Ured zastupnika/agenta vijeća ministara BiH pred europskim sudom za ljudska prava
PREDMET MOMIĆ I DRUGI PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE (aplikacije broj 1441/07, 32382/07, 8159/08, 37282/08 i 19511/10)
ČETVRTI ODJEL
PREDMET MOMIĆ I DRUGI PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE
(aplikacije broj 1441/07, 32382/07, 8159/08, 37282/08 i 19511/10)
PRESUDA U predmetu Momić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,
Vijeće Europskog suda za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući u komitetu u sastavu:
George Nicolaou, predsjedavajući,
Zdravka Kalaydjieva,
Faris Vehabović, sudije
i Fatoş Aracı, zamjenik registrara Odjela,
nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 11. decembra 2012. godine,
donijelo je i usvojilo sljedeću presudu:
POSTUPAK
- 1.Postupak u ovom predmetu pokrenut je podnošenjem pet aplikacija Sudu (aplikacije br. 1441/07, 32382/07, 8159/08, 37282/08 i 19511/10) protiv Bosne i Hercegovine koje je, u skladu s članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sonovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), podnijelo pet državljana Bosne i Hercegovine, g. Milan Momić, g. Živan Anđić, gospođa Ismihana Kalem, g. Hašim Delić i g. Marinko Tomčić (u daljem tekstu: aplikanti), u razdoblju od 21. decembra 2006. godine do 24. marta 2010. godine.
- 2.Gospodina Milana Momića zastupao je g. S. Marić, advokat iz Banja Luke, gospođu Ismihanu Kalem zastupao je g. G. Marić, advokat iz Banja Luke, g. Hašima Delića zastupao je g. S. Bilić, advokat iz Dervente. Vladu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada), zastupala je njena zastupnica, gospođa M. Mijić.
- 3.Dana 30. avgusta 2010. godine (aplikacije br. 1441/07, 32382/07, 8159/08 i 37282/08) i 4. jula 2011. godine (aplikacija br. 19511/10) predsjednik Četvrtog odjeljenja odlučio je obavijestiti Vladu o aplikacijama. Takodjer je odlučeno da se meritum i dopuštenost aplikacija razmatraju istovremeno (članak 29. stavak 1.).
ČINJENICE I. OKOLNOSTI PREDMETA
- 4.Aplikanti su, prateći slijed njihovih imena u prednjem tekstu, rođeni 1949. godine, 1951. godine, 1961. godine, 1933. godine i 1977. godine i žive u Bosni i Hercegovini.
- 5.Putem pet presuda različitih prvostupanjskih sudova, koje su donesene 25. aprila 2002. godine, 23. septembra 2005. godine, 7. oktobra 2002. godine, 8. septembra 2003. godine i 24. decembra 2002. godine, a postale su pravnosnažne redom 9. marta 2005. godine, 23. septembra 2005. godine, 12. jula 2005. godine, 6. aprila 2005. godine i 24. januara 2006. godine, Republici Srpskoj (entitetu Bosne i Hercegovine) naloženo je da u roku od 15 dana isplati sljedeće iznose u konvertibilnim markama (KM) 4:
(i) 26.994,86 KM na ime kapitalizirane rente gospodinu Milanu Momiću;
(ii) 87.479,19 KM na ime materijalne štete u vidu izgubljene zarade gospodinu Živanu Anđiću;
(iii) 2.235 KM na ime materijalne štete sa zateznim kamatama po zakonskoj stopi izračunatoj od početka postupka do konačne isplate i 4.586 KM na ime troškova postupka gospođi Ismihani Kalem;
(iv) 7.525 KM na ime materijalne štete sa zateznim kamatama po zakonskoj stopi izračunatoj od početka postupka do konačne isplate i 1.400 KM na ime troškova postupka gospodinu Hašimu Deliću; i
(v) 11.500 KM na ime nematerijalne štete sa zateznim kamatama po zakonskoj stopi izračunatoj od početka postupka do konačne isplate i 1.425,90 KM na ime troškova postupka gospodinu Marinku Tomčiću.
- 6.Osnovni sud u Banja Luci izdao je 4. jula 2005, 12. decembra 2005. godine, 17. oktobra 2005. godine, 3. oktobra 2005. godine i 27. aprila 2006. godine rješenja o izvršenju.
- 7.Aplikanti su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Ustavni sud) podnijeli apelaciju zbog neizvršenja. Ustavni sud je 12. aprila 2006. godine, 14. marta 2006. godine, 9. maja 2006. godine i 13. decembra 2007. godine utvrdio postojanje povrede članka 6. Konvencije i članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju u slučaju gospodina Milana Momića, gospodina Živana Anđića, gospođe Ismihane Kalem i gospodina Hašima Delića. Aplikanti nisu tražili nadoknadu, ali čak i da jesu, njihovo potraživanje bi najvjerojatnije bilo odbijeno (vidjeti, na primjer, odluke Ustavnog suda AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, tačka 438; AP 557/05 od 12. aprila 2006. godine, tačka 195; AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine, tačka 79; te AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, tacka 37). Dana 24. juna 2009. godine, Ustavni sud je odbacio predmet gospodina Marinka Tomčića zbog promjene u okolnostima nastale nakon izmjena i dopuna Zakona o unutrašnjem dugu iz 2004. godine.
- 8.Gospodinu Marinku Tomčiću su 22. decembra 2008. godine umjesto gotovine izdane državne obveznice na ime glavnog duga i zatezne kamate do 23. jula 2004. godine u skladu s relevantnim odredbama Zakona o unutrašnjem dugu iz 2004. godine (videti podnaslov Relevantno domaće pravo i praksa u daljem tekstu).
- 9.Dana 22. decembra 2011. godine, pravnosnažna presuda u predmetu gospodina Hašima Delića je u potpunosti izvršena isplatom u gotovini, a u martu 2012. godine pravosnažne presude u predmetima gospode Milana Momića i Živana Anđića također su u potpunosti izvršene isplatom u gotovini.
- 10.Pravosnažna presuda donesena u korist gospođe Ismihane Kalem do danas nije izvršena.
II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA
- 11.Presude koje se u ovom predmetu razmatraju spadaju u poseban pravni režim općih obveza Republike Srpske. Njihovo izvršenje je obustavljeno nakon 29. decembra 2003. godine sukladno Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja iz 2003. godine 2 i Zakonu o unutrašnjem dugu iz 2004. godine 3 do 7. aprila 2009. godine (tačka 13 u daljem tekstu). Sukladno Zakonu o unutrašnjem dugu iz 2004. godine, opšte obaveze, među ostalim, uključuju dug nastao kao rezultat pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova donesenih u parnicama pokrenutim protiv Republike Srpske u razdoblju između 20. juna 1996. godine i 31. decembra 2002. godine u ukupnom iznosu od 25.000.000 KM, s izuzetkom pravosnažnih presuda koje se odnose na ratnu štetu i staru deviznu štednju. Prema prvobitnom planu predviđenom tim Zakonom, glavni dug i pripadajuće zatezne kamate akumulirane do 23. jula 2004. godine, kada je Zakon stupio na snagu, su trebali biti isplaćeni državnim obveznicama. Trebali su biti isplaćeni u deset godišnjih obroka i ostvariti kamatu po godišnjoj stopi od 1,5%.
- 12.Premda je Ustavni sud prvobitno bio stava da ovakvo rješenje nije u skladu s članom 6. Konvencije i članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (vidi odluku AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine), odlučio je da je ovo pitanje riješeno odlukom Ustavnog suda Republike Srpske od 15. januara 2009. godine, kojom su određene odredbe Zakona o unutrašnjem dugu iz 2004. godine proglašene neustavnima (vidjeti odluku AP 37/08 od 24. juna 2009. godine).
- 13.Dana 7. aprila 2009. godine, Zakon o unutrašnjem dugu iz 2004. godine izmijenjen je i dopunjen na način da će dug Republike Srpske proistekao iz pravosnažnih i izvršnih presuda, a koji predstavlja opšte obaveze, biti isplaćen u gotovini skupa s pripadajućim zateznim kamatama akumuliranim do momenta potpunog izvršenja.
U skladu s važećim planom izmirenja duga 1, presude će se izvršavati u roku od pet godina počevši od 2010. godine, onim redom kojim su pristizale u Ministarstvo financija Republike Srpske i nakon što vjerovnici dostave potrebnu dokumentaciju. Što se tiče vjerovnika kojima su izdane državne obveznice, razlika u akumuliranim zateznim kamatama im treba biti nadoknađena. Moguće je zaključiti sporazum s Ministarstvom financija i na taj način postići ranije izvršenje presude ako vjerovnik prihvati isplatu u godišnjim obrocima ili je voljan odustati od prava na dio duga na ime zateznih kamata. Izvršenje je također moguće ostvariti zaključenjem ugovora o naplati uzajamnih potraživanja između Ministarstva finansija i vjerovnika.
PRAVO
- 14.Aplikanti su se žalili na neizvršenje pravosnažnih presuda domaćih sudova, kako je navedeno u tački 5. u tekstu. Pritom su se pozivali na član 6. Konvencije i član 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
Relevantna odredba člana 6. glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza... svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."
Članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na nesmetano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
I. SPAJANJE APLIKACIJA
- 15.S obzirom na zajedničku činjeničnu i pravnu pozadinu, Sud je odlučio spojiti ovih pet aplikacija u skladu s pravilom 42. stav 1. Poslovnika Suda.
II. NAVODNO KRŠENJE ČLANA 6. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 1 UZ KONVENCIJU
A. Dopuštenost
- 1.Podnesci strana u postupku
- 16.Vladaje smatrala da navedene aplikacije nisu dopuštene, jer su predmetne presude domaćih sudova već bile izvršene ili su trebale biti izvršene u kratkom roku u skladu s odgovarajućim planom naplate.
- 17.Aplikanti se s ovom tvrdnjom nisu saglasili.
- 2.Ocjena Suda
(a) U odnosu na gospodu Milana Momića, Živana Anđića i Hašima Delića
- 18.Sud konstatira da su presude donesene u korist gospode Milana Momića, Živana Anđića i Hašima Delića nedavno u potpunosti izvršene (tačka 9. u tekstu).
- 19.S obzirom na tu činjenicu, nužno je razmotriti mogu li ovi aplikanti i dalje tvrditi da su žrtve u smislu člana 34. Konvencije. Sud je oduvijek smatrao da odluka ili mjera donesena u korist aplikanta ti principu nije dovoljna da ga liši statusa žrtve izuzev ako su domaće vlasti priznale povredu prava koje aplikant navodi i osigurale odgovarajuću i dovoljnu naknadu (vidjeti predmet Scordino protiv Italije (br. 1) [Veliko vijeće], br. 36813/97, tačka 180 i 193, ECHR 2006-V). Jedan od elemenata takve naknade je iznos koji su domaće vlasti dosudile (vidjeti predmet Kudić protiv Bosne i Hercegovine, br. 28971/05, tačka 17, 9. decembra 2008.). Iako su domaće vlasti zaista odmah priznale povredu prava, koja se navodi u ovom predmetu, aplikanti nisu bili u mogućnosti ostvariti nikakvu naknadu u pogledu zakašnjelog izvršenja presuda (tačka 7. u tekstu). Dakle, i dalje mogu tvrditi da su žrtve u smislu člana 34. Konvencije u odnosu na period tokom kojeg nije došlo do izvršenja presuda (vidjeti predmet Dubenko protiv Ukrajine, br. 74221/01, tačka 36., od 11. januara 2005.).
- 20.Sud dalje konstatira da aplikacije nisu ni očito neosnovane u smislu člana 35. stav 3. tačka a) Konvencije, niti su nedopuštene po bilo kojem drugom osnovu. Stoga ih proglašava dopuštenim.
(b) U odnosu na gospođu Ismihanu Kalem i gospodina Marinka Tomčića
- 21.Sud konstatira da presude donesene u korist ovo dvoje aplikanata još nisu u potpunosti izvršene. Budući da ove aplikacije nisu očito neosnovane u smislu člana 35. stav 3. tačka a) Konvencije, niti su nedopuštene po nekom drugom osnovu, nužno ih je proglasiti dopuštenim.
B. Meritum
- 1.U odnosu na gospodu Milana Momića, Živana Anđića i Hašima Delića
- 22.Aplikanti su u suštini smatrali da princip vladavine prava, čije poštivanje je Bosna i Hercegovina preuzela na sebe ratificiranjem Konvencije, zahtijeva izvršenje svake presude bez odgađanja.
- 23.Vlada je tvrdila da su određena kašnjenja u izvršenju predmetnih presuda domaćih sudova bila nužna s obzirom na broj sličnih presuda domaćih sudova i veličinu javnog duga Republike Srpske.
- 24.Opći principi o neizvršenju presuda domaćih sudova iznesena su u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, tačka 38.-39., ECHR 2006-XII. Značajno je da je stav Suda da vlasti ne mogu navoditi nedostatak sredstava kao izgovor za neizmirenje duga na osnovu presude (vidjeti također R. Kačapor i drugi protiv Srbije, br. 2269/06 i drugi, tačka 114., 15. januara 2008.).
- 25.Sud konstatira da presude domaćih sudova koje su ovdje predmet razmatranja nisu izvršene u roku od šest do gotovo osam godina. Takva kašnjenja su se u prošlosti smatrala znatnim (Jeličić, naveden u tekstu, tačka 40.; Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1218/07 i drugi, 10. novembra 2009., tačka 15; i Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 28735/06 i drugi, 15. novembra 2011., tačka 21). Sud ne nalazi nijedan razlog zašto bi odstupao od ove prakse.
- 26.Dakle, u odnosu na gospodu Milana Momića, Živana Anđića i Hašima Delića došlo je do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
- 2.U odnosu na gđu Ismihanu Kalem i gosp. Marinka Tomčića
- 27.Dok su aplikanti pozvali Sud da praksu iz predmeta Čolić i drugi primijeni na njihov predmet, Vlada je nastojala razlikovati ova dva predmeta. Vlada je smatrala da pravosnažne presude u konkretnom predmetu ne spadaju u kategoriju ratne štete, nego predstavljaju opće obaveze Republike Srpske koje su isplaćene u gotovini u skladu s odgovarajućim planom izmirenja. Vlada je nadalje navela da bi, s obzirom na veličinu javnog duga Republike Srpske, odgađanje izvršenja bilo opravdano budući da bi u suprotnom bila ugrožena makroekonomska stabilnost i finansijska održivost.
- 28.Sud konstatira da je ovaj predmet sličan - iako ne i identičan - predmetu Čolić i drugi (gore citirano). Izvršenje pravosnažnih presuda koje su ovdje predmet razmatranja također je odgođeno, a Zakonom o unutrašnjem dugu iz 2004. godine predviđen je sličan plan izmirenja za obje vrste presuda: trebalo je da budu izvršene izdavanjem državnih obveznica. Zakon o unutrašnjem dugu iz 2004. godine izmijenjen je i dopunjen tek 7. aprila 2009., nakon presude Ustavnog suda Republike Srpske, na način da je omogućeno izvršenje presuda koje predstavljaju opće obaveze u gotovini (tačka 13. u tekstu). Međutim, pravosnažne i izvršne presude donesene u korist gđe Ismihane Kalem i gosp. Marinka Tomčića još nisu u potpunosti izvršene.
Sud, dakle, ne nalazi nijedan razlog zašto bi odstupio od prakse iz predmeta Čolić i drugi. Budući da pravosnažne presude koje se ovdje razmatraju još nisu u potpunosti izvršene, a da ta situacija traje šest do gotovo osam godina, u odnosu na gđu Ismihanu Kalem i gosp. Marinka Tomčića došlo je do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
- 29.Član 41. Konvencije navodi:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih Protokola, a unutrašnje pravo zainteresirane visoke strane ugovornice omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci."
A. Šteta
- 30.Gosp. Milan Momić tražio je isplatu preostalog duga po presudi na ime materijalne štete i iznos od oko 25.000 eura na ime nematerijalne štete. Vlada je smatrala da su ova potraživanja pretjerana. Sud konstatira da je u međuvremenu pravosnažna presuda u korist ovog aplikanta u potpunosti izvršena. Sud, dakle, odbija zahtjev za naknadu materijalne štete. Što se tiče nematerijalne štete, Sud smatra da je aplikant pretrpio određeni nematerijalni gubitak zbog povreda Konvencije koje su utvrđene u ovom predmetu. Vršeći pravičnu procjenu, kao što zahtijeva član 41. Konvencije, te imajući u vidu iznose dosuđene u predmetu Čolić i drugi (naveden u tekstu, tačka 21.), Sud gosp. Milanu Momiću dodjeljuje iznos od 1.500 eura na ime nematerijalne štete, kao i iznos eventualnog poreza zaračunatog na taj iznos.
- 31.Drugi aplikanti nisu tražili naknadu štete.
B. Troškovi i izdaci
- 32.Gosp. Milan Momić potraživao je iznos od 5.076,10 KM (oko 2.595 eura) za troškove i izdatke nastale tokom postupka pred domaćim sudovima i ovim sudom. Gosp. Hašim Delić podnio je svoj zahtjev za naknadu troškova i izdataka u iznosu od 1.079 eura nakon roka koji je odredio Sud. Bez obzira na to, Sud će ga uzeti u razmatranje jer je, kako se čini, aplikant probio rok zbog kasne dostave pismena Suda. Vlada je smatrala da su traženi iznosi previsoki. Prema praksi ovog suda, aplikant ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u onoj mjeri u kojoj se vidi da su bili stvarni i nužni i ukoliko je traženi iznos razuman (vidjeti, naprimjer, Iatridis protiv Grčke (pravična naknada) [Veliko vijeće], br. 31107/96, tačka 54., ECHR 2000-XI).
- 33.Što se tiče gosp. Milana Momića, Sud konstatira daje aplikantov zastupnik podnio prvobitnu aplikaciju i, na zahtjev Suda, pisano izjašnjenje na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Imajući na umu tarifu koju su utvrdile advokatske komore u zemlji, a koju Sud smatra razumnom u okolnostima ovog predmeta, aplikant ima pravo na iznos od oko 1.700 eura. Osim toga, Sud mu dodjeljuje i iznos od 100 eura za sekretarske i druge troškove. Sud, dakle, u ovu svrhu dodjeljuje gosp. Milanu Momiću iznos od ukupno 1.800 eura, kao i iznos eventualnog poreza zaračunatog na taj iznos.
Što se tiče gosp. Hašima Delića, Sud konstatira da je aplikantov zastupnik podnio prvobitnu aplikaciju i, na zahtjev Suda, pisano izjašnjenje na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Dakle, troškovi i izdaci gosp. Hašima Delića treba da budu nadoknađeni u potpunosti.
C. Zatezna kamata
- 34.Sud smatra prikladnim da se stopa zatezne kamate zaračuna po najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri posto.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO
- 1.Odlučuje da spoji aplikacije;
- 2.Proglašava aplikacije dopuštenim;
- 3.Presuđuje da je došlo do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog zakašnjelog izvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova u slučaju gospode Milana Momića, Živana Anđića i Hašima Delića;
- 4.Presuđuje da je došlo do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova u slučaju gđe Ismihane Kalem i gosp. Marinka Tomčića;
- 5.Presuđuje
(a) da tužena država u roku od tri mjeseca osigura puno izvršenje presuda domaćih sudova u slučaju gđe Ismihane Kalem i gosp. Marinka Tomčića;
(b) da tužena država u roku od tri mjeseca plati sljedeće iznose, koji će biti pretvoreni u konvertibilne marke prema kursu na dan plaćanja:
(i) gosp. Milanu Momiću 1.500 eura (hiljaduipetsto eura) i sve takse zaračunate na taj iznos, na ime nematerijalne štete;
(ii) gosp. Milanu Momiću 1.800 eura (hiljaduiosamsto eura) i sve takse zaračunate na taj iznos, na ime troškova i izdataka; i
(iii) gosp. Hašimu Deliću 1.079 eura (hiljaduisedamdesetdevet eura) i sve takse zaračunate na taj iznos, na ime troškova i izdataka.
(c) da se po isteku navedena tri mjeseca pa do dana isplate na navedene iznose zaračunava obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke tokom perioda neizmirenja, uvećanoj za tri posto;
- 6.Odbija ostatak potraživanja aplikanata za pravičnom naknadom.
Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi 15. januara 2013. u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Poslovnika Suda.
Predsjednik
George Nicolaou
Zamjenik registrara
Fatoş Aracı
1 Odluka o usvajanju Akcionog plana za izmirenje opštih obaveza po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, SG RS br. 93/09.
2 Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske, Službeni Glasnik Republike Srpske (SG RS) br. 110/03 i 63/04.
3 Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, SG RS br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09.
4 . Konvertibilna marka ima isti fiksni tečaj u odnosu na euro kao i njemačka marka: 1 euro = 1,95583 KM.