USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1360/06, rješavajući apelaciju Ranka Krivošije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine donio je
Usvaja se apelacija Ranka Krivošije.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da po hitnom postupku donese meritornu odluku o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Osnovnog suda u Višegradu broj I-846/05 od 12. decembra 2006. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Ranku Krivošiji, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ranko Krivošija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada podnio je 5. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Osnovnog suda je 2. jula 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i spis predmeta tog suda broj I-94/03 na uvid. Ustavni sud je od Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 2. jula 2007. godine zatražio odgovor na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. jula 2007. godine i traženi spis na uvid, a Okružni sud je dostavio odgovore na apelaciju 26. jula i 8. augusta 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 9. novembra 2007. godine.
- 5.Apelant je 12. juna i 28. decembra 2006. godine, te 23. februara, 3. augusta i 3. oktobra 2007. godine dopunio apelaciju.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Rješenjem Osnovnog suda broj P-116/97 od 19. febraura 1998. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-65/98 od 6. jula 1999. godine, utvrđeno je da je Slavko Jovičić (u daljnjem tekstu: tuženi) smetao apelanta u posljednjem faktičkom posjedu prava korištenja poslovnog prostora - garaže, u Ulici Užičkog korpusa bb u Višegradu, gdje je apelant obavljao zanatsku automehaničarsku djelatnost, tako što je 9. decembra 1997. godine neovlašteno obio garažu i iznio apelantove stvari, alat i dijelove, a zatim promijenio bravu i zaključao garažu, te na taj način onemogućio apelanta da uđe u garažu i da je koristi radi obavljanja privatne djelatnosti. Predmetnim rješenjem je naloženo tuženom da u roku od 8 dana uspostavi pređašnje stanje posjeda, tako što će apelantu vratiti opisanu garažu sa svim stvarima, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 600,00 dinara.
Izvršni postupak
- 8.Apelant je 28. jula 1999. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje Rješenja tog suda broj P-116/97 nakon čega je isti sud donio Rješenje o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine kojim je dopušteno predloženo izvršenje.
- 9.Tuženi je 18. augusta 1999. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor u kojem je istakao da su se promijenile okolnosti i da se sporna garaža sada nalazi na njegovom zemljištu, jer ju je on zamijenio sa bivšim vlasnikom, te je u prilogu dostavio i posjedovni list broj 1317 k.o. Višegrad II.
- 10.Osnovni sud je 23. septembra 1999. godine u predmetu I-81/99 zakazao ročište za 28. septembar 1999. godine kojem su pristupile pozvane stranke, ali je ročište odgođeno za 8. oktobar 1999. godine radi pribavljanja informacije od Katastra u Višegradu na čijoj parceli je napravljena sporna garaža. Na tom ročištu Osnovni sud je donio Rješenje broj I-81/99 kojim je djelomično usvojen prigovor tuženog, pa je rješenje o izvršenju od 16. augusta 1999. godine u dijelu koji se odnosi na uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda na garaži stavljeno izvan snage, te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje. Ostali dio rješenja o izvršenju je ostao na snazi, a tuženi je obavezan da apelantu namiri troškove izvršenja u iznosu od 50 KM. U obrazloženju predmetnog rješenja sud je naveo da je uvidom u Ugovor o zamjeni nekretnina od 11. maja 1997. godine, te u aneks Ugovora o zamjeni nekretnina od 27. augusta 1999. godine utvrdio da je tuženi postao vlasnik nekretnina, pa i garaže koja je predmet izvršenja, jer je ona napravljena na parceli koju je tuženi zamijenio sa Zejfom Džaferović, bivšom vlasnicom, a uvidom u posjedovni list konstatirano je da je tuženi postao vlasnik navedene nekretnine. Prema navedenom, sud je zaključio da je zahtjev za uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda na garaži neosnovan, jer je vlasničko pravo jače od prava posjeda.
- 11.Okružni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda od 8. oktobra 1999. godine, donio je Rješenje broj Gž-224/99 od 30. maja 2001. godine kojim je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Obrazlažući rješenje, taj sud je istakao da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu iz člana 354. stav 2. tačka 13. ZPP, jer su razlozi prvostepenog suda protivrječni sa dokazima u spisu i nejasni. Predmetni spis je 10. jula 2001. godine dostavljen Osnovnom sudu na nadležno postupanje.
- 12.Osnovni sud je zakazao ročište za 21. august 2001. godine u predmetu koji je zaveden pod poslovni broj I-51/01. Na tom ročištu sud, odlučujući o prigovoru tuženog, donio je Rješenje broj I-51/01 kojim je djelimično usvojen prigovor, te je Rješenje o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine u dijelu koji se odnosi na uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda stavljeno izvan snage i u tom dijelu ukinute su sve provedene radnje. Ostali dio rješenja o izvršenju od 16. augusta 1999. godine je ostao na snazi. Tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 50 KM.
- 13.Apelant je 22. augusta 2001. godine u predmetu broj I-51/01 podnio zahtjev za izuzeće predsjednika Sudskog vijeća R.R. Rješenjem Osnovnog suda od 24. augusta 2001. godine odbačen je ovaj apelantov zahtjev kao nepravovreman, u skladu sa odredbama člana 71. stav 6. ZPP.
- 14.Apelant je Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-51/01 od 21. augusta 2001. godine radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
- 15.Tuženi je 15. oktobra 2001. godine odgovorio na apelantovu žalbu u kojoj je istakao, kao i ranije, da je postao "vlasnik predmetne garaže koju je, kao i ostalu imovinu, dobio zamjenom sa Džaferovićem pa je sada nepravično i ekonomski neopravdano uspostavljanje pređašnjeg stanja, a to više nije ni moguće jer ju je preuredio i rekonstruirao u druge namjene".
- 16.Okružni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda od 21. augusta 2001. godine, donio je Rješenje broj Gž-374/01 od 4. decembra 2001. godine kojim je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet ponovo vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju predmetnog rješenja sud je naveo da, ako tuženi (dužnik) u prigovoru na rješenje o izvršenju iznese svoje protivpotraživanje prema apelantu (povjeriocu), pozivajući se na član 50. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršnom postupku, o njemu bi mogao meritorno da odluči izvršni sud samo ako ga apelant ne ospori ili ako o njemu postoji pravosnažna odluka. U protivnom, ako je ovo protivpotraživanje nastalo poslije izvršnosti odluke i poslije zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom, sud bi morao da uputi tuženog da pokrene parnicu kako bi to svoje potraživanje ostvario. Prema navedenom, Okružni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o prestanku potraživanja na osnovu činjenica koje su nastupile poslije izvršnosti odluke.
- 17.Predmetni spis je 12. decembra 2001. godine dostavljen prvostepenom sudu radi nadležnog postupanja, pa je zakazano ročište za 4. januar 2002. godine u predmetu koji je dobio poslovni broj I-160/01. Na tom ročištu Osnovni sud je donio Rješenje broj I-160/01 kojim je prigovor tuženog podnesen protiv Rješenja o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine odbijen kao neosnovan sa obrazloženjem da je tuženi (dužnik) do posjeda došao na nezakonit način, a zakon štiti posjed od nezakonitog oduzimanja. Protiv tog rješenja tuženi je izjavio žalbu.
- 18.Okružni sud je Rješenjem broj Gž-63/02 od 4. marta 2002. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
- 19.Predmetni spis, zaveden pod poslovnim brojem I-35/02, 18. marta 2002. godine dostavljen je Osnovnom sudu na nadležno postupanje, a novo ročište je održano 3. aprila 2002. godine i odgođeno za 18. april 2002. godine. Na tom ročištu doneseno je Rješenje broj I-35/02 kojim je prigovor tuženog podnesen protiv Rješenja o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine odbijen kao neosnovan. Sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da tuženi nije upisan u javnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine (garaže), u skladu sa odredbama člana 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Na osnovu navedenog sud je zaključio da tuženi nije zemljišnoknjižni vlasnik sporne garaže, ali je izvanknjižni vlasnik jer je po osnovu pravnog posla, i to Ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 11. juna 1997. godine, dobio predmetnu garažu i postao njen izvanknjižni vlasnik i to prije učinjenog smetanja posjeda. Također, sud je, primjenjujući odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, zaključio da apelantovo potraživanje nije prestalo.
- 20.Tuženi je Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda od 18. aprila 2002. godine zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
- 21.Apelant je 28. maja 2002. godine dostavio sudu odgovor na žalbu tuženog.
- 22.Okružni sud, odlučujući o žalbi tuženog, donio je Rješenje broj Gž-232/02 od 4. novembra 2002. godine kojim je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da je aneks Ugovora o zamjeni nekretnina sačinjen 27. augusta 1999. godine, dakle, poslije izvršnosti sudske odluke, te je, prema tome, prvostepeni sud trebalo da ocijeni navode iz ovog ugovora, tj. da li se radi o označenim parcelama i brojevima i sl. koje tuženi nije mogao iznositi u postupku kada je donesena izvršna isprava, već samo nakon izvršnosti odluke, kao i ocijeni da li je garaža bila upisana u katastarskim knjigama, te da li ih zbog toga tuženi nije mogao iznositi u vrijeme donošenja izvršne isprave kada bi se primijenio član 50. stav 1. tačka 8. ZIP-a.
- 23.Na ročištu od 9. decembra 2002. godine, kojem su pristupili opunomoćenici apelanta i tuženog, Osnovni sud je donio Zaključak broj I-273/02 kojim je ponovo otvoreno ročište u ovoj pravnoj stvari s ciljem dopune postupka. Novo ročište je zakazano za 18. decembar 2002. godine na kojem je sud donio Rješenje broj I-273/02 kojim je prigovor tuženog, podnesen protiv Rješenja o izvršenju tog suda broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine, odbijen kao neosnovan. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da je u momentu zaključenja Ugovora o zamjeni nekretnina posjednik garaže bio apelant, a tuženi je oduzeo predmetnu garažu apelantu na nezakonit način, nasilnim putem. Sud je istakao da je svaki posjed zaštićen od oduzimanja stvari protivno volji dosadašnjeg posjednika. Također, sud je istakao da se faktičko stanje, i kada nije zasnovano na pravu, mora da štiti od nasilja, pa makar ono dolazilo i od lica koje ima pravo vlasništva, jer se pravo vlasništva realizira putem suda uz pomoć države.
- 24.Tuženi je 3. januara 2003. godine Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda od 18. decembra 2002. godine zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
- 25.Apelant je 28. januara 2003. godine dostavio sudu odgovor na žalbu tuženog.
- 26.Okružni sud, odlučujući o žalbi tuženog, donio je Rješenje broj Gž-109/03 od 3. marta 2003. godine kojim je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju predmetnog rješenja sud je naveo da je tuženi prigovor protiv rješenja o izvršenju podnio zbog razloga predviđenih odredbom člana 50. stav 1. tačka 8. ZIP-a, a apelant je isti prigovor osporio, pa je prvostepeni sud trebalo da uputi tuženog da pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno. S obzirom na to da je prvostepeni sud postupio protivno navedenoj odredbi ZIP-a, učinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
- 27.Predmetni spis je 18. marta 2003. godine dostavljen prvostepenom sudu na nadležno postupanje.
- 28.Osnovni sud je 21. marta 2003. godine zakazao ročište za 2. april 2003. godine. Tom ročištu pristupili su opunomoćenici apelanta i tuženog, a sud je nakon održanog ročišta donio Rješenje broj I-94/03 kojim je tuženi upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje određeno Rješenjem broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine nedopušteno u dijelu na koji je prigovor uložen.
- 29.Dnevnom naredbom od 8. aprila 2003. godine Osnovni sud je zakazao ročište za 22. april 2003. godine. Na tom ročištu, kojem su pristupili opunomoćenici apelanta i tuženog, predsjednik Vijeća suda je predočio strankama da je predmetno ročište određeno radi dogovora o vremenu i načinu preuzimanja ostalih stvari ili izvršenja rješenja u dijelu na koji prigovor nije uložen. Nakon održanog ročišta sud je donio rješenje kojim je naložio strankama da se izjasne o tome da li su saglasne sa prijedlogom lica za vještačenje.
- 30.Apelant je dopisom od 29. aprila 2003. godine predložio da se primopredaja izvrši bez vještaka.
- 31.Na ročištu od 2. jula 2003. godine Osnovni sud je donio Rješenje broj I-94/03 kojim je utvrđeno da je sudska Odluka broj P-116/97 od 19. februara 1998. godine neizvršiva u dijelu u kojem se kaže da je tuženi dužan vratiti stvari iz garaže, pa je Rješenje o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine i u tom dijelu neizvršivo i neprovodljivo, te je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem se traži prinudno izvršenje na svim stvarima i opremi i u tom dijelu je prijedlog za izvršenje odbijen. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da nije ovlašten da utvrđuje koje su to stvari koje treba da se predaju, jer izvršni sudija radi po izvršnoj odluci a izvršna isprava broj P-116/97 od 19. februara 1998. godine nije prikladna za izvršenje, i to upravo u dijelu koji se odnosi na vraćanje stvari i opreme, jer ne sadrži jasno koje stvari i koju opremu treba predati, a u skladu sa odredbom člana 20. ZIP-a.
- 32.Apelant je 10. jula 2003. godine Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda od 2. jula 2003. godine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
- 33.Okružni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi, donio je Rješenje broj Gž-513/03 od 16. februara 2004. godine kojim je žalba uvažena, Rješenje Osnovnog suda od 2. jula 2003. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da je prvostepeni sud, provodeći izvršenje na pokretnim stvarima, u smislu odredbe čl. 73. i 74. ZIP-a, podneskom od 26. maja 2003. godine obavijestio stranke o popisu pokretnih stvari i predmetu popisa. Također, Okružni sud navodi da je 6. juna 2003. godine sačinjen zapisnik o izvršenom popisu kojem je prisustvovao tuženi kao izvršenik, apelant kao tražilac izvršenja i službeno lice suda, u kojem su navedene sve pokretne stvari koje su predmet izvršenja.
- 34.Predmetni spis je 25. februara 2004. godine dostavljen Osnovnom sudu na nadležno postupanje koji je 8. juna 2004. godine donio Zaključak broj I-17/04 kojim je primopredaja stvari zakazana za 21. juni 2004. godine.
- 35.Osnovni sud je donio Rješenje broj I-17/04 od 23. juna 2004. godine kojim se postupak izvršenja u pogledu predaje pokretnih stvari iz garaže smatra dovršenim, u skladu sa odredbom člana 64. ZIP-a. Obrazlažući rješenje, sud je naveo da je apelant odbio da preuzme stvari koje su popisane u zapisniku od 6. juna 2003. godine, a što je konstatiralo službeno lice suda 21. juna 2004. godine.
- 36.Apelant je 5. jula 2004. godine Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda od 23. juna 2004. godine zbog povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženi je, također, 7. jula 2004. godine Okružnom sudu izjavio žalbu protiv istog rješenja zbog povrede odredaba izvršnog postupka.
- 37.Okružni sud, odlučujući o žalbama, donio je Rješenje broj Gž-399/04 od 7. decembra 2005. godine kojim su žalbe uvažene, Rješenje Osnovnog suda od 23. juna 2004. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da je prvostepeni sud nepravilno primijenio odredbu člana 64. ZIP-a, a trebalo je da postupi prema odredbi člana 197. ZIP-a kojim je reguliran način izvršenja radi predaje određenih stvari koje se nalaze kod izvršenika ili trećeg lica.
- 38.Predmetni spis je 28. decembra 2005. godine dostavljen Osnovnom sudu na nadležno postupanje koji je Zaključkom broj I-846/05 od 31. januara 2006. godine odredio da se provede izvršenje na pokretnim stvarima koje se nalaze kod tuženog (izvršenika), prema zapisniku službenog lica suda od 6. juna 2003. godine, predajom stvari apelantu za 14. februar 2006. godine.
- 39.Osnovni sud, odlučujući o apelantovom prijedlogu za nastavak izvršenja, donio je Zaključak broj I-846/05 od 27. februara 2006. godine kojim je određeno da se nastavlja izvršenje dopušteno Rješenjem o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed garaže i vraćanje prijašnje brave, tj. dovođenje garaže u pređašnje stanje. Stavom II dispozitiva predmetnog zaključka tuženi je pozvan "da u roku od 8 dana od dana prijema zaključka preda u posjed garažu sa svim stvarima koje su predmet izvršenja apelantu Š...Ć".
- 40.Tuženi je 6. marta 2006. godine Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Zaključka Osnovnog suda broj I-846/05 od 27. februara 2006. godine. Apelant je 21. marta 2006. godine dao svoj odgovor na žalbu.
- 41.Osnovni sud, odlučujući o žalbi tuženog, donio je Rješenje broj I-846/05 od 24. marta 2006. godine, kojim je žalba na osnovu člana 12. stav 6. ZIP-a odbačena kao nedopuštena, protiv kojeg je tuženi ponovo izjavio žalbu Okružnom sudu zbog povrede odredaba ZIP-a, zahtijevajući da sud hitno okonča predmet broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine.
- 42.Apelant je 2. juna 2006. godine zatražio da Osnovni sud hitno okonča predmetni postupak izvršenja.
- 43.Okružni sud, odlučujući o žalbi tuženog, donio je Rješenje broj 014-0-GŽ-06-000 250 od 24. oktobra 2006. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Predmetni spis je 10. novembra 2006. godine dostavljen prvostepenom sudu na daljnji postupak.
- 44.Apelant je 6. novembra 2006. godine podnio urgenciju Osnovnom sudu sa zahtjevom da ga sud u što kraćem roku uvede u posjed predmetne garaže, te da mu se vrate sve pokretne stvari koje su predmet izvršenja. Osnovni sud je 15. novembra 2006. godine zakazao ročište za 24. novembar 2006. godine na kojem je donio zaključak kojim je određeno ročište na mjestu događaja za 6. decembar 2006. godine u vezi sa predajom u posjed apelantu garaže i pokretnih stvari prema zapisniku od 6. juna 2003. godine, a radi provođenja Rješenja o izvršenju broj I-81/99 od 16. augusta 2006. godine.
- 45.Na ročištu koje je provedeno na mjestu događaja 6. decembra 2006. godine službeno lice suda je konstatiralo da je predmet izvršenja u ovoj pravnoj stvari uvođenje u posjed garaže, veličine 25 m2, sa svim pokretnim stvarima koje su se u njoj nalazile. Međutim, službeno lice suda nije moglo predati nepokretnu stvar apelantu u posjed, jer dimenzije predmetne garaže nisu 25 m2, nego 44 m2, u njoj se nalazi radioservis, a stvari koje su predmet predaje nisu bile u garaži zbog čega se nije moglo provesti izvršenje.
- 46.Osnovni sud je, zatim, donio Rješenje broj I-846/05 od 12. decembra 2006. godine kojim je obustavljeno izvršenje u vezi sa predajom u posjed garaže i vraćanjem prijašnje brave, u skladu sa članom 63. stav 3. ZIP-a. Stavom II dispozitiva navedenog rješenja je određeno da je izvršenje u vezi sa predajom pokretnih stvari iz službene zabilješke od 6. juna 2003. godine dovršeno s obzirom na to da je apelant odbio da ih primi.
- 47.Osnovni sud je dopisom broj I-846/05 od 12. decembra 2006. godine obavijestio apelanta da je, prema odredbama člana 198. ZIP-a, potrebno da podnese prijedlog sudu radi procjene vrijednosti autodizalice koja se nalazi kod trećeg lica. Apelant je 18. decembra 2006. godine podnio prijedlog sudu za procjenu i namirenje autodizalice od tuženog.
- 48.Apelant je 26. decembra 2006. godine Osnovnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja tog suda broj I-846/05 od 12. decembra 2006. godine na koju je tuženi 28. decembra 2006. godine dostavio svoj odgovor.
- 49.Osnovni sud je 3. januara 2007. godine zakazao pripremno ročište u predmetu I-846/05 za 25. januar 2007. godine, a s obzirom na to da pozivi greškom nisu poslani strankama, novo ročište je zakazano za 8. februar 2007. godine.
- 50.Ročištu održanom 8. februara 2007. godine pristupili su apelantov opunomoćenik i tuženi lično. Nakon održanog ročišta sud je donio zaključak kojim je određeno da se cio spis dostavi Okružnom sudu kako bi donio odluku o apelantovoj žalbi na Rješenje Osnovnog suda broj I-846/05 od 12. decembra 2006. godine.
- 51.Dopisom broj I-846/05 od 17. jula 2007. godine Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da Okružni sud nije donio odluku o apelantovoj žalbi na Rješenje Osnovnog suda od 12. decembra 2006. godine.
Postupak po tužbi trećeg lica
- 52.Treće lice Aco Dimitrevski iz Višegrada, kojeg zastupa Vojislav Drašković, advokat iz Bijeljine, 27. oktobra 2004. godine podnio je prigovor protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine u dijelu u kojem je određena predaja u posjed garaže apelantu, a u kojem traži da sud donese rješenje kojim će proglasiti nedopuštenim izvršenje u ovome dijelu. U prigovoru ističe da je on posjednik sporne garaže po osnovu Ugovora o zakupu od 25. augusta 2002. godine, koji je zaključio sa vlasnikom i posjednikom, odnosno tuženim. Predmetnim prigovorom, također, ističe da su ispunjeni uvjeti predviđeni članom 51. stav 1. ZIP-a koji sprečava izvršenje prema trećem licu u obimu kojim su prava trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
- 53.Apelant je 6. februara 2006. godine Osnovnom sudu podnio odgovor na prigovor trećeg lica.
- 54.Osnovni sud, odlučujući o prigovoru trećeg lica na Rješenje broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine, donio je Zaključak broj I-846/05 od 10. februara 2006. godine kojim je treće lice upućeno da svoja prava ostvaruje u parnici. U stavu II dispozitiva predmetnog zaključka je, također, navedeno da zaključak ne sprečava provođenje izvršenja, niti ostvarenje apelantovog potraživanja.
Postupak po tužbi tuženog
- 55.Osnovni sud, rješavajući u parnici tužioca Slavka Jovičića protiv apelanta radi proglašenja pravosnažnog rješenja o izvršenju nedopuštenim, donio je Presudu broj P-91/03 od 26. decembra 2003. godine kojom je tužiočev tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Sud je u obrazloženju predmetne presude naveo da je tuženi u svojstvu tužioca Rješenjem suda broj I-94/03 od 2. aprila 2003. godine upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da je predmetno izvršenje nedopušteno u dijelu na koji je prigovor uložen, odnosno u dijelu kojim se traži uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda na garaži. Sud je, također, naveo da tužilac nije isposlovao upis prava vlasništva na parceli k.č. broj 317/26 na kojoj se nalazi garaža, odnosno još nije postao vlasnik, a u skladu sa članom 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.
- 56.Odlučujući o žalbi tužioca Slavka Jovičića, Okružni sud je donio Presudu broj GŽ-99/04 od 8. septembra 2004. godine kojom je odbio njegovu žalbu i potvrdio presudu Osnovnog suda.
- 57.Prema stanju spisa, proizlazi da je tuženi Slavko Jovičić uložio reviziju protiv Presude Okružnog suda od 8. septembra 2004. godine i da je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) Rješenjem broj Rev-422/04 od 22. novembra 2006. godine reviziju uvažio, ukinuo presudu Okružnog suda i predmet vratio na ponovno suđenje. Postupajući po uputstvu Vrhovnog suda, Okružni sud je donio Rješenje broj 014-0-GŽ-06-000 686 od 7. februara 2007. godine kojim je ukinuo prvostepenu Presudu broj P-91/03 od 26. decembra 2003. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
- 58.U ponovljenom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 091-0-P-07-000 013 od 29. juna 2007. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev Slavka Jovičića kao tužioca i utvrdio da je izvršenje određeno Rješenjem Osnovnog suda broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine nedopušteno u dijelu u kojem se traži uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda predajom garaže apelantu kao tuženom. Stavom II dispozitiva predmetne presude apelant je obavezan da tužiocu u ovoj pravnoj stvari na ime naknade za troškove postupka plati iznos od 4.990 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Stavom III dispozitiva predmetne presude odbijen je zahtjev Slavka Jovičića, kao tužioca, za naknadu troškova preko iznosa od 4.990 KM do traženog iznosa od 5.470 KM.
- 59.Okružni sud, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv Presude Osnovnog suda od 29. juna 2007. godine, donio je Presudu broj 014-0-GŽ-07-000 480 od 19. septembra 2007. godine kojom su žalbe odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena.
- 60.Apelant je protiv navedene drugostepene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 25. oktobra 2007. godine. Do donošenja ove odluke Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 61.Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 62.Apelant smatra da mu redovni sudovi nisu osigurali suđenje u razumnom roku u postupku izvršenja, dakle, predaje u posjed nekretnine i pokretnih stvari, te da je, zbog dužine trajanja tog postupka, "uvučen" u još dva sudska postupka za koje se poziva da izmiri troškove. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što pravosnažna sudska presuda nije izvršena, što je Okružni sud u više navrata ukidao prvostepena rješenja i vraćao na ponovni postupak zbog čega je cio postupak trajao veoma dugo, tačnije devet godina, s tim što još uvijek nije okončan. Apelant zbog navedenog, dakle, neopravdanog odugovlačenja sudskog postupka izvršenja traži da mu se dosudi naknada za nematerijalnu štetu u iznosu od 1.500,00 eura.
b) Odgovor na apelaciju
- 63.Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju istakao je da je apelacija neosnovana, zato što je Vrhovni sud Republike Srpske svojom Odlukom broj Rev-422/04 od 22. novembra 2006. godine povodom tužbe tuženog radi utvrđenja da je Rješenje o izvršenju broj I-81/99 nedopušteno ukinuo presudu Okružnog suda kojom je tužbeni zahtjev tuženog (u tom postupku tužilac) bio odbijen. U novom postupku zahtjevu tuženog je udovoljeno, pa je, prema mišljenju tog suda, otpao osnov za provođenje rješenja o izvršenju.
- 64.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju istakao je da je apelacija neosnovana i da nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva. Naime, Rješenje o izvršenju broj I-81/99 u dijelu koji se odnosi na uspostavljanje pređašnjeg stanja nije nikada postalo pravosnažno, pa ga sud nije mogao ni izvršiti. Tek tužbom koju je tuženi podnio 2003. godine, radi proglašenja da je rješenje o izvršenju neprovedivo, pravosnažnošću presude iz tog postupka 2006. godine, nastavljen je postupak izvršenja u vezi sa predajom u posjed garaže i uspostavljanjem pređašnjeg stanja. Međutim, izvršenje se nije moglo provesti, jer izvršna isprava nije bila u skladu sa stanjem na terenu kako u pogledu površine nekretnine, tako i u pogledu posjednika. Osnovni sud smatra da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na djelotvoran pristup sudu, kao segmentu prava na pravično suđenje, naročito zbog toga što se radi o složenom predmetu u kojem je sud postupao u razumnom roku u svim fazama postupka.
V. Relevantni propisi
- 65.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93 i 14/94) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
U postupku izvršenja i osiguranja sud je dužan da postupa hitno.
Š...Ć
Član 20.
Izvršna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni povjerilac i dužnik, kao i predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Š...Ć
Član 50.
Š...Ć
(8) ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila poslije izvršnosti odluke ili prije toga, ali u vrijeme kada dužnik to nije mogao da istakne u postupku iz kojeg potječe izvršna isprava, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila poslije zaključenog poravnanja;
Š...Ć
Član 73.
Službeno lice prije nego što pristupi popisu predat će dužniku rješenje o izvršenju i pozvat će ga da plati iznos za koji je određeno izvršenje zajedno sa kamatom i troškovima.
Ako dužniku rješenje o izvršenju nije moglo da se preda prilikom popisa, dostavit će mu se naknadno.
O vremenu i mjestu popisa obavještava se povjerilac, ako je to tražio.
Odsustvo povjerioca ili dužnika ne sprečava da se pristupi popisu.
O izvršenom popisu obavijestit će se stranka koja nije prisustvovala popisu.
Član 74.
Popisati se mogu stvari koje se nalaze u vlasništvu dužnika, kao i njegove stvari koje se nalaze u vlasništvu povjerioca.
Dužnikove stvari koje se nalaze u vlasništvu trećeg lica mogu se popisati samo sa pristankom tog lica.
Ako treće lice ne pristane na popis, sud će na povjerioca, ako ovaj to predloži, prenijeti dužnikovo pravo na predaju stvari (član 129)."
- 66.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03) relevantne odredbe glase:
"Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Š...Ć
Član 12.
Pravni lijekovi
Š...Ć
(6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.
Član 63.
Obustava izvršenja
Š...Ć
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
Š...Ć
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 197.
Izvršenje radi predaje određenih stvari koje se nalaze kod izvršenika ili trećeg lica
Izvršenje radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod izvršenika provodi se tako što sudski izvršilac oduzima te stvari od izvršenika i predaje ih uz potvrdu tražiocu izvršenja.
Na način iz stava 1. ovog člana izvršenje će se provesti i kad se stvari nalaze kod trećeg lica koje ih je voljno predati sudskom izvršiocu.
Ako treće lice nije voljno predati stvari, tražilac izvršenja može sudu predložiti da na njega prenese izvršenikovo potraživanje prema trećem licu na predaju stvari.
Na postupak po prijedlogu iz stava 3. ovog člana primjenjuju se odredbe poglavlja XVII ovoga zakona o izvršenju na potraživanju izvršenika da se predaju ili isporuče pokretne stvari."
- 67.Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 33.
Na osnovu pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom."
VI. Dopustivost
- 68.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 69.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 70.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 71.U konkretnom slučaju Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sud u dugom vremenskom periodu propustio da izvrši pravosnažno rješenje o izvršenju, kao i da apelant nema na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi postigao provođenje rješenja o izvršenju.
- 72.Osim toga, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da postigne donošenje odluke u razumnom roku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 73.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 74.Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 75.Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj I-81/99 povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 76.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
- 77.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 77.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenjivost garancija prava na pravično suđenje
- 78.Apelant se žali da nije u mogućnosti isposlovati izvršenje pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda broj P-116/97 od 19. februara 1998. godine, koje je dopušteno Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine. Međutim, kako ističe apelant, ovo rješenje nikada nije postalo pravosnažno, a izvršni postupak traje predugo, što je, prema njegovim navodima, suprotno zahtjevu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za suđenje "u razumnom roku".
- 79.U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud podsjeća na već dobro utvrđenu praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije, također, štiti izvršenje sudskih odluka. Naime, pravo na pravično suđenje bi bilo iluzorno ukoliko bi domaći pravni sistem država ugovornica dopuštao da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije detaljno propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju. Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su principi člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi i na izvršni postupak.
- 80.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava na "suđenje u razumnom roku" kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 81.Ustavni sud konstatira da je predmetni postupak započeo 28. jula 1999. godine podnošenjem prijedloga za dozvolu izvršenja pravosnažnog i izvršnog Rješenja Osnovnog suda broj P-116/97 od 19. februara 1998. godine, te da je okončan samo u dijelu u kojem se tuženom nalaže da preda spornu garažu u posjed. Naime, Ustavni sud podsjeća da je pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 091-0-P-07-000 013 od 29. juna 2007. godine utvrđeno da je nedopušteno izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine u dijelu u kojem se traži da se uspostavi pređašnje stanje posjeda predajom garaže apelantu. U odnosu na dio izvršenja koji se odnosi na predaju pokretnih stvari, Ustavni sud zapaža da se u ovom dijelu predmet nalazi na rješavanju o žalbi pred Okružnim sudom, te da, dakle, još uvijek nije okončan.
- a)Složenost predmeta
- a)
- 82.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 83.U vezi sa ocjenom da li je neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A, br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati, osim činjenica, i pravnih pitanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, br. 231-G, str. 75). Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu priroda činjenica, kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složeni da bi zahtijevali da se rješavaju u periodu dužem od 8 godina, niti složenost sama po sebi predstavlja osnov da se zaključi da je trajanje postupka "razumno dugo".
- b)Ponašanje suda
- b)
- 84.Ustavni sud zapaža da je po podnošenju apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažnog rješenja o smetanju posjeda isti sud Rješenjem broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine dopustio izvršenje. Po prigovoru tuženog koji je sud djelomično usvojio rješenje o izvršenju je stavljeno izvan snage u dijelu koji se odnosi na uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda na garaži. Odlučujući o žalbama apelanta ili tuženog, Okružni sud je u periodu od sedam godina ukupno osam puta ukidao prvostepena rješenja i vraćao ih Osnovnom sudu na ponovni postupak, a tek je 2003. godine poučio tuženog da u posebnom postupku dokaže da je nedopušteno izvršenje rješenja kojeg apelant traži, i to u dijelu u kojem se traži uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda na garaži zbog izmijenjenih okolnosti.
- 85.Tuženi je, postupajući po uputstvu, pokrenuo parnični postupak protiv apelanta radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno nakon čega je Osnovni sud donio Presudu broj P-91/03 od 26. decembra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj GŽ-99/04 od 8. septembra 2004. godine, kojom je tužbeni zahtjev tuženog kao tužioca odbijen u cijelosti. Tad je nastavljen i postupak izvršenja, ali je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji, donio Rješenje broj Rev-422/04 od 22. novembra 2006. godine kojim je revizija uvažena, ukinuta presuda Okružnog suda i predmet vraćen na ponovni postupak. Okružni sud, postupajući po uputstvu Vrhovnog suda, donio je novo Rješenje broj 014-0-GŽ-06-000 686 od 7. februara 2007. godine kojim je ukinuo Presudu od 26. decembra 2003. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud, u ponovljenom postupku, donio je Presudu broj 091-0-P-07-000 013 od 29. juna 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 480 od 19. septembra 2007. godine, a kojom je usvojen tužbeni zahtjev tuženog kao tužioca i utvrđeno da je izvršenje nedopušteno u dijelu u kojem se traži uspostavljanje pređašnjeg stanja posjeda predajom garaže apelantu kao tuženom. Dakle, donošenjem ove presude postupak izvršenja u jednom dijelu pravosnažno je okončan. Međutim, dio postupka izvršenja koji se odnosi na predaju pokretnih stvari apelantu još uvijek je u toku, i to pred Okružnim sudom.
- 86.Ustavni sud će, također, ispitati i vrijeme u kojem su rješavane žalbe apelanta i tuženog izjavljene Okružnom sudu. Ustavni sud ističe da je u konkretnom izvršnom postupku Okružni sud, kako je ranije navedeno, osam puta donosio odluke o žalbama i da su sami žalbeni postupci trajali relativno kratko, odnosno da svaki od ovih žalbenih postupaka pojedinačno nije trajao nerazumno dugo. Međutim, ukupna dužina trajanja žalbenih postupaka doprinijela je sveukupnom trajanju konkretnog izvršnog postupka. Ustavni sud napominje da viši organi ukidanjem odluka nižih organa i vraćanjem na ponovni postupak, u principu, pravne lijekove nisu učinili nedjelotvornim (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00), ali stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Pravni put od niže ka višoj instanci treba biti pravilo, jer omogućava apelantu da brzo i djelotvorno dobije odluku od najvišeg organa u vertikalnoj skali lijekova. Samo u izuzetnim slučajevima ukidanje i poništavanje odluka, vraćanje nižestepenim organima i ponavljanje postupka može biti opravdano, pogotovo ako se radi o hitnim postupcima kao što je izvršni postupak. Upravo zbog toga, nadležni organi moraju uložiti dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku.
- 87.Imajući u vidu navedeno, te hitnost rješavanja u postupcima izvršenja, Ustavni sud smatra da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može pripisati Osnovnom i Okružnom sudu.
- c)Apelantovo ponašanje
- c)
- 88.U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 89.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant aktivno učestvovao u predmetnom izvršnom postupku. Prvostepeni sud je u periodu od 1999. godine, dakle od podnošenja prijedloga za izvršenje, više puta stavljao izvan snage rješenje o izvršenju od 16. augusta 1999. godine. Razlozi su bili različiti, od neosnovanosti zahtjeva za uspostavljanje pređašnjeg stanja do neizvršivosti i neprovodivosti u dijelu rješenja u kojem je tuženom naloženo da vrati stvari iz garaže, kao i neprikladnosti izvršne isprave za izvršenje, a apelant je na svako takvo rješenje, posredstvom advokata koji ga je sve vrijeme zastupao, podnosio žalbe koje je Okružni sud usvajao i vraćao na ponovni postupak.
- 90.Osim navedenog, Ustavni sud u apelantovom ponašanju ne nalazi bilo kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji način doprinosio sveukupnoj dužini trajanja postupka. Naime, apelant je koristio sva dostupna pravna sredstva u okviru Zakona o izvršnom postupku kako bi se u što kraćem roku okončao izvršni postupak. Ustavni sud zapaža da je apelant prisustvovao svim ročištima, ulagao odgovore na prigovore izvršenika i trećeg lica, ulagao odgovore na izvršenikove žalbe, podnosio žalbe protiv rješenja kojim se obustavlja izvršni postupak i podnescima urgirao da se nastavi izvršni postupak. Ustavni sud ocjenjuje da je apelant preduzeo sve potrebne radnje s ciljem ubrzanja postupka, odnosno da nije uradio ništa što bi se objektivno moglo smatrati radnjama koje su mogle kao posljedicu imati odugovlačenje postupka.
- 91.Iz navedenog proizlazi da Osnovni sud i Okružni sud u periodu većem od osam godina nisu uspjeli izvršiti Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj I-81/99 od 16. augusta 1999. godine, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, ne samo direktno kršenje odredaba Zakona o izvršnom postupku, koje u postupcima izvršenja propisuju hitnost u postupanju, nego i prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje kompenzacije
- 92.Apelant traži da mu se dosudi iznos od 1.500,00 eura na ime naknade nematerijalne štete zbog toga što pravosnažna sudska odluka nije izvršena u razumnom roku, odnosno što postupak izvršenja još nije okončan.
- 93.U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kada se krše zagarantirana prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
- 94.U skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i usvojenom stavu prema kojem se apelantima u Bosni i Hercegovini kao naknada na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su redovni sudovi odgađali izvršenje odluke, Ustavni sud je u konkretnom slučaju odredio da se apelantu isplati iznos od 1.200,00 KM, dakle, po 150 KM za svaku godinu odgađanja da se izvrši sudska odluka (vidi, i, npr. Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercergovine, Odluka broj CH/99/1888 od 8. i 9. marta 2005. godine). Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana donošenja ove odluke.
Ostali navodi
- 95.Imajući u vidu zaključke Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode iz apelacije o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 96.Ustavni sud zaključuje da su u predmetnom izvršnom postupku Osnovni sud i Okružni sud prekršili apelantovo pravo na djelotvoran pristup sudu kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nemogućnost da apelanat u periodu dužem od osam godina izvrši pravosnažno sudsko rješenje, čak ni u dijelu koji se žalbom nije osporavao, može se u konkretnom slučaju staviti na teret redovnih sudova zbog čega je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 97.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 98.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.