Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu načelnika Općine Živinice u vezi sa Zakonom o koncesijama, na temelju člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 16. februara 2010. godine, donio je

PRESUDU
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da je članom 28. stav 1. Zakona o koncesijama ("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj 5/04 i 7/05) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Živinice.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Tuzlanskog kantona".

Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 11.11.2009. godine obratio se zahtjevom načelnik Općine Živinice (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), smatrajući da je odredbama Zakona o koncesijama (u daljnjem tekstu: Zakon), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Živinice, zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predložio je da, nakon provedenog postupka, Ustavni sud Federacije utvrdi da je osporenim Zakonom povrijeđeno pravo Općine Živinice na lokalnu samoupravu; da osporeni Zakon prestaje da važi danom objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH", te da Vlada Tuzlanskog kantona Općini Živninice, u roku od 60 dana od dana objavljivanja presude, izvrši isplatu svih dospjelih a neizmirenih koncesionih naknada u dosadašnjem važenju Zakona.

U odgovoru na zahtjev Kantonalno pravobranilaštvo, kao zakonski zastupnik Tuzlanskog kantona, u cijelosti je osporilo osnovanost navoda podnosioca zahtjeva, ističući da su stupanjem na snagu Zakona o koncesijama, koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kantoni bili u obavezi da u roku od šest mjeseci donesu kantonalne zakone ili postojeće usaglase sa donesenim federalnim zakonom. Vlada Tuzlanskog kantona je utvrdila Nacrt zakona, koji je dostavila svim zainteresovanim stranama, među njima i podnosiocu zahtjeva, koji nije dao nikakve primjedbe ni sugestije. Skupština Tuzlanskog kantona je, na sjednici održanoj dana 30.3.2004. godine, usvojila Zakon.

Nakon održane javne rasprave, dana 16.2.2010. godine, kojoj su prisustvovali načelnik Općine Živinice i Kantonalni pravobranilac, kao punomoćnik Tuzlanskog kantona, Ustavni sud Federacije, u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članom VI.2.(1), propisano je da se u općinama ostvaruje lokalna samouprava, a članom VII.3. da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Tako je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na snagu i od kada su njezine odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 9. Povelje je regulisano pitanje izvora finansiranja lokalnih vlasti, pa je tako propisano da će lokalne vlasti, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojim će slobodno raspolagati u okviru svojih ovlaštenja, te da će izvori finansiranja lokalnih vlasti biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuje Ustav ili zakon i da će lokalne vlasti na odgovarajući način biti konsultovane u pogledu metode na osnovu koje će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja, a sredstva koja im se prenose neće imati karakter namjenskih sredstava, koliko god to bude bilo moguće.

Na osnovu navedenog. a imajući u vidu odredbu člana 7. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), kojim je propisano da "jedinica lokalne samouprave ima pravo slobodnog i samostalnog raspolaganja svojom imovinom u skladu sa Zakonom i da samostalno raspolaže finansijskim sredstvima", Ustavni sud Federacije je utvrdio da jedinica lokalne samouprave u konkretnom slučaju ne može aktivno sudjelovati u utvrđivanju visine naknade za koncesije, a niti planirati pripadajuća sredstva od tih naknada. Ovo zbog toga što je članom 28. stav 1. Zakona propisano da naknada za koncesije predstavlja prihod Kantona i općine na čijem se području nalazi predmet koncesije, a u skladu sa odlukom Vlade Tuzlanskog kantona, na koju Skupština Tuzlanskog kantona daje suglasnost. Pri ovakvom reguliranju naknada, jedinica lokalne samouprave ne može utjecati na visinu naknade, jer ovisi od odluke koju donosi Vlada Tuzlanskog kantona, koja je zbog toga podložna češćim promjenama. Iz tih razloga općina kao jedinica lokalne samouprave ne može ni planirati u svom budžetu određena sredstva, koja joj pripadaju od tih naknada, što prema mišljenju Ustavnog suda Federacije predstavlja povredu prava na lokalnu samoupravu.

Iz tih razloga Skupština Tuzlanskog kantona dužna je član 28. stav 1. Zakona usaglasiti sa članom 58. stav 2. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine na način da se zakonom, a ne odlukom Vlade Tuzlanskog kantona utvrđuje visina naknade koja pripada jedinici lokalne samouprave, kako bi ona mogla uticati na visinu te naknade i samostalno raspolagati i planirati sredstva dobivena od naknada za koncesiju u svom budžetu.

Ustavni sud Federacije se nije upuštao u ocjenu ostalih navoda zahtjeva o povredama prava na lokalnu samoupravu, s obzirom da podnosilac zahtjeva za te navode nije ponudio nikakve dokaze.

S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, suci Suda.

Broj U-25/09
16. februara 2010. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.