USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1434/06, rješavajući apelaciju Radomira Dimitrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Radomira Dimitrića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-394/04 od 6. aprila 2006. godine u dijelu u kojem je preinačena Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Gž-629/03 od 6. jula 2004. godine.
Ostavlja se na snazi Presuda Osnovnog suda u Vlasenici broj Rs-62/03 od 27. juna 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Gž-629/03 od 6. jula 2004. godine u dijelu koji se odnosi na isplatu otpremnine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Dimitrića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-394/04 od 6. aprila 2006. godine u dijelu u kojem je ukinuta Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Gž-629/03 i predmet vraćen na ponovno suđenje zato što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Radomir Dimitrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 15. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-394/04 od 6. aprila 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i tuženog AD "Boksit" Milići, zatraženo je 16. jula 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud i tuženi AD "Boksit" Milići su 20. jula 2007. godine dostavili odgovore na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i tuženog AD "Boksit" Milići dostavljeni su apelantu 8. novembra 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Osnovni sud u Vlasenici je Presudom broj Rs-62/03 od 27. juna 2003. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev u postupku protiv tuženog AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: tuženi) i obavezao tuženog da apelantu isplati naknadu osnovne plaće za period od 1. januara 2002. godine do 18. februara 2003. godine u iznosu od 3.916 KM sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 505,07 KM, izvrši obračun i uplatu poreza i doprinosa prema osnovu plaće, izvrši isplatu naknade regresa za korištenje godišnjeg odmora u 2001. godini u iznosu od 833 KM sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 275,38 KM i isplati na ime otpremnine iznos od 5.022 KM sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 313,45 KM i nadoknadi mu troškove postupka. Tuženi je Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) uložio žalbu protiv presude Osnovnog suda.
- 7.Okružni sud je Presudom broj Gž-629/03 od 6. jula 2004. godine djelimično uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu tako što je tuženog obavezao da apelantu isplati na ime naknade osnovne plaće za period od 1. januara 2002. godine do 18. februara 2003. godine iznos od 1.100 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 2. marta 2003. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate. U ostalom dijelu žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena. Tuženi je protiv presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
- 8.Vrhovni sud je Presudom broj Rev-394/04 od 6. aprila 2006. godine uvažio reviziju tuženog, ukinuo presudu Okružnog suda u dijelu u kojem je potvrđena prvostepena presuda o nametanju obaveze tuženom da apelantu na ime naknade regresa za korištenje godišnjeg odmora u 2001. godine isplati iznos od 833 KM sa kamatom i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, te je predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje u odnosnom dijelu. U dijelu u kojem je tuženi obavezan na isplatu otpremnine u iznosu od 5.022 KM, Vrhovni sud je drugostepenu presudu preinačio tako da je žalba tuženog uvažena a prvostepena presuda preinačena i odbijen je apelantov zahtjev za isplatu otpremnine preko iznosa od 2.754 KM, kao i zahtjev za naknadu zakonske zatezne kamate u iznosu od 313,45 KM, s tim što je na iznos od 2.754 KM dosuđena zakonska zatezna kamata počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da se revizija ukazuje osnovanom u dijelu u kojem se osporava odluka o zahtjevu za isplatu otpremnine. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je članom 3. Izmjena i dopuna Općeg kolektivnog ugovora propisano da radniku kojem prestane radni odnos otkazom ugovora o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom iz ekonomskih, organizacijskih i tehnoloških razloga, kao što je slučaj kod apelanta, pripada pravo na otpremninu na poslodavčev teret i da su nižestepeni sudovi tražene otpremnine utvrdili prema kriterijima sadržanim u spomenutoj odredbi. Nadalje je navedeno da je, međutim, Ustavni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS-a) Odlukom broj U-28/03 od 27. februara 2006. godine utvrdio da Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora, pa tako i člana 3, nisu u saglasnosti s Ustavom i zakonom. Prema tome, zaključio je Vrhovni sud, u smislu člana 69. Zakona o Ustavnom sudu RS-a odredbe ovog akta, koji je proglašen neustavnim i nezakonitim, više se ne mogu primjenjivati, niti se može dopustiti izvršavanje pojedinačnih pravosnažnih akata donesenih primjenom tih odredaba. Na kraju je zaključeno da je među strankama nesporno da je iznos otpremnine od 2.754 KM obračunat u skladu sa članom 127. stav 2. Zakona o radu kao materijalno-pravnom propisu koji je trebalo primijeniti u navedenoj pravnoj stvari, pa je uvažavanjem revizije osporena presuda preinačena u tom smislu, a na osnovu člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u cijelosti osporio navedenu presudu navodeći da je ona neosnovana u dijelu u kojem je presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, s obzirom na to da je tuženi imao sredstva za isplatu regresa suprotno njegovim tvrdnjama. U odnosu na dio osporene presude u kojem je odbijen apelantov zahtjev za isplatu naknade otpremnine preko određenog iznosa, apelant je naveo da se ne mogu prihvatiti stavovi Vrhovnog suda, s obzirom na to da je pravosnažna presuda kojom je usvojen apelantov zahtjev za isplatu otpremnine donesena prije odluke Ustavnog suda RS-a, pa se, prema tome, ne može na apelanta primijeniti član 69. Zakona o Ustavnom sudu RS-a. Prema apelantovom mišljenju Vrhovni sud je na ovaj način učinio povredu odredaba materijalnog zakona, a time i povredu prava na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Vrhovni sud je naveo da osporenom odlukom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje jer je on u toku postupka "uredno obavještavan o svim ročištima kojima je i prisustvovao. Imao je mogućnost (neposredno na raspravama i u pismenim podnescima) obrazložiti sve navode i tvrdnje iz tužbe, predložiti i izvesti dokaze i očitovati se na navode i dokaze suprotne strane. Također mu je omogućeno, te je on i odgovorio na reviziju tuženog povodom koje je i donesena odluka koja se osporava apelacijom." Navedeno je da ni postupak povodom apelantove tužbe nije nerazumno dugo trajao. Prema mišljenju Vrhovnog suda činjenica da apelant nije u cjelini uspio ostvariti postavljene zahtjeve u postupku sama za sebe ne može predstavljati povredu prava na pravično suđenje jer su u postupku primijenjene relevantne odredbe materijalnog i procesnog zakona, a da se nije mogla zanemariti činjenica da su Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora proglašene neustavnim citiranom odlukom Ustavnog suda RS-a.
- 11.Tuženi je naveo da je ispravna odluka Vrhovnog suda u dijelu u kojem je pravosnažno odbijen apelantov zahtjev za naknadu otpremnine preko određenog iznosa, jer je Okružni sud pogrešno utvrdio da apelantu pripada pravo na otpremninu obračunatu prema odredbama člana 3. Izmjena i dopuna Općeg kolektivnog ugovora koje su odlukom Ustavnog suda RS-a proglašene nezakonitim i neustavnim. Tuženi smatra da je apelacija neosnovana "jer na osnovu dokaza u spisu, tj. presude Vrhovnog suda i Odluke Ustavnog suda RS-a, jasno se vidi da nema kršenja Ustavom zaštićenih prava za koja apelant tvrdi da mu je povrijedio Vrhovni sud."
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03):
"Član 241.
Revizijski sud ispituje osporenu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona osporava revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći prema službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 250. stav 1.
Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti osporavanu reviziju."
- 13.Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/05):
"Član 69.
Zakoni, drugi propisi i opći akti koji na osnovu odluke suda prestaju važiti ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije dana objavljivanja odluke suda, ako do toga dana nisu pravosnažno riješeni.
Propisi i drugi opći akti doneseni za izvršenje zakona, propisa i drugih općih akata, koji su na osnovu odluke suda prestali važiti, neće se primjenjivati od dana objavljivanja odluke suda, ako iz odluke proizlazi da ti akti nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom.
Izvršavanje pravosnažnih pojedinačnih akata, donesenih na osnovu propisa koji se više ne mogu primjenjivati, ne može se dopustiti niti provesti, a ako je izvršenje započeto - obustavit će se."
- 14.Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 21/01):
"Član 3.
Iza člana 38. dodaju se čl. 38.a, 38.b, 38.v i 38.g:
Član 38.a
Visina otpremnine iz stava 1. člana 38. ovisi o dužini rada radnika kod poslodavca i iznosi:
Š...Ć".
- 15.Odluka Ustavnog suda RS-a U-28/03 od 27. februara 2006. godine:
"Utvrđuje se da Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 21/01) koje su zaključile Vlada Republike Srpske, Privredna komora Republike Srpske i Savez sindikata Republike Srpske, nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.Apelant je osporio Presudu Vrhovnog suda broj Rev-394/04 od 6. aprila 2006. godine kojom je revizija tuženog uvažena i ukinuta presuda Okružnog suda od 6. jula 2004. godine i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak, a u dijelu koji se odnosi na otpremninu drugostepena presuda je preinačena. S obzirom na to da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Okružnim sudom u odnosu na dio u kojem je Vrhovni sud ukinuo presudu tog suda i predmet vratio na ponovni postupak, slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
- 19.Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 20.U ostalom dijelu apelacije predmet osporavanja je dio presude Vrhovnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena presuda je donesena 6. aprila 2006. godine, a apelacija je podnesena 15. maja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, u ovom dijelu apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u navedenom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Ustavni sud će ispitati osporenu presudu u dijelu koji je proglasio dopustivim u vezi sa apelantovim navodom o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Š...Ć"
- 24.Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv, s obzirom na to da se parnični postupak koji je vođen povodom apelantove tužbe odnosio na utvrđivanje njegovih prava iz radnog odnosa, dakle građanskih prava. Ustavni sud će, stoga, razmotriti je li postupak bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Apelant je naveo da predmetni postupak nije bio pravičan jer je Vrhovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio nižestepene presude u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu otpremnine, a Vrhovni sud smatra da je apelant uživao sve garancije pravičnog suđenja.
- 26.U vezi sa apelantovim navodima Ustavni sud naglašava ono što je već naveo u svojim brojnim odlukama, a što slijedi i prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). Ovo će biti slučaj ako je redovni sud pogrešno protumačio, primijenio ili zanemario neko ustavno pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava ili ukoliko način na koji je utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 27.Ustavni sud smatra da postoje razlozi zbog kojih je neophodno u konkretnom slučaju upustiti se u analizu je li Vrhovni sud pogrešno, odnosno proizvoljno primijenio zakon, a što je moglo dovesti do povrede apelantovih ustavnih prava. S tim u vezi, Ustavni sud je utvrdio da je postupak povodom apelantove tužbe pravosnažno okončan 2004. godine presudom Okružnog suda kojom je u najvećem dijelu udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu i tuženi je obavezan da apelantu, između ostalog, isplati otpremninu. Osnovni sud je svoju odluku o naknadi otpremnine zasnovao na članu 38. Općeg kolektivnog ugovora koji je dopunjen Izmjenama i dopunama iz 2001. godine. U reviziji tuženog od 4. augusta 2004. godine navedeno je da je njegovo obavezivanje na isplatu dijela otpremnine u skladu sa Izmjenama i dopunama Općeg kolektivnog ugovora bilo neosnovano jer se radi o nezakonitom aktu čiju je ocjenu ustavnosti i zakonitosti tuženi zatražio pred Ustavnim sudom RS-a. U vrijeme kada je revizija izjavljena na snazi su još uvijek bile Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora, a Ustavni sud RS-a je odlukom od 27. februara 2006. godine navedene odredbe proglasio neustavnim i nezakonitim.
- 28.Dakle, u vrijeme kada su nižestepeni sudovi donijeli svoje odluke primijenjen je kao materijalni propis Opći kolektivni ugovor sa Izmjenama i dopunama iz 2001. godine koje su u to vrijeme bile na snazi. Isti propis je bio na snazi i u vrijeme kada je tuženi izjavio reviziju. Stoga se ni tuženi u svojoj reviziji nije mogao u tom smislu pozvati na pogrešnu primjenu materijalnog zakona, nego je on naveo da Izmjene i dopune Općeg kolektivnog ugovora smatra neustavnim i nezakonitim i da zato te odredbe nisu trebale biti primijenjene. S obzirom na to da prema članu 241. Zakona o parničnom postupku revizijski sud ispituje osporenu presudu samo u granicama razloga navedenih u reviziji, odnosno prema službenoj dužnosti pazi na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, Vrhovni sud je bio dužan ispitati drugostepenu presudu samo u vezi sa razlozima iz revizije. S obzirom na to da nije kao razlog navedena pogrešna primjena materijalnog prava u odnosu na isplatu otpremnine nego navod da je pokrenut postupak za ocjenu ustavnosti spornih odredaba, bilo je očekivano da će Vrhovni sud odbiti ovaj revizijski navod kao neosnovan. Ipak, Vrhovni sud je drugostepenu presudu preinačio pozivajući se na član 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku u kojem je propisano da će revizijski sud kada utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno presudom usvojiti reviziju i preinačiti osporenu presudu. Vrhovni sud nije obrazložio u čemu je bila pogrešna primjena materijalnog zakona drugostepenog suda, nego je svoju odluku obrazložio tumačenjem da se primjenom člana 69. Zakona o Ustavnom sudu RS-a odredbe Općeg kolektivnog ugovora koje je primijenio drugostepeni sud više ne mogu primjenjivati. Ustavni sud smatra da je ovakvo tumačenje Vrhovnog suda pogrešno jer je postupak povodom apelantove tužbe pravosnažno okončan dvije godine prije donošenja odluke Ustavnog suda RS-a, pa se u smislu stava 1. člana 69. Zakona o Ustavnom sudu RS-a odluka Ustavnog suda RS-a nije mogla primijeniti. Ustavni sud smatra da je ovakvim proizvoljnim postupanjem Vrhovnog suda došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 29.Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u postupku odlučivanja o reviziji izašao izvan granica razloga navedenih u reviziji i proizvoljno je primijenio odredbe Zakona o Ustavnom sudu RS-a zbog čega je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.