovnog suda broj P-487/87 dostavio Okružnom sudu radi daljnjeg dostavljanja Osnovnom sudu nakon četiri godine od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, te da nema opravdanja ni za neaktivnost Osnovnog suda u postupku koji je trajao ukupno tri godine. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi za ove periode neaktivnosti, koji su ukupno trajali oko devet godina, nisu ponudili nikakvo obrazloženje. Činjenica je da je postupak u cjelini trajao više od 26 godina, od toga u relevantnom periodu 11 godina i deset mjeseci, da su od toga u relevantnom periodu sudovi bili oko devet godina apsolutno neaktivni, a da je u relevatnom periodu apelant djelimično odgovoran za ovakvo trajanje postupka.
- 64.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 65.Apelant traži da mu se dosudi iznos od 150.000,00 KM na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti, naknadu troškova postupka, izgubljene dnevnice i dr. u iznosu od 30.000,00 KM sa zateznom kamatom od 10 posto sve zbog toga što nije donesena meritorna odluka u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a u nadležnosti Ustavnog suda nije da dosuđuje naknadu materijalne štete i troškove postupka. Stoga, budući da je apelant tražio samo naknadu materijalne štete, koja nije predviđena Pravilima Ustavnog suda, a nije podnio zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra ovaj zahtjev neosnovanim.
Ostali navodi
- 66.Imajući u vidu zaključke Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 67.S obzirom na to da je od podnošenja tužbe prošlo više od 26 godina, a od toga skoro 12 godina u relevatnom periodu, i da su u tom periodu redovni sudovi devet godina bili potpuno neaktivni, pri čemu nisu ponudili opravdanje za takvo postupanje, a apelantovo ponašanje, iako je donekle utjecalo na dužinu postupka, nije uzrok tome što je postupak toliko trajao, Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom roku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 68.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 69.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.