USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 61/07, rješavajući apelaciju Z.O.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Z.O.M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetima Općinskog suda u Velikoj Kladuši br. P-227/00 i P-440/05.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupke u predmetima br. P-227/00 i P-440/05.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Z.O.M. ukupan iznos od 3.750 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Unsko-sanskom kantonu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.O.M. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Z.O.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 3. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskih postupaka u predmetima Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-227/00 (ranije broj P-84/98) i broj P-440/05 (ranije broj P-6/99). Također, apelacija je podnesena i protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, d.d. "Agrokomerca" Velika Kladuša i Muje Miljkovića zatraženo je 8. januara 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud i Općinski sud su 14. januara 2008. godine dostavili odgovor na apelaciju, a Mujo Miljković 21. januara 2008. godine.
- 4.Ustavni sud je 15. aprila 2009. godine zatražio od Općinskog suda na uvid spise br. P.227/00 i P-440/05.
- 5.Općinski sud je 21. aprila 2009. godine dostavio tražene spise, a nakon izvršenog uvida Ustavni sud je 27. aprila 2009. godine vratio navedene spise Općinskom sudu.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Muje Miljkovića dostavljeni su apelantici 27. aprila 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Postupak u predmetu broj P-227/00 (raniji broj: P-84/98)
- 8.Apelantica je 3. marta 1998. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Muje Miljkovića (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog smetanja posjeda. Apelantica je postavljenim tužbenim zahtjevom tražila da sud utvrdi da je tuženi smetao apelanticu u mirnom posjedu nekretnina pobliže označenih u tužbi. Naime, apelantica ističe da je tuženi 22. februara 1998. godine samovoljno preorao označene parcele, te da se slijedom toga tuženi obaveže da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se uzdrži od daljnjeg smetanja posjeda. Ujedno, apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi sud zabranio tuženom da bilo šta zasijava na navedenoj parceli, te da prestane sa uznemiravanjem kako bi apelantica mogla nastaviti nesmetano obrađivati predmetnu parcelu. Općinski sud je donio Rješenje broj P-84/98 od 28. decembra 1999. godine kojim je odbio apelanticin tužbeni zahtjev kao neosnovan.
- 9.Protiv prvostepenog rješenja apelantica je 6. januara 2000. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj Gž-108/00 od 15. maja 2000. godine žalbu uvažio, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeno rješenje zasnovano na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U vezi s tim, sud je istakao da je za uspješnu posjedovnu zaštitu potrebno utvrditi samo činjenicu posljednjeg stanja posjeda i smetanja tog posjeda, te da pri tome nisu značajni pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika.
- 10.Kantonalni sud je 8. juna 2000. godine vratio spis Općinskom sudu koji je predmet zaveo pod novi broj: P-227/00.
- 11.Prema stanju spisa, Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u predmetu broj P-227/00.
Postupak u predmetu broj P-440/05 (raniji broj: P-6/99)
- 12.Apelantica je 11. januara 1999. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Muje Miljkovića (u daljnjem tekstu: prvotuženi), d.d. "Agrokomerca" Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi utvrđenja.
- 13.Općinski sud je zakazao ročište za 25. septembar 2000. godine koje je odloženo za 25. oktobar 2000. godine. Ročište je otkazano zbog toga što je dostavljanje za trećetuženu bilo neuredno. Općinski sud je održao ročišta 25. oktobra i 4. decembra 2000. godine, a ročišta koja je zakazao za 29. januar, 8. maj i 6. septembar 2001. godine odložio je za 21. mart, 4. juli i 12. oktobar 2001. godine zbog toga što na njih nije pristupio neko od tuženih.
- 14.Ročište koje je zakazao za 12. oktobar 2001. godine Općinski sud nije održao, odnosno o tom ročištu nema nikakvih podataka u spisu. Sljedeće ročište Općinski sud je zakazao za 20. maj 2002. godine. Međutim, ročište je odloženo za 3. juli 2002. godine zato što niko nije pristupio. Potom je Općinski sud održao ročišta 3. jula, 26. septembra i 29. oktobra 2002. godine.
- 15.Općinski sud je donio Presudu broj P-6/99 od 29. oktobra 2002. godine kojom je utvrđeno da je apelantica vlasnica nekretnina pobliže označenih u navedenoj presudi. Također, predmetnom presudom je utvrđeno da je djelimično ništavan Sporazum broj 05-475-44/98 od 10. januara 1998. godine, zaključen između prvotuženog i drugotuženog, u dijelu koji se odnosi na predmetne nekretnine. Na osnovu toga, prvotuženi i drugotuženi su obavezani da apelantici izdaju ispravu na osnovu koje će uspostaviti ranije stanje u katastru i da joj predaju u posjed predmetne nekretnine.
- 16.Odlučujući o žalbama prvotuženog i drugotuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine kojim su žalbe uvažene, osporena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je u zk. ul. broj 1369 k.o. Velika Kladuša apelantica upisana samo kao suvlasnica predmetnih nekretnina. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je u predmetnoj parnici neophodno prisustvo i ostalih suvlasnika zato što oni imaju položaj neophodnih jedinstvenih suparničara. Kantonalni sud je 5. decembra 2005. godine vratio spis Općinskom sudu. Općinski sud je predmet zaveo pod novi broj: P-440/05.
- 17.Općinski sud je 11. januara 2008. godine od apelantice zatražio da ispravi (dopuni) predmetnu tužbu navodeći da ona ne sadrži sve elemente iz člana 53. stav 2. tač. 1, 2. i 6. Zakona o parničnom postupku.
- 18.Prema stanju spisa, nakon što je apelantica 22. januara 2008. godine ispravila i dopunila tužbu, Općinski sud nije preduzeo nijednu daljnju procesnu radnju u predmetu broj P-440/05.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 19.Apelantica smatra da joj je u oba slučaja povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali da je tužbu zbog smetanja posjeda podnijela 3. marta 1998. godine, te da je uz tužbu podnijela i prijedlog za donošenje privremene mjere. Međutim, postupak još nije okončan, niti je odlučeno o privremenoj mjeri. Također, apelantica se žali da je tužbu radi utvrđenja podnijela 11. januara 1999. godine, ali da ni taj postupak još nije okončan. Dalje, apelantica se žali na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine kojim je ukinuta Presuda Općinskog suda broj P-6/99 od 29. oktobra 2002. godine. U vezi s tim, apelantica navodi da je tražila da sud utvrdi da je ništavan sporazum koji je zaključen između prvotuženog i drugotuženog u pogledu predmetne nekretnine koja je njezino vlasništvo, te da proširivanje tužbe na ostale suvlasnike, koji nemaju pravni interes da učestvuju u postupku kao neophodni jedinstveni suparničari, za apelanticu predstavlja teret u ostvarivanju njezinih prava, a time i dodatno ograničenje prava na pristup sudu. Apelantica je tražila od Ustavnog suda da joj se dodijeli naknada zbog toga što sudska odluka nije donesena u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
- 20.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da Rješenjem broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine nije povrijedio prava na koja se apelacijom ukazuje, te da ostaje pri pravnim stanovištima iznesenim u tom rješenju.
- 21.U odgovoru na apelaciju, u vezi sa predmetom broj P-227/00, Općinski sud je naveo da je cjelokupan spis, kao dokaz koji je predložio apelanticin punomoćnik, u oktobru 2002. godine uložen u spis predmeta broj P-440/05. Također, sud je naveo da je za predmetni spis bio zadužen sudija koji od marta 2004. godine nema mandat sudije u tom sudu. U vezi sa predmetom broj P-440/05, Općinski sud je naveo da je za njega bila zadužena sutkinja koja je 30. novembra 2006. godine razriješena dužnosti, da je 1. oktobra 2007. godine predmet zadužila sutkinja sa velikim brojem predmeta, te, kako predmet nije hitne prirode, on nije ni uzet u rad. S obzirom na veliki broj predmeta, a nedovoljan broj sudija, Općinski sud je naveo da, ukoliko su i povrijeđena apelanticina prava, do povrede je došlo zbog opravdanih objektivnih razloga.
- 22.Mujo Miljković, učesnik u postupku, u odgovoru na apelaciju je naveo da je apelacija osnovana u pogledu povrede prava na suđenje u razumnom roku budući da postupak traje od 1999. godine, a da je u preostalom dijelu neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 23.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine
- 26.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 14.apelacija je preuranjena.
- 27.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan. U konkretnom slučaju, apelantica se žali na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-146/03 od 11. novembra 2005. godine kojim je ukinuta Presuda Općinskog suda broj P-6/99 od 29. oktobra 2002. godine. S obzirom na to da osporena odluka Kantonalnog suda nije konačna odluka, već je predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno rješavanje, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u tom dijelu nedopuštena zato što je preuranjena.
- 14.
Dopustivost u odnosu na navode o suđenju u razumnom roku
- 28.U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 29.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 30.Apelantica smatra da joj je u predmetnim postupcima pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 32.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 1)
- 32.
a) Relevantni principi
- 33.Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 34.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 35.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 36.U vezi sa predmetom broj P-227/00, povodom tužbe za smetanje posjeda, Ustavni sud zapaža da je apelantica 3. marta 1998. godine podnijela tužbu Općinskom sudu. Predmet broj P-227/00 u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan. Dakle, relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period nešto duži od 11 godina.
- 37.Što se tiče predmeta broj P-440/05, Ustavni sud zapaža da je apelantica 11. januara 1999. godine Općinskom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja, te da u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda ni ovaj postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka iznosi nešto duže od 10 godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 38.U konkretnom slučaju, predmet broj P-227/00 tiče se smetanja posjeda, a predmet broj P-440/05 utvrđivanja ništavnosti sporazuma i utvrđivanja prava vlasništva. Kada je u pitanju postupak smetanja posjeda, Ustavni sud smatra da se radi o vrlo jednostavnom sudskom postupku. Također, Ustavni sud smatra da postupak utvrđivanja ništavnosti sporazuma i utvrđivanja prava vlasništva nije naročito složen sudski postupak s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti.
- 39.Što se tiče postupka smetanja posjeda broj P-227/00, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe prvostepeni sud relativno brzo odlučio o apelanticinom tužbenom zahtjevu, kao i drugostepeni sud o apelanticinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi nakon podnošenja tužbe donijeli prvostepenu i drugostepenu odluku u periodu od oko dvije godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da, nakon što je Kantonalni sud ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka. Dakle, od 8. juna 2000. godine, kada je predmetni spis dostavljen Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, Općinski sud, ne samo da nije okončao postupak već u navedenom periodu od devet godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju. Pri tome, Ustavni sud napominje da je postupak smetanja posjeda hitan postupak. To dodatno ukazuje na ozbiljnost činjenice da je Općinski sud odugovlačio predmetni postupak i nije donio odluku.
- 40.Dalje, kada je u pitanju predmet broj P-440/05, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon četiri godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u navedenom periodu, od zakazanih 13 ročišta održao sedam, s tim što je samo jedno ročište odloženo zbog toga što nisu pristupili apelantica i njezin punomoćnik. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, odlaganjem zakazanih ročišta, doprinio odugovlačenju postupka u periodu od oko godinu dana. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon donošenja prvostepene presude, Općinski sud predmetni spis 5. februara 2003. godine dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje povodom žalbi. Kantonalni sud je o žalbama odlučio 11. novembra 2005. godine, dakle tek nakon dvije godine i devet mjeseci. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što mu je predmet vraćen 5. decembra 2005. godine, tek 11. januara 2008. godine zatražio dopunu i ispravku tužbe, a od tada nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem okončanja postupka, što znači da u predmetu nije bilo skoro nikakve aktivnosti suda. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je 2003. godine stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku. Tim su zakonom, s ciljem efikasnijeg vođenja postupka, jasno propisani rokovi u kojima su sudovi dužni preduzeti pojedine procesne radnje u postupku.
- 41.S druge strane, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju kao razloge za nepostupanje u predmetnim postupcima naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je u tački 35. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je naveo Općinski sud ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od 11 godina u predmetu broj P-227/00 koji se odnosi na smetanje posjeda, odnosno periodu od 10 godina u predmetu broj P-440/05, a da se pri tome radi o vrlo jednostavnom predmetu, odnosno o predmetu koji nije naročito složen za rješavanje. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini predmetnih postupaka.
- 42.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnih postupaka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 43.Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine da joj na ime nematerijalne štete isplati iznos od 3.000 KM, te troškove apelacije u iznosu od 600 KM.
- 44.U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na apelanticin zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 45.Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj P-440/05 iznos od 1.050 KM, a u predmetu broj P-227/00 iznos od 2.700 KM, tj. ukupno 3.750 KM. Navedeni iznos apelantici je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. U pogledu apelanticinog zahtjeva za naknadu troškova apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije predviđena mogućnost za ovaj vid naknade.
VIII. Zaključak
- 46.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud, u postupku koji je hitne prirode, u periodu od devet godina ne preduzme nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka. Također, postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kada sudovi, u predmetu koji nije naročito složen, ne okončaju postupak nakon više od 10 godina od čega period od oko sedam godina ide na teret redovnim sudovima.
- 47.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 48.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.
Sudska praksa po ovom aktu
1 odluka iz 0 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.