USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1615/06, rješavajući apelaciju Tomislava Ramljaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Tomislava Ramljaka.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2019/05 od 17. marta 2006. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Tomislav Ramljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Zlatko Garić, advokat iz Tuzle, podnio je 31. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2019/05 od 17. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Tuzlanskog kantona, koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 8. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. maja 2008. godine, a tuženi 4. juna 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog su 3. septembra 2008. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj R-134/03 od 9. septembra 2003. godine Općinski sud I u Sarajevu je određen da sudi u predmetnoj pravnoj stvari, povodom prijedloga za delegaciju nadležnosti Općinskog suda u Tuzli.
- 7.Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2291/03 od 15. aprila 2005. godine tuženi je obavezan da apelantu, kao sudiji Općinskog suda u Tuzli, na ime neisplaćene razlike plaća za juni i juli 2000. godine isplati iznos od 2.302,00 KM i na ime neisplaćenog regresa za korištenje godišnjeg odmora iznos od 3.383,10 KM, što ukupno iznosi 5.685,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 21. oktobra 2004. godine pa do isplate, te da nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.978,10 KM, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja.
- 8.Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je uvidom u potvrdu Općinskog suda u Tuzli od 20. juna 2003. godine utvrdio da je apelantu isplaćena plaća za maj i juni 2000. godine u iznosu od po 748,50 KM i za juli 2000. godine u iznosu od 798,50 KM. Sud je dalje utvrdio da apelantu za isti period nije isplaćena razlika ostvarene plaće u iznosu od 2.468,10 KM, i to za maj 2000. godine iznos od 166,10 KM, te za juni i juli 2000. godine iznos od po 1.151,00 KM. U pogledu regresa, sud je utvrdio da dugovanja na osnovu navedene potvrde iznose za 2000. godinu 859,70 KM, za 2001. godinu 1.472,70 KM, za 2002. godinu 1.591,90 KM i za 2003. godinu 1.791,20. KM. Ocjenjujući izneseni prigovor o nepravovremenosti tužbe, sud je ustanovio da on nije osnovan, jer tuženi svojom odlukom nije uskratio traženo pravo apelantu na isplatu plaća i regresa za sporni period, nego nije isplatio već utvrđena dospjela potraživanja, pa se u ovoj pravnoj stvari ne može primijeniti rok zastare potraživanja od jedne godine iz odredbe člana 103. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu FBiH, "Službene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), već rok od tri godine iz člana 106. Zakona o radu FBiH.
- 9.U obrazloženju prvostepene presude je, dalje, navedeno da je članom 164. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 13/98) utvrđeno da se na pitanja plaća i drugih primanja i naknada na osnovu rada, a koja nisu uređena Zakonom o sudijskoj i tužilačkoj funkciji, primjenjuju opći propisi o radu i odredbe Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti. Članom 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH je određeno da službeniku pripada naknada za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% od njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u FBiH za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije. S obzirom na to da je tuženi tek 2. aprila 2002. godine potpisao navedeni Kolektivni ugovor, od tada su, prema mišljenju Općinskog suda, počele i teći obaveze tuženog, pa tako i obaveza da isplati regres apelantu. Stoga, Sud je odbio apelantov dio zahtjeva za naknadu iznosa od 2.332,40 KM, na ime regresa za 2000. i 2001. godinu, budući da Kanton Tuzla nije bio potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora, a u pogledu regresa za 2002. i 2003. godinu usvojio je tužbeni zahtjev i naložio tuženom da apelantu isplati traženi iznos prema ovom osnovu.
- 10.Presudom Kantonalnog suda broj Gž-2019/05 od 17. marta 2006. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana, a žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o regresu i troškovima parničnog postupka. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Naime, istom presudom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu regresa sa zakonskom zateznom kamatom za 2002. i 2003. godinu u iznosu od 3.383,10 KM. Konačno, u pogledu troškova parničnog postupka, sud je odlučio da svaka stranka snosi troškove parničnog postupka, a u ostalom dijelu žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
- 11.Kantonalni sud je zaključio da nije bilo osnova da se pozivanjem na član 32. Kolektivnog ugovora tuženi obaveže da isplati regres za 2002. i 2003. godinu, jer je Sporazumom o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH od 2. aprila 2002. godine, kojim je tuženi pristupio Kolektivnom ugovoru, odgođena primjena navedenog člana Kolektivnog ugovora koja se ticala uređenja isplata pojedinih naknada, uključujući i regres. U pogledu prigovora o nedostatku pasivne legitimacije, Kantonalni sud je odbio žalbu tuženog sa obrazloženjem da se prvostepeni sud ispravno pozvao na član 106. Zakona o sudovima ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 3/96, 7/96, 2/97, 9/97, 7/99, 13/99, 8/00 i 15/02) kojim je propisano da Kanton, između ostalog, osigurava i sredstva za rad sudova kojim su obuhvaćena i sredstva za plaćanje radnika i sredstva za materijalne rashode i drugo. Također, u odnosu na apelantovu tvrdnju da rok zastarijevanja, koji su sudovi računali, u ovom slučaju iznosi jednu godinu, Kantonalni sud je potvrdio odluku prvostepenog suda da se u ovome dijelu radi o roku zastarijevanja od tri godine, koji je predviđen članom 106. Zakona o radu FBiH. Najzad, s obzirom na postignuti uspjeh u parnici, primjenom odredbe člana 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" broj 59/03) odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je on imao pravo na naknadu regresa na ime korištenja godišnjeg odmora, jer je na sporni odnos proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe člana 41. Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u FBiH ("Službene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01), kao i član 2. Sporazuma o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine od 2. aprila 2002. godine. Primjena ovih općih akata, kako navodi apelant, onemogućila ga je da naplati Zakonom utvrđenu novčanu naknadu po osnovu regresa za godišnji odmor u periodu navedenom u tužbi. Apelant smatra da su neprihvatljivi navodi u drugostepenoj presudi da on, u pogledu regresa za 2000. i 2001. godinu, nije predočio dokaze o korištenju godišnjeg odmora kad je vidljivo da je Općinskom sudu predočio potvrdu Općinskog suda u Tuzli broj Su-307/04, kojom su potvrđeni njegovi navodi o datumu korištenja godišnjih odmora. Dalje, u pogledu regresa za 2002. i 2003. godinu, apelant smatra da je trebalo primijeniti član 32. Kolektivnog ugovora s obzirom na to da je to akt donesen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, koji Vlada Tuzlanskog kantona ne može mijenjati, niti selektivno primjenjivati. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine Presudu Kantonalnog suda broj Gž-2019/05 od 17. marta 2006. godine, te odluči o meritumu.
b) Odgovori na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da ovaj sud osporenom presudom nije povrijedio apelantova ustavna prava.
- 14.U odgovoru na apelaciju tuženog se, također, navodi da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, jer nijednim propisom ili aktom nije utvrđena visina, niti način obračuna regresa. Zbog toga, tuženi predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 15.U Zakonu o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 20/01 i 57/01) relevantne odredbe glase:
Član 41.
Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na naknadu za određene specijalne troškove:
- 3.regres za godišnji odmor.
- 16.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 63/03) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Član 41. mijenja se i glasi:
Sudija, odnosno tužilac, ima pravo na sljedeće naknade:
- 1.otpremninu pri odlasku u penziju,
- 2.regres za godišnji odmor i
- 3.jubilarne nagrade.
Član 3.
Poslije člana 41. dodaje se novi član 41.a koji glasi:
Član 41.a
Kantoni su dužni u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona svoje zakone, odnosno druge propise kojima su uređena pitanja iz čl. 1. i 2. ovog zakona, za sudije kantonalnih i općinskih sudova, odnosno za kantonalne i općinske tužioce, uskladiti sa odredbama ovog zakona.
- 17.U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 211.
(1) Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio.
Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, radi povrede odredaba parničnog postupka, u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
Član 224.
Drugostepeni sud može na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
- 2)odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
- 5)preinačiti prvostepenu presudu.
Član 229.
(1) Drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave presudom preinačiti prvostepenu presudu ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi: Š...Ć
- 4)ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
- 18.U Zakonu o radu FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:
- 18.
Član 103.
Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.Š....Ć
Član 106.
Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drugačije određeno.
- 19.Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 32.
Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije.
- 20.Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su 2. aprila 2002. godine u Tuzli zaključili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH, u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), koji se odnose na poglavlje V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada za područje Tuzlanskog kantona, a za članove Sindikata zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona u (daljnjem tekstu: službenici).
Član 2.
Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to čl. 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada, dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti.
Član 4.
Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom.
VI. Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 23.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2019/05 od 17. marta 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 4. aprila 2006. godine, a apelacija je podnesena 31. maja 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 25.Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 26.Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 2587/05 od 23. maja 2007. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 70/07 od 18. septembra 2007. godine ), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2587/05 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 27.Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 28.Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju, zbog arbitrarne primjene prava redovnog suda, kada se nedostatak pratećih propisa protumači tako da se izgubi neko pravo zasnovano na zakonu, povrijeđen princip "zakonitosti" osporene odluke zbog čega je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.